Kako ne bi ste rekli da je ovaj blog monoton, odlučio sam dio posvetiti i trenerskom zanatu, stručnjacima koji su se brinuli za razvoj talenata našeg kraja. Prvi u nizu, vjerojatno rekorder, nažalost ne po uspjesima već po broju klubova koje je vodio….Nenadmašni VJERAN SIMUNIĆ!

Spomenut ćemo da je u igračkoj karijeri bio prava hobotnica, vladar među vratnicama. Nastupao je za niz hrvatskih klubova (Hajduk, Zagreb, …), dogurao je do Portugala, a čak je okusio i sushi u dalekom Japanu. Igračku karijeru završio je u susjednoj nam BiH u NK Posušje. Trenersku karijeru započinje u NK Lipik, zatim u slijedećih pet godina trenira još samo NK Čazmatrans te NK Čakovec. Zatim u samo dvije godine trenira čak šest klubova od kojih je najpoznatiji tada posrnuli RNK Split. Ja sam ga prvi put susreo kada je vodio Hrvatski Dragovoljac, nakon njega još je trenirao Kamen Ingrad, Marsoniju, Zadar i mnoge druge dok ga nisu skautirali i pozvali da odleti u egzotični Brunej, malu ali bogatu državicu Jugoistočne Azije. Čak u dva navrata je vodio najveći tamošnji klub DPMM te reprezentaciju. Kada mu je dosadio novac zaputio se natrag u Hrvatsku gdje trenira brojne drugoligaše i trećeligaše. Posljednji posao u Hrvatskoj bio mu je početkom ove sezone kada je startao sa Sisačkom Segestom ali nažalost nije dugo potrajao. Trenutačno svoje znanje dijeli u dalekoj Maleziji gdje uz ulogu trenera ima i ulogu sportskog direktora, u osrednjem prvoligašu Perak FA. Nadamo se da će zadužiti Maleziju kao što je to učinio i na Bruneju. Ovim putem želimo sreću gospodinu Simuniću u daljnjoj karijeri.

Intervju s Brunejskim Mourinhom :)

https://www.youtube.com/watch?v=NddXLr-OOUY

Nakon trenerskih ikona još nam preostaje upoznati i poneku golmansku ikonu. Započinjemo s purgerom koji je vrući asfalt zamijenio piciginom na Bačvicama, upoznajmo prvog od njih….VATROSLAV MIHAČIĆ!

Rođen je godine kada je Dinamo osvojio Kup velesajmskih gradova. Hladne kontinentalne zime zamijenio je suncem okupanim Marjanom. Karijeru je započeo u Hajduku, u kojem je ujedno i sakupio najviše nastupa u karijeri. Tokom ratnih dana u Splitu zaljubio se u mandarine te je odlučio otići južnije, naravno u Metković. Jednu sezonu provodi u tamošnjoj tada snažnoj NK Neretvi. Odličnim obranama u Neretvi za oko je zapeo brojnim europskim velikanima. Kao svoju sljedeću postaju odabire sigurni i razvijeni Portugal. Četiri sezone provodi u prvoligašu Gil Vicenteu. Tamo se nije puno nabranio ali je osigurao novac za pristojan život. Kao svoj novi dom odabire rodni Zagreb. U Zagrebu provodi posljednje dvije sezone svoje karijere sakupivši skromnih 24 nastupa. Do reprezentativnog dresa nije uspio doći zbog iznimno jake konkurencije u svoje doba. Karijeru završava u najboljim vratarskim godinama, sa samo 34 godine. Svojim iskustvom postaje članom stožera Hrvatske nogometne reprezentacije u razdoblju od 2002. do 2006. Te podučava Hrvatske vratara tajnama zanata među vratnicama. Danas radi u stožeru reprezentacije kao jedan od pomoćnika izbornika Kovača te obnaša ulogu direktora Hrvatske trenerske akademije.






Nažalost ovo je bio zadnji post u 2014. godini. Odlazim na par dana u Sarajevo napraviti dva intervju s nogometašima FK Sarajevo i malo razgledati poznate stadione na Grbavici i Koševu. Sljedeći post izlazi 2.1. nakon mog povratka. Admin team bloga HNL zauvijek Vam želi da Novu godinu proslaviti sa stilom, a o željama ćemo kada se vratim. Podsjećam da vaše želje pišete u komentarima ili ih pošaljete na mail around.world92@gmail.com .

„Ne bojimo se ni Dinama ni Hajduka“….slovio je legendarni ćelavac brončanog sjaja, jedan jedini i nikad zaboravljeni, čovjek koji nas je često nasmijavao svojim epskim promašajima….PETAR KRPAN!

Nakon Šukera, Vlaovića i Špehara Osijekova nogometna škola podarila nam je i Petra Krpana. Bogatu karijeru je započeo u Osijeku u ratnom razdoblju, sakupio je preko 100 nastupa za Osijek u četiri godine. Nakon Osijeka odlučuje se istražiti malo toplije i stabilnije krajeve, odlazi u portugalski Sporting iz Lisabona te nakon toga u Uniao Leiriju. Zlatno doba Petra Krpana je bilo baš za vrijeme njegovog boravka u sunčanom Portugalu, dobio je poziv i za SP u Francuskoj za Hrvatsku reprezentaciju, gdje je kao što svi znamo pokupio brončanu medalju, nastupio je u utakmici s Rumunjima u osmini finala. Početkom novog stoljeća odabire HNL kao svoje sljedeće odredište. Golove je zabijao kao na traci u momčadi Osijeka, Zagreba pa i Hajduka. Ponovno odlazi u svoju drugu domovinu, Portugal. Kratko je trajala ta avantura te se stavlja na raspolaganje još jednom uglednom HNL članu, HNK Rijeka. Uspio je promašiti jedanaesterac u važnoj europskoj utakmici protiv Litexa te tako izbacio Rijeku iz Europe. Zatim odlazi u Kinu gdje zarađuje za budućnost, nažalost tamo se nije dobro proveo te je odlučio srozati svoj ugled potpisavši ugovor s Divom iz predgrađa, NK Inter iz Zaprešića. Bogatu karijeru je završio u osječkom bazenu, niželigašu NK Grafičar Vodovod 2008. godine. Za Hrvatsku A reprezentaciju je sakupio četiri nastupa te nije postigao niti jedan gol.

Beckham i Manchester kao vizija idealnog…..govorila je tako davnog studenog 2000. godine naša sljedeća ikona, prerano i tragično preminuli Varaždinski Beckham…..SILVESTER SABOLČKI!

Rođeni Varaždinec, logično je da ga je put od malih nogu odveo u tada HNL velikana, NK Varteks. Varteks je nažalost bio i ostao njegov jedini klub. S 19 godina je debitirao za seniorsku momčad, nastupao je za sve mlađe selekcije Hrvatskih reprezentacija, najzapaženiji je bio na Svjetskom prvenstvu održanom u Nigeriji za igrače do 20 godina. Tada su perspektivnu Varteksovu momčad činili Šafarić, Sklepić, Kristić…Slobodno vrijeme provodio je igrajući biljar te pecajući (kao današnje zvijezde Ivan Tomečak i Andrej Kramarić). Ukupno je sakupio 17 nastupa za U-21 Hrvatsku reprezentaciju, nastupio je čak i za A reprezentaciju i to dva puta. Debitirao je 25.travnja 2001. u svom domu, stadionu Anđelka Herjavca u Varaždinu, zamijenio je legendarnog Roberta Jarnija u tekmi protiv Grčke (2:2). Krajem sezone 2002./2003. Potpisao je ugovor s novim HNL prvakom, Dinamom, nažalost nikada nije obukao modri dres. Poginuo je 30.svibnja 2003. u prometnoj nesreći u Varaždinu, nažalost tada su se ugasili i životi mladog Varaždinskog čuvara mreže Kristijana Kitnera te posuđenog vratara Krunoslava Sabolića.





Nadamo se da će Vas se dojmiti ove dvije ikone, da ste dosad bili zadovoljni našim odabirom. Podsjećam da svoje želje možete poslati na mail around.world92@gmail.com ili napisati u komentarima ovog ili bilo kojeg drugog posta. Nijedna ikona neće biti zapostavljena :)

Djed Božićnjak mi je pod borom ostavio sjećanje na čovjeka koji je dospio čak i u „Upitnik“, popularni brzopotezni televizijski kviz Hrvatske televizije. Pitanje je bilo: „Kako se zove nogometaš AC Milan, novopridošli Hrvat s belgijskom putovnicom“……Dragi fanovi Sretan Vam i blagoslovljen Božić uz poruku od Trnja do zvijezda….DRAŽEN BRNČIĆ!

Ikona koja nažalost nikad nije okusila prave čari HNL-a. Zagrepčanin, točnije Trnjan, probijao se preko Trnja, Segeste, belgijske četvrte i treće lige i onda prvoligaški Charleroi te u konačnici odlazak u talijansku Serie B gdje je vanserijskim nastupima za Cremonese i Monzu upao u oko najvećim svjetskim klubovima. Kao poklon za ulazak u novo stoljeće bio je odabran ni manje ni više nego od velikih „rossonera“. Nažalost za Milan je nastupio samo jedanput zbog iznimno jake konkurencije te sezone (Ambrosini, Leonardo, Serginho, Albertini…). Nakon Milana uslijedilo je šaranje po posudbama i gubitak najboljih godina karijere po osrednjim članovima Serie A. Usprkos svemu dogodio se i prelazak u najljućeg rivala, milanski Inter. Za Inter nije uspio upisati niti jedan nastup u čak dvije godine, već je vrijeme također provodio na posudbama, najuspješniji je bio u Veneciji. Nakon neuspješne avanture u talijanskoj Serie A odlazi u Nizozemsku, gdje postaje u četiri godine jedan od glavnih igrača tadašnjeg prvoligaša MVV. Zanimljivu karijeru, punu uspona i padova završava u belgijskom niželigašu Seraingu 2010. godine. Danas radi kao trener u belgijskom niželigašu Union St. Giloise.

Kako bi ste se malo odmorili od nenadmašnih igrača, odlučili smo za priču o posrnulim divovima koji su nekada nastupali u prvoj ligi.

Prvi na redu je NK Orijent iz Rijeke. Klub je osnovan 1919. godine. Zbog velikih financijskih problema danas nastupa u županijskoj ligi u kojoj je postao i jesenski prvak. Orijentov dom je u kvartu Sušak, na istoku grada. Utakmice je oduvijek odigravao na svom stadionu Krimeja. Stadion je kapaciteta 3000 gledatelja. Orijentovi navijači su osnovani 1988., osebujnog su naziva, Red Fuckers. Ti su navijači odbili čak i novac Damira Miškovića kako bi ostali vjerni svom Orijentu, a ne postali riječka filijala. Nekada je stadion bio pun, isključivo zahvaljujući velikom rivalstvu s Rijekom, i velikim navijačkim nadmetanjima riječke Armade i orijentovih Red Fuckersa. U prvu ligu je ušao u sezoni 1996./1997. Zadržao se samo jednu sezonu zbog skraćenja lige. U toj sezoni osvojili su 14. Mjesto, no eto nažalost nije bilo dovoljno za ostanak u elitnom razredu, napomenuo bih i da je umjesto njih u ligu ušao i dan danas je još uvijek tu biser iz Podravine, NK Slaven Belupo. U toj sezoni Orijent je otkinuo bod Rijeci, zabio je čak tri gola tadašnjem prvaku, Tuđmanovoj Croatiji, te je srušio veliki Osijek na Krimeji. Dubok trag u Orijentu su ostavili i brojni nama poznati treneri i igrači kao što su Danko Matrljan, Nenad Gračan, Mladen Mladenović, Dario Knežević, Damir Milinović, Ahmad Sharbini i mnogi drugi.




I jedan neizostavni video uvijek vjernih Red Fuckersa :)

https://www.youtube.com/watch?v=id6HbXs1JDI



Hvala što nas pratite i čitate, sljedeći post izlazi za dva dana i ponovno se vraćamo na dva zahvalna igrača, jednog napadača i jednog bočnog igrača :) Nadam se da će te uživati u ovom postu. Vaše želje ostavljajte u komentarima ili pošaljite na mail around.world92@gmail.com

Vrijeme je i za prvu želju jednog od vrsnih poznavatelja HNL prilika. Došao je red i na ponos Herceg Bosne. Radi se naravno o zahvalnom igraču srca veznog reda, desetki bečkog Rapida, poželite mu dobrodošlicu među ikone…MARIO BAZINA!

Rođen je u zadnjoj četvrtini dvadestog stoljeća u Širokom Brijegu. Karijeru je započeo u istoimenom BiH premijerligašu, nastavio u Veležu iz Mostara, Hajduk ga se kao i većine kvalitetnih nogometaša prelako odrekao (Prvi i jedini nastup u prvoj momčadi Hajduka bio mu je protiv Pomorca iz Kostrene, u kup utakmici 16. kolovoza 1995.. Ušao kao zamjena Viku Laliću i postigao gol.) te ga besplatno pustio u Hrvatski Dragovoljac gdje je zapeo za oko mnogima, počevši od Dinama. U modrom dresu nije pokazao ono što se od njega očekivalo. Odlazi u Austriju gdje stječe nogometno ime te postaje uzor mnogim austrijskim klincima i klincezama. Zahvaljujući nastupima u solidnoj austrijskoj bundesligi zaslužuje poziv u Hrvatsku reprezentaciju. Nažalost svih nas ostvario je samo jedan nastup u kockastom dresu i to u nevažnoj pripremnoj utakmici protiv Walesa gdje je u 61.minuti utakmice zamijenio Roberta Kovača. U Austriji je ostao do kraja karijere, zlatne trenutke je doživio u GAK –u, još je nastupao za Rapid i Austriju iz Beča. U Austriji je 2008., već u 33. godini završio golovima bogatu karijeru.

Vrijeme je i za prvi video isječak, hvala navijačima Rapida koji Marija znaju kao heroja. Radi se o najljepšim potezima Marija Bazine :)

https://www.youtube.com/watch?v=ypJJ6Hs_S9M



Došlo je vrijeme da zavirimo malo i prema Moslavini. Vrijeme je za osobu koja nažalost nikada nije osjetila igranje u nekoj drugoj europskoj državi. Kruh je zaradio u egzotičnom Iranu te u zemlji izlazećeg sunca. Početak, zlatne godine i kraj karijere je posvetio igranju u svojoj domovini, definitivno je zaslužio kip u uredu HNS-a. Dragi čitaoci upoznajte još uvijek aktivnog, samozatajnog maestra…. MARIO GARBA!

Rođen je u Sisku krajem sedamdesetih godina proteklog stoljeća, prve korake je naučio u lokalnoj Segesti, no seniorsku karijeru je gradio u obližnjem selu, Topolovcu. Samo istinski ljubitelji sjećaju se sezone 2001./2002. Kada je naša liga proširena na 16 klubova te je tada na mala vrata zakoračio i TŠK iz spomenutog sela. Garba je bio nositelj igre, topolovački građevinar. U toj sezoni na njega je oko bacio tada div iz Požeške kotline, Kamen Ingrad iz Velike. U zlatnom dobu Kamena boravi godinu i pol. U najboljim igračkim godinama (27) odlučuje se osigurati egzistenciju te odlazi u daleki Japan. Zatim je nastupao za još nekoliko klubova iz lijepe naše. S 31 godinom na leđima zapućuje se u egzotični Iran. Nije se dugo zadržao te se ponovno vraća u krizom pogođenu Hrvatsku. Danas je još uvijek aktivan dijeleći svoje bogato iskustvo golobradim mladićima iz NK Savski Marof.




Hvala Vam na posjeti, na komentarima... Prijedloge možete slati kao komentare ili na mail around.world92@gmail.com.
Sljedeći post izlazi na Božićno jutro, spremam malo drugačiji post ali svejedno se nadam da će te uživati :)

Počet ćemo s momkom koji je zadužio Torcidu, koji je spriječio tzv. događanje naroda, gospodin koji danas "bile tiće" uči prvim nogometnim koracima, jedan jedini i neponovljivi......

Legendarni stoper Hajduka u poslijeratnim godinama. Rođeni Makaranin, dame i gospodo VIK LALIĆ! Stoper koji je proveo pet sezona u Hajduku i ostao upamćen kao jedan od najsporijih igrača koji su nastupali za splitski klub. Ipak, da ne griješimo dušu, Lalića ćemo pamtiti i po golu Croatiji u posljednoj minuti sudačke nadoknade kojim je Hajduk izbjegao poraz na Poljudu. Vik je topovskim udarcem matirao Tomu Butinu, to je bio jedan od najljepših golova viđenih na Poljudu uopće...još je nosio dres njemačkog Oberhausena, švicarskog Neuchatela, te ponovno Hajduka. Zadnje godine karijere je proveo kao kostolomac na pašnjacima 2.HNL, karijeru je završio u NK Mosoru iz Žrnovnice.

Nakon Poljuda selimo oko 400 km sjevernije, idemo malo do "zaljeva". Na redu je zahvalni lijevi bočni, jedan od kvalitetnijih u svoje doba, čovjek zanimljivog podrijetla, predstavljamo......

Osebujni Dalibor Višković! Rođen je u Kopru, posjeduje i hrvatsko i talijansko državljanstvo. Svi ga poznajemo iz vremena kada je nastupao za HNK Rijeku. U Rijeci je doživio i svoje zlatne trenutke. Istaknut ćemo da je bio jedna od glavnih figura grada koji teče u nepravedno izgubljenom prvenstvu davne 1999. godine. Osim Rijeke, nastupao je i za Slaven Belupo. Egzistenciju je osigurao u Izraelu, Hapoel Petah Tikva, a čak je dospio i do talijanske Serie A nastupima u dresu Vicenze. Bogatu karijeru završio je u nižerazrednom Novigradu. Važno je napomenuti i da je nastupao za mlade selekcije Hrvatske nogometne reprezentacije, pa čak i na Europskom prvenstvu U-21 2000.godine u Slovačkoj. Nastupio je i za A-reprezentaciju 1999. u Parizu protiv Francuske.




Za početak je ovo dovoljno, nadam se da ćemo se zajedno veseliti novim ikonama, nove ikone očekujte ubrzo, možda kao poklon Djeda Mraza :)
Uživajte i pišite prijedloge!