Pregled posta

Deset u nizu...

2.05.2015. oko 19.50h GNK DINAMO osvojio je DESETI naslov prvaka Hrvatske u nizu. Dinamo je pobijedio RNK Split u Parku mladeži rezultatom 5:1. Nevjerojatna utakmica koja je Dinamu donijela novi naslov prvaka četiri kola prije kraja prvenstva. Naslov je osvojen bez poraza, doduše ima još četiri kola do kraja ali o tome nekom drugom prilikom. Krajem sezone 2004./2005., najlošije sezone u povijesti kluba i igranja u tzv. Ligi bedaka, Zdravko Mamić, tada izvršni dopredsjednik kluba, obećao je da će Dinamo biti prvak u sljedećih deset godina. Obećanje je ispunjeno. Dinamo je s ovih deset titula postao drugi klub u Europi po broju titula u nizu, prvo mjesto pripada norveškom Rosenborgu kojemu je to uspjelo 13 puta zaredom, tko zna gdje je Dinamov kraj. Ja smatram da će Dinamo biti prvak Hrvatske dokle god Hrvatska bude imala samo jedno mjesto u kvalifikacijama za LP, nakon toga sve je moguće.

Sve je počelo u sezoni 2005./2006. kada je Dinamo osvojio naslov prvaka nakon dvogodišnje dominacije splitskog Hajduka, tada je također naslov osvojen ispred drugoplasirane Rijeke. Titula je osigurana dva kola prije kraja, Dinamo je slavio na domaćem travnjaku protiv Osijeka dok je Rijeka poražena u gostima kod Kamen Ingrada. Dinamo je to prvenstvo ostavio Rijeku na velikih 11 bodova zaostatka. Dinamo je do naslova predvodio iskusni strateg Josip Kuže, a najbolji strijelac prvenstva također je bio igrač Dinama, Ivan Bošnjak s 22 postignuta pogotka. Usprkos naslovu prvaka prvenstvo je ostalo zapamćeno i po tome što je Dinamo ispao u ranoj fazi kupa i to od NK Naftaš Ivanića već u osmini finala.



Sezonu 2006./2007. Dinamo je startao s Josipom Kužeom na klupi, neslaganje s upravom kluba te dobri odnosi s navijačima koji nisu podržavali tu istu upravu, koštali su ga posla. Naslijedio ga je Branko Ivanković. Dinamo je prvenstvo osigurao četiri kola prije kraja, na Maksimiru su svladali Međimurje rezultatom 4:1, dok je Hajduk kiksao na domaćem travnjaku kada je remizirao sa Slaven Belupom 1:1. U konačnici Dinamo je završio prvenstvo s golemih 20 bodova prednosti, rekordnih 92 osvojena boda. Najbolji strijelac prvenstva bio je Dinamov Eduardo da Silva s nevjerojatnih 34 pogotka u 33 odigrana kola. Istaknuo bih i da je Eduardo u posljednjem kolu pred prepunim Maksimirom zabio hattrick Hajduku, Dinamo je slavio 3:0. Osim prvenstva, te je sezone Dinamo osvojio i kup, u finalu su u dvije utakmice nadigrali Slaven Belupo kojeg je vodio Elvis Scoria.



U sezonu 2007./2008. Dinamo je ušao s Brankom Ivankovićem na klupi. Umalo su izbacili veliki Werder u pretkolu Lige prvaka, Eduardo je otišao u londonski FC Arsenal te je Dinamo bio primoran potražiti novo rješenje u napadu. Dinamo je bio dominantan cijelo prvenstvo, glavni kotačić u momčadi bio je Luka Modrić. Ivanković je smijenjen nakon neuspjeha na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske. Za novog trenera imenovan je neiskusni Zvonimir Soldo. Soldo je morao „odraditi“ drugi dio prvenstva te se boriti na naslov u kupu. Naslov prvaka osiguran je šest kola prije kraja, Dinamo je slavio protiv Intera iz Zaprešića rezultatom 1:0 na Maksimiru. U konačnici je Dinamo ostavio koprivnički Slaven Belupo na 28 bodova zaostatka. Prvenstvo je završeno sa samo jednim porazom, i to porazom od Slaven Belupa u 19. kolu rezultatom 5:2 u Koprivnici. Pravi uspjeh Zvonimira Solde je osvojen kup Hrvatske, Dinamo je nadigrao Hajduk u dvije utakmice (prva 3:0, u uzvratu 0:0) te ponio dvostruku krunu drugu godinu zaredom. Zvonimir Soldo je u posljednjem kolu prvenstva prilikom davanja izjave podnio neopozivu ostavku na mjesto trenera zagrebačkom Dinama.



Novu sezonu Dinamo je ušao s novim (starim) trenerom, nakon svega par mjeseci ponovno je bio aktualan Branko Ivanković. U momčadi više nije bilo niti Luke Modrića, čiji je transfer u sjeverni London, točnije u FC Tottenham Hotspur donio Dinamu rekordnu zaradu. Krenuo se u novi lov na skupine Lige prvaka, ponovno neuspješno. Nakon što su izbacili Linfield i Domžale u pretkolima, u završnom pretkolu ukrajinski Shakhtar Donetsk predvođen Darijom Srnom bio je znatno uspješniji. U početku prvenstva Dinamo je bio dominantan, ponajviše zahvaljujući slabašnom Hajduku, koji je previše oscilirao. U Hajduku je na klupu stigao Ante Miše. Njegovim dolaskom na klupu Hajduk je počeo pobjeđivati i približavati se Dinamu, koji je nanizao nekoliko slabijih rezultata. Sve je to kulminiralo ponovnim odlaskom Branka Ivankovića s klupe modre momčadi. Na zimsku stanku otišao je Dinamo sa samo dva boda prednosti ispred Hajduka, a prvo kolo nastavka donosilo je susret baš Hajduka i Dinama i to na Poljudu, spektakl. Zimske pripreme je odradio Marijan Vlak. Dinamo je na Poljudu pao bez ispaljenog metka, Hajduk je slavio 2:0. Dinamo nije igrao nimalo dobro, Marijan Vlak nije dugo trajao i onda se po prvi puta na klupi pojavio Kruno Jurčić, mladi i ambiciozni trener. Odmah u svojem prvom nastupu unio je promjene, Dinamo je primirio igru te igrao kratke paseve, to su bili začeci Jurčićevog tzv. kontroliranog nogometa. Jurčić je nanizao nekoliko pobjeda, izvlačio je već izgubljene utakmice, u vatru gurnuo neke mlađe igrače (Ivan Tomečak je donio pobjedu protiv Cibalije 4:3 u Vinkovcima). Za to vrijeme Hajduk se malo umislio te je i njegovoj seriji došao kraj. Dinamo je sigurno koračao prema tituli te sezonu završio s šest bodova prednosti. Također, osvojena je i dupla kruna. Pred prepunim Poljudom Dinamo je nakon penala porazio Hajduk te spustio Antu Mišu i Hajduk na zemlju. Najboljim igračem lige, a ujedno je bio i najbolji strijelac, proglašen je prvotimac modre momčadi, Mario Mandžukić. Rekordne domaće i rekordne gostujuće pobjede prvenstva također su pripale klubu iz Maksimirske 128. Dinamo je na domaćem travnjaku slavio rezultatom 6:0 protiv Cibalije, a u gostima je pobjedio Varteks 6:1. U zimskoj stanci Dinamo je potrošio i rekordni novac za pojačanje, doveden je Argentinac Adrian Callelo za 2,2 milijuna eura. Tri kola prije kraja Dinamo je slavio protiv Slaven Belupa u Maksimiru rezultaom 2:0 te otišao na nedostižnih sedam bodova prednosti.



Sezonu 2009./2010., odnosno po peti naslov u nizu Dinamo je krenuo s Krunom Jurčićem na klupi. Cilj je ponovno bio ulazak u skupine Lige prvaka, i ovaj put Dinamo je zapeo. Crna mačka je bio salzburški Red Bull. Možda bi bilo drukčije da je Dinamo imao pomoć Marija Mandžukića u uzvratnoj utakmici na Maksimiru. Liga je ponovno proširena na 16 klubova. Kruno Jurčić usavršavao je svoj stil igre te polagano kročio put prema tituli. Dinamo je imao svojih oscilacija ali u tome su mu se pridružili i glavni konkurenti Hajduk, Cibalia pa čak i Šibenik. Dinamo je ispao od Hajduka u kupu, te je to bio i jedan od razloga da na kraju sezone Kruno Jurčić napusti klupu. Prvenstvo je osvojeno sa samo četiri boda ispred Hajduka te samo pet bodova od Cibalije (koja je danas osrednji drugoligaš). Dinamo je imao golemu zalihu bodova pred pratnjom ali spletom loših rezultata titula je potvrđena tek u derbiju protiv Hajduka (0:0) tri kola prije kraja, utakmici upamćenoj po dosadnom nogometu (Jurčićev kontrolirani nogomet te Špacin bunker) i velikim navijačkim neredima, izazvanih sukobom domaćih navijača s policijom.



Nakon više od desetljeća čekanja u klub je ponovno doveden legendarni Velimir Zajec. Dinamo je s Zajecom na klupi imao nikad veće ambicije, ponovno se očekivao plasman u skupine Lige prvaka. Dinamo je umalo zapeo već na prvoj stepenici kvalifikacija za LP, umalo su pali od slovenske Luke Koper. Neprofesionalnost gospodina Zajeca i podcjenjivanje protivnika koštalo je Dinamo ispadanja već u sljedećoj fazi, moldavski Sheriff ih je nadjačao nakon one epske serije jedanaesteraca. Loš start u prvenstvu te slabija igra i Velimir Zajec već je bio bivši. Dinamo je nakon Zajeca konačno doveo kvalitetnog stranog trenera o kojem se dugo pričalo, Vahid Halilhodžić se ukazao podno zapadne tribine maksimirskog stadiona. Ubrzo po preuzimanju, Vaha je uspio nadjačati mađarski Gyor (koji je pretkolo prije izbacio francuski Montpellier) u završnoj rundi kvalifikacija za Europsku ligu. U skupinama Europske lige Dinamo je igrao moderan nogomet, Vahu su svi zavoljeli. Bio je poznat i po tome što su igrači morali trčati nakon svake utakmice. Dinamo je u zadnjem kolu skupine igrao protiv PAOK-a za plasman u daljnju fazu natjecanja i desetljećima čekano proljeće u Europi. Dinamo je izgubio te ostao kratak. U prvenstvu Dinamo je pobjeđivao sve redom, većinom rezultatom 1:0, Ivan Kelava je odlično branio. Sredinom proljeća Vaha se zakačio s gazdom, Zdravkom Mamićem te je podnio ostavku. Klub je do kraja sezone vodio Kruno Jurčić. Nakon dvije godine ponovno je osvojena dvostruka kruna. Osvojeno je prvenstvo s velikih 17 bodova prednosti u odnosu na splitski Hajduk. Titula je osigurana tri kola prije kraja prvenstva nakon pobjede nad Šibenikom (danas trećeligaš) u gostima.



Sezonu 2011./2012. Dinamo je ponovno ušao s Krunom Jurčićem na klupi. Pojačao se s nekoliko iskusnih prvoligaških igrača (Ivan Krstanović, Mehmed Alispahić) te se krenulo u lov na skupine Lige prvaka te novu dvostruku titulu. Nadjačani su recimo pa solidni Neftchi iz Bakua te HJK iz Helsinkija. U tzv. play off fazi Dinamo je bio nositelj te je izvukao švedski Malmo. Dinamo je nošen Sammirom te izrazito raspoloženim Rukavinom i Beqirajem razmontirao Malmo na Maksimiru rezultatom 4:1. Krunu Jurčića su malko ponijele izjave te mu se taj dugi jezik umalo osvetio u uzvratu. Usprkos porazu te čudesnim obranama Ivana Kelave i epskim promašajima Ante Rukavine, Dinamo je nakon 12 godina ponovno ušao u skupine najelitnijeg natjecanja. Ples milijuna ponovno je došao u Zagreb. Izvučena je jaka skupina s Realom, Lyonom te Ajaxom. U Ligi prvaka nije se dobro provodio, dok je u prvenstvu igrao sigurno i pobjeđivao, nogomet Krune Jurčića postajao je sve negledljiviji. Igrao je na što veći posjed lopte, stvarajuće malo šansi za gol. Nakon sramotnog poraza od Lyona u zadnjem kolu u prosincu, Kruno Jurčić je smijenjen. Za novog trenera je ekspresno doveden iz Lokomotive Ante Čačić. Bili smo malo skeptični prema tom odabiru, Čačić je iskusan trener, ali nikada nije vodio ambiciozne klubove poput Dinama. Dinamo je ponovno zaigrao zanimljivije, osvojen je naslov prvaka s čak 21 bodom prednosti ispred Hajduka. Dinamo je ponovno pobjedom na Šubićevcu (07.04., 25.kolo) osigurao titulu i to čak pet kola prije kraja. Ponovno je osvojen i kup, Dinamo je u nevjerojatnoj završnici pred oko (za te prilike velikih) 10000 ljudi svladao Osijek i uzeo kup. Najbolji strijelac prvenstva bio robusni crnogorski centarfor Fatos Beqiraj s 15 pogodaka.



Ante Čačić zaslužio je povjerenje uprave te poveo momčad na pripreme i u lov na novu dvostruku krunu i skupine LP, a možda i proljeće u Europi. Čačić i momčad izvukli su živu glavu u 98.minuti uzvratnog susreta protiv tada još nepoznatog ali ambicioznog bugarskog Ludogoretsa. Osvetili su se Sheriffu te u play off ušli kao nositelji i izvukli slovenski Maribor. Čačić nije podcijenio Maribor te je Dinamo suvereno prošao drugu godinu zaredom u skupine LP-a. Novi milijuni su sletjeli u Maksimir. Ovaj put je Dinamo dobio daleko povoljniju skupinu nego sezonu prije. Tu su bili PSG, Porto te Dinamo iz Kijeva. Dinamo je ponovno loše igrao, većinom defanzivno. Nisu ni pogodak uspjeli postići sve do zadnjeg kola i susreta protiv kijevskog Dinama na Maksimiru kada je Ivan Krstanović iz penala u sudačkoj nadoknadi drugog dijela pogodio za 1:1. Ante Čačić je dobio otkaz prije te utakmice, tako da je ustvari taj rezultat zasluga novog (starog) trenera Krune Jurčića. Igranje na tri kolosijeka ostavilo je traga te je Dinamo izgubio u osmini finala kupa od Zadra na Maksimiru. Ispadanje od Zadra te neuvjerljive predstave u LP razlog su otkaza Anti Čačiću. Jurčić je vodio momčad prema osmoj tituli u nizu, u konačnici završio je s 20 bodova prednosti ispred mlađe sestre s Kajzerice, NK Lokomotive. Naslov je potvrđen pet kola prije kraja pobjedom protiv Slaven Belupa na Maksimiru.



Treći put u svojoj karijeri Kruno Jurčić je poveo momčad na pripreme, ovaj put za sezonu 2013./2014. Nakon dvije sezone igranja u LP, cilj je bio najmanje ponovni ulazak u grupnu fazu, Dinamo je počeo živjeti od tih nastupa. Još više dorađivanja modela kontroliranog nogometa nisu urodila plodom, Dinamo je igrao zaista dosadno, jedino je valjda Kruno Jurčić bio zadovoljan. Porazili su Folu te Sheriff. U play offu ih je čekala bečka Austrija, klub kojeg je trenirao naš mladi stručnjak Nenad Bjelica. Dinamo je bio favoriti, ali Austrija se pokazala pravom minom te je Bjelica nadjačao Jurčića. Nakon prve utakmice i bez doze samokritike Jurčić je smijenjen. Za uzvrat je momčad pripremao sportski direktor Zoran Mamić, asistirao mu je Damir Krznar. Dinamo je umalo napravio podvig, izostalo je sreće i doza muškosti. Dinamo je ponovno zaigrao skupine Europske lige. Doveden je ponovno Branko Ivanković. Loše je startao, porazom na Poljudu. Dinamo je dosta loše igrao, loše su stajali i u Europi. Nije dugo potrajao Branko Ivanković. Na klupu se predkraj godine vratio Zoran Mamić s Damirom Krznarom (Mamić nema licencu pa mu je zato Krznar morao biti asistent). Dinamo je igrao napadački i zaista zanimljivo i privlačno. Sigurno se koračalo prema devetoj tituli, jurili su i u kupu po dvostruku krunu. Deveta titula osigurana je pet kola prije kraja pobjedom protiv Hrvatskog Dragovoljca na Maksimiru, Rijeka je kiksala kod Osijeka te je do kraja prvenstva bilo samo pitanje bodovne razlike. U konačnici Dinamo je osvojio prvenstvo s 11 bodova prednosti. Najbolji strijelac prvenstva bio je Duje Čop s 22 postignuta pogotka. Opet je Dinamo oborio rekorde po najefikasnijim pobjedam na domaćem i gostujućem travnjaku, 6:0 je pala Istra na Maksimiru dok je s 6:1 osramoćen Slaven Belupo u Koprivnici. Dinamo je zato u finalu kupa poražen od Rijeke u dvije utakmice te mu je dvostruka kruna iskliznula.



Ovu sezonu, 2014./2015. Dinamo je započeo s Zoranom Mamićem, bilo je pitanje da li je on spreman za lov na Ligu prvaka ili je Dinamu potreban pravi trener (koji nije Kruno Jurčić ili Branko Ivanković). Ovaj put Dinamo nije zapeo u play offu, zapeo je stepenicu ranije. Kiksao je na domaćem travnjaku u uzvratnoj utakmici protiv danskog Aalborga. Za ulazak u zacrtani minimum, odnosno u skupine Europske lige trebalo je proći još jednu stepenicu, tamo ih je čekao rumunjski Petrolul predvođen Adrianom Mutuom. Petrolul je daleko jači protivnik od Aalborga. Dinamo je uspješno nadvisio Petrolul te se plasirao u skupine Europske lige. Dočekala ih je ravnopravna skupina ali Dinamo se nije ni s njima mogao nositi. Sve su češća bila pitanja oko statusa Zorana Mamića i njegovog odnosa s bratom i gazdom Zdravkom. Paralelno s tim, Dinamo je gazio kroz prvenstvo, tu i tamo se zavukao koji neodlučeni ishod. Ispadanjem iz Europe, Dinamo je zimus počeo preslagivati svoje redove i pripremati momčad za proljeće i ljeto (ponovno lov na LP). Znalo se da će Dinamo doći i do desete titule u nizu, bilo je samo pitanje službene potvrde. Prvenstvo još nije gotovo ali ga je Dinamo osigurao pobjedom protiv Splita 5:1 u gostima, ostala su za odigrati još četiri kola koja će nam dati odgovore tko uz Dinamo i Rijeku idu u Europu te tko će ispasti iz lige. Možda i najbolj strijelac lige postane Angelo Henriquez koji zaostaje pet pogodaka za sada već bivšim napdačem Rijeke (i Dinama), Kramarićem. Dinamo se također plasirao u finale kupa koje se igra 20.05., igra se jedna utakmica i to na Maksimiru, Dinamo dočekuje Split. Favorit se zna. Pripremajući se već za novu sezonu Dinamo je doveo iskusnog stopera Gordona Schildenfelda te od Manchester Uniteda otkupio Angela Henriqueza.



Ovaj post je posvećen apsolutnoj dominaciji Dinama u 1.HNL. Po slikama vidite da su se titule nekada slavile s desecima tisuća ljudi, danas je to slavlje pred svega nekoliko stotina gledatelja, zašto je to tako? Mogu dati jedino svoje subjektivno razmišljanje. Po medijima se priča da je to zbog huligana, ja ne vidim i ne čujem huligane. Oni koji su nekada slavili titule s igračima tvrde da je sve zbog Zdravka Mamića, jednog od najzaslužnijih za svih 10 titula. Vrijeđanje Zdravka Mamića je započelo u proljeće 2006., dakle na samom početku ovog pohoda, najvjerniji navijači su sve ovo trpjeli do 2010. kada odlaze u jednogodišnji prosvjed, po povratku više ništa nije bilo isto.....Ovom problematikom ću se baviti jednom drugom prilikom, ja mogu samo reći da bih više volio vidjeti Dinamo s navijačima nego ovakav Dinamo bez duše, Dinamo koji samo misli o svoti eura, kapetan Ademi baca dres prilikom izlaska iz igre, igrači ne pozdravljaju najvjernije navijače na gostovanjima itd. Tužna je ovo slika, kraj joj se ne nazire....Bit ćeš opet Dinamo!

S ovim postom sam uranio jer odlazim na privatno putovanje nekoliko dana i neću biti u mogućnosti objavljivati, potrudit ću se objaviti novi post kroz desetak dana, dotad uživajte u ovom :) Kontaktirati me možete putem maila around.world92@gmail.com ili putem facebook stranice https://www.facebook.com/hnlzauvijek?ref=bookmarks .

Mateo

Post je objavljen 05.05.2015. u 09:16 sati.