Oganj.blog.hr

STOŽERA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA, ZAPOVJEDNIŠTAVA CIVILNE ZAŠTITE I VATROGASNIH ZAPOVJEDNIŠTAVA ŽUPANIJA I VELIKIH GRADOVA

Promatrajući dosadašnja osposobljavanja stožera zaštite i spašavanja, zapovjedništava civilne zaštite i vatrogasnih zapovjedništava županija i velikih gradova, nedvojbeno sam uočio da protek vremena, kao naročito značajan čimbenik za posljedice nesreća , članovima stožera i zapovjedništava, uglavnom, ne igra nikakvu ulogu. Dulje trajanje reakcija, nakon i u nesrećama, bez odgovarajućeg efikasnog djelovanja, uzrokuje više žrtava, veću materijalnu štetu i niz drugih štetnih posljedica. Na jednom sam osposobljavanju postavio pitanje: „Koliko je proteklo vremena od trenutka nastajanja nesreće, odnosno dojave o događaju, do okupljanja stožera“ ? Pogledali su me kao da sam „pao s Marsa“. Tko je ovaj ? Kakvo je to glupo pitanje? Da i ne spominjem, čestu, nedovoljnu svjesnost, članova stožera i zapovjedništava, o tome koja im je zadaća i odgovornost te zbog čega se trebaju osposobljavati? Misle da je osposobljavanje formalna obveza koju trebaju odraditi, a ne priprema za zaštitu stotinjak tisuća građana njihove županije i svih blagodati tog područja. Nemaju u obziru ni činjenicu da je rad u stožeru timski , da se ne mogu osposobljavati u nekompletnom sastavu, svoje obveze translatirati na zamjenike, a izostanak pojedinih članova stožera i zapovjedništava pokušati pravdati neprihvatljivim opravdanjem: „Oni koji nisu došli su već bili , prije četiri goe“ ili „Već smo ih i preko područnih ureda sami osposobili“. Odzivi često iskazuju stanje. dinPrimjerice:
u provođenju Programa osposobljavanja stožera zaštite i spašavanja, zapovjedništva civilne zaštite i vatrogasnog zapovjedništva jedne županije sa sjevera Hrvatske, travnja 2014. godine, od 66 imenovanih članova, uz načelnika Stožera, bilo je nazočno samo 18 osoba , dok je u provođenju Programa osposobljavanja stožera zaštite i spašavanja, zapovjedništva civilne zaštite i vatrogasnog zapovjedništva jedne primorske županije, također, travnja 2014. godine, od 32 previđenih došlo samo 15 osoba, ( bez načelnika stožera ).

Članovi stožera i zapovjedništava, uglavnom, nemaju dovoljno motivacije, a često ni dovoljno ne razumiju koje su opasnosti u nesreći. Nemaju dinamičku procjenu potrebnih snaga, tehnike, i postupaka u i svezom zamišljene nesreće. Takvim pristupom simulacijska se vježba, najčešće, doživljava se kao zabavna, virtualna igrica, a ne priprema za odgovorne i teške zadaće.
Nažalost, ponekad je i scenarij vježbe izrazito nestručan i potpuno neprimjeren mogućoj stvarnoj situaciji i potrebnom djelovanju sudionika zaštite i spašavanja . Evo jednog primjera.
U simulacijskoj vježbi Županijski centar 112 šalje prvo izvješće o potresu u kojem je u dva susjedna grada srušeno puno objekata, stambenih, industrijskih, poslovnih, došlo do destrukcija kritične infrastrukture i prema nepotvrđenim prvim informacijama, poginulo 70 ljudi, 120 nestalo , a 200 ozlijeđeno. Nakon okupljanja, jedan sat po dobivenoj naredbi o aktiviranju, županijski stožer i zapovjedništva, u sastavu kakvom su se mogli okupiti, počinju raditi. Prošlo je podosta vremena od početka rada stožera i zapovjedništava, kao i operativnih snaga na mjestima nesreće, kad, prema scenariju, ravnatelj nadležne Državne uprave, preko Županijskog centra 112, pita: „Treba li vam kakva pomoć ? Nakon što stožer odgovora : „Treba“, slijedi novi „ stručni naputak“ : „Točno nam specificirajte što sve trebate“ Ne znam kakav se odgovor očekivao. Petsto lopata tu, četiristo lopata tamo, dvjesto vreća za smrtno stradale, sedam kubika fosni, pedeset kila čavala, sto teških čekića, četrdeset koluta izolirbanda, vode, hrane, javnih mobilnih zahoda… Nakon tri sata u stožer dolazi zapovjednik Državne intervencijske postrojbe - voditelj odjela područnog ureda za zaštitu i spašavanje koji pokriva područje „stradale“ županije: „Mi smo se okupili na lokaciji udaljenoj dvadesetak kilometara od potresom zahvaćenih gradova i čekamo. Imamo tri vozila s kompletnom opremom i tri vozila za prijevoz članova specijalističke postrojbe , došao sam pitati da li nas trebate“,

Da li netko uistinu misli da je ovakav scenarij realan i dopustiv ?

Navedenim pitanjima postavlja se i potreba tumačenja Zakona o zaštiti i spašavanju i to za:
Članak 30.
U slučaju neposredne prijetnje od nastanka katastrofe ili velike nesreće na području jedne općine/grada, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno predsjednik predstavničkog tijela u jedinicama lokalne samouprave u kojima se na temelju posebnog zakona ne bira općinski načelnik/gradonačelnik, ima pravo i obvezu mobilizirati sveukupne ljudske i materijalno-tehničke potencijale s područja te jedinice lokalne samouprave, sukladno planu zaštite i spašavanja.
Kada je općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno predsjednik predstavničkog tijela u jedinicama lokalne samouprave u kojima se na temelju posebnog zakona ne bira općinski načelnik/gradonačelnik, uposlio sve kapacitete i mogućnosti s područja jedinice lokalne samouprave, upućuje županu zahtjev za dopunsku pomoć s područja županije.
U slučaju neposredne prijetnje od nastanka katastrofe ili velike nesreće na području jedne županije, župan ima pravo i obvezu mobilizirati sveukupne ljudske i materijalno-tehničke potencijale s područja te jedinice područne (regionalne) samouprave, sukladno planu zaštite i spašavanja.
Svi mobilizirani sukladno stavku 1. ovoga članka imaju pravo na naknadu stvarnih troškova iz proračuna jedinice lokalne samouprave, a svi mobilizirani sukladno stavku 3. ovoga članka imaju pravo na naknadu stvarnih troškova iz proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave.
Kada su uposleni svi kapaciteti i ukupne mogućnosti jedinice područne (regionalne) samouprave, župan upućuje ravnatelju Uprave zahtjev za dopunsku pomoć.

Uz pitanje:
Može li se, prema navedenom članku, zahtjev za dodatnu pomoć uputiti i prije nego što su „ uposleni svi kapaciteti i ukupne mogućnosti“ općine, grada, županije ? Da li odredbu ovog članka treba pojasniti u korelaciji s člankom 34. istog Zakona koji glasi;
U katastrofama i velikim nesrećama Uprava rukovodi operativnim snagama i koordinira djelovanje drugih sudionika u aktivnostima zaštite i spašavanja, provodi njihovo pravodobno informiranje, nadzire provedbu propisanih mjera i aktivnosti u zaštiti i spašavanju te provodi mobilizaciju za potrebe sustava zaštite i spašavanja u mirnodopskim katastrofama i velikim nesrećama.
Ukoliko, na temelju prosudbe ravnatelja Uprave, događaj ima obilježja velike nesreće, ravnatelj Uprave može i bez primljenog zahtjeva iz članka 30. stavka 5. ovoga Zakona donijeti odluku o angažiranju službi i postrojbi Uprave, radi sprječavanja nastanka katastrofe.
U slučaju kada događaj od trenutka nastanka ima obilježja katastrofe, ravnatelj Uprave ima obvezu, sukladno potrebama, u aktivnosti zaštite i spašavanja uključiti službe i postrojbe Uprave, odnosno druge snage zaštite i spašavanja, sukladno planu zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske.

I pitanje:
Da li su se obzirom na vrstu, nenadanost, jačinu i uočene posljedice potresa, u scenariju uopće trebala postavljati navedena pitanja ? Nije li iz prvog izvješća, Županijskog centra 112, bilo nedvojbeno jasno što Državna uprava, sukladno zakonskoj odredbi (članak 34 ), treba odmah učiniti ?
Nije li događaj bio takovih posljedica da se, sukladno članku 4. Zakona o zaštiti i spašavanju, koji glasi:
„Katastrofu proglašava Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje (u daljnjem tekstu: Uprava).
Kada je proglašena katastrofa, rukovođenje operativnim snagama i koordiniranje drugih sudionika zaštite i spašavanja preuzima Uprava.
Stožer zaštite i spašavanja Republike Hrvatske je stručno, operativno i koordinativno tijelo za pripremu akcija u slučaju katastrofe kojima rukovodi Uprava.
Vlada Republike Hrvatske imenuje članove Stožera iz stavka 3. ovoga članka na prijedlog ravnatelja Uprave iz reda rukovodećih državnih službenika središnjih tijela državne uprave.“, odmah trebao proglasiti katastrofom.


Prijedlozi

Program osposobljavanja stožera i zapovjedništava treba poboljšati.
Potrebno je povećati motiviranost njihovih članova, uvesti naukovanje o kriznoj komunikaciji u izvanrednim situacijama, veću pozornost posvetiti komunikaciji s ugroženima, preciziranju meteoroloških uvjeta, dobu godine, dana ( ni jedan dosadašnji scenarij nije predvidio nesreću po noći, jakoj kiši, snijegu, velikoj hladnoći , dakle otežanim uvjetima ), naglašavati ulogu komponente vremena i slijeda događaja u odnosu na njegov protek, pripremati realne scenarije i drugo.

Jedan od temelja za novi program treba biti dosadašnja evaluacija osposobljavanja i to:
-Analizom anketa za polaznike osposobljavanja
- Opservacijom predavača

-Boljom razgovornom komunikacijom s polaznicima, koristeći pritom i njihova bogata iskustva

-Evaluacijom osposobljenosti vidljivih na vježbama ( putem stručnih analiza )
U svim navedenim evaluacijama mogu se prožeti tragovi kurtoazije, nezamjeranja, empatije, neobjektivnosti i drugih nerealnih pristupa.
Zato je najbolja :
-Evaluacija osposobljenosti utvrđena analizom djelovanja u nesrećama i katastrofama
Analize osposobljenosti, kojima treba pridodati i analize kadrovske dostatnosti i tehničke opremljenosti , trebale bi se , sa svim predstavnicima sudionika događaja napraviti nakon svake veće nesreće i katastrofe. Naravno da pritom nisu dostatne samo puke deskripcije. Analize moraju biti kritične. Njihova temeljna premisa ne smije biti traženje krivaca i kažnjavanje, već pronalaženje meritornih elemenata ( postignuća i pogrješaka ), koji, uz dobivanje realne slike stanja, mogu doprinijeti poboljšavanju obrazovanja u sustavu civilne zaštite.

POSTROJBE CIVILNE ZAŠTITE OPĆE NAMJENE
U osposobljavanju postrojbi civilne zaštite uočio sam nekoliko signifikantnih elemenata:
- Teorijski dio osposobljavanja, nepotrebno, teži plenarnom načinu rada;
-.Narušen je dignitet predavača – nastavnika ( podcjenjuju se dijeljenjem hrane, skupljanjem rabljenih papirnatih tanjura, pribora za jelo i otpadaka );
-Odziv pozvanih zagrebačkih obveznika postrojbi civilne zaštite opće namjene kreće se oko jedne trećine ( smjerokaz za promjene u sustavu );

-Primjećuje se velika zainteresiranost, pristojnost i poslušnost osoba koje se odazovu pozivu;

-Primjećuje se ponos nošenja odore civilne zaštite i pripadnost postrojbi civilne zaštite;

U provođenju osposobljavanja postrojbi civilne zaštite opće namjene, posebno u praktičnom dijelu, postoji niz načela kojih se instruktori, ponekad, ne pridržavaju.
-Odnos instruktora prema polaznicima nije uvijek služben;

-U izvođenju nastave ne sudjeluju svi polaznici. Osposobljavanje ne smije biti samo pokaznog, demonstracijskog karaktera;

-Proces praktičnog osposobljavanja nije uvijek neprekinut i cjelovit;

-Praktični dio osposobljavanja ponekad traje skraćeno, a ne onoliko koliko je predviđeno programom osposobljavanja;

-premala se pozornost posvećuje zaštitnoj opremi i radu na siguran način (na nastavi se polaznike nedostatno poučava o sigurnom dizanju tereta, potrebnoj pažnji kod izrade nasipa, posebno na skliskim kosinama , načinima fizičkog osiguranja i drugo;
Uz navedeno potrebno je naglasiti značaj postrojbi opće namjene u odnosu na druge operativne snage sustava.

Obzirom na to da su pripadnici postrojbi civilne zaštite opće namjene, zaduženi službenom odorom, komunikacija u njihovom praktičnom radu ne smije biti strogo građanska. U dosadašnjim praktičnim osposobljavanjima nije se čula glasna zapovjed. Polaznici osposobljavanja, iako su se ponašali vrlo pristojno, bili tihi, poslušni, mirni, više su sličili turističkoj skupini nego organiziranoj operativnoj snazi zaštite i spašavanja.


Prijedlozi
Svezom navedenog , predlažem da se s instruktorima, koji provode praktičnu nastavu s pripadnicima postrojbi civilne zaštite opće namjene, provedu kraći seminari, uz dnevni red:
Osnove vježbovnih radnji i postupaka te zapovjedi 1 sat
Iskustva u dosadašnjem radu, uočene pogrješke 1. sat
Prijedlozi za poboljšanje stanja , naputci za daljnji rad 1. sat
Ogledna praktična osposobljavanja 2 sata

Osim toga treba voditi računa i o veličinama skupina za osposobljavanje, posebno u njegovom praktičnom dijelu. Znalo se dogoditi da je na osposobljavanje, za koje su bile su planirane četiri vrste radnji, radne točke, pozvano skoro 300 ljudi, a odmah nakon toga planiralo se osposobljavanje 297 pripadnika postrojbi civilne zaštite opće namjene i to sa samo tri instruktora. Ne bih rekao srećom, ali oba puta došlo je tek tridesetak posto pozvanih pa se praktični dio osposobljavanja ipak mogao provesti. Da je sustav zaštite i spašavanja, po navedenoj problematici pogođen ( što u današnje vrijeme nije lako ), za dobro praktično osposobljavanje ne bi bilo uvjeta. Preveliki broj polaznika uvjetuje, i uz najbolju volju instruktora, pokazno – demonstracijski karakter osposobljavanja i više zadovoljava formu, nego sadržaj.

ELEMENTI RUKOVOĐENJA O KOJIMA TAKOĐER VRIJEDI RAZMISLITI
Mišljenja sam da bi, pored specijalističkog osposobljavanja i usavršavanja, zapovjednike timova specijalističkih postrojbi civilne zaštite i njihovih zamjenika, trebalo poučiti o elementima upravljanja, rukovođenja i zapovijedanja.
Elementi rukovođenja i zapovijedanja nedostaju i kod obrazovanja zapovjednika skupina, dok bi vođe ekipa morale biti upoznate barem s vježbovnim radnjama i postupcima.
Također je potrebno donijeti rješenja za rukovođenje radom građana koji samoinicijativno, bez da su obveznici civilne zaštite, sudjeluju u ograničavanju posljedica nesreća.

NESREĆE S OPASNIM TVARIMA – AKCIDENTI
Nesreće s opasnim tvarima moguće su svakodnevno. Za smanjenje njihovih posljedica , koje mogu biti nezamislivo velike, treba se dobro pripremiti, stručno, tehnički i organizacijski.
Koliko je to kompleksno područje može se vidjeti iz grešaka uočenih u jednoj, dugo pripremanoj, inozemnoj, naoko dobro isplaniranoj vježbi. Pogrješaka koje bi u stvarnom događaju mogle imati i teške posljedice:
-Kod sanacije događaja s opasnom tvari ( „ klorovodična kiselina“ ) nije iskazana pretpostavka u kojoj je mjeri došlo do propuštanja na cisterni

-U dovoljnoj mjeri nije ni obrađeno stvaranje opasnog plinskog oblaka

-Nije učinjena žurna neutralizacija izlivene kiseline

-Nisu u obzir uzeti meteorološki uvjeti koji utječu na širenje oblaka

-Evakuaciji i zaštiti pučanstva u području opasnosti nije dana prava pozornost ( prozori stambenih zgrada u plinskom okruženju bili su otvoreni. )

-Prigodom gašenja autocisterne, punjene plinskim uljem ( opća opasnost oznake 30 ) uporabljena je veća količina vode, što u ovom slučaju nije bilo nužno, Posljedice, zagađenje okoliša

-Prikolica u koju se zaletjelo, osobno vozilo, okupana pjenom za što, obzirom na okolnosti i činjenicu da nije propuštala ulje, nije bilo potrebe;

-Izliveno plinsko ulje prekriveno je pjenom, što u postupku sanacije pričinjava poteškoću;

-Zaštitna brana na vodi, kod sanacije masne mrlje, bila je prekratka. Prikladnijim se čini postavljanje zračne brane;

-Iza postavljene stabilne brane trebalo je postaviti dodatnu upijajuću branu;

-Crpljenje „masne mrlje“ crpkom bez separatora nije se postigla dovoljna učinkovitost;

-U procesu sanacije nisu uporabljena odgovarajuća vezivna sredstva

I u pripremi scenarija jedne domaće vježbe, u početku se nije pretpostavilo:
- Koja ja to opasna tvar ?
- Koliko je opasne tvari ušlo u atmosferu ?
- Kakvi su meteorološki uvjeti (smjer i jačina puhanja vjetra, temperatura, atmosferski tlak… )
- Kakvo je širenje toksičnog oblaka ?
- U kojem se području stigne provesti evakuacija, a u kojem samo hermetizacija ?
- Koja je koncentracija opasnih tvari u pogonu, pri postupku spašavanja ?
- Koja se zaštitna sredstva upotrebljavaju na intervenciji ?
- Na koji način i tko obavlja mjerenja koncentracija opasne tvari ?
- Kakav je odabir sredstva za gašenje požara ?
- Da li u spremnicima koji su, pri eksploziji , izletjeli u jezero ima još opasnih tvari i ako ima da li puštaju ?
- Kako se ispuštanje sprječava ?


Prijedlozi
Naravno da specijalističke snage nadležne Državne uprave, i kad bi bile osposobljene ,i sposobne, zbog svoje male brojnosti, disperziranosti, ograničene opremljenosti i mogućnosti brzine aktiviranja, ne mogu, ni teorijski, biti dostatne za jače ograničavanje posljedica akcidenata. Zato je potrebno sustavno pripremati i druge snage, posebno vatrogasne, policijske, hitne medicinske pomoći i svih drugih koji se mogu zateći u opasnosti; snimiti promet opasnih tvari u Hrvatskoj; napraviti raster djelovanja interventnih snaga te, za korištenje na području cijele Države, oformiti bazu podataka o opasnim tvarima, zaštiti operativnih snaga, za svaku opasnu tvar utvrditi sredstva za gašenje požara; postupke djelovanja; uspostaviti reverzibilnu komunikaciju sa svim interventnim snagama i drugo. Uz to neizostavno je potrebno biti u neprekinutom kontaktu s ekspertima sredina koje se bave navedenom problematikom. U protivnom može nastati, nekontrolirani, kaos.


I na kraju, predlažem da se, prije procesa izradbe novih programa osposobljavanja, uz pribavljanje spoznaja o mišljenjima ugroženih osoba s područja koja su bila zahvaćena nesrećama, sa sudionicima osposobljavanja ( provoditelji nastave, predavači i instruktori te predstavnici stožera zaštite i spašavanja i zapovjedništava, posebno onih koji imaju praktično iskustvo u nesrećama i katastrofama ) održe „okrugli stolovi“ na temu poboljšanja stanja u sustavu obrazovanja. Za dobro obrazovanje čelništvo Uprave mora postaviti jednoznačnu strategiju glede vrsta osposobljavanja, njihovog provođenja, nekonzekventnog vremenskog i sadržajnog skraćivanja, licenciranja predavača i drugo, a potrebno je i osluhnuti potrebe krajnjih korisnika te prihvatiti njihova konstruktivna mišljenja i prijedloge. Time će obrazovanje dobiti značajku potrebitosti , a ne samo obveze.
U pripremi novih programa bezuvjetno moraju sudjelovati eksperti pojedinih područja i osobe s operativnim iskustvom u većim nesrećama i katastrofama.
Također predlažem da se programi ne donose „ ex katedra“, već da se nakon njihove priprave praktično provjere i nakon toga umjere na potrebnu kvalitetu.
Pitanje odnosa osposobljavanja i zbiljnosti sustava zaslužuje posebnu pozornost. Naučavati treba na tehnici koja se posjeduje i može uporabiti u nesrećama. Posuđivanje tehnike, samo za potrebe provođenja osposobljavanja spada u virtualno prikazanje opremljenosti i nema pravog efekta u stvarnim operativnim djelovanjima. Također i naučavanje o psiho - socijalnim aspektima nesreća dobiva punu vrijednost tek kad se oforme i usustave ekipe psihologa za rad na mjestima nesreća.
Osposobljavanje mora biti u funkciji operativnog djelovanja, a ono u funkciji dobre zaštite.

U Zagrebu, svibnja 2014. godine
Branko Smrekar, dipl. ing.