Jučer, danas, sutra :)

26.05.2015.

Kraj HNL sezone 2014./2015. donio nam je promjenu trenera na klupi zagrebačke Lokomotive, novi trener je Marko Pinčić. Tomislav Ivković proveo je nešto više od tri godine na klupi momčadi s Kajzerice, otišao je zbog niza loših rezultata (šest poraza u posljednjih sedam utakmica) usprkos tome što je držao visoko četvrto mjesto na HNL ljestvici. Pošto Lokomotiva ima kvalitetnu školu nogometa (kao i stariji brat Dinamo) te joj momčad čine većinom mladi igrači kojima je ovo tek odskočna daska u karijeri, odlučeno je da će novi trener biti dosadašnji trener uspješno vođene kadetske momčadi, Marko Pinčić. Njemu će ovo biti debi u 1.HNL. Tri su kola ostala do kraja sezone i trebalo je isključivo psihološki podignuti mladu i talentiranu momčad. Odlično je startao, pobijedili su 2:0 Slaven Belupo na domaćem travnjaku. U nedjelju su poraženi od Splita 0:3. Ciljevi koji su pred njega postavljeni do kraja sezone su da u igru uvede što više igrača iz omladinskog pogona (protiv Splita su ušli golobradi mladići, Babić i Ceraj). Preferira drukčiji stil igre od prethodnika, preferira formaciju 4-2-3-1, smatra da ta formacija najviše odgovara kadru kojim raspolaže. Na klupi će mu pomagati Draženko Prskalo i Jozo Bogdanović.



Marko Pinčić rođen je u Zadru, dio igračke karijere također je proveo u prvoligašu sa Stanova. Jednom prilikom je čak izbacio Zadar iz kupa, tada je branio za niželigaša Gospić, njegove obrane koštale su Zadar plasmana u daljnu fazu natjecanja. Ovog mjeseca najprije ga je pogodila vijest o smrti njegova oca Jakova, legendarnog zadarskog vratara koji je između ostalog trenirao Danijela Subašića i Antonija Ježinu. Samo tri dana kasnije, imenovan je za trenera seniorske momčadi Lokomotive. Kako je došao do Lokomotive? Po završetku igračke karijere odlučio je kovati trenerski zanat. Najprije je s mladim igračima Zadra pobijedio Dinamo u finalu jednog turnira u Vukovara, uspješan rad s mladim igračima doveo ga je i u metropolu, ovdje se priključuje školi nogometa NK Lokomotiva te u konačnici preuzima mladu i talentiranu seniorsku momčad (s nekoliko iskusnih prvoligaških igrača). Nadamo se da će gospodin Pinčić ostaviti dubok trag u momčadi s Kajzerice kao što je ostavio i u mlađim kategorijama Zadra pa i Lokomotive.




Igrač Lokomotive Tomislav Mrčela spominjao se kao potencijalni kandidat za odlazak na SP u Brazil 2014., doduše ne u kockastom dresu već u dresu Australije. Tomislav je rođen u Attadaleu u Australiji početkom listopada 1990. S obitelji je rano napustio domovinu te došao u Hrvatsku. Prve nogometne korake naučio je u mladoj akademiji Dalmacija iza koje stoji RNK Split. Prve profesionalne nastupe upisao je u dresovima niželigaša Jadrana iz Kaštel Sućurca te Primorca iz Stobreča. Kasnije je nastupao za Mosor i Imotski u 2.HNL. U RNK Splitu proglasili su ga viškom te je bio primoran napustiti Dalmaciju, preselio se u metropolu gdje je potpisao ugovor za novog prvoligaša, NK Hrvatski Dragovoljac. Za "crne ratnike" je odigrao cijelu sezonu 13./14., do samog kraja su se borili za ostanak, ali nisu uspjeli. Imao je nekoliko dobrih nastupa u crnom dresu te mu se smiješio poziv u reprezentaciju Australije, nažalost nije ga se dokopao. Pošto je Dragovoljac ispao iz lige, Tomislav se odlučuje za korak naprijed u karijeri te potpisuje za NK Lokomotivu. Nadao se kako će dobrim partijama u Lokomotivi doći do poziva za reprezentaciju Australije, no, i Lokomotiva ove godine ima neobičnu sezonu s puno, previše oscilacija, baš te oscilacije nisu mu donijele značajan iskorak u razvitku. Do sada je odigrao 20 službenih utakmica za Lokomotivu. Vidjet ćemo što hoće li ostati u Lokomotivi i dogodine, smiješi im se nastup u kvalifikacijama za EL, što znači da će biti viđen i da se može bolje iskazati na uvijek zanimljivom europskom tržištu. Vjerujem da ćemo ga jednog dana gledati u dresu "klokana".



Marko Rog je u lipnju 2014. bio mladi anonimac koji je pristigao iz Varaždina na Park mladeži. Devetnaestogodišnji igrač koji je do tada igrao za seniore posrnulog NK Varaždina u 3.HNL sjever u slobodno je vrijeme uzgajao i zelje. Split je igrao kvalifikacije za EL, u 3.pretkolu na noge im je stigao ukrajinski Černomorec, klub koji je prošle sezone svladao i zagrebački Dinamo. Split ih je srušio na domaćem travnjaku rezultatom 2:0, jedan od pogodaka djelo je i mladog Marka Roga, od totalnog anonimca postao je neizostavni član prve momčadi. U susretu juniorskih momčadi par mjeseci ranije zapazio ga je trener juniorske momčadi Splita, Dalibor Filipović, obavijestio je o tome voditelja omladinske škole Darka Butorovića te sportskog direktora Bašića. Kasnije je sve došlo do predsjednika Žužula koji ga je odmah doveo u Split. Definitivno jedna od boljih procjena i odluka splitske skautske službe. Za Split nije potpisao sve dok nije završio gimnaziju, što je bio i jedan od primarnih ciljeva njegova oca prije daljnjih koraka. Promakao je i Zdravku Mamiću, praktički mu je bio u dvorištu, danas se čak spominje i odšteta od tri milijuna eura da ga se dovede u Maksimir. Vrijedi li toliko? Ako je Dinamo spreman ulagati u njegov razvoj, a ne ga slati po posudbama i držati na klupi, onda zasigurno vrijedi. Zdravko Mamić će na njemu znati zaraditi milijune. Već je nastupio i za reprezentaciju, odigrao je prijateljski susret protiv Argentine u Londonu te je sada pozvan za okupljanje i susrete protiv Gibraltara, te ekstra važni susret protiv Italije na Poljudu. Prilika i da potvrdi klasu. Ja se iskreno nadam da će ga Dinamo dovesti u svoje redove te da će na njemu graditi svoje ambicije, prednost mu je što je već igrao europske i reprezentativne susrete te sigurno Dinamo ne bi riskirao s njim ako ga gurne u vatru u važnim susretima kvalifikacija za pokušaj proboja u najelitnije klupsko natjecanje, Ligu prvaka. Ove sezone Marko je odigrao čak 29 utakmica za Split te postigao sedam pogodaka, ostaje zapamćeno da je umalo srušio Dinamo u finalu kupa, najprije iskazavši nesebičnost u jednoj izglednoj prilici te što je kasnije promašio jedanaesterac u raspucavanju. Marko se također pokazao i kao dostojna zamjena, a i nasljednik Ante Rebića koji je prodan u Fiorentinu za pet milijuna eura. Ako Marko napusti Split, koga sljedećeg imaju na vidiku? Nastavljaju li istim putem? Splitu je ove sezone ponovno patio rezultat, ostali su bez Europe, čini se kako je ponovno problem u treneru. Mislim da Splitu treba neki bolji trener od Vulića, Mršića ili Matića.



Između današnje i prošlotjedne objave objavljena je i jedna do petka aktivna ikona HNL-a, Davor Vugrinec. O njemu sam pisao za portal nogometplus, o tome možete čitati i na njihovoj stranici http://www.nogometplus.net/nogometplusnet/tekst/TabId/98/ArtMID/508/ArticleID/3891/A-sad-adio-i-hvala-na-svemu.aspx . Kontaktirati me možete putem maila around.world92@gmail.com ili putem facebook stranice https://www.facebook.com/hnlzauvijek

Mateo

Strani igrači u derbijima Dinama i Hajduka

19.05.2015.

Odigran je i 70. najveći hrvatski derbi u 24. sezoni 1. HNL, dvoboj Dinama i Hajduka. Dinamo je pobijedio 4:0, tri pogotka postigao je mladi Čileanac Angelo Henriquez. Odlučio sam analizirati derbije unutar 1.HNL tako da se pozabavim temom stranih nogometaša koji su imali privilegiju igranja ovih utakmica. Pozabavit ću se time jer su ove sezone odigrana dva derbija s najvećim brojem stranih nogometaša. Jesu li ti stranci opravdali uložen novac? Da li bi bilo bolje da su se sastavile momčadi od hrvatskih igrača? Idemo li u smjeru u kojem idu Englezi, koji već jako dugo nisu ostvarili dobar reprezentativni rezultat? Glavni cilj svakog domaćeg natjecanja je graditi bazu igrača za reprezentaciju. Posljednja dva derbija ove sezone donijele su nam brojke od 13, odnosno 12 stranaca koji su nastupili. Rekord je oboren na Poljudu. Da li se mogao igrati jednako kvalitetan nogomet i bez njih? Jeste li znali da se samo jedanput u ovih sedamdeset utakmica, u ovih 23 godine, dogodilo da su i Dinamo i Hajduk imali sastavljenu momčad samo od Hrvata?



Analizu sam podijelio na četiri dijela, svaki se dio sastoji od šest prvenstava. Prvi dio kreće sa sezonom koja je odigrana u proljeće 1992., odnosno prva odigrana HNL sezona u povijesti. Završit ću sa sezonom 96./97. Tada su se derbiji igrali između HAŠK –a pa zatim Croatije protiv Hajduka. Odigrano je 14 derbija, svakome je pripalo po šest pobjeda, dok su dva susreta završila bez pobjednika. Gol razlika je bila 23:20 u korist HAŠK/Croatije. Za HAŠK/Croatiju je nastupilo sedam stranih igrača. To su bili iz BiH Miralem Ibrahimović, Edin Mujčin te Fuad Šašivarević. Iz Slovenije su bili Gregor Židan te Marinko Galič. Mađarska i Australija dale su nam po jednog predstavnika, Mark Viduka te Peter Vig. Najviše nastupa u ovom razdoblju imao je Mark Viduka, odigrao je čak šest derbija. Za Hajduk je nastupilo šest stranca. Najviše nastupa imao je Mirsad Hibić iz BiH. Još su nastupili iz Albanac Eduard Abazi, Slovak Karol Praženica, Australci Steve Horvat i Josip Skoko te Liberijac Mass Sarr.



Došli smo i do sljedećeg razdoblja, od ljeta 1997. do proljeća 2003. Odigran je 21 derbi, svakome je pripalo po osam pobjeda, dok je pet susreta završilo neodlučeno. Gol razlika je bila 24:23 u korist Hajduka. Za Croatiju (do Valentinova 2000.) odnosno Dinamo nastupilo je 12 stranaca. Najviše nastupa ubilježio je Edin Mujčin, njih čak 16. Ne zaostaje puno ni bivši Hajdukovac, Goce Sedloski iz Makedonije s 11 nastupa. Još su sudjelovali Mark Viduka i Eddy Bosnar iz Australije, Nermin Šabić i Enes Mešanović iz BiH, Zoran Pavlovič i Boštjan Cesar iz Slovenije, Dumitru Mitu iz Rumunjske, Miura iz Japana, Munoz iz Čilea te Gražvydas Mikulenas iz Litve. Croatiju je par mjeseci vodio i strani trener, prvi put u povijesti, točnije otkad je HNL –a, Argentinac Osvaldo Ardiles. Za Hajduk je nastupilo 15 stranaca. Najviše nastupa je prikupio Josip Skoko, njih osam. Iz BiH su bili Enes Demirović, Ervin Smajlagić, Jasmin Mujdža, Ivan Radeljić te Almir Turković. Makedoniju su predstavljali Goce Sedloski, Miroslav Weiss, Igor Đuzelov i Irfan Islami, zatim Albanac Viktor Paco, Kanađanin Ante Jažić, Rus Dmitri Radchenko, Liberijac Mass Sarr te još jedan Australac, Anthony Grdić.



Od sezone 03./04. do sezone 08./09. (uključujući i nju) odigrano je 19 derbija. Dinamo je polako preuzimao dominaciju, slavili su „Modri“ u devet susreta, pet ih je otišlo na stranu Hajduka, a pet ih je završilo neodlučeno. Gol razlika je bila 23:17 u korist momčadi iz Maksimira. Sve više stranaca je bilo prisutno u svlačionicama obje momčadi. Dinamo se okrenuo južnoameričkom tržištu, Hajduk je još uvijek vjerovao igračima s ovdašnjih prostora. Za Dinamo je nastupio 21 strani igrač, dok je za Hajduk nastupilo 17 stranih igrača te ih je u dva derbija vodio i trener iz susjedne BiH, Blaž Slišković. Najviše nastupa za Dinamo prikupili su Brazilci, Etto i Carlos, po sedam nastupa. Tu su još bili Eduardo da Silva, Anderson Costa, Vitor Junior te Sammir iz Brazila, Ibanez i Calello iz Argentine, Morales iz Čilea, Chago iz Kameruna, Guela iz Obale Bjelokosti, Slepička iz Češke, Koch iz Njemačke, Mitu iz Rumunjske, Sedloski iz Makedonije, Strupar iz Belgije te Bartolović, Mujčin i Hrgović iz BiH. Eduardo da Silva se tada računao kao Brazilac jer još nije dobio državljanstvo. Najviše derbija za Hajduk odigrao je Dragan Blatnjak iz BiH, iz iste zemlje tu su još bili Almir Turković, Dario Damjanović, Mirko Hrgović, Boris Pandža, Mladen Bartolović te Senijad Ibričić. Iz Slovenije su bili napadač Klement Lavrič, Suad Filekovič te Sebastijan Cimirotič. Dvojicu igrača je Hajduk imao iz Makedonije, to su bili Igor Kralevski te Goran Talevski, zatim Urugvajac Pablo Munhoz, Brazilac Matos, omaleni Latvijac Maris Verpakovskis, Rumunj Florin Cernat te Australac Josip Skoko.



Došao sam i do posljednjeg razdoblja, od ljeta 2009. do današnjeg dana. Statistički gledano odigrano je 17 derbija, jedan derbi nije zbog bojkota igrača Hajduka, no o tome nešto kasnije. Dinamu je pripalo deset pobjeda, pet susreta završilo je neodlučeno dok je Hajduk slavio u samo dva susreta. Gol razlika je statistički 34:15 u korist Dinama. I Hajduk i Dinamo su povećali broj stranaca u momčadi. Dinamo je povećao broj stranaca na brojku 32, dok je Hajduk podigao na brojku 19. I Dinamo i Hajduk je vodio u ovom razdoblju po jedan strani trener, na klupi „Modrih“ sjedio je iskusni Vahid Halilhodžić iz BiH, dok je Hajdukov strateg bio neiskusni i mladi Bugarin Krasimir Balakov, popularni Krešo. U svlačionici Dinama najviše je igrača iz Portugala te Južne Amerike. Brazilci Etto, Sammir, Dodo i Cleyton. Portugalci Pinto, Eduardo Carvalho, Goncalo, Machado, Tonel i Ruben Lima. Argentinci Ibanez, Cufre, Calello i Sigali, zatim Morales, Fernandes te Henriquez iz Čilea. Matel iz Rumunjske, Olmo iz Španjolske, Addy iz Gane, Chago iz Kameruna, Taravel iz Francuske, Papadopoulos iz Grčke, Čeh Slepička, Poljak Sandomierski, Hodžić, Husejinović te Alispahić iz BiH, Sylvestr iz Slovačke, Beqiraj iz Crne Gore te Ademi koji ima državljanstvo Makedonije. U ovom razdoblju najviše derbija, njih osam, odigrao je robusni centarfor iz Crne Gore, Fatos Beqiraj. Za Hajduk su najviše nastupa ubilježili BiH reprezentativci Avdija Vršajević te Tino Sven Sušić, iza sebe imaju osam odigranih derbija. Iz iste zemlje nam još dolaze Boris Pandža i Senijad Ibričić. Nastupali su i Australci Steven Luštica, Josip Skoko te Ljubo Miličević. Bio je tu ponovno Rumunj Cernat. Još su nastupali Haris Bukva iz Austrije, Inoha iz Japana, Paraiba i James iz Brazila, Abdukholikov iz Uzbekistan, nekoć nevjerojatni Artem Milevkiy iz Ukrajine, Ruben Lima iz Portugala, Ivan Vuković iz Crne Gore, Iluridze iz Gruzije te iz Obale Bjelokosti Jean Kouassi.



Po ukupnom broju nastupa u svim derbijima apsolutni pobjednik je Edin Mujčin iz zagrebačke momčadi, odigrao je čak 24 derbija u 1.HNL. Iz redova Dinama tu su još Goce Sedloski s 15 nastupa te Brazilac Etto s 10 nastupa. Listu igrača Hajduka predvodi bivši kapetan, australski internacionalac Josip Skoko s 16 nastupa. Osim njega tu su još iz BiH, Dragan Blatnjak s 10 nastupa te Dario Damajnović s 9 nastupa. Po broju stranaca u jednom derbiju pobjedu odnosi pretposljednji dvoboj, kada je završilo 1:1 na Poljudu, nastupilo je ukupno 13 stranaca (deset za Dinamo, troje za Hajduk). Posljednji derbi u kojem je Dinamo slavio rezultatom 4:0 ostat će upamćen po tome što ga je odigralo 12 stranaca (devet Dinamo, tri Hajduk) te što je hattrick postigao Čileanac Angelo Henriquez. Iz sezone 09./10. datira derbi koji je Hajduk pobijedio rezultatom 2:1, tada je nastupilo 11 stranaca. Odigran je samo jedan derbi u kojem nije bilo prisustva niti jednog stranca. Zbilo se to 15.11.1992., pred 50000 ljudi u Maksimiru, treneri momčadi bili su Ćiro Blažević (HAŠK) te Stanko Poklepović (Hajduk), utakmica je završila rezultatom 1:1. HAŠK/Croatia su ukupno četiri puta igrali bez prisutnosti stranaca, Dinamo niti jednom. Hajduk je čak 11 puta odigrao bez prisutnosti stranaca. Posljednji put se to zbilo 19.03.2011., Dinamo je u Maksimiru nadvisio Hajduk rezultatom 2:0. Od 70 odigranih derbija, stranci su svoj udio dali u samo njih 15. S obzirom na količinu stranaca to je jako mala brojka. Većinom su u tim derbijima glavnu ulogu imali igrači momčadi iz Maksimira. Najbolji strani strijelac je Mark Viduka s pet postignutih zgoditaka, slijedi ga Henriquez s četiri pogotka. Jedini hattrick djelo je Angela Henriqueza iz današnje utakmice, hattrick je postigao i Eduardo, ali on je tada već imaohrvatsko državljanstvo. Posljednji derbi prošle sezone prekinut je u 80. minuti utakmice zbog vrijeđanja vodstva HNS – a te Dinama od strane domaćih i gostujućih navijača. Rezultat je bio 1:0 za Dinamo, susret je registriran rezultatom 3:0 za Dinamo. Drugi po redu derbi ove sezone nije odigran zbog bojkota igrača Hajduka, igrači nisu htjeli odigrati susret zato jer njihove navijače nisu pustili na stadion. Utakmica je registrirana rezultatom 3:0 za Dinamo.



Došli smo i do zaključka da se Dinamo ustvari počeo odvajati od Hajduka tek kupovinom brojnih stranaca. Doduše, Hajduk je u financijskoj krizi pa je teško reći što bi bilo da je situacija drugačija. I jedna i druga ekipa u svojima redovima posjeduju brojne talente, treba li se okrenuti samo vlastitom pogonu i trpjeti koju godinu? Nitko nema strpljenja za to, pa je zato teško dati odgovor na to pitanje. U posljednjem derbiju se istaknuo Ante Ćorić, odigrao je odličnu utakmicu u dresu Dinama, igrao je i Marko Pjaca, no uz ovakvog Ćorića nije došao toliko do izražaja. Andrija Balić i Nikola Vlašić danas se nisu istaknuli, jednostavno nisu bili vidljivi. Uklopili su se u sivilo cijele momčadi, iako je Nikola Vlašić bio jedan od boljih pojedinaca u dresu splitske momčadi. U subotu je Hajdukovu mladost nadmudrila Dinamova internacionalna momčad. Dinamo u svojim redovima ima talentiranog Španjolca Olma, Albanca Cekicija, Hodžića iz BiH te golgetera iz Čilea, Angela Henriqueza kojemu je samo 21 godina. Dinamo želi biti Porto, no daleko su od njih, predaleko. Bilo je tu jako puno promašenih investicija, Dinamo se zasad najbolje okoristio uslugama iskusnih Portugalaca te mladog Henriqueza i Eduarda da Silve, kada su ga doveli iz Brazila. Hajduk nije uspio s južnoamerikancima, najbolje im ide s igračima iz susjedne nam BiH, kako kažu „nema stranca do Bosanca“. Vidjet ćemo što nam donose sljedeći mjeseci, godine….



Svoje komentare, prijedloge i kritike možete slati na mail around.world92@gmail.com, ili me posjetit na stranici na facebooku https://www.facebook.com/hnlzauvijek

Mateo

Sedmi i osmi na listi najboljih strijelaca u povijesti HNL-a

12.05.2015.

Vraćam se napadačima. Jedan je na sedmom, a drugi na osmom mjestu vječne ljestvice strijelaca 1.HNL. Nikada nisu igrali zajedno, ali obojica su bili miljenici navijača, jedan je otišao u inozemstvo te osigurao egzistenciju, drugome to nije pošlo za rukom već je cijelu svoju karijeru proveo u Hrvatskoj i danas radi nekoliko poslova, a tu i tamo i u skladištu……..



RENATO JURČEC rođen je u Zagrebu početkom lipnja 1966. Cijelu karijeru je proveo u Hrvatskoj, postigao je ukupno 87 golova u 1.HNL te se nalazi na sedmom mjestu liste najboljih strijelaca u povijesti. Prve nogometne korake naučio je u Zaprešiću, točnije u Inkeru. Seniorsku karijeru je započeo u dresu NK Zagreba. Dvije sezone proveo je igrajući za Pjesnike, nastupio je u 60 službenih utakmica te postigao 16 pogodaka. Nakon Zagreba vraća se u predgrađe, sezonu je odigrao u Inkeru te nastupio u 27 utakmica i postigao 11 zgoditaka. Nakon kontinenta zaputio se južnije, potpisuje za splitski Hajduk. Na Poljudu je proveo dvije sezone. Već u prvoj sezoni osvojio je superkup, kup i prvenstvo te je bio treći strijelac prvenstva s 19 pogodaka. Ta brojka mu je najveći doseg po broju pogodaka u jednoj sezoni. Na ljeto je poslan na posudbu u Inker iz Zaprešića gdje se zadržao jesenski dio sezone, za žute je odigrao 15 utakmica te postigao 12 pogodaka, ta dobra statistika vratila ga je na Poljud, tada je Hajduk imao problema s efikasnošću te je zato vraćen. Po povratku se nije nazabijao golova te se taj povratak nikako ne može nazvati uspješnim. Ukupno je za Hajduk odigrao 46 službenih utakmica i postigao 20 pogodaka. Nakon Poljuda zaputio se natrag u Zagreb, ovaj put destinacija mu je bila Maksimir i NK Croatia. U dvije sezone je prikupio 26 nastupa te je upisao 13 zgoditaka, sudjelovao je u osvajanju dva kupa te dva naslova prvaka Hrvatske. Jednu polusezonu je proveo na posudbi u Kranjčevićevoj, gdje je ponovno obukao dres Zagreba i nastupio u 9 utakmica uz učinak od četiri zgoditka. Trijumfne dvije sezone u Croatiji nisu mu donijele transfer u inozemstvo, potpisao je ugovor za vinkovačku Cibaliju. U gradu na Bosutu proveo je samo jednu sezonu, nastupio je u 23 utakmice te postigao pet zgoditaka. Nakon Cibalije zaputio se u klub po kojem ga se i ja sjećam, zadnji prvoligaški klub u kojem je nastupao te ušao u povijest po jednom zanimljivom podatku, NK Slaven Belupo. U Koprivnici je proveo tri sezone, prikupio je 74 nastupa te postigao 16 zgoditaka. 2001. Bio je strijelac u utakmici protiv Hajduka te je postao prvi igrač u povijesti koji je postigao barem jedan gol u svih dotadašnjih 11 prvenstava. Sljedeće razdoblje svoje karijere proveo je u Inkeru iz Zaprešića. Pošto je već bio duboko u tridesetim godinama života, nije se naigrao. Zadnje dvije sezone karijere proveo je u niželigašu NK Maksimir gdje je s 40 godina na leđima postigao 29 pogodaka u 57 nastupa. U inozemstvu je bio na probama u Belgiji, Švicarskoj te Španjolskoj ali te su probe propadale te je uvijek bio primoran ostajati u Hrvatskoj. Očito nije imao dovoljno sreće i veza te podatak da nikada nije bio u reprezentaciji mu nije išao na ruku. Nakon završetka profesionalne karijere odlučio se okušati i u ulozi nogometnog trenera. Nije se baš snašao u toj ulozi, trenirao je niželigaše NK Laduč, NK Bistru, ŠNK Lekenik te BSK Brdovec. Za reprezentaciju Hrvatske nije prikupio niti jedan nastup.




ROBERT ŠPEHAR rođen je na sutrašnji datum 1970. u Osijeku. Ovim putem mu čestitam rođendan! Prve nogometne korake, a i prve godine seniorske karijere proveo je u NK Osijek. Prve četiri sezone nastupao je za Osijek, prikupio je 53 nastupa te postigao 14 zgoditaka. Nakon Gradskog vrta seli u Kranjčevićevu, potpisuje za NK Zagreb. Dvije sezone igrao je za Pjesnike te upisao 46 službenih nastupa i postigao 27 zgoditaka. Nakon Zagreba vraća se u Osijek, kod kuće provodi samo jednu sezonu prije odlaska u inozemstvo. Odigrao je 26 utakmica te psotigao 23 pogotka. Odlična statistika te jak klub omogućili su mu transfer u Belgiju, potpisao je za Club Brugge. Dobro se snašao u Bruggeu, u dvije sezone nastupio je u 49 utakmica te postigao 37 pogodaka. Odlična statistika omogućila mu je transfer u još bolji klub, klub iz liga „petice“, AS Monaco. U Kneževini nije bio uspješan kao u Belgiji. U dvije sezone nastupio je u samo 27 utakmica te postigao šest zgoditaka. Usprkos lošijoj statistici ostat će upamćen što je postigao zgoditak u polufinalnom dvoboju Lige prvaka u sezoni 97./98. Nakon jahti, casina i ostalih ljepota Azurne obale odlazi u Italiju. Potpisuje za Hellas Veronu. Tamo se zadržao samo jednu sezonu, prikupio je samo tri nastupa i to bez učinka.Pošto je bio u najboljim igračkim godinama, s već puno utakmica u nogama i dalje je bio tražena roba na jugu Europe. Potpisao je za Sporting iz Lisabona. I u Portugalu je proveo jednu sezonu, nastupio je u 11 utakmica te postigao pet pogodaka. Nakon Lisabona seli u Istanbul, potpisuje za turskog velikana, Galatasaray. Tu je proveo samo polusezonu, bio je u nemilosti trenera te je upisao samo jedan nastup. Tijekom zimskog prijelaznog roka zaputio se natrag u Belgiju, ovaj put u Standard iz Liegea. Do kraja sezone upisao je 20 nastupa te postigao tri pogotka u Jupiler ligi.



Nakon uspješnih godina u inozemstvu odlučuje se za povratak u rodni Osijek. Sljedeće dvije sezone nastupao je za Osijek, odigrao je 27 utakmica te postigao nevjerojatnih 18 pogodaka. Odlični nastupi u Osijeku donijeli su mu i posljednji izlet u inozemstvo, ovaj put ga je kupila ciparska Omonia. U ciparskoj prijestolnici, Nikoziji, proveo je jednu sezonu te prikupio sedam nastupa uz učinak od tri pogotka. Tu je i okončao karijeru. U HNL-u je ukupno postigao 86 pogodaka te se nalazi na osmom mjestu ljestvice najboljih strijelaca u povijesti. Za reprezentaciju Hrvatske nastupio je osam puta u razdoblju od 1992. do 1996. Nije upisao niti jedan nastup u službenoj utakmici. Debitirao je 5.07.1992. u tekmi protiv Australije, ušao je u igru posljednjih sedam minuta utakmice. Posljednji nastup u kockastom dresu imao je 12.12.1996. u tekmi protiv Češke kada smo slavili rezultatom 5:2, ušao je u igru u sudačkoj nadoknadi. Niti jedanput nije bio strijelac. Po završetku karijere najprije se okušao u raznim ulogama u fotelji, a kasnije je dobio i licencu za obnašanje uloge nogometnog trenera, trenirao je samo niželigaša NK Višnjevac, a bio je i predsjednik NK Osijek.



Uskoro stižu i nove priče, komentirajte i predlažite na mail around.world92@gmail.com ili na FB stranici https://www.facebook.com/hnlzauvijek .

Mateo

Deset u nizu...

05.05.2015.

2.05.2015. oko 19.50h GNK DINAMO osvojio je DESETI naslov prvaka Hrvatske u nizu. Dinamo je pobijedio RNK Split u Parku mladeži rezultatom 5:1. Nevjerojatna utakmica koja je Dinamu donijela novi naslov prvaka četiri kola prije kraja prvenstva. Naslov je osvojen bez poraza, doduše ima još četiri kola do kraja ali o tome nekom drugom prilikom. Krajem sezone 2004./2005., najlošije sezone u povijesti kluba i igranja u tzv. Ligi bedaka, Zdravko Mamić, tada izvršni dopredsjednik kluba, obećao je da će Dinamo biti prvak u sljedećih deset godina. Obećanje je ispunjeno. Dinamo je s ovih deset titula postao drugi klub u Europi po broju titula u nizu, prvo mjesto pripada norveškom Rosenborgu kojemu je to uspjelo 13 puta zaredom, tko zna gdje je Dinamov kraj. Ja smatram da će Dinamo biti prvak Hrvatske dokle god Hrvatska bude imala samo jedno mjesto u kvalifikacijama za LP, nakon toga sve je moguće.



Sve je počelo u sezoni 2005./2006. kada je Dinamo osvojio naslov prvaka nakon dvogodišnje dominacije splitskog Hajduka, tada je također naslov osvojen ispred drugoplasirane Rijeke. Titula je osigurana dva kola prije kraja, Dinamo je slavio na domaćem travnjaku protiv Osijeka dok je Rijeka poražena u gostima kod Kamen Ingrada. Dinamo je to prvenstvo ostavio Rijeku na velikih 11 bodova zaostatka. Dinamo je do naslova predvodio iskusni strateg Josip Kuže, a najbolji strijelac prvenstva također je bio igrač Dinama, Ivan Bošnjak s 22 postignuta pogotka. Usprkos naslovu prvaka prvenstvo je ostalo zapamćeno i po tome što je Dinamo ispao u ranoj fazi kupa i to od NK Naftaš Ivanića već u osmini finala.



Sezonu 2006./2007. Dinamo je startao s Josipom Kužeom na klupi, neslaganje s upravom kluba te dobri odnosi s navijačima koji nisu podržavali tu istu upravu, koštali su ga posla. Naslijedio ga je Branko Ivanković. Dinamo je prvenstvo osigurao četiri kola prije kraja, na Maksimiru su svladali Međimurje rezultatom 4:1, dok je Hajduk kiksao na domaćem travnjaku kada je remizirao sa Slaven Belupom 1:1. U konačnici Dinamo je završio prvenstvo s golemih 20 bodova prednosti, rekordnih 92 osvojena boda. Najbolji strijelac prvenstva bio je Dinamov Eduardo da Silva s nevjerojatnih 34 pogotka u 33 odigrana kola. Istaknuo bih i da je Eduardo u posljednjem kolu pred prepunim Maksimirom zabio hattrick Hajduku, Dinamo je slavio 3:0. Osim prvenstva, te je sezone Dinamo osvojio i kup, u finalu su u dvije utakmice nadigrali Slaven Belupo kojeg je vodio Elvis Scoria.



U sezonu 2007./2008. Dinamo je ušao s Brankom Ivankovićem na klupi. Umalo su izbacili veliki Werder u pretkolu Lige prvaka, Eduardo je otišao u londonski FC Arsenal te je Dinamo bio primoran potražiti novo rješenje u napadu. Dinamo je bio dominantan cijelo prvenstvo, glavni kotačić u momčadi bio je Luka Modrić. Ivanković je smijenjen nakon neuspjeha na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske. Za novog trenera imenovan je neiskusni Zvonimir Soldo. Soldo je morao „odraditi“ drugi dio prvenstva te se boriti na naslov u kupu. Naslov prvaka osiguran je šest kola prije kraja, Dinamo je slavio protiv Intera iz Zaprešića rezultatom 1:0 na Maksimiru. U konačnici je Dinamo ostavio koprivnički Slaven Belupo na 28 bodova zaostatka. Prvenstvo je završeno sa samo jednim porazom, i to porazom od Slaven Belupa u 19. kolu rezultatom 5:2 u Koprivnici. Pravi uspjeh Zvonimira Solde je osvojen kup Hrvatske, Dinamo je nadigrao Hajduk u dvije utakmice (prva 3:0, u uzvratu 0:0) te ponio dvostruku krunu drugu godinu zaredom. Zvonimir Soldo je u posljednjem kolu prvenstva prilikom davanja izjave podnio neopozivu ostavku na mjesto trenera zagrebačkom Dinama.



Novu sezonu Dinamo je ušao s novim (starim) trenerom, nakon svega par mjeseci ponovno je bio aktualan Branko Ivanković. U momčadi više nije bilo niti Luke Modrića, čiji je transfer u sjeverni London, točnije u FC Tottenham Hotspur donio Dinamu rekordnu zaradu. Krenuo se u novi lov na skupine Lige prvaka, ponovno neuspješno. Nakon što su izbacili Linfield i Domžale u pretkolima, u završnom pretkolu ukrajinski Shakhtar Donetsk predvođen Darijom Srnom bio je znatno uspješniji. U početku prvenstva Dinamo je bio dominantan, ponajviše zahvaljujući slabašnom Hajduku, koji je previše oscilirao. U Hajduku je na klupu stigao Ante Miše. Njegovim dolaskom na klupu Hajduk je počeo pobjeđivati i približavati se Dinamu, koji je nanizao nekoliko slabijih rezultata. Sve je to kulminiralo ponovnim odlaskom Branka Ivankovića s klupe modre momčadi. Na zimsku stanku otišao je Dinamo sa samo dva boda prednosti ispred Hajduka, a prvo kolo nastavka donosilo je susret baš Hajduka i Dinama i to na Poljudu, spektakl. Zimske pripreme je odradio Marijan Vlak. Dinamo je na Poljudu pao bez ispaljenog metka, Hajduk je slavio 2:0. Dinamo nije igrao nimalo dobro, Marijan Vlak nije dugo trajao i onda se po prvi puta na klupi pojavio Kruno Jurčić, mladi i ambiciozni trener. Odmah u svojem prvom nastupu unio je promjene, Dinamo je primirio igru te igrao kratke paseve, to su bili začeci Jurčićevog tzv. kontroliranog nogometa. Jurčić je nanizao nekoliko pobjeda, izvlačio je već izgubljene utakmice, u vatru gurnuo neke mlađe igrače (Ivan Tomečak je donio pobjedu protiv Cibalije 4:3 u Vinkovcima). Za to vrijeme Hajduk se malo umislio te je i njegovoj seriji došao kraj. Dinamo je sigurno koračao prema tituli te sezonu završio s šest bodova prednosti. Također, osvojena je i dupla kruna. Pred prepunim Poljudom Dinamo je nakon penala porazio Hajduk te spustio Antu Mišu i Hajduk na zemlju. Najboljim igračem lige, a ujedno je bio i najbolji strijelac, proglašen je prvotimac modre momčadi, Mario Mandžukić. Rekordne domaće i rekordne gostujuće pobjede prvenstva također su pripale klubu iz Maksimirske 128. Dinamo je na domaćem travnjaku slavio rezultatom 6:0 protiv Cibalije, a u gostima je pobjedio Varteks 6:1. U zimskoj stanci Dinamo je potrošio i rekordni novac za pojačanje, doveden je Argentinac Adrian Callelo za 2,2 milijuna eura. Tri kola prije kraja Dinamo je slavio protiv Slaven Belupa u Maksimiru rezultaom 2:0 te otišao na nedostižnih sedam bodova prednosti.



Sezonu 2009./2010., odnosno po peti naslov u nizu Dinamo je krenuo s Krunom Jurčićem na klupi. Cilj je ponovno bio ulazak u skupine Lige prvaka, i ovaj put Dinamo je zapeo. Crna mačka je bio salzburški Red Bull. Možda bi bilo drukčije da je Dinamo imao pomoć Marija Mandžukića u uzvratnoj utakmici na Maksimiru. Liga je ponovno proširena na 16 klubova. Kruno Jurčić usavršavao je svoj stil igre te polagano kročio put prema tituli. Dinamo je imao svojih oscilacija ali u tome su mu se pridružili i glavni konkurenti Hajduk, Cibalia pa čak i Šibenik. Dinamo je ispao od Hajduka u kupu, te je to bio i jedan od razloga da na kraju sezone Kruno Jurčić napusti klupu. Prvenstvo je osvojeno sa samo četiri boda ispred Hajduka te samo pet bodova od Cibalije (koja je danas osrednji drugoligaš). Dinamo je imao golemu zalihu bodova pred pratnjom ali spletom loših rezultata titula je potvrđena tek u derbiju protiv Hajduka (0:0) tri kola prije kraja, utakmici upamćenoj po dosadnom nogometu (Jurčićev kontrolirani nogomet te Špacin bunker) i velikim navijačkim neredima, izazvanih sukobom domaćih navijača s policijom.



Nakon više od desetljeća čekanja u klub je ponovno doveden legendarni Velimir Zajec. Dinamo je s Zajecom na klupi imao nikad veće ambicije, ponovno se očekivao plasman u skupine Lige prvaka. Dinamo je umalo zapeo već na prvoj stepenici kvalifikacija za LP, umalo su pali od slovenske Luke Koper. Neprofesionalnost gospodina Zajeca i podcjenjivanje protivnika koštalo je Dinamo ispadanja već u sljedećoj fazi, moldavski Sheriff ih je nadjačao nakon one epske serije jedanaesteraca. Loš start u prvenstvu te slabija igra i Velimir Zajec već je bio bivši. Dinamo je nakon Zajeca konačno doveo kvalitetnog stranog trenera o kojem se dugo pričalo, Vahid Halilhodžić se ukazao podno zapadne tribine maksimirskog stadiona. Ubrzo po preuzimanju, Vaha je uspio nadjačati mađarski Gyor (koji je pretkolo prije izbacio francuski Montpellier) u završnoj rundi kvalifikacija za Europsku ligu. U skupinama Europske lige Dinamo je igrao moderan nogomet, Vahu su svi zavoljeli. Bio je poznat i po tome što su igrači morali trčati nakon svake utakmice. Dinamo je u zadnjem kolu skupine igrao protiv PAOK-a za plasman u daljnju fazu natjecanja i desetljećima čekano proljeće u Europi. Dinamo je izgubio te ostao kratak. U prvenstvu Dinamo je pobjeđivao sve redom, većinom rezultatom 1:0, Ivan Kelava je odlično branio. Sredinom proljeća Vaha se zakačio s gazdom, Zdravkom Mamićem te je podnio ostavku. Klub je do kraja sezone vodio Kruno Jurčić. Nakon dvije godine ponovno je osvojena dvostruka kruna. Osvojeno je prvenstvo s velikih 17 bodova prednosti u odnosu na splitski Hajduk. Titula je osigurana tri kola prije kraja prvenstva nakon pobjede nad Šibenikom (danas trećeligaš) u gostima.



Sezonu 2011./2012. Dinamo je ponovno ušao s Krunom Jurčićem na klupi. Pojačao se s nekoliko iskusnih prvoligaških igrača (Ivan Krstanović, Mehmed Alispahić) te se krenulo u lov na skupine Lige prvaka te novu dvostruku titulu. Nadjačani su recimo pa solidni Neftchi iz Bakua te HJK iz Helsinkija. U tzv. play off fazi Dinamo je bio nositelj te je izvukao švedski Malmo. Dinamo je nošen Sammirom te izrazito raspoloženim Rukavinom i Beqirajem razmontirao Malmo na Maksimiru rezultatom 4:1. Krunu Jurčića su malko ponijele izjave te mu se taj dugi jezik umalo osvetio u uzvratu. Usprkos porazu te čudesnim obranama Ivana Kelave i epskim promašajima Ante Rukavine, Dinamo je nakon 12 godina ponovno ušao u skupine najelitnijeg natjecanja. Ples milijuna ponovno je došao u Zagreb. Izvučena je jaka skupina s Realom, Lyonom te Ajaxom. U Ligi prvaka nije se dobro provodio, dok je u prvenstvu igrao sigurno i pobjeđivao, nogomet Krune Jurčića postajao je sve negledljiviji. Igrao je na što veći posjed lopte, stvarajuće malo šansi za gol. Nakon sramotnog poraza od Lyona u zadnjem kolu u prosincu, Kruno Jurčić je smijenjen. Za novog trenera je ekspresno doveden iz Lokomotive Ante Čačić. Bili smo malo skeptični prema tom odabiru, Čačić je iskusan trener, ali nikada nije vodio ambiciozne klubove poput Dinama. Dinamo je ponovno zaigrao zanimljivije, osvojen je naslov prvaka s čak 21 bodom prednosti ispred Hajduka. Dinamo je ponovno pobjedom na Šubićevcu (07.04., 25.kolo) osigurao titulu i to čak pet kola prije kraja. Ponovno je osvojen i kup, Dinamo je u nevjerojatnoj završnici pred oko (za te prilike velikih) 10000 ljudi svladao Osijek i uzeo kup. Najbolji strijelac prvenstva bio robusni crnogorski centarfor Fatos Beqiraj s 15 pogodaka.



Ante Čačić zaslužio je povjerenje uprave te poveo momčad na pripreme i u lov na novu dvostruku krunu i skupine LP, a možda i proljeće u Europi. Čačić i momčad izvukli su živu glavu u 98.minuti uzvratnog susreta protiv tada još nepoznatog ali ambicioznog bugarskog Ludogoretsa. Osvetili su se Sheriffu te u play off ušli kao nositelji i izvukli slovenski Maribor. Čačić nije podcijenio Maribor te je Dinamo suvereno prošao drugu godinu zaredom u skupine LP-a. Novi milijuni su sletjeli u Maksimir. Ovaj put je Dinamo dobio daleko povoljniju skupinu nego sezonu prije. Tu su bili PSG, Porto te Dinamo iz Kijeva. Dinamo je ponovno loše igrao, većinom defanzivno. Nisu ni pogodak uspjeli postići sve do zadnjeg kola i susreta protiv kijevskog Dinama na Maksimiru kada je Ivan Krstanović iz penala u sudačkoj nadoknadi drugog dijela pogodio za 1:1. Ante Čačić je dobio otkaz prije te utakmice, tako da je ustvari taj rezultat zasluga novog (starog) trenera Krune Jurčića. Igranje na tri kolosijeka ostavilo je traga te je Dinamo izgubio u osmini finala kupa od Zadra na Maksimiru. Ispadanje od Zadra te neuvjerljive predstave u LP razlog su otkaza Anti Čačiću. Jurčić je vodio momčad prema osmoj tituli u nizu, u konačnici završio je s 20 bodova prednosti ispred mlađe sestre s Kajzerice, NK Lokomotive. Naslov je potvrđen pet kola prije kraja pobjedom protiv Slaven Belupa na Maksimiru.



Treći put u svojoj karijeri Kruno Jurčić je poveo momčad na pripreme, ovaj put za sezonu 2013./2014. Nakon dvije sezone igranja u LP, cilj je bio najmanje ponovni ulazak u grupnu fazu, Dinamo je počeo živjeti od tih nastupa. Još više dorađivanja modela kontroliranog nogometa nisu urodila plodom, Dinamo je igrao zaista dosadno, jedino je valjda Kruno Jurčić bio zadovoljan. Porazili su Folu te Sheriff. U play offu ih je čekala bečka Austrija, klub kojeg je trenirao naš mladi stručnjak Nenad Bjelica. Dinamo je bio favoriti, ali Austrija se pokazala pravom minom te je Bjelica nadjačao Jurčića. Nakon prve utakmice i bez doze samokritike Jurčić je smijenjen. Za uzvrat je momčad pripremao sportski direktor Zoran Mamić, asistirao mu je Damir Krznar. Dinamo je umalo napravio podvig, izostalo je sreće i doza muškosti. Dinamo je ponovno zaigrao skupine Europske lige. Doveden je ponovno Branko Ivanković. Loše je startao, porazom na Poljudu. Dinamo je dosta loše igrao, loše su stajali i u Europi. Nije dugo potrajao Branko Ivanković. Na klupu se predkraj godine vratio Zoran Mamić s Damirom Krznarom (Mamić nema licencu pa mu je zato Krznar morao biti asistent). Dinamo je igrao napadački i zaista zanimljivo i privlačno. Sigurno se koračalo prema devetoj tituli, jurili su i u kupu po dvostruku krunu. Deveta titula osigurana je pet kola prije kraja pobjedom protiv Hrvatskog Dragovoljca na Maksimiru, Rijeka je kiksala kod Osijeka te je do kraja prvenstva bilo samo pitanje bodovne razlike. U konačnici Dinamo je osvojio prvenstvo s 11 bodova prednosti. Najbolji strijelac prvenstva bio je Duje Čop s 22 postignuta pogotka. Opet je Dinamo oborio rekorde po najefikasnijim pobjedam na domaćem i gostujućem travnjaku, 6:0 je pala Istra na Maksimiru dok je s 6:1 osramoćen Slaven Belupo u Koprivnici. Dinamo je zato u finalu kupa poražen od Rijeke u dvije utakmice te mu je dvostruka kruna iskliznula.



Ovu sezonu, 2014./2015. Dinamo je započeo s Zoranom Mamićem, bilo je pitanje da li je on spreman za lov na Ligu prvaka ili je Dinamu potreban pravi trener (koji nije Kruno Jurčić ili Branko Ivanković). Ovaj put Dinamo nije zapeo u play offu, zapeo je stepenicu ranije. Kiksao je na domaćem travnjaku u uzvratnoj utakmici protiv danskog Aalborga. Za ulazak u zacrtani minimum, odnosno u skupine Europske lige trebalo je proći još jednu stepenicu, tamo ih je čekao rumunjski Petrolul predvođen Adrianom Mutuom. Petrolul je daleko jači protivnik od Aalborga. Dinamo je uspješno nadvisio Petrolul te se plasirao u skupine Europske lige. Dočekala ih je ravnopravna skupina ali Dinamo se nije ni s njima mogao nositi. Sve su češća bila pitanja oko statusa Zorana Mamića i njegovog odnosa s bratom i gazdom Zdravkom. Paralelno s tim, Dinamo je gazio kroz prvenstvo, tu i tamo se zavukao koji neodlučeni ishod. Ispadanjem iz Europe, Dinamo je zimus počeo preslagivati svoje redove i pripremati momčad za proljeće i ljeto (ponovno lov na LP). Znalo se da će Dinamo doći i do desete titule u nizu, bilo je samo pitanje službene potvrde. Prvenstvo još nije gotovo ali ga je Dinamo osigurao pobjedom protiv Splita 5:1 u gostima, ostala su za odigrati još četiri kola koja će nam dati odgovore tko uz Dinamo i Rijeku idu u Europu te tko će ispasti iz lige. Možda i najbolj strijelac lige postane Angelo Henriquez koji zaostaje pet pogodaka za sada već bivšim napdačem Rijeke (i Dinama), Kramarićem. Dinamo se također plasirao u finale kupa koje se igra 20.05., igra se jedna utakmica i to na Maksimiru, Dinamo dočekuje Split. Favorit se zna. Pripremajući se već za novu sezonu Dinamo je doveo iskusnog stopera Gordona Schildenfelda te od Manchester Uniteda otkupio Angela Henriqueza.



Ovaj post je posvećen apsolutnoj dominaciji Dinama u 1.HNL. Po slikama vidite da su se titule nekada slavile s desecima tisuća ljudi, danas je to slavlje pred svega nekoliko stotina gledatelja, zašto je to tako? Mogu dati jedino svoje subjektivno razmišljanje. Po medijima se priča da je to zbog huligana, ja ne vidim i ne čujem huligane. Oni koji su nekada slavili titule s igračima tvrde da je sve zbog Zdravka Mamića, jednog od najzaslužnijih za svih 10 titula. Vrijeđanje Zdravka Mamića je započelo u proljeće 2006., dakle na samom početku ovog pohoda, najvjerniji navijači su sve ovo trpjeli do 2010. kada odlaze u jednogodišnji prosvjed, po povratku više ništa nije bilo isto.....Ovom problematikom ću se baviti jednom drugom prilikom, ja mogu samo reći da bih više volio vidjeti Dinamo s navijačima nego ovakav Dinamo bez duše, Dinamo koji samo misli o svoti eura, kapetan Ademi baca dres prilikom izlaska iz igre, igrači ne pozdravljaju najvjernije navijače na gostovanjima itd. Tužna je ovo slika, kraj joj se ne nazire....Bit ćeš opet Dinamo!

S ovim postom sam uranio jer odlazim na privatno putovanje nekoliko dana i neću biti u mogućnosti objavljivati, potrudit ću se objaviti novi post kroz desetak dana, dotad uživajte u ovom :) Kontaktirati me možete putem maila around.world92@gmail.com ili putem facebook stranice https://www.facebook.com/hnlzauvijek?ref=bookmarks .

Mateo

Tri godine bez Karlovca, dvije godine bez Ivana Turine... :(

02.05.2015.

Danas donosim priču o klubu koji je u kratkom periodu dotaknuo zvijezde, a onda stjecajem raznih okolnosti dosegnuo samo dno. Gradili su i momčad i infrastrukturu od temelja te su čak dosegli i prvo mjesto na ljestvici HNL-a u jednom trenutku. Brojnim političkim promjenama, aferama i sličnim događajima klub je lagano tonuo, danas je posve potonuo. Predstavljam Vam klub iz grada na četiri rijeke, NK KARLOVAC 1919.



Osnovan je 1919. kao NK Borac dok već sljedeće godine mijenjaju ime u Nogometni Sportski Klub Karlovac. Početkom Drugog svjetskog rata klubovi Karlovac, Viktorija i Primorac spojili su se u jedinstveni klub, Športski klub Velebit, dok glavni konkurenti, Olimpija i Građanski, uz Orijent stvaraju Športski klub Tomislav. Završetkom rata tj. 1946. klub mijenja ime u Fiskulturno društvo Udarnik, a vrlo brzo, 1948. i u Športsko društvo Slavija koje traje do 1954. godine kada napokon postaju NK Karlovac. Početkom sedamdesetih godina Karlovac ulazi u drugu ligu Jugoslavije i tamo se zadržao do 1976. kada ispada iz lige i dolazi do duže krize rezultata. Nakon Domovinskog rata dijelile su se pozivnice za nastup u 1.HNL, Karlovčani su se nadali kako će i oni biti među dobitnicima vrijednih pozivnica, nažalost, to se nije dogodilo, „izvisili“ su te sezone 92./93. Dugo se balansiralo između druge i treće HNL, drugoligaši su konačno postali 2005. Bili su prvi u 3.HNL te u kvalifikacijama eliminirali „pravu“ Istru (današnja Istra 1961 je potomak Uljanika), a zatim i GOŠK te ušli među drugoligaše. Nažalost, klub nije dovoljno ozbiljno shvatio drugu ligu te su odmah nakon jedne sezone ispali u niži rang.



Loši rezultati donijeli su ogromne promjene, nisu željeli ponoviti iste greške. Politika je imala značajan utjecaj u sportu grada Karlovca. HDZ je tada bio na vlasti, u vladi dr. Ive Sanadera ulogu ministra obrane obnašao je Karlovčanin, Branko Vukelić. Vukelić je svojim utjecajima razvio sport, osobito najvažniju sporednu stvar na svijetu, nogomet. Za trenera momčadi doveden je Igor Pamić, dovedena su brojna pojačanja, svima se dopadao ambiciozni projekt. Osvojili su 3.HNL središte u sezoni 07./08. Karlovac je sada ulagao dosta u infrastrukturu, složili su daleko respektabilniju momčad od one pred tri godine i bili su spremni za pohod na HNL elitu. Sve im se to isplatilo, nakon samo jedne sezone u 2.HNL ušli su najviši rang našeg nogometa, 1.HNL. Dovodili su brojne igrače bogatog HNL iskustva. Postavljala su se sjedeća mjesta na cijelom stadionu, reflektori i sve što je potrebno kako ne bi bili samo prolaznici u 1.HNL. Vukelić je angažirao i vojsku da pomaže u sređivanju infrastrukture NK Karlovac. Karlovac svoje domaće utakmice igra na stadionu Branko Čavlović - Čavlek, legendi karlovačkog nogometa. Stadion ima 12000 sjedećih mjesta te dio natkrivenog gledališta i udovoljava svim HNL i UEFA kriterijima. U svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni osvojili su visoko peto mjesto u natjecanju s 16 klubova. U jednom trenutku su zauzimali i prvo mjesto. Otkinuli su Rijeci i Dinamu bod u gostima, kod kuće pobijedili Hajduk i Rijeku bez primljenog pogotka. Pamić je stvorio čvrstu momčad, koja je igrala na kontre. Sljedeće sezone osvojili su šesto mjesto, također u konkurenciji 16 klubova. Najviše bih istaknuo pobjedu protiv Hajduka na Poljudu rezultatom 3:2. Nakon dvije veoma uspješne sezone očekivali smo nastavak uspješnosti i možda ulaganje u još bolju momčad i lov prema mjestima koja donose Europu. Nažalost, promijenila se politička slika u gradu, iznenadna smrt Branka Vukelića te još mnogi drugi faktori utjecali su negativne stvari koje su sve više okruživale klub. Otišao je i trener Pamić, navijačka skupina Gademzi je bila nastrojena protiv uprave i predsjednika Turkovića. Doduše, doveden je Velimir Zajec u ulozi sportskog direktora, ali u nedostatku financijskih sredstava nije on tu nije imao što raditi te je i on ubrzo spakirao kofere. Plaće su kasnile, igrači su raskidali ugovore, momčad je čak i bojkotirala utakmicu na Kantridi. Izgubili su rezultatom 3:0 za zelenim stolom. Klubu je oduzet jedan bod. Osim Karlovca, tu sezonu je svoj završni pad doživio i varaždinski nogomet. Karlovac je sezonu završio na 15. mjestu, lošiji je bio jedino NK Varaždin koji nije ni odigrao prvenstvo do kraja. Krajem te sezone i liga se smanjivala na 12 klubova, tako da je mjesto koje osigurava ostanak bilo udaljeno velikih 14 bodova te nekoliko plaća za nemotivirane igrače.



Zbog financijskih problema klub nije mogao nastaviti natjecanje sljedeće sezone ni u drugoj ligi. Odlučili su početi od nule te se natjecati u najnižem rangu hrvatskog nogometa, ŽNL Karlovačka. U ljeto 2012. promijenili su ime u Karlovac 1919. Trenutno nastupaju u međužupanijskoj nogometnoj ligi – središte Zagreb. Trener im je Mario Vrbanić. Toliko su nisko pali da čak nemaju ni svoje internet stranice. Iz njihovog natjecanja u županijskoj ligi povlači se i jedna priča. Naime, u jednom periodu imali su dva treninga tjedno, vodio je ih trener kojeg sada nećemo imenovati, taj trener je u isto vrijeme vodio i jednu drugu momčad s područja županije. Pošto su se natjecali u istom rangu natjecanja došao je i trenutak kada se trebao odigrati susret između Karlovca i tog drugog kluba, bilo je pitanje koga će voditi taj trener!? Od početka stoljeća Karlovac je imao svoje simpatizere kojih je svakim danom bilo sve više, 2008. je osnovana i navijačka udruga, Gademzi. Nadam se da će se Karlovac uskoro ponovno stabilizirati te se vratiti tamo gdje pripada i gdje to zaslužuju žitelji grada na četiri rijeke.




Na današnji dan, pred dvije godine zauvijek je prestalo kucati srce našeg golmana, divovske građe i dječačkog osmijeha….. IVAN TURINA!

Ivan je rođen u Zagrebu početkom listopada 1980. Nogometnu karijeru započeo je u omladinskoj školi GNK Dinamo. Profesionalnu karijeru započeo je na posudbama u zagrebačkoj NK Dubravi te NK Croatiji iz Sesveta. 2000. je potpisao prvi ugovor s Dinamom. Najprije je jednu sezonu bio na posudbi u Kamen Ingradu iz Velike. Za njih je prikupio 11 nastupa. Nakon Kamen Ingrada, Dinamo ga je poslao na posudbu u NK Osijek. U Gradskom vrtu također je proveo jednu sezonu te prikupio 15 nastupa. Nakon prikupljanja prvoligaškog iskustva, konačno je vraćen u Maksimir. Četiri sezone je branio u Dinamu te prikupio 73 nastupa. Nakon Dinama preselio je u Grčku, točnije u Xanthi. Tamo se nije puno nabranio, prikupio je osam nastupa. Nakon godine dana u Grčkoj, odlazi na sjever Europe, potpisuje za poljski Lech iz Poznana. Sezonu je proveo u Lechu te prikupio 17 nastupa. Zbog problema s ozljedama izgubio je cijelu jednu sezonu te ga je onda Dinamo primio natrag. Nažalost, tu se nije nabranio te je prikupio samo jedan nastup za voljeni klub. U konačnici s Dinamom je osvojio tri naslova prvaka, dva kupa i jedan superkup, igrao je i u skupinama Europske lige. Zatim odlazi u Stockholm, točnije u AIK. Tu je doživio zlatne trenutke karijere, nažalost tu je i preminuo. U dvije i pol sezone postao je ikona kluba. Imao je karakter pobjednika koji su navijači itekako znali cijeniti. Sudjelovao je u nastupima AIK-a u skupinama Europske lige. Preminuo je 2.05.2013., u svojem domu u Stockholmu, u snu uslijed zatajenja srca. Iza sebe je ostavio suprugu te dvije kćeri i sina koji se rodio tri mjeseca nakon njegove smrti. Odigrana je i humanitarna utakmica između AIK-a i Dinama u spomen na popularnog Joju. Dres AIK-a s brojem 27 trajno je arhiviran, a njegov dugogodišnji prijatelj Jerko Leko, odmah je u Dinamu uzeo dres s brojem 27 u čast svojem prijatelju. Ukupno je za AIK branio u 65 službenih utakmica.



Ivan je također bio član svih mlađih selekcija Hrvatske, od pionirske do mlade. Imao je 10 nastupa u dobnim kategorijama u-17, u-19 i u-20. Svoj jedini nastup za A reprezentaciju imao je u prijateljskoj utakmici protiv Hong Konga 1. veljače 2006. na Carlsberg kupu. Ušao je umjesto Joeya Didulice na samom početku drugog poluvremena. U tih 45 minuta nije primio pogodak, Hrvatska je pobijedila 4:0.



Nadam se da ćete biti zadovoljni obrađenom temom usprkos tome što je tužnija no inače. U srijedu sam bio na utakmici između Zagreba i Zadra, Zagreb je odigrao odličnu utakmicu te mirno plovi prema cilju koji su si zacrtali početkom sezone, ostanak u ligi. Zadar je ostao i dalje na začelju, ali udaljen samo dva boda od mjesta spasa. Čestitke Zagrebu i trostrukom strijelcu Gabrijelu Bobanu na još jednoj sjajnoj predstavi. Vaše komentare i prijedloge možete slati na mail around.world92@gmail.com, a pratite me i na facebook stranici https://www.facebook.com/hnlzauvijek .

Mateo

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.