Nakon BiH, gdje smo se uvjerili u prihvatljivu infrastruktura, iako znatno lošiju nego u Hrvatskoj, otišao sam južnije. Odabrao sam analizirati na kakvim stadionima igraju Crnogorci. Ligu čini dvanaest klubova. Prošle sezone je prvak bio FK Rudar iz Pljevlja, kup je osvojila Mladost iz Podgorice. „Izlet“ u Europu izborili su još Budućnost iz Podgorice te Sutjeska iz Nikšića. Rudar, Budućnost i Sutjeska ispali su u prvom krugu nadmetanja, dok je Mladost prošla prvo pretkolo te zapela u drugom. Crna Gora je neovisna država od 2006., reprezentacija je sasvim solidna, u drugim sportovima također imaju prihvatljive rezultate s obzirom na veličinu svoje zemlje. Da nisam malo detaljnije istražio stadione pomislio bih da imaju sasvim zadovoljavajuću infrastrukturu, da nisu ništa lošiji od susjedne nam BiH, ali………..

Počet ću s Rudarom iz Pljevlja. Igraju na jednom od većih stadiona u državi, stadion pod Golubinjom. Stadion je kapaciteta 10500, nema reflektora. Izgrađen je 1948. u sklopu SRC, 1985. je obnovljen. Sastoji se od dvije tribine, jednu natkrivenu sa sjedećim mjestima te jednu stajaću. Što se mene tiče spada među modernije i ljepše stadionu u Crnoj Gori. Prošlosezonski osvajač kupa bila je Mladost iz Podgorice. Svoju utakmice igraju u predgrađu Podgorice, na stadionu Stari aerodrom. Kada sam nailazio na slike ostao sam šokiran, izgledalo je kao da gledam slike nekog hrvatskog trećeligaša. Stadion je kapaciteta 845 sjedećih mjesta te ne udovoljava kriterijima UEFA natjecanja. Sastoji se od samo jedne tribine te nema rasvjetu. S obzirom koliko gledatelja posjećuje utakmice skoro polovice naših prvoligaša, pitam se da li bi i našim klubovima bili dovoljni kapaciteti kao stadiona Mladosti. S obzirom na ovaj kapacitet dobili su pozitivnu ocjenu od mene, jer znaju koliko im je dovoljno za njihove ambicije i financijsku situaciju.



Najmoderniji stadion u Crnoj Gori je i stadion na kojem svoje utakmice igra i reprezentacija, taj je stadion dom FK Budućnosti iz Podgorice. Stadion se zove pod Goricom. Izgrađen je tijekom Drugog svjetskog rata, na njemu su vojnici održavali svoja sportska nadmetanja. Do rata koji je poharao bivšu Jugoslaviju, imali su želju da stadion bude kapaciteta 32000 gledatelja. Konačan izgled doživio je 2004. kada je renoviran, danas ima kapacitet 17000 sjedećih mjesta. Ima rasvjetu, određeni dio stadiona je natkriven te zadovoljava najviše standarde koje propisuju FIFA i UEFA. Svlačionice se nalaze ispod južne tribine, dimenzija je 105x70m. Ovaj stadion također koriste i neki drugi crnogorski klubovi za potrebe utakmica u europskim natjecanjima. Drugi najveći stadion u državi je dom FK Sutjeske iz Nikšića. Stadion se zove Kraj Bistrice. Ima dvije tribine, ukupnog je kapaciteta 10800 te nema reflektore. Stadion je izgrađen 1982. Natkrivene su samo svečane lože, sva mjesta su sjedeća te dozvoljava odigravanje samo najranijih pretkola LP i EL.



Sada slijedi i onaj malo teži dio, ovu su klubovi s podosta naprednijom infrastrukturom od onih koji slijede. Prikupio sam podataka koliko sam uspio s obzirom da neki od klubova nemaju ni službenu web stranicu što je dosta nezamislivo. FK Zeta iz Golubovaca igra svoje utakmice na stadionu Trešnjica. Golubovci su predgrađe Podgorice. Stadion je kapaciteta 5000, nema rasvjetu, a ni UEFA licencu. Svojevremeno su bili i prvaci države te nastupali u europskim natjecanjima, tada su domaće utakmice igrali na nacionalnom stadionu pod Goricom.Imaju jednu tribinu koja se službeno vodi kao tribina stajanje, natkrivene su jedino lože. I morski grad Kotor ima svojeg prvoligaša, FK Bokelj. Stadion neodoljivo podsjeća na stadion našeg trećeligaša Zmaja iz Makarske. Stadion pod Vrmcem kapaciteta je 5000, multifunkcionalan je te nema rasvjetu, o UEFA licenci da ne govorimo. Imaju dvije uzdužne stajaće tribine.



FK Iskra Danilovgrad nema svoju web stranicu, nema skoro nikakvih informacija o stadionu osim onih temeljnih te slika koje sam jedva izvukao iz google arhive, njihovoh slika nema ni na portalu Europlan koji je obišao većinu stadiona u Crnoj Gori. Domaće utakmice igraju na stadionu braće Velašević, kapaciteta 2000. Stadion nema rasvjetu niti temeljne uvjete za održavanje UEFA natjecanja. S obzirom na sve što sam iskopao o stadionu i klubu zaslužuju samo najlošije epitete, vidljiv je značajniji zaostanak za civilizacijom. FK Dečić dolazi iz grada Tuzi. Oni su novi prvoligaši, u tom gradu je većinom albansko stanovništvo. Svoje domaće utakmice igraju na stadionu Tuško Polje, kapaciteta 3000. Stadion je renoviran 2004. te ima 1000 sjedećih mjesta. Rekordnu gledanost su postigli kada je stadion pohodilo 5700 ljudi, kada još nisu postavili sjedeća mjesta. Prilikom renoviranja svoje su utakmice igrali u Golubovcima i na stadionu Stari aerodrom gdje nastupa Mladost. Usprkos renoviranju iz 2004., procijenili su da im reflektori nisu neophodni s obzirom na ambicije i stanje u državi.



Jedini klub koji još ima rasvjetu (!?), osim Budućnosti je Mornar iz Bara. Upitno je da li ta rasvjeta udovoljava zahtjevima za odigravanje službenih utakmica ili se koristi samo za potrebe treninga, s obzirom na „pregršt“ dostupnih informacija do tog odgovora nisam uspio doći. Ovo je stadion koji je udaljen od morske obale otprilike koliko i stadion Moldea u Norveškoj. Imaju jednu tribinu, nema sjedećih mjesta. Stadion se nalazi u sklopu SRC Topolica, kapaciteta 2500. OFK Petrovac dolazi iz grada Petrovac na moru, utakmice odigravaju na stadionu pod Malim Brdom. Imaju dvije tribine, jednu uzdužnu (sa sjedećim mjesta) i jednu poprečnu iza jednog gola (stajanje), kapacitet im je 630 te nemaju rasvjetu.



Došli smo i do posljednja dva prvoligaša. Započet ćemo s još jednim čija infrastruktura nije ni u rangu naših trećeligaša. FK Grbalj iz Radanovića svoje utakmice igra na stadionu u Radanovićima, mjesto u priobalnom području Crne Gore. Stadion ima jednu tribinu, nalik na montažnu, kapaciteta je 1500 te nemaju rasvjetu. Ne ispunjavaju kriterije za međunarodne licence. Iz Cetinja nam dolazi FK Lovćen. Kao jedan od meni poznatijih klubova očekivao sam i nešto moderniji i uređeniji stadion, razočarao sam se. Stadion me podsjeća na jednog županijskog ligaša iz moje regije. Imaju dvije tribine, oronule tribine. Jedna se ne može čak nazvati ni stajaćom tribinom, zato jer je od travnate podloge i nakošena je, rekao bih prostor za piknik. Druga tribina je ujedno i centralna, izgrađena je na nekom prostoru gdje se još uvijek naziru ostaci neke građevine. Postavljeno je i par redova stolica. Ukupni kapacitet „stadiona“ je 5000, stadion se zove Obilića Poljana. O rasvjeti ne moram ni pričati.



Kada sam krenuo s namjerom da pišem o stadionima na Balkanu, očekivao sam najlošije uvjete u BiH, ali BiH je miljama daleko u odnosu na Crnu Goru. Pitam se postoji li uopće odjel za licenciranje NSCG. Ne znam što me još čeka u Makedoniji i na Kosovu, Srbiju i Sloveniju moram samo nešto detaljnije istražiti ali tamo ne očekujem neugodna iznenađenja. Jedino pozitivno u CG je što su stadioni umjerenog kapaciteta te većina ne zjapi prazna kada se odigravaju utakmice. Pošto sam jedva uspio doći do osnovnih podataka o stadionima, nisam se htio upustiti i u istraživanje u kakvim uvjetima ti klubovi treniraju. Od dvanaest prvoligaša, jedan i pol (!?) imaju rasvjetu. Koristi ju vjerojatno samo jedan, i to stadion pod Goricom u Podgorici gdje nastupa reprezentacija i FK Budućnost. Sutjeska i Rudar Pljevlja imaju stadione koji su u rangu s našim prvoligašima, ali s obzirom da nemaju rasvjetu nemam što više pričati. Uskoro ću se pozabaviti i praćenjem njihove lige, da upoznam tu kvalitetu nogometa, kakav se nogomet može razviti te kakva je atmosfera na stadionima. Naši klubovi se uvijek žale da imaju malen broj gledatelja zbog loše infrastrukture, a što bi tek trebali reći u Crnoj Gori? S obzirom da neki od klubova i nemaju web stranicu, da je slike teško pronaći na google tražilici, post je napisan većinom pomoću portala za stadione http://www.europlan-online.de/ . Kontaktirati me možete putem maila differentfootball@hotmail.com ili putem facebook stranice https://www.facebook.com/hnlzauvijek



M.P.

Danas ću napustiti tematiku bloga te početi s analizom stadiona na kojima igraju klubovi s prostora bivše Jugoslavije, ujedno ću ih usporediti s infrastrukturom HNL članova. Započet ću s klubovima koji nastupaju u BiH Premijer ligi. Elitni razred ove lige broji 16 članova. Prošle sezone titulu je osvojilo FK Sarajevo, u čijim redovima danas nastupaju i trojica Hrvata, Matej Delač, Leon Benko i Tomislav Barbarić. Novi članovi elitnog razreda su Rudar iz Prijedora te Mladost Doboj-Kakanj. Čak četiri kluba dolaze iz Sarajeva i njegove okolice, a dva kluba dolaze iz Mostara.

Započet ću s klubovima iz Sarajeva i okolice. To su Sarajevo, Željezničar, Olimpic te Slavija koja dolazi iz Istočnog Sarajeva. Sarajevo igra na stadionu Asim Ferhatović-Hase poznatijem kao Koševo, jer se nalazi u istoimenom sarajevskom kvartu. Stadion je kapaciteta 37500 te je najvećeg kapaciteta u BiH. Na njemu se osim nogometnih susreta održavaju i brojni koncerti i ostala događanja. Izgrađen je 1947., ali je nekoliko puta renoviran, ponajviše nakon rata te u ovom mileniju zbog visokih standarda koje nalaže UEFA. FK Željezničar igra na stadionu Grbavica koji se nalazi u istoimenom kvartu u Sarajevu. Stadion je kapaciteta 12000 gledatelja (9000 sjedećih mjesta). Izgrađen je 1953., a podosta je stradao u ratu početkom 90-ih. Očekuju se još brojna renoviranja kako bi stadion ispunio najviše standarde UEFE, do njih će doći kada se dođe do svježeg kapitala. Željezničar svoje europske utakmice igra na Koševu. FK Olimpic je klub iz naselja Otoka, osnovan je 1993., naziv Olimpic potječe od održanih Zimskih OI 1984. Igraju na stadion Otoka, kapaciteta 5000 gledatelja, cilj im je nakon konačne izgradnje imati kapacitet 9000 sjedećih mjesta. Stadion je također izgrađen 1993., ali su tokom rada i brojnih modernizacija prvi dio svojeg postojanja nastupali na Grbavici i Koševu. I posljednji klub koji dolazi iz okolice Sarajeva je FK Slavija. Taj dio grada pripada Republici Srpskoj. Igraju na multifunkcionalnom stadionu SRC Slavija, kapaciteta 6000. 4000 sjedećih mjesta te 2000 stajaćih mjesta. Izgrađen je 1996. (po završetku rata), dvaput je renoviran (2004.,2008.), spomenuli bi smo i da je ovaj stadion koristio Željo (dok se Grbavica opravljala od rata) od 1996. do 1998.



Mostar ima dva kluba, to su FK Velež i HŠK Zrinjski. Velež je u početku svoje utakmice igrao na stadionu pod Bijelim Brijegom, no, to je nakon rata postao dom HŠK Zrinjski te je Velež preseljen na stadion u predgrađu Mostara, u Vrapčiće. Velež se i dan danas bori za povratak na stadion Zrinjskog tvrdeći kako on upravo pripada njima. Dakle, stadion u Vrapčićima izgrađen je 2006., tj. tada je poprimio izgled kakav je danas. Ima kapacitet 7000 sjedećih mjesta, stadion nema rasvjetu te ne udovoljava kriterijima za odigravanje UEFA-inih utakmica. HŠK Zrinjski igra na već spomenutom stadionu pod Bijelim Brijegom. Stadion udovoljava najosnovnijim uvjetima koje zahtjeva UEFA, posjeduje rasvjetu te 9000 sjedećih mjesta, od čega je 800 natkriveno. Ukupni kapacitet je 25000 gledatelja. Stadion je izgrađen 1971.godine.



NK Široki Brijeg svoje domaće utakmice igra na modernom stadionu Pecara koji ispunjava sve kriterije UEFA-e. Stadion se počeo graditi 1950., rekord gledanosti postignut je krajem 90.-ih kada ga je pohodilo 10000 gledatelja. Stadion danas ima kapacitet od 5726 sjedećih mjesta. NK Vitez svoje domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Vitezu,licencu su dobili tek protekle sezone. Kapacitet stadion je 3000 sjedećih mjesta te ne posjeduju rasvjetu.



FK Drina iz Zvornik je klub koji je osnovana sredinom prošlog stoljeća, tada su i izgradili stadion. Danas je taj stadion prilagođen potrebama BiH Premijer lige te posjeduje 3000 sjedećih mjesta. Stadion se renovira ovisno o ambicijama kluba te polagano poprima izgled modernog stadiona, još uvijek nisu izgradili rasvjetu koja ne spada među uvjete za licencu NS BiH. NK Travnik svoje domaće utakmice igra na stadionu Pirota, koji se nalazi izvan grada. Stadion se počeo graditi netom prije rata, no, rat je zaustavio gradnju te se danas stadion povremeno renovira kako bi ispunio najosnovnije uvjete za održavanje utakmica BiH lige. Kapaciteta je 3076 sjedećih mjesta te nema mogućnosti igranja pod rasvjetom.



Na stadionu u Zenici, točnije na Bilinu Polju igra FK Čelik. Stadion ispunjava najviše standarde UEFA-e. Na ovom stadionu nastupa i reprezentacija BiH. Izgrađen je 1972., sa svim nadogradnjama danas broji kapacitet od 15600 sjedećih mjesta te ima nephodnu rasvjetu. U Banja Luci je stadion izgrađen 1937., često je nadograđivan, moderniziran i slično. Danas posjeduje licencu UEFA-e, ispunjava većinu kriterija za održavanje međunarodnih utakmica. Kapaciteta je 9730, te se planira izgradnja i posljednje tribine. Jedino što svemu nedostaje su bolji rezultati FK Borac, koji se ne može baš pohvaliti izlascima u Europu.



U Bijeljini na Gradskom stadionu nastupa FK Radnik. Stadion je izgrađen 1954., nemaju reflektore, a niti ambicije igranja europskih utakmica. Cilj im je u skorije vrijeme proširiti kapacitet na 6000 sjedećih mjesta te izgradnja rasvjete. Sloboda iz Tuzle ima ambicioznog i financijski stabilnog vlasnika, što je i zalog za svjetliju budućnost ovog rudarskog grada. Stadion se zove Tušanj, po istoimenom kvartu. Počeo se graditi 1947., svečano otvorenje doživio je 1957. Mnogo je puta mijenjan njegov izgled, moderniziran te polako poprima oblike kakve su oduvijek htjeli. U skorijoj budućnosti ciljevi su visoki te je plan stvoriti klub konkurentan za sam vrh BiH nogometa. Reflektori su postavljeni već davne 1979., posljednji je put značajnije renoviran 2004., trenutno ima kapacitet od 15000 sjedećih mjesta.



Ove sezone smo dobili dva nova prvoligaša, FK Mladost Doboj Kakanj te Rudar iz Prijedora. Rudar svoje utakmice igra na Gradskom stadionu kapaciteta 3540 (sjedeća mjesta), stadion nema rasvjetu. Stadion se u posljednje vrijeme dosta renovirao te iz godine u godinu raste po svojem izgledu. U Doboju svoje utakmice igra Mladost, to je vjerojatno jedan od najlošijih i najzapuštenijih stadion. Stadion na kojem je usprkos brojnim trenutačnim radovima zaista neugodno gostovati. Sastoji se od svega jedne uzdužne tribine koja je ustvari osposobljena za trećinu, pitam se kao su uopće dobili licencu. U Hrvatskoj takvih stadiona ima u županijskim natjecanjima. Stadion je kapaciteta 3000 gledatelja.



U Hrvatskoj je jedan od temeljnih uvjeta za dobivanje licence rasvjeta, ako nemaš rasvjetu moraš prijaviti neki drugi stadion. U BiH Premijer ligi rasvjeta ne spada u te uvjete. Rasvjetu ima samo sedam od šesnaest prvoligaša. Nekima je rasvjeta prioritet u izgradnji, ali i to je pitanje vremena. Ove sezone iz lige ispada čak šest klubova, liga se smanjuje na 12, što je napredak. Analizom ovih stadiona vidimo koliko je ustvari njihova liga iz naše, koju svi žestoko kritiziraju. Našim klubovima je u posljednje vrijeme najveći problem odabrati lokaciju trening kampova, dok je našim susjedima najveći problem pronaći investitiora za rasvjetu. Neki stadion zaista lijepo izgledaju te uz još poneka „ukrašavanja“ imaju potencijala da budu među ljepšima u regiji. Kao pozitivan primjer naveo bih stadion Čelika, Širokog, Borca, Slobode i Olimpica. Mladost i Rudar dosta zaostaju te će se oni ove sezone prije svega morati boriti za ostanak, što ujedno znači da neće baš biti novaca za dodatne radove na infrastrukturi. Napomenuo bih i da je ovaj post početak upoznavanja s infrastrukturom na Balkanu, u posljednje vrijeme sam uz HNL počeo pratiti i ostale lige te ću s Vama podijeliti svoju strast.



Kontaktirati me možete putem novog e-maila posvećenog samo nogometu: differentfootball@hotmail.com ili putem facebook stranice: https://www.facebook.com/hnlzauvijek

M.P.