Mjesec siječanj ćemo okončati s dvije zaista ikone nad ikonama HNL-a. Puno ste već čitali o njima ali možda neke detalje i niste saznali. Jedan je stasiti golgeter jedinstvene i prepoznatljive frizure, a drugi je miljenik Torcide, dobitnik i nagrade za Hajdučko srce. Idemo redom, najprije skroman mladić neobičnog životopisa. Napadačka ikona koja je zabijala golove u brojnim dresovima, promijenio ječak 12 klubova. Krasila ga je brzina i snažan udarac te već spomenuta bujna kosa…….VELDIN KARIĆ!!!!!!!!!

Veldin je rođen 1973. u Slavonskom Brodu. Profesionalnu karijeru započeo je s nepunih 18 godina u sarajevskom Željezničaru. Pošto je to bilo ratno doba, nema dostupnih podataka o broju nastupa za momčad s Grbavice. No, tu se vuče jedna nezgodna priča koja je umalo tragično završila. Igrao je u napadu zajedno s Marijom Stanićem, bio je presretan. Bio je miljenik trenera Nenada Starovlaha. Kako je došao rat,morali su bježati. Izmicali su se snajperisitima, sakrivali iza kanti za smeće, no onda su ih zarobili. Odveli su ih na Pale, optužili te im odmah presudili da su špijuni. Kazna je bila streljanje. U Veldina je jedan mladić uperio pušku, bio je navijač Želje i Veldin mu je pokušao objasniti tko je on. Mladić je rekao da ga ne prepoznaje te da on nije „taj“ Karić. Slušao je i gledao kako ljude streljaju. Došao je i njegov red. No, dogodilo se čudo….Prepoznao ga je jedan od trenera iz mlađih kategorija, nazvao trenera Starovlaha koji je bio u Vojvodini, on je pozvao ove na Pale te su ga oslobodili. Poslali su helikopter po Veldina te je morao poptpisati ugovor za Vojvodinu. Tada je za njega Novi Sad bio kao New York, ljudi normalno šeću ulicama te piju kavu. Godinu dana njegova obitelj nije znala gdje je on. Slučajno su slušali neku utakmicu na radiju te saznali da on igra u Vojvodini. Za Vojvodinu je nastupio 12 puta te postigao dva pogotka. Nakon Vojvodine vraća se u rodni grad. Potpisuje za Marsoniju te u dvije sezone nastupa 37 puta i postiže 15 pogodaka. Tada je na stadionu uz Savu bio transparent „Marsa kao Barsa“. Nastupajući za mlade selekcije reprezentacije, upecao ga je Torino. Uprava Torina birala je između Pipa Inzaghija te Veldina, odabrali su Veldina. Otišao je tamo s izjavom da ima u sebi nešto od Alena Bokšića te da namjerava uspjeti. Nažalost, nije uspio. Zabio je samo jedan zgoditak u 23 nastupa te je proglašen najlošijom investicijom u sezoni.Zatim odlazi u švicarski Lugano gdje do kraja sezone postiže 5 pogodaka. Nakon međunarodne epizode vraća se u HNL. Potpisuje za Varteks. Nastupao je za Varteks ukupno sedam sezona. Bio glavna karika krojača iz Varaždina. Postigao je 53 pogotka u 134 nastupa. Odličnim igrama u Varteksu, te s 31 godinom na leđima odlazi u Dinamo (bila je zanimljiva politika Dinama tog ljetnog prijelaznog roka). U najgoroj sezoni Dinama u povijesti (7.mjesto HNL) te uz promjene nekoliko trenera Veldin je zabio 4 pogotka u 12 nastupa za modre. Zatim potpisuje za Diva iz predgrađa, zaprešićki Inter. Sezonu i pol je nastupao za njih te se vraća u Marsoniju. Po isteku te sezone i već laganom padu Marsonije,padala je i velika Veldinova karijera. Nakon Marsonije potpisuje za Oriolik. Kratko je bio u Orioliku te je otišao u tada snažnog i ambicioznog drugoligaša, NK Novalju. Nakon ne baš uspješne sezone u Novalji, prelazi u trećeligaški Samobor te nakon par tekmi u 36.-toj godini zaključuje bogatu karijeru. U HNL-u je postigao 75 pogodaka te se nalazi na 11. mjestu ljestvice najboljih strijelaca HNL-a u povijesti. Veldin je svojim nastupima u Varteksu zapeo za oko i izborniku Mirku Joziću te kasnije Otti Bariću. Sakupio je 3 nastupa za Vatrene u periodu između 2001. i 2003. Danas živi u Slavonskom Brodu, ima sve što mu treba te se školuje za nogometnog trenera.

i video majstorija naše stare ikone Saše Bjelanovića i današnje Veldina Karića protiv Aston Ville u Kupu uefe u Birminghamu 2001. :)

https://www.youtube.com/watch?v=7hgGdUuMfmk


Hajdučko srce, odlični nabačaji, vođa, karijera slabija od prognozirane ….DARKO MILADIN!!!!!!

Darko je rođen 1979. u Dubrovniku. Prve nogometne korake naučio je u najmlađim kategorijama dubrovačkog GOŠK-a. Kadetski i juniorski staž odradio je u Hajduku. Do prve momčadi bilih probio se s 19 godina, na proljeće 1998. U momčadi je igrao poziciju na desnoj strani obrane ili veznog reda. Odmah u prvoj pravoj seniorskoj sezoni dobitnik je nagrade navijača, Hajdučko srce. Početak karijere kakav se samo poželjeti mogao. I u naredne dvije sezone sve je išlo po planu, igrao je sjajno, čak je i napokon postao prvakom Hrvatske s Hajdukom. Skupio je i 19 nastupa za mladu reprezentaciju, sudjelovao je i na EP u Slovačkoj 2000. Početkom sezone 2001./2002. Doživio je težak lom noge. Pauza je trajala skoro cijelu sezonu. I po povratku je bio među standardnih 11, no više nikada nije ponovio je igre koje su ga krasila prije teške ozljede. Ukupno je proveo u Hajduku sedam sezona. Napustio je bili dres 2005. kada prelazi u švicarski Schauffhausen. Baš te prosječne igre koštale su ga odlaska u neki veći klub. Ostao je svega par mjeseci podno Alpi te zabilježio 12 nastupa. Odlučio se za povratak u Hajduk. Tada je Hajduku jako loše išlo, dobio je i kapetansku traku. Kada je preuzeo kapetansku traku momčad je ubilježila niz sjajnih rezultata, izgubili su samo dvije utakmice od 20 odigranih. Jedine dvije koje su izgubili Darko nije bio u sastavu zbog kartona. Tijekom prijelaznog roka u zimskoj stanci, Darko se odlučuje za novi pokušaj iskoraka u karijeri. Potpisuje za pretposljednju momčad grčkog prvenstva, Ergotelis s Krete. Kasnije mu se pridružio i drugi hajdukovac, veznjak Mario Budimir. S njima dvojicom Ergotelis je sezonu završio u sredini ljestvice. Zabilježili su čak i pobjedu u Ateni protiv Panathinaikosa od 1:0, Darko je odigrao svih 90 minuta. U toj polusezoni jedanput samo nije nastupio i to zbog suspenzije uslijed dobivenog crvenog kartona. Nakon Ergotelisa odlučuje se za povratak u HNL. S 30 godina u nogama potpisuje ugovor s HNK Rijekom. Nije se puno naigrao te se zbog brojnih ozljeda odlučuje na završetak karijere. Za Hajduk je ukupno nastupio 205 puta u službenim utakmicama te postigao 10 pogodaka. Što se tiče reprezentacije nastupao je samo za mini Vatrene, do A selekcije nije došao. Da nije bilo one ozljede noge vjerujem da bi danas o Darku mogao pisati nekoliko stranica.



Za danas je to to. Stiže nam novi mjesec, stižu nam i nove ikone. I dalje šaljite prijedloge na email around.world92@gmail.com .
Uživajte!

M

Vrijeme je i za jednog kreatora igre, klasnični veznjak, desetka. Ikona bogate karijere, osobito međunarodne, jako cijenjen u Njemačkoj, tri sezone naše lige bile su dovoljne da postane i HNL ikona…. IVICA BANOVIĆ!!!!!

Ivica je igrač srca terena, vođa momčadi. Nogomet je počeo igrati s 6 godina u za NK Zagreb. Prošao je sve uzrasne kategorije u Veslačkoj, veliki potencijal zapeo je za oko i treneru seniorske momčadi Ivi Šušku koji je ujedno bio i izbornik mlade reprezentacije. Gospodin Šušak ga s 17 godina gura u vatru seniorskog nogometa. Tri sezone je nastupao za Zagreb u prvoj ligi. Tada je Zagreb pripadao u gornji dom hrvatskog nogometa. U prvoj seniorskoj sezoni Ivica je nastupio čak 11 puta za „pjesnike“. Nakon sezone kaljenja Ivica je postao neizostavni član prve momčadi. U sljedeće dvije HNL sezone sakupio je ukupno 51 nastup te u zadnjoj odigranoj u bijelo-plavom dresu postigao i 9 pogodaka. Sa samo 20 godina zaputio se u inozemstvu, sljedeća destinacija bila je Njemačka, odnosno velikan iz Bremena, Werder. Debitirao je za zelene tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora, točnije 14.10.2000. u domaćoj tekmi protiv Bayera, završilo je 3:3. U svojoj prvoj sezoni ukupno je nastupio 17 puta, većinom ulazeći s klupe. Odlična kvota nastupa za tako mladog igrača. Prvi pogodak je postigao u svojem trećem nastupu sljedeće sezone, tada su svladali Kaiserslautern 2:1. To mu je bio jedini pogodak te sezone, također je sakupio 17 nastupa. U sljedećoj sezoni sakupio je 15 nastupa te također postigao jedan pogodak, protiv Bochuma. Narednu sezonu nastupio je samo u prvih pet kola te izgubio mjesto u početnoj postavi, te je sezone Werder postao prvak. Zatim odlazi u rezervnu momčad kako bi se vratio u formu. Nakon četiri sezone u Bremenu, potpisuje za Nurnberg. U tri odigrane sezone sakupio je 70 nastupa te postigao 10 pogodaka. Prve dvije sezone su mu bile jako uspješne, zabio je čak gol i Bayernu. U trećoj mu se dogodilo nešto slično kao što se dogodilo i u Bremenu. Zadnje sezone je pomogao Nurnbergu da osvojio Njemački kup. Nakon Nurnberga potpisuje ugovor za Freiburg. U Freiburgu je proveo sljedeće četiri sezone. Nastupio je 82 puta te postigao 7 pogodaka. Učestale promjene trenera u Freiburgu, rezultirale su gubitkom mjesta u startnoj postavi. Uslijed toga, odlučuje se za odlazak na posudbu u Duisburg. Odigrao je proljeće u dresu Duisburga, na koncu je skupio 16 nastupa te postigao zgoditak. Na isteku sezone odlučuje se za odlazak u još jedan klub iz druge lige. Potpisuje za Energie Cottbus. Za Energie je nastupao tri sezone, bio je i kapetan. Odigrao je ukupno 89 puta za Energie te 10 puta metnuo loptu iza leđa vrataru. Energie je na proljeće 2014. Napustio drugu ligu, Banović se odlučuje za odlazak u Hallescher. U pola godine još nije skupio niti jedan nastup. Nadamo se da ga čeka plodnije proljeće. Što se tiče reprezentacije, nastupio je 25 puta za mlađe selekcije te postigao tri zgoditka. Osvojio je treće mjesto na EP reprezentacija do 18 godina 1998. na Cipru. Za A reprezentaciju nastupio je samo dva puta, i to oba puta u mandatu Cice Kranjčara u periodu između 2004. do 2006., cijelo vrijeme je bio u kadru reprezentacije. Debitirao je 18. kolovoza 2004. u Varaždinu, u prijateljskoj tekmi protiv Izraela kada je Hrvatska slavila 1:0. Nakon toga je još nastupio posljednjih 14 minuta kvalifikacijske utakmice protiv Bugarske u Zagrebu (završilo je 2:2). Vjerujemo da je Ivica mogao daleko više pružiti našoj reprezentaciji.

i jedna od posljednjih većih majstorija Ivice Banovića u dresu Energie Cottbusa :)

https://www.youtube.com/watch?v=bnMTS4PrRf0


Hrvatski Villas-Boas, iskusni nogometni trener, trenerska ikona HNL –a, iskustvo u foteljama, osebujan taktičar i analitičar, trenutno boravi u Aziji gdje osigurava egzistenciju. Nadajmo se da će se ubrzo vratiti na naše travnjake……….RAJKO MAGIĆ!!!!!!!!!!!

Gospodin Magić nije imao nikakvu posebnu igračku karijeru, u službenim podacima ništa nije navedeno pa pretpostavljamo da je igrao toliko da ispuni kriterije potrebne za upisivanje trenerske akademije. Rođen je pred 60 godina u Čakovcu. Diplomirao je 1995., doduše bavio se trenerskim poslom godinama prije. Ovo nas neodoljivo podsjeća na trenerske karijere portugalskih stručnjaka, Villas-Boasa i Mourinha. Službeno karijeru je započeo 1992. Kada je preuzeo vođenje NK Čakovec kada je klub bio stabilni drugoligaš. Nakon sezone u Čakovcu, odlazi u Hrvatski Dragovoljac. Spajićeva igračka tada je brojila samo četiri godine od osnutka te se natjecala u drugoj ligi. Sezonu je proveo u Dragovoljcu te odlazi puno južnije, u Šibenik. U klubu sa Šubićevca provodi četiri sezone. To mu je bilo prvo prvoligaško iskustvo. Vodio ih je jednu sezonu, te nakon toga odlazi na odmor od dvije sezone i ponovno ih preuzima u sezoni 98./99.. Šibenik je cijelo vrijeme bio i ostao prvoligaš. Nakon dalmatinske avanture odlazi na naš najveći poluotok. Preuzima NK Istru, koja je tada postala novopečeni drugoligaš, tek je napustila elitno društvo i trebao im je ambiciozni stručnjak za pokušaj povratka. Samo sezona u Puli, nije ispunio ciljeve. Potpisuje za ambicioznog drugoligaša Kamen Ingrad iz Velike, s kojim ulazi u prvoligaško društvo. Dobri rezultati u Velikoj donijeli su mu angažman u Koprivnici, u stabilnom prvoligašu Slaven Belupu. Opet samo jedna sezona rada te odlazak ponovno prema Zagrebu i Sigetu. Preuzima drugoligaški Dragovoljac. Dvije sezone je proveo u Dragovoljcu, no nažalost nije ih uspio vratiti u elitni razred. Nakon toga se zapošljava u NK Dinamu, gdje radi kao pomoćni trener Branku Ivankoviću, cijenjenom stručnjaku. Nakon pomoćnih poslova u Dinamu odlučuje se za novo iskustvo. Preuzima ulogu sportskog direktora koprivničkog Slaven Belupa. Pošto mu nedostaje posao trenera, odlazi iz Koprivnice. Preuzima ulogu pomoćnog trenera Branka Ivankovića na klupi kineskog prvoligaša Shandong Lunenga. Zatim uslijed niza lošijih rezultata, on preuzima vođenje kluba u ulozi glavnog trenera. Ukupno je u Kini proveo dvije sezone. Vraća se predgrađe Zagreba, preuzima žute iz Zaprešića tj. preuzima ulogu sportskog direktora. Uslijed loših rezultata trenera Borimira Perkovića, sjeda i na klupu te ih spašava od ispadanja iz lige. Prošle godine je otišao iz Hrvatske, ponovno u daleku Aziju, sada u Maleziji. Preuzima vođenje mlade momčadi kluba Johor Darul Takzim. Zatim sjeda na klupu kao pomoćni trener prve momčadi te naposljetku krajem godine preuzima vođenje momčadi u ulozi glavnog trenera. Želimo gospodinu Magiću uspješno uvođenje u Maleziji te ubrzo povratak na naše travnjake, zasitili smo se nekih od kvazi trenera, potrebni su nam istinski i iskusni stručnjaci.




To je sve za danas, vraćamo se uskoro s novim ikonama. Nitko neće biti zaboravljen :) Uživajte i šaljite prijedloge i želje na email around.world92@gmail.com .

Izgubljeni Torcidin sin, čovjek koji je oduvijek zračio pozitivnom energijom, veliki profesionalac i jedan od ponajboljih stranaca koji su igrali u HNL –u……. GOCE SEDLOSKI!!!!!!!!!!

Sada već u ranim četrdesetim godinama, nada se ponekom boljem trenrskom angažmanu, bio je korak do klupe reprezentacije Makedonije. Rođen je u mjestu Golemo Konjari u Makedoniji. Igrao je na poziciji stopera. Bogatu i uspješnu karijeru započeo je u Pobedi iz Prilepa 1994. godine. Nakon samo jedne sezone u svojoj zemlji zapazio ga je Hajduk. Ovaj talentirani stoper navlači bili dres te nastupa čak 43 puta u jednoj sezoni. Odličnim igrama u Hajduku, gdje je postao Torcidin miljenik uhvatio ga je engleski Sheffield Wednesday. Nije se puno naigrao, bilo je to loše okruženje za mladog stopera. Nastupio je samo četiri puta. Kako mu karijera ne bi nazadovala potpisuje za Hajdukovog naljjućeg rivala, postaje „izdajica“, oblači modri dres NK Croatije iz Zagreba. Croatia je ubrzo vratila ime Dinamo. Za Dinamo (i Croatiju) je odigrao pet sezona, sakupio je 126 nastupa te postigao čak 22 pogotka. Zanimljivo je da je nekoliko puta poentirao i protiv Hajduka. Zatim odlazi u japanski Vegalta Sendai. Samo sezonu na dalekom istoku i evo njega ponovno u Maksimiru, na oduševljenje svih modrih fanova. Odigrao je samo polusezonu te sakupio 12 nastupa i postigao jedan zgoditak, vjerovali ili ne, glavom. Zatim se otiskuje u turski Diyarbakirspor. Proveo je godinu dana u Turskoj te odlazi u smiraj karijere prema austrijskoj Bundesligi. Potpisuje za SV Mattersburg. Odigrao je čak 5 sezona za ovog stabilnog prvoligaša, bio je glavna zagonetka svakom napadaču. Karijeru je završio u Mattersburgu u 37.-oj godini, nakon 134 nastupa i 11 pogodaka za ovu stabilnu momčad sredine ljestvice austrijske Bundeslige. Od 1996. Kada je prvi puta navukao dres reprezentacije Makedonije, nije ga skidao sve do završetka karijere. Većinu reprezentativne karijere bio je kapetan. Uvijek cijenjen i voljen od strane suigrača. Za Makedoniju je nastupio u 85 utakmica te postigao 7 pogodaka. Nažalost, Makedonija se nikad nije plasirala na neko veliko natjecanje. Nedavno je bio imenovan vršiteljem dužnosti funkcije izbornika u Makedoniji, vodio je reprezentaciju u jednoj prijateljskoj utakmici koju su pobijedili, bio je glavni favorit za izbornika nacionalne vrste. Političke igre su opet učinile svoje te je Goce ostao bez izborničke funkcije. I dalje se školuje za nogometnog trenera, nadamo se da će kao trener biti jednako uspješan kao i igrač. Sretno Goce!

Nismo dosad baš pisali o ikonama koje su obilježile zlatno doba prvoligaša sa Šubićevca, NK Šibenik. Na red je došao iskusni branič, koji je svoju mladost proveo u narančastom dresu, danas jedan od zanimljivijih igrača na turskom tržištu, aktivan na društvenim mrežama….ANTE KULUŠIĆ!!!!!!

Rođen je ljeti ne tako davne 1986. godine u Drnišu. Nogometno je prohodao u lokalnom DOŠK-u. Već u samom početku pikirao ga je Šibenik. Ante odlazi put Šubićevac gdje kroz uspješnu kadetsku i juniorsku karijeru kroči put prema seniorskom nogometu. S 17 godina ulazi u prvu momčad. Na pripreme s prvom mmočadi poveo ga je trener Franko Bogdan. Istu sezonu još ga je trenirao i Milan Petrović, tada je Šibenik bio drugoligaš. Drugoligaški travnjaci bili su idealni za prve korake mladog i nadarenog Ante. Prve tri sezone proveo je sa Šibenikom u drugoj ligi. Tada se Šibenik vraća u elitni razred. Momčad preuzima Ivan Pudar. Te je sezone Šibenik igrao odličan nogomet, predvodio ih je Ante Rukavina u napadu. Prvih 11 je činio niz golobradih mladića te nekoliko iskusnih HNL lisaca. Odigrao jeukupno šest sezone u narančastom dresu te si je odličnim partijama omogućio inozemni transfer. S 23 godine Ante se otiskuje u Tursku. Potpisuje za Hacettepe. Skupio je ukupno 47 nastupa. Odlične partije omogućile su mu transfer u bogatiji te daleko uspješniji klub iz Ankare, Genclerbirligi. Za Genclerbirligi je nastupao ukupno četiri sezone. Ukupno je njihov dres navlačio 81 put, te postigao i 7 zgoditaka. Ljetos ga je nazvao trener momčadi Balikesirspora, te ga zamolio da dođe kod njih i postane vođa momčadi. Ante nije dugo razmišljao te se odlučuje za novu stranicu u životu. Balikesirspor je nakon niza godina igranja u nižim rangovima postao prvoligaš. Na stolu je imao nekoliko drugih ponuda iz inozemstva, no odlučio se za financijsku najbolju te onu u kojoj smatra da će imati najmanje problema s prilagodbom. Želja mu je nastaviti igrati u stabilnom prvoligašu te na visokom nivou kao i dosad. U jesenskom dijelu sezone sakupio je 13 nastupa, Balikesirspor se nalazi na posljednjem mjestu u ligi te ga očekuje grčevita borba za ostanak u elitnom društvu. Ostalo je još 18 kola do kraja. Što se reprezentacije tiče Ante je nastupio tri puta za mladu vrstu i to 2006. godine. Poziv za A reprezentaciju još nije stigao, nadamo se da će mu se taj dječački san ispuniti. Spomenuli bi smo da je Ante postao i poznat po izraženoj javnoj podršci Josipu Šimuniću nakon utakmice protiv Islanda u studenom prošle godine. Utakmice koja je koštala Joea ostatka reprezentativne karijere.




Hvala na prijedlozima,pritužbama i pohvalama na mail, i dalje ostanite sa mnom te šaljite svoje želje. Kontaktirajte me na mail around.world92@gmail.com ili ostavite želju u komentaru ovog bloga.
Uživajte!

M

Ikona među vratnicama, poznat po svojem broju 30 na dresu. Ljubav prema Slavoniji nije mu dala da igra nigdje drugdje u Hrvatskoj, egzistenciju osigurao braneći u Grčkoj, karijeru prekinuo zbog tragedije u obitelji…….. MARIO GALINOVIĆ!!!!!!!!

Rođen je sredinom studenog 1976. u Osijeku. Prošao je sve mlađe kategorije prvoligaša s Drave. S nepunih 17 godina ostvario je seniorski debi među vratnicama kluba iz nepokorenog grada. 8 sezona proveo je u Osijeku. Doduše, nije stalno branio, imao je i jaku konkurenciju (Miroslav Žitnjak, Domagoj Malovan). Svoju poziciju je učvrstio u sezoni 98./99. te ju držao sigurnom do odlaska u Kamen Ingrad 2002. S Osijekom je u toj svojoj prvoj konstantnijoj sezoni osvojio i kup Hrvatske te četvrto mjesto u prvenstvu. U Kamenu je bio nezamjenjiv, svaki nastup je bio bolji od prethodnoga, sudjelovao je u najboljim godinama Veličkog prvoligaša. Branio je i u Kupu Uefe protiv Schalkea te u dvije utakmice primio samo jedan pogodak. Za Kamen Ingrad sakupio je 64 nastupa. Odličnim prezentacijama u dresu plavih otiskuje se u inozemstvo. Sljedeća destinacija bila mu je adresa grčkog velikana, Panathinaikosa iz Atene. Za zelene je u šest sezona sakupio 106 nastupa. Nastupao je i u Ligi prvaka i u Kupu Uefe. Za vrijeme nastupanja za atenskog prvoligaša bio je procijenjen na 2,2 milijuna eura što je za golmana izrazito veliki novac. Kako su 2010. Zapuhali neki novi vjetrovi u Ateni, Mario je bio primoran otići na posudbu u još jednog prvoligaša, Kavalu. Nakon isteka ugovora s Panathinaikosom (u kojem je igrao s Antom Rukavinom neko vrijeme) potpisuje za prvoligaša Kerkyru. Branio je jednu sezonu te sakupio 25 nastupa, nažalost obiteljska tragedija primorala ga je da prekine ovu uspješnu karijeru te se vrati u rodni kraj. Mario je karijeru završio u lipnju 2012. Marija pamtimo kao čovjeka omiljenog među nogometašima, sportskim djelatnicima te novinarima. Za reprezentaciju Hrvatske nastupio je samo dva puta iako je čak 8 godina proveo u krugu reprezentativaca, većinom kao treća golmanska opcija. Debitirao je na Koreja kupu 1999. u Seoulu, a sljedeći i posljednji nastup imao je u prijateljskoj utakmici 2007. protiv Slovačke. Mario trenutno živi s obitelji u Ateni, koja mu je dom posljednjih 10 godina.

i link tekme kada je Mario sačuvao praznu mrežu protiv Mourinhovog Intera u Milanu :)

https://www.youtube.com/watch?v=EVnkh5qG7R8


Tihi software i najbolji dizajner Varteksa, nasljednik Miljenka Mumleka, Čakovečki Xavi. Omaleni čovjek i veliki HNL španer. Stožerni igrač, utkan u klupsku zastavu……NIKOLA ŠAFARIĆ!!!

Rođen je u Čakovcu u ožujku 1981. Školu nogometa završio je u Veneri iz Sv. Juraja na Bregu te u NK Čakovcu. Seniorska karijera započela mu je u tada snažnom Varteksu. Debitirao je s 17 godina u plavom dresu. Prvih 8 sezona u seniorskom nogometu proveo je igrajući za Varteks. Igrao je u generaciji s Karićem, Hrmanom,Sabolčkim, Mumlekom,Vugrinecom. Prošao je i dobro i zlo u Varaždinu. Nije ga krasila eksplozivnost zbog njegove visine, naime visok je samo 166 cm. Naime, to ga nije omelo da postane naša ikona te da ostvari uspješnu nogometnu karijeru s pokojim reprezentativnim nastupom. Za Varteks je odigrao čak 195 utakmica te postigao 40 pogodaka, većinom se radilo o velemajstorskim potezima. Nakon Varteksa sreću potražuje u Rijeci, gdje u jednoj sezoni postaje jedan od stožernih igrača. Odlične igre u dresu Rijeke nisu mu bile dovoljne da ostvari inozemni transfer. Prešao je u redove Slaven Belupa, za koji više nego uspješno nastupa dvije sezone. Pošto mu je dosadila vegeta, a najviše nedostajala prava dizajnerska odjeća, Nikola prelazi u Varaždin. Nažalost, to je bila zadnja sezona Varaždina u prvoj ligi pošto je par mjeseci kasnije morao istupiti iz lige uslijed nagomilanih financijskih problema. Nakon 13 godina igranja u HNL –u i 327 nastupa te 51 postignutim zgoditkom, Nikola se odlučuje za odlazak u Mađarsku, u Kaposvari. Ovaj omaleni maestro nije uspio ostvariti nikakav unosan inozemni angažman, već su mu tridesete godine bile za petama. Za Kaposvar je nastupio 43 puta . U 30.-toj godini prelazi u slovenski NK Zavrč, stabilan prvoligaš sredine ljestvice iz omalenog mjestašča u srcu Slovenije. Sezonu i pol u Zavrču, te ukupno 34 nastupa i evo Nikole ponovno pred vratima HNL. Nedavno je potpisao za ambicioznog drugoligaša, diva iz predgrađa, NK Inter iz Zaprešića. Možda s Interom proživi novu HNL mladost. Definitivno smatramo da je Nikola zaslužio veću karijeru od ove usprkos tome što je on jedna od najvećih HNL ikona. Što se tiče reprezentacije, nastupao je za sve mlađe selekcije, te je sakupio čak 35 nastupa. Za A reprezentaciju odigrao je samo tri utakmice i to sve u mandatu izbornika Cice Kranjčara. Debitirao je 18.08.2004. u prijateljskoj tekmi protiv Izraela, u Varaždinu. Želimo Nikoli da kada dođe kraj, sa stilom završi ovu HNL bogatu i uspješnu karijeru.



i link sa svim golovima Nikole Šafarića :)

https://www.youtube.com/watch?v=WBEbVHm6W7w


Za tri dana sam opet s vama, s novim ikonama ;) Uživajte! Šaljite prijedloge i komentare na mail around.world92@gmail.com .
Pozdrav,

M

Da ne zaboravimo još neke od stranaca u HNL –u, ikona koja dolazi iz zemlje kobasica, ljutih začina te velikog Ferenca Puskasa. Igrač koji se zamjerio Armadi sličnim ekscesom kao Ivan Krstanović prošle sezone, nažalost on nije znao uzvratiti golovima već je bio primoran napustiti klub u što kraćem roku….BARNABAS SZTIPANOVICS!!!

Rođen je ljeti 1974. u mađarskom gradu Siofoku. Od mlađih uzrasta bio je građen kao robusni centarfor, prava devetka. Seniorsku karijeru je započeo s 19 godina u dresu mađarskog Beremendi Epitoka. Golovima sušnu sezonu (samo 4 gola u 23 nastupa) zaključio je raskidom ugovora te prelaskom u drugog mađarskog prvoligaša, nama poznatiji Zalaegerszegi TE (ZTE). U tri sezone zabija prosječno svaku 12 utakmicu, za napadača katastrofalan učinak. Loše prezentacije mu nisu pomogle u pronalaženju boljih klubova. Za njegove usluge interes je pokazao jedan hrvatski drugoligaš, NK Belišće. Hrvatski drugoligaški nogomet mu je omogućio da u jednoj sezoni zabije 20 golova u 35 utakmica za vragove iz Baranje. Odlični nastupi zapeli su za oko skautima HNK Rijeka koji ga za sitnu lovu dovode podno stijena. U bijelom dresu odigrava onu sezonu iz bajke. Doduše, zabio je samo 14 golova ali svejedno je podijelio s klupskim suigračem, Igorom Musom titulu najboljeg strijelca prvenstva. Sljedeće sezone je uslijed niza loših nastupa bio prozivan od strane najvjernijih riječkih navijača te im je uzvratio uvredljivim potezima rukama. Uslijed toga bio je primoran spakirati stvari te se zaputiti u slovenski Maribor. U ljubičastom dresu proveo je dvije sezone. Učinak mu je otprilike bio sličan kao u Rijeci, u prosjeku je zabijao svaku treću utakmicu. Nakon Maribora otisnuo se puno južnije, na daleki Cipar. Najprije oblači dres Apoela, a zatim i Olympiakosa iz Nikozije. Nakon dvije vruće sezone, sasvim solidan prosjek golova nije mu donio produženje ugovora već ga je poslao u kupovinu toplih zimskih jakni. S 30 godina na leđima i brojnim promijenjenim sredinama vraća se u domovinu. Potpisuje ugovor za Pecsi (kojeg danas trenira Robert jarni i u kojemu igra Ivor Weitzer). Nakon jako slabe sezone odlazi dvije godine u Spartacus iz Nyregyhaze. Odlične dvije sezone drugoligaškog nogometa (25 golova u 35 nastupa) donose mu ponovno povratak među elitu mađarskog nogometa. Ponovno je u Pecsiju. Tu je sezonu završio s mizernim brojem nastupa te bez postignutog gola. Odlazi u SK Asten, te ubrzo nakon njega u SK Molln u kojem završava karijeru. U ova zadnja dva kluba nije se naigrao te je s 34 godine okončao promjenom klubova bogatu tuzemnu i inozemnu karijeru. Čak je nastupio jedanput i za nacionalnu vrstu, za Mađarsku naravno. Odlične igre u dresu HNK Rijeke omogućile su mu taj nastup davne 1999. godine.

I link jedne od većih utakmica karijere bijele devetke :)

https://www.youtube.com/watch?v=Rrkx086Pp_s


Još jedan napadač ponikao na travnjacima Gradskog vrta, čovjek rječnog prezimena, napadač koji je obilježio zlatne dane Marsonije u prvoj ligi. Igrač bogate HNL karijere s trenutnom adresom u dalekoj Kanadi……………MARIJAN VUKA!

Rođen je 1980. u Višnjevcu nedaleko Osijeka. Nogometno je odrastao u Gradskom vrtu igrajući za bijelo plave. Seniorska karijera ga je odvela u susjedni Vukovar. Iz juniora odmah ga bacaju u vatru, povijesna prvoligaška sezona za Vukovar 91' s Marijanom u napadu. Financijski nestabilni Vukovar morao je koristiti golobradog mladića u skoro svim prvoligaškim utakmicama. Odigrao je čak 27 utakmica, nažalost postigao samo jedan zgoditak. Nakon ispadanja Vukovara u niži rang vraća se u Osijek. U prvoj sezoni u Osijeku, nakon godine dana iskustva seniorskog nogometa zabija 13 golova u 39 nastupa. Za mladića sasvim OK statistika. Dobre igre u Osijeku te prevelika konkurencija natjerale su ga na promjenu sredine. Odlazi u Slavonski Brod, u redove NK Marsonije. U crno bijelom dresu nastupa dvije sezone te zabija 12 golova u 28 nastupa. Tada je igrao u napadu s velikim Ivicom Olićem. Sasvim dobri nastupi omogućili su mu odlazak u međunarodne vode. Otišao je u ruski nogomet, potpisuje ugovor s Kubanom iz Krasnodara (tada daleko slabiji nego ovaj današnji Kuban). Dvije sezone u jednoj od najhladnijih zemalja svijeta nisu mu donijele željeni napredak, sakupio je svega 27 nastupa te postigao 7 golova. Vraća se u HNL gdje brani boje nebesko plavih ratnika iz Vinkovaca, HNK Cibalia. Nastupio je samo sedam puta bez učinka. Zatim potpisuje za Milan iz Čakovca, NK Međimurje. U tri sezone nastupanja za crno-crvene zabija odličnih 32 pogotka u 59 nastupa. Nakon odličnih partija u Međimurju odlazi u novog prvoligaša, NK Hrvatski Dragovoljac. Tu se nije naigrao te iste sezone prelazi u Konavljanin, mjesto zračne luke nedaleko Dubrovnika. Nakon epizode u Konavljaninu i trećeligaškom nogometu dolazi u rodni Višnjevac. Nastupao je za Višnjevac čekajući da se možda pojavi koja ponuda iz neke egzotične zemlje kako bi osigurao egzistenciju. Dočekao je ponudu, odlazi u Kanadu. Potpisuje ugovor s CLS Burlington, klub u tom trenutku drugi u tamošnjoj prvoj ligi. Zbog problema s registracijom odigrao je zadnje dvije utakmice sezone te postigao dva pogotka. Trenutno je još uvijek tamo, s 34 godine. Što se tiče naše reprezentacije, sakupio je tri nastupa za vrstu do 20 godina.



i jedan video o Marijanu Vuki dok je parao HNL mreže :)

https://www.youtube.com/watch?v=0jwyYrQJ068


To bi bilo sve za danas, nove ikone su nam već pripremljene tek ih očekujte vrlo brzo. Dotad komentirajte i pišite na mail around.world92@gmail.com .

Uživajte!

M

S obzirom da je nedavno navršio pola stoljeća života, odlučili smo danas spomenuti igrača bogate karijere. Ikona koja je osjetila igranje HNL-a, osjetila je čak dvije lige petice te iza sebe ima sasvim zadovoljavajuću reprezentativnu karijeru, malo je reći gospodin……..NIKOLA JERKAN!!!

Nikola je po svojoj nogometnoj orijentaciji stoper. Seniorsku karijeru započeo je s nepunih 18 godina u NK Zagrebu, nije dobivao puno prigoda pa je bijeli dres zamijenio nebesko plavim dresom tadašnjeg Dinama iz Vinkovaca (današnja HNK Cibalia). Nažalost nije se ni tamo naigrao tako da nakon četiri izgubljene godine karijere odlazi u splitski Hajduk. Napokon dobiva toliko željenu priliku za afirmacijom te odigrava četiri sezone u bilom dresu nošen bučnom podrškom sa sjevera. Za Hajduk je nastupio 64 puta te postigao jedan pogodak. Odlične partije na jugu Hrvatske (tada još Jugoslavije) omogućile su mu unosan transfer u tada dobrostojeći španjolski Real Oviedo. U Oviedu provodi čak šest sezona. To su mu bili zlatni dani karijere. Nepogrešivi Nikola nastupio je čak 203 puta u Primeri te postigao jedan pogodak. Svi ti silni sjajni nastupi omogućili su mu i konstantne pozive za našu tek formiranu nacionalnu vrstu. Nakon tople Španjolske seli na otok, potpisuje za Nottingham Forest, ne igra puno te odlazi na posudbu. Posuđen je Bečkom Rapidu za koji odigrava jednu sezonu. Nakon isteka ugovora s nekadašnjim britanskim velikanom odlazi u srce Europe, u belgijsku Jupiler ligu. Potpisuje ugovor s Charleroi. Odigrava dvije sezone, ukupno 36 nastupa te se odlučuje za kraj bogate karijere s 37 godina na leđima. Kada govorimo o reprezentaciji, najveća mrlja u cijeloj karijeri mu se dogodila u onih dvadeset minuta četvrtfinalne utakmice na Euru 1996. u Engleskoj, protiv Njemačke. Krenimo ispočetka, Nikola je debitirao davne 1992. u prijateljskoj utakmici protiv Australije. Sakupio je 31 nastup te postigao jedan pogodak. Gol je zabio Litvi u kvalifikacijama za Euro u Engleskoj. Na već spominjanom Euru i njegovom jedinom velikom natjecanju odigrao je tri susreta (od četiri) na poziciji središnjeg braniča. Bio je nepogrešiv ali onda se dogodila Njemačka u četvrtfinalu. Najprije je skrivio penal igrajući rukom, zatim ga je Sammer zaobišao iako je bio evidentni prekršaj nad Nikolom te je Njemačka postigla i drugi pogodak te slavila s ukupnih 2:1. Bio je u kadru reprezentacije i u kvalifikacijama za SP u Francuskoj, nekada je igrao, nekada nije no Ćiro ga nije uvrstio u kadar reprezentacije za odlazak u Francusku. Tu je i Nikola, a i većina javnosti smatrala da je Ćiro učinio veliku pogrešku. Ne možemo reći nažalost, niti na sreću pošto je reprezentacija i bez Nikole Jerkana osvojila nenadmašno treće mjesto na svijetu. Nikola danas živi s obitelji u Španjolskom Oviedu. Neko vrijeme radio je i kao trener. Najviše se druži s kolegom iz obrane, danas nezamjenjivim članom stožera Slavena Bilića,a i našom sljedećom ikonom, Nikolom Jurčevićem. U jednom intervjuu je izrazio želju da predsjednik HNS-a jednog dana postane Zvone Boban.

Evo i link na video četvrtfinala EP 96' :)

https://www.youtube.com/watch?v=-mNXRf9Qoys


Nakon jednog Nikole, vrijeme je za još jednog. Nekada veliki napadač, već godinama desna ruka Slavena Bilića, jedan od najmlađih HNL trenera……. NIKOLA JURČEVIĆ!!!!!!

Još jedan napadač bogate klupske i pristojne igračke reprezentativne karijere. Rođen je kada i Joško Popović. Karijeru je započeo modrom dresu, zagrebačkom Dinamu. U velikoj maksimirskoj generaciji nije puno igrao pa se nakon dvije sezone kaljenja odlučuje za prelazak malo zapadnije, u NK Zagreb. Tamo uopće ne dobiva prilike u čak dvije sezone, tako da je i kao njegov prijatelj Jerkan prve godine gubio grijući klupu. Odlučuje se na odlazak u belgijsku Jupiler ligu te u jednoj sezoni sakuplja samo jedan nastup u dresu Royal Antwerpa, kluba iz gradića 50-tak km udaljenog od Bruxellesa. Odlučuje za povratak u NK Zagreb te tamo napokon dobiva željenu priliku. U 33 nastupa u dvije sezone zabija čak 25 golova. Putevi ga dalje vode u Austriju iz Salzburga (današnji RB Salzburg), tamo odigrava četiri sezone te zabija prosječno svaku treću utakmicu. Dobrim partijama u plavo-bijelom dresu prodaje se u Njemačku. Nastupio je 45 puta u dresu bundesligaša SC Freiburg. Nakon Njemačke vraća se u Austriju Salzburg u kojem nakon dvije sezone završava karijeru. Za reprezentaciju je debitirao u drugoj utakmici u povijesti, 22.12.1990. protiv Rumunjske. Sakupio je ukupno 19 nastupa te postigao samo 2 pogotka. Također je bio u kadru reprezentacije za Euro 96'. Tamo se nije naigrao. Sudjelovao je i u reprezentativnim akcijama u kvalifikacijama za SP u Francuskoj, no također je bio izostavljen s konačnog popisa putnika za odlazak na smotru koja je zauvijek obilježila nogomet u Hrvatskoj. Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je protiv Maroka pred Božić 1996. godine odigravši 90 minuta, nitko nije očekivao da više neće navlačiti kockasti dres. Nakon igračke karijere započinje trenersku karijeru. Najprije je vodio NK Zagreb, s kojim je ušao u gornji dom HNL-a, nakon toga je preuzeo Dinamo. S modrima je osvojio drugo mjesto u prvenstvu te osvojio kup. Igrao je čak i 3.pretkolo Lige prvaka s Dinamom. Kratko je trenirao Salzburg, pa zatim i Slaven Belupo. Nakon tih kraćih epizoda sjeda za kormilo reprezentacije s mladim i još neiskusnijim Slavenom Bilićem. Najprije su vodili mladu reprezentaciju, zatim i seniorsku te su ostvarili niz zapaženih rezultata u šest godina mandata i tri kvalifikacijska ciklusa. Nakon reprezentacije zajedno su ostali i u akciji u ruskom Lokomotivu. Danas mu je također desna ruka, i to već godinu i pol u turskom velikanu, Bešiktašu iz Istanbula. Želimo Nikoli i Slavenu sreću u nastavku natjecanja u Europi te da će napokon Bešiktaš postati prvak Turske.



I link jedne od bolje odigranih utakmica Nikole u dresu reprezentacije :)

https://www.youtube.com/watch?v=EPJwqDW1A3g

Mi idemo dalje, novi post izlazi za 2 dana. Čitajte nas pa ćete saznati što Vas čeka :) Vaše želje će biti ispunjene, nijedna ikona neće biti izostavljena. Komentare i prijedloge šaljite na mail around.world92@gmail.com .

Uživajte,

M

Nakon zaljeva i našeg najvećeg poluotoka došlo je vrijeme da posjetimo i kontinentalnu Hrvatsku. Otišli smo jako istočno, u Osječko – Baranjsku županiju, točnije u grad papira i sporta. Predstavljamo klub iz Pridravske nizine…..NK BELIŠĆE!

Klub je osnovan 1919. godine pod imenom BŠK (Belišćanski športski klub). Još je nosio ime BRŠK, Viktorija, Proleter te se od 1960. godine zove NK Belišće. Od svojih davnih dana pa i do danas klub je usko vezan za tvornicu Belišće d.d., tvornicu ambalaže. Tijekom Jugoslavije Belišće uglavnom nastupa u hrvatskoj te međurepubličkoj ligi. U kupu maršala Tita najveći doseg mu je osmina finala 1979. godine kada su poraženi od Maribora rezultatom 3:2. Prvu hrvatsku nogometnu ligu igrali su tri puta. To je bilo tri sezone u nizu nakon čega konstantnoj nastupaju u drugoj i trećoj ligi bez ambicija za povratak. Ušli su u ligu 16 pomoću pozivnice HNS-a 1992., to je bila druga sezona od osnutka naše lige. Dvije posljednje plasirane momčadi su trebali napustiti elitni razred među kojima je bilo i Belišće, međutim liga je proširena na rekordnih 18 klubova te su sačuvali prvoligaški status. Te su sezone na domaćem travnjaku nošeni svojim vatrenim navijačima smještenim na istočnoj tribini, Baraberima otkinuli bod(ove) Rijeci i Zagrebu te su na koljena bacili Osijek u velikom Pridravskom derbiju. Uzeli su bod Hajduku na Poljudu te Zagrebu u Kranjčevićevoj. Zašto nam je Zagreb važan? Zato jer je te sezone Zagreb osvojio visoko treće mjesto. U narednoj sezoni rekordnoj po broju sudionika (18) osvojili su visoko 12. mjesto te također ostali u ligi. Imali su čak i pozitivnu gol razliku, puno golova su zabili, a i puno golova primili. U ovoj uspješnoj sezoni na vrućem gradskom stadionu izgubili su od Croatije 0:6, zatim su otkinuli bod Rijeci te su pobijedili slabašni Radnik 7:1. Također su otkinuli bod Osijek u pravoj poslastici gdje je rezultat bio 3:3, najveći domaći uspjeh bila je pobjeda protiv prvaka te sezone, HNK Hajduk, rezultatom 2:0. Na gostujućem travnjaku su ponovno otkinuli bod Zagrebu koji je te sezone osvojio visoko drugo mjesto. Zatim su osvojili Osijek i Gradski vrt pobjedom od 2:0, a važno je istaknuti da su i pred očima predsjednika Tuđmana ponizili Croatiju rezultatom 2:1 usred Maksimira. Svoju 1. HNL povijest okončali su posljednjim mjestom u proljeće 1995. godine. U sezoni punoj uspona i padova istaknuli bi smo da su ponovno Hajduku otkinuli bod te su teško poraženi rezultatom 2:7 od Osijeka pred Baraberima. U gostima su zabljesnuli protiv Rijeke, kada su osvojili Kantridu rezultatom 2:1. Izgubili su rekordno od Istre 6:0 te od Segeste 6:2. Više se nikad nisu vratili u prvu ligu. Već nekoliko godina se zadovoljavaju sredinom ljestvice 3.HNL Istok. Ove su sezone tek 13. na ljestvici od 16 klubova u trećoj ligi Istok nakon 15 odigranih kola. Poznati nogometaši koji su nastupali za NK Belišće su Mario Galinović, Danijel Pranjić, Rudika Vida (otac Domagoja Vide) te Mirko Jozić i Ivan Grnja. Nadamo se da ćemo uskoro ponovno gledati malo jače Belišće, pa makar i u drugoj ligi.

Gostovanje Crvene Zvezde u Belišću 8.8.1990. :)

https://www.youtube.com/watch?v=DBpVS8bGGCs


Seniorska karijera trajala mu je više od dva desetljeća, bio je kapetan u skoro svim klubovima u kojima je igrao, pravi vođa, čovjek koji je sakupio preko 450 nastupa u našoj ligi. Samo dva puta je izbivao iz nje nastupajući za tada snažni i ambiciozni slovenski Interblock……….KRUNOSLAV RENDULIĆ!!

Rođen je početkom jeseni sedamdesetih godina u Vinkovcima. Karijeru započinje u najvećem rivalu NK Osijeku početkom 1992. U Gradskom vrtu provodi dvije sezone kada podiže sidro i odlazi u susjedno Belišće. Također se nastanjuje samo dvije sezone. Pošto je Belišće napustilo elitni razred, Kruno se u potrazi za ambicioznijim projektima ponovno vraća u Osijek. Tada definitvno odlazi iz Slavonije te se nastanjuje u toplijim krajevima, potpisuje ugovor sa Šibenikom. Odigrava dvije odlične sezone u narančastom dresu te potpisuje za tada snažni Zagreb. Odličnim nastupima u Zagrebu prelazi u Hajduk s kojim osvaja kup. Nakon Hajduka vraća se u srce Slavonije, u Požegu. Potpisuje ugovor s ambicioznim Kamenom iz Velike. Novac i ambicije Vlade Zeca u to su vrijeme bile primamljive za svakog kvalitetnog HNL igrača. U Kamenu se najviše i zadržao te je skupio i najviše nastupa u plavom dresu, čak je igrao i Kup UEFA protiv Schalkea kada su umalo priredili senzaciju. Nakon što je shvatio da se nešto loše kuha u Velikoj, zaželio se mediteranske klime te potpisuje ugovor za Rijeku, tadašnjeg osvajača kupa. Trenirao ga je Dragan Skočić. Nakon dvije uspješne sezone na Kantridi prelazi u još jedan umjetno stvoreni klub, NK Interblock iz Ljubljane. Odabrao je Ljubljanu isključivo zato jer je tamo bio njegov najdraži trener Dragan Skočić. S Interblockom osvaja kup te igraju europska natjecanja. Lijepa slovenska priča nije dugo trajala, ponestalo je novca. Kruno se vraća u HNL gdje nastupa za Lučko, predgrađe Zagreba te ponovno u NK Zagrebu. Zatim se vraća u Lučko kada su bili prvoligaši. Njegovo golemo iskustvo im nije pomoglo u očuvanju prvoligaškog statusa. Zatim potpisuje za Vinogradar koji je najveće uspjehe ostvarivao u kupu. Nakon vinograda seli ponovno u Lučko s kojim nastupa u drugoj ligi. U dresu Lučkog završila je ova bogata HNL karijera. Nikada nije nastupio za reprezentaciju ali je nekoliko puta dobivao pozive izbornika. Nakon završene karijere (2013.) školovao se za trenera te sada radi kao pomoćnik u Iranu u klubu Foolad, vjerovali ili ne šef mu je Dragan Skočić. Foolad trenutno zauzima drugo mjesto te se bori za naslov prvaka. Kruni želimo uspješnu trenersku karijeru.



Sljedeća objava izlazi za četiri dana, hvala na vašim mailovima :) Niti jedna ikona neće biti zaboravljena :) Komentare i prijedloge šaljite na mail around.world92@gmail.com
Pozdrav,

M

Danas nam je na rasporedu upoznati gospodu koja su imala bogatu HNL i međunarodnu karijeru te pokoji nastup u kockastom dresu. Počinjemo s ikonom koja je zabila čak pet golova u jednoj tekmi španjolskog prvenstva, drugi najbolji hrvatski strijelac u povijesti La Lige……ALEN PETERNAC!

Rodio se početkom sedamdesetih godina proteklog stoljeća u Zagrebu. Seniorsku karijeru započinje s 17 godina u zagrebačkom Dinamu. Nastupao je za Dinamo četiri sezone u kojima prosječno ima desetak nastupa godišnje. Nakon Dinama tj. Croatije odlazi u tada zaista jaku Segestu iz Siska. U Sisku mu počinje ulaziti. U dvije sezone provedene u Segesti zabija prosječno svaku drugu utakmicu što i nije loš učinak. Tada su ga zapazili skauti madridskog Valladolida. Odlazi u Real Valladolid u kojem provodi najboljih pet godina karijere. Već u prvoj sezoni zabio je 23 gola u 23 nastupa za plavi dres. Te je sezoni kao što smo ranije spomenuli zabio i pet golova u jednoj utakmici. Bilo je to u utakmici koja je izravno odlučivala o ostanku u elitnom razredu španjolskog nogometa. Valladolid je pobijedio Oviedo te si je osigurao ostanak ponajviše zahvaljujući raspoloženom Alenu. Pobijedili su rezultatom 8:3. Te je sezone bio četvrti u poretku strijelaca La lige. U Valladolidu je proveo pet godina, prosječno zabijavši svaku treću utakmicu. Nakon Valladolida željan novih avantura potpisuje za Zaragozu. Za nju je nastupio samo deset puta bez učinka u četiri godine. Odlazio je čak na posudbu u Murciju u kojoj je zabio samo dva gola u 21 nastupu. Na loš golgeterski učinak utjecale su ponajviše ozljede. Alen je nastupio za Hrvatsku reprezentaciju tri puta, jednom u prijateljskoj tekmi, dva puta u kvalifikacijskim tekmama za Euro 2000., nažalost nije postigao niti jedan pogodak. Debitirao je 10. Veljače 1999. U Splitu protiv Danske u prijateljskoj tekmi kada je zamijenio Gorana Vlaovića. Debi mu nije ostao u dobrom sjećanju pošto je Hrvatska izgubila s 0:1. Karijeru je okončao u Zaragozi sa samo 30 godina zbog povelike količine težih ozljeda.

i link povijesne tekme Alena u Primeri :)

https://www.youtube.com/watch?v=TMccdAq2-M4


Iz srca Slavonije nam stiže još jedan izdanak nogometne škole NK Osijek. Ikona uspješne igračke karijere, poznat po svojem humanitarnom radu, danas sve poznatiji nogometni manager…. MIROSLAV BIČANIĆ!

Rođen je u Đakovu 1969. Karijeru započinje u Jedinstvu iz Đakova, kao junior odlazi u Osijek s kojim već davne 1988. osvaja kup Jugoslavije. Seniorsku karijeru započinje kao član Osijeka ali na posudbi u tada trećeligašu NK Belišću. Za Osijek nije sakupio niti jedan nastup. Zatim odlazi u Zagreb u kojem odigrava za veznog igrača sjajnu sezonu. Te se sezone Zagreb čak borio i za naslov prvaka. Odličnim nastupima dobio je poziv i za Hrvatsku reprezentaciju. Debitirao je 25. Lipnja 1993. U prijateljskoj tekmi protiv Ukrajine u kojoj je čak i zabio gol. Hrvatska je pobijedila 3:1. Odmah se vraća u Osijek, nastupa dvije sezone. Zabio je čak 13 golova te mnoštvo asistencija što je za veznog igrača odlična statistika. Prodaje se u Bundesligu, nastupa najprije za Duisburg, zatim za Hansu Rostock. Dobiva skromnu minutažu ali zato zabija golove protiv renomiranih momčadi, čak je jedan njegov gol proglašen golom mjeseca. Dvije sezone karijere provodi u Izraelu. Nastupa za Hapoel Haifu te Hapoel Be'er Shevu. Početkom ovog stoljeća s trideset godina na leđima postaje prvi Hrvat, nogometaš koji se odlučio okušati u kineskoj ligi. Najprije igra za Chongqing, s kojim osvaja kup te treće mjesto u ligi. Proglašen je najboljim igračem lige. Zatim prelazi u Sichuan. Nakon kratke epizode seli u Qingdao s kojim osvaja kup zabivši odlučujući pogodak u finalnom susretu. Bogatu karijeru zaključuje s 33 godine. Za Hrvatsku je nastupio još jedanput u prijateljskoj tekmi protiv Mađarske. Nakon završetka karijere počinje se baviti poduzetništvom. Osniva menadžersku agenciju Marmis football agency koja se bavi zastupanjem nogometaša pri transferima. S kolegom bivšim nogometašem Silvijom Marićem pokreće i malonogometni turnir na umjetnoj travi, poznati Green Cup. Bavi se i humanitarnim radom radeći kao dopredsjednik udruge Humane zvijezde Hrvatske 03 koja se bavi pomaganjem djeci. Organizator je brojnih humanitarnih nogometnih utakmica. Trenutno je najviše zaokupljen transferom Marcela Brozovića u neki od većih europskih klubova. Također zastupa još Ivana Vargića, Tomislava Šoršu te nadolazeće zvijezde Silvija Anočića, Luku Mauera te Vinka Soldu. Ovim putem želimo gospodinu Bičaniću nastavak uspješnog poslovanja i djelovanja u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.




Nadam se da Vam se i dalje sviđa odabir ikoni, svoje prijedloge i želje šaljite na mail around.world92@gmail.com ili pišite u komentare :)
Do sljedećeg posta,

M

Donji dio rukometne trenirke, holivudsko ime i nezaboravan jadranski derbi prije 15 godina. Ikona među stativama, zadnja prepreka svih napadača…..ĐONI TAFRA!

Rođeni Splićanin koji nikada nije obukao dres nekog od gradskih klubova. Seniorsku karijeru započeo je u Šibeniku početkom rata. Kao mladi golman sakupio je desetak nastupa po svakoj sezoni. Buru i jugo zamijenio je hladnim kontinentom, otišao je u Varteks. U Varteksu u dvije sezone staje na gol samo dvaput. 1996. godine ga otkriva HNK Rijeka. Te je sezone odmah zabilježio i svoj nikad skinuti rekord od 470 minuta bez primljenog pogotka, taj rekord danas drži Ivan Kelava. Dio je zlatne generacije kojoj je „nepravedno“ oduzet naslov prvaka u sezoni 98./99. Te je sezone odradio nekoliko nezaboravnih partija. Najveću utakmicu dobio je na Poljudu u svibnju, u pretposljednjem kolu sezone. Video te utakmice moći ćete vidjeti na dnu posta. Branio je tada sve moguće i nemoguće, čak i penal nepogrešivom Tomi Ercegu. U prvih šest minuta susreta Đoni je skinuo čak tri zicera. Kako brani zaslužuje dvostruku premiju vikao je u mikrofon komentator te utakmice, legenda sportskog novinarstva Željko Vela. Na kraju utakmice uvijek radikalno nastrojeni Poljud vikao je Rijeka, Rijeka. Jedine europske utakmice Tafra je odigrao u dresu Rijeke, protiv Partizana u Ligi prvaka, protiv Celte u Kupu Uefa itd. Svojim veličanstvenim obranama nije stigao do reprezentativnog dresa pošto je tada jedinicu čvrsto držao Dražen Ladić, a Tomo Butina i Stipe Pletikosa već su čekali u redu. S 35 godina napušta Kantridu te odlazi u niželigaški Ogulin u kojem uz ulogu vratara obnaša i ulogu trenera. U Ogulinu završava jednu sasvim HNL zapaženu karijeru. Što se tiče trenerske karijere radio je najprije u Ogulinu, zatim je vodio mali nogomet u riječkom naselju Srdoči, trenirao je i Lokomotivu iz Rijeke.

Definitivno jedna od epskih utakmica HNL u režiji jednog jedinog Đonija Tafre :)

https://www.youtube.com/watch?v=5nRWy79xxi8


Za vrijeme igračke nogometne karijere bio je vezni igrač s dobrim pregledom igre i majstorski dodavač lopti odlična udarca. Odmah po završetku igračke karijere, sjeda na užarene klupe brojnih domaćih i susjednih klubova. Poznat je svom velikom znanju taktike, željeznoj disciplini i napadačkom stilu. Voli davati šansu mladim i nedokazanim igračima, a stoga je i poznat kao trener koji je prvi dao priliku nekima od danas vrlo eminentnih nogometaša poput Antonija Franje, Ognjena Vukojevića, Arijana Ademija, Danijela Pranjića, Ermina Zeca i Marka Babića………dame i gospodo: BRANKO KARAČIĆ!!!!

Igračku karijeru započeo je u niželigaškim klubovima Vukovarsko – Srijemske županije, prvi klub mu je bio NK Bedem Ivankovo. U našoj ligi nastupao je za Osijek i Hajduk. Inozemnu karijeru odigrao je u Belgiji, Gent i Cercle (gdje danas igra Stipe Bačelić-Grgić) te drugoligaški Union u kojemu je završio karijeru. Još je nastupao za austrijski Linz gdje mu je trener bio Zlatko Kranjčar, a svlačionicu je dijelio s velikim Meksikancem, Hugom Sanchezom. Trenersku karijeru započeo je kao pomoćnik Ivi Šušku na klupi Zagreba 1999. godine. Odmah postaje i njegov nasljednik te ostvaruje zapažen rezultat, četvrto mjesto u prvenstvu te polufinale kupa. Marsoniju je doveo do prve lige, s Osijekom je zauzeo četvrto mjesto. Zatim je vodio Slaven Belupo s kojim je izborio mjesto u Intertoto kupu te je odigrao protiv Deportiva iz La Corune. To su mu bili prvi nastupi u Europi kao treneru. Zatim vodi Cibaliju iz rodnih mu Vinkovaca. Pauzira godinu dana od treniranja te preuzima drugoligaški Slavonac iz Starih Perkovaca. Sa manje poznatim Slavoncem uz respektabilna imena u sastavu dobiva mogućnost igranja u prvoj ligi, no zbog teške financijske situacije te ne dobivanja licence odustaju od te mogućnosti te padaju u najniži rang gdje se i dan danas nalaze. Zatim preuzima Šibenik s kojim igra Europsku ligu, umalo je izbacio trofejni ciparski Anorthosis. Neuspjehom u tom natjecanju dobiva otkaz te preuzima Osijek. Nakon kulena i čvaraka odlazi južnije, u Hercegovinu. Vodi Široki Brijeg, igrao je finale kupa BiH te osvojio drugo mjesto u Premijer ligi. Nakon Širokog preuzima plemiće iz Mostara, HŠK Zrinjski s kojima dolazi do naslova prvaka te prilike da se okušaju u Ligi prvaka. U Ligi prvaka su izgubili od Maribora koji uspio otkinuti bod velikanima kao što su Chelsea, Sporting te Schalke. Pred manje od mjesec dana dobio je ružnu čestitku za Božić. Otkaz na mjesto trenera. Nitko ne zna prave razloge pošto je Branko zadužio cijelu dolinu Neretve. U tekućem prvenstvu je na trećem mjestu s zaostatkom od samo tri boda od vodećeg Širokog Brijega te pobjedom nad istima u derbiju nakon dugo godina. Želimo Branku svu sreću u pronalaženju novog angažmana jer on to svojim rezultatima zaslužuje.




Hvala na praćenju, ponekom komentaru i vašim mailovima :) Mi nastavljamo dalje, sljedeći post ubrzo. Vaše želje možete pisati u komentarima ili poslati na mail around.world92@gmail.com

Pozdrav,

M

Vrijeme je i za jednog napadačkog kapitalca, momak ponikao u Zadru, igrao je i nekoliko HNL sezona, karijeru su mu obilježili nastupi po brojnim talijanskim prvoligašima i drugoligašima. Odigrao je i elitno natjecanje, Ligu prvaka s tada rumunjskim velikanom, CFR Cluj iz Napoce…..SAŠA BJELANOVIĆ!

Bogata karijera započela je u Zadru, tadašnji Zadarkomerc. Dobrim nastupima u Zadru odlazi u Dinamo. U kojem ne dobiva željenu minutažu u polusezoni, samo jedan nastup. Odlazi na posudbu u Istru. Postaje standardan prvotimac, no ne uspijeva spasiti Istru od ispadanja u niži rang. Na kraju te burne sezone odlazi u redove Varteksa. U dvije sezone postaje prva napadačka opcija u Varaždinu, zabija u prosjeku svaku drugu utakmicu. Sudjelovao je i u pobjedi Varteksa protiv Aston Ville u Kupu Uefe. Ti nastupi mu omogućuju prelazak u talijansku Serie A, točnije u Como. Zatim slijedi niz lutanja. Pola sezone u Comu, pola sezone u Chievu, pola sezone u Perugi, pola sezona u Genoi te odlazi u Lecce gdje se zadržava čak jednu sezonu. Nije ostao dužan golova, ali nije ni pokazao svu raskoš svoga talenta. Zlatno doba je doživio igrajući za Ascoli, te za Vicenzu. U Torinu se nije naigrao, niti je zabijao pogodak. S 31 godinom odlazi u rumunjski Cluj, ne igra puno ali nastupio je i u Ligi prvaka. Vraća se u Italiju, gdje dobiva i državljanstvo. Nastupa za Atalantu i Veronu. Ponovno se vraća u Cluj. Kao slobodan igrač potpisuje za Varese. Nakon ne baš uspješne sezone u Vareseu odlazi u niželigaša Messinu gdje danas igra. Rekordnu vrijednost postigao je nastupima za Ascoli kada je vrijedio čak tri milijuna eura. Imao je brojne nastupe za mlađu selekciju naše reprezentacije. Za A reprezentaciju nastupio je jedanput i to protiv Izraela u veljači 2005. U prijateljskoj tekmi ušavši s klupe. Još je bio u fokusu reprezentacije na kvalifikacijskim ogledima za SP u Njemačkoj protiv Islanda i Malte.

Da ne ostanemo dužni i ponekog video isječka:

https://www.youtube.com/watch?v=_OXqsjlekDg Saša u Cluju :)
https://www.youtube.com/watch?v=SWN92WHeg40 Saša u Vicenzi :)


Malo je reći stroj za golove, jednostavno nogometni maher, najbolji strijelac naše lige u sezoni 98./99., momak ponikao u dolini Neretve, neponovljivi…… JOŠKO POPOVIĆ!

Kralj šesnaesteraca rođen je 60-tih godina prošlog stoljeća. Karijeru je započeo u tadašnjoj Jugo-ligi nastupajući za Velež. U potrazi za boljim angažmanom odlazi u ratom pogođenu Hrvatsku, oblači dres Bijelih anđela, Zagreba naravno, u kojem provodi zlatne godine svoje karijere. Odličnim nastupima u bijelom dresu prodaje se u Austriju, u Linz. U hokejaškom gradu se nije naigrao, u cijeloj sezoni je samo grijao klupu te nije skupio niti jedan nastup. Odlučuje se za povratak u HNL. Najprije provodi dvije sezone u dresu Šibenika, zatim ponovno u svoj Zagreb, nažalost Zagreb je napustio taman sezonu prije nego je Zagreb doživio trenutke svoje najveće slave i osvojio naslov prvaka. Očito je dobio nemoralnu ponudu od velikog projekta budućnosti, Veličkog Kamen Ingrada. Sudjeluje u najboljim godinama Požeškog nogometa u kojemu završava i svoju uspješnu karijeru s 38 godina na leđima. Joško je treći u poretku na ljestvici vječnih strijelaca prve lige s postignutih 111 golova. Istaknuli bi smo i da je nastupio jedanput za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i to 20. Travnja 1994. godine protiv Slovačke u prijateljskoj utakmici. Ušao je kao zamjena te je postigao gol. Vjerujemo da je mogao puno više dati reprezentaciji da nije bilo onog kobnog odlaska u Austriju.




Ovaj post objavljujemo u tužnim okolnostima, pomolimo se za tragično preminule kolege novinare časopisa Charlie Hebdo! R.I.P.
Sljedeći post izlazi kroz koji dan :)
Želje ostavljajte u komentarima ili pošaljite na mail adresu around.world92@gmail.com

Ne, nismo zaboravili na Zagrebački Dinamo. Legendarna desetka, jedan od onih koji je imao bogatu karijeru, uvijek voljen od strane navijača, uvijek je ostavljao srce na terenu, igrao je svoju najdražu igru do ranih 40-tih godina…………….EDIN MUJČIN!

Rođen je pred 45 godina u Bosanskom brodu. Seniorsku karijeru je započeo sa samo 16 godina u lokalnom Poletu. Skauti s druge strane Save došli su po njega početkom rata te ga transferirali u Marsoniju. Pet sezona provodi igrajući za Slavonske zebre. Odličnim nastupima zapinje za oko tada Croatiji. U šest godina igranja u modrom dresu nastupao je i u dvije lige prvaka, remizirao protiv vragova u paklenoj atmosferi Old Trafforda, osvojio nekoliko naslova prvaka i kupova. Zabijao je u prosjeku svaku petu utakmicu. S 31 godinom odlučuje se osigurati egzistenciju te odlazi u daleki Japan, Jeff United. Odigrao je odličnu sezonu ali očito mu sushi i klima nisu odgovarali te se odlučuje za povratak u modri dres. Tri sezone u modrom dresu te se na kraju odlučuje za prelazak u Kamen Ingrad s kojim ostaje sve do njegove propasti. Svojim iskustvom odlučuje obrazovati mladiće u Lokomotivi te u Lučkom igrajući drugu ligu. Zadnje godine karijere završava u Savskom Marofu (kao i Mario Garba) ali ipak za kraj karijere se odlučuje nastupajući za Zelinu. Bogatu karijeru okončao je u 41. godini. Nastupima za Dinamo dogurao je i do nastupa za nogometnu reprezentaciju BiH. Sakupio je čak 24 nastupa u 5 godina, postigao je i jedan zgoditak. Trenutno se školuje u akademiji za nogometnog trenera, ovim putem želimo mu svu sreću u daljnjem životu.

I dva linka Edinovih čarolija:

https://www.youtube.com/watch?v=QaGjoDfPIuI
https://www.youtube.com/watch?v=MRNVs9Q9cdc



Nakon Sušačkog Orijenta, na red je došao i jedan klub iz srca Istre. Klub poznat po svojoj izuzetno vjernoj i bučnoj publici na svojem omalenom zdanju u centru grada, žila kucavica našeg najvećeg poluotoka….NK PAZINKA iz Pazina!

Osnovana je netom nakon okončanja drugog svjetskog rata. Naziv je dobila po istoimenoj gradskoj tekstilnoj industriji. Svoje utakmice su oduvijek odigravali na stadionu u središtu grada, kapaciteta 2500 gledatelja. Krajem Jugoslavije doživljavali su svoje zlatno doba u Hrvatskoj zapadnoj ligi. Nakon osnutka Hrvatske nogometne lige natjecali su se čak dva puta u elitnom razredu. U ligu su ušli 1992., a nažalost ispali nakon dvije sezone i to u proljeće 1994. godine. Prve sezone su osvojili 11. mjesto u konkurenciji 16 klubova. Te je sezone poluotok Istra imala čak dva predstavnika. Uz spomenutu Pazinku tu je bila i originalna Istra (zašto originalna!? Zato jer je današnja Istra nasljednica Uljanika iz Medulina). Pazinkinu sezonu je obilježio remi s Hajdukom i s Rijekom te pobjeda na domaćem travnjaku u lokalnom derbiju protiv Istre. Sljedeće je sezone liga proširena na čak rekordnih 18 klubova. Pazinka je zauzela 15. mjesto, no to joj nažalost nije bilo dovoljno za ostanak u elitnom razredu zbog ponovnog skraćivanja lige. Te je sezone Rijeci otkinut bod, pao je Osijek u Pazinu, no to nije sve. Pazinka je odigrala tri vrlo zanimljive utakmice u sezoni, dvije na domaćem travnjaku, jednu u gostima. Najprije je u gostima poražena od Croatije rekordnim rezultatom 10:1, zatim je svladala Velikogorički Radnik pred svojom publikom teniskih 6:1 te im je u predzadnjem kolu na noge došla Croatija. Opet je pao veliki broj golova, Croatia je slavila 6:4 u Pazinu, u pravoj poslastici za gledatelje. Nažalost, to je bilo sve od Pazinke, najbolji dani su prošli, približavalo se tmurno doba. Četiri sezone su proveli u drugoj ligi te su zatim tonuli sve dublje. Danas se nalaze u međužupanijskoj ligi. Najpoznatiji igrač NK Pazinke je naš bivši reprezentativac, vjerovali ili ne, Dado Pršo. Dado je svoje prve korake učinio baš u plavom dresu.





Pazinka ima svoj kanal na youtubeu gdje možete pogledati sažetke brojnih Pazinkinih nastupa u nižim ligama.


Za danas toliko. Sljedeći post izlazi za dva dana, upoznat ćemo dvojicu klasnih golgetera :) Vaše prijedloge i komentare možete ostaviti u obliku komentara na postove ili poslati na mail around.world92@gmail.com . Uživajte!

Tepali su mu da je Hajdukov prestolonasljednik, govorilo se o rođenom dribleru, momku koji je mogao probiti svaki bunker. Nažalost, u životu nije sve idealno. Tako se može opisati karijera jednog od najtalentiranijih igrača podno Biokova……MARIO CAREVIĆ!

Rođen je u Makarskoj, kao osmogodišnjaka otac ga je vodio na treninge Hajduka u 60 km udaljeni Split. U Split se preselio tek u srednjoj školi, stanovao je zajedno sa sadašnjim kapetanom reprezentacije, Darijom Srnom. Vrlo brzo je Mario kao kapetan kadetske i juniorske momčadi dobio prigodu da odjene majicu prve momčadi. Izvanserijski talent, pozitivna drskost i sjajan dribling nagnali su starog lisca Nadovezu da mladiću pruži prvu priliku. Debitirao je s 18 godina u prvenstvenoj tekmi protiv Varteksa pred praznim tribinama Poljuda (naravno radi se o kazni zbog navijačkih izgreda). U prvim počecima njegov manager bio iznenađujuće sadašnji predsjednik HNS-a, Davor Šuker. Oduvijek je sanjao da zaigra u Španjolskoj ili Italiji, preferirao je klub Napoli. Nažalost, to je ostao nedosanjani san. Dječački idol mu je bio Aljoša Asanović. Nakon četiri godine nastupanja za Hajduk odlazi u Saudijsku Arabiju u Al-Ittihad. Zašto tamo? Povukao ga je sa sobom legendarni Tomislav Ivić. I baš taj Ivić mu nije dao prigode da igra. Vlasnik kluba nije imao vremena da mu sredi papire za odlazak iz pustinje pa je Mario izgubio godinu dana karijere bez ijednog nastupa. Zatim odlazi u Stuttgart gdje njegov zanat kuje veliki Talijan, Giovanni Trapattoni. Odigrao je nekoliko utakmici ali onda je došao i novi trener, Carević je prebačen u amatersku momčad. Poželio se vratiti na Poljud, to mu se ostvarilo i kao posuđeni igrač postao je kapetan. Tada je Hajduk prvi put u povijesti pobijedio Slaven u Koprivnici. Dobri nastupi su ga odveli u srce Europe. Potpisao je za belgijski Lokeren, gdje nastupa sljedećih četiri sezone. Nije puno nastupao te se prodao u Kortrijk u kojem danas igra Ivan Santini. Zatim odlazi na posudbu u daleki Izrael, u jedan od manje poznatih Maccabija. Godinu dana Izraela i eto ga natrag u Belgiji, s već 30 godina na leđima. Nakon još jedne loše sezone dobiva slobodne papire. Ponudio se početkom ove godine NK Osijeku, nažalost tražio je preveliku plaću. Zatim potpisuje za slovensku Krku. Za Krku je u ovoj sezoni nastupio samo 6 puta. Skromna minutaža ako povučemo paralelu s njegovim prijateljem Srnom koji je ponovno izborio proljeće u Europi. Najveću vrijednost po transfermarktu postigao je 2010. godine kada je vrijedio oko milijun eura. Što se tiče reprezentativne karijere nastupio je tri puta za mladu selekciju koju je tada vodio Martin Novoselac. Pošto nije ostvario ni približno dobru karijeru kako mu se predviđalo, ovim putem želimo da barem karijeru okonča u svom najdražem bilom dresu kada za to dođe vrijeme.

i jedan video Marijevih majstorija :)
https://www.youtube.com/watch?v=r0zSsyPKhkc



Na red je došao ne igrač, već igračina. Pitate se zašto? Zato jer nikada nije napustio Hrvatsku u potrazi za unosnijim angažmanom. Momak kojemu su nedjeljni ručkovi s roditeljima i gledanje najboljih europskih klubova na televiziji bili jedini hobiji, dame i gospodo…… BORIS LEUTAR!

Rođen u Vinkovcima krajem Titove vladavine, karijeru započinje u tada snažnoj Cibaliji. Kao golobradog mladića brzo ga je nanjušila Dinamova skaut služba. Početkom milenija odlazi u Dinamo gdje u dvije sezone upisuje samo 14 nastupa. Dinamo ga zatim posuđuje njegovoj Cibaliji što je u to vrijeme vrlo neobično. Nakon isteka ugovora s Dinamom, Boris se odlučuje za povratak u rodni kraj. Potpisuje ponovno za Cibaliju sa nepunih 24 godine i tu ostaje do kraja karijere. U konačnici je nastupio za Cibaliju čak 235 puta. Te pritom nije zabio niti jedan pogodak. Šteta što takva veličina nije imala upečatljiviju karijeru jer je nekim od svojih nastupa to definitivno zaslužila. Nadamo se barem da će jednog dana tu svoju ljubav prenijeti i na tekuće igrače Cibalije i pokazati im da se za nebesko plave igra sa srcem, da Cibalija nije samo odskočna daska. Ovim putem želimo Cibaliji povratak u prvoligaško društvo već krajem ove sezone.





Želim Vam sretnu i uspješnu Novu godinu!