Danas ću Vam predstaviti tj. podsjetiti Vas na dvije trenerske ikone. Mladi ih poznaju samo kao trenerske ikone dok ih starija ekipa poznaje i kao vladare vlastitog šesnaesterca. Jedan je Hajdukovac, drugi je Dinamovac, obojica su nastupali za reprezentaciju bivše države. Upoznajmo ih.

IVAN KATALINIĆ rođen je u Trogiru sredinom svibnja 1951. Nogometni je trener te bivši reprezentativni golman Jugoslavije koji je nastupao za HNK Hajduk i Southampton. Bio je član zlatne generacije Hajduka sedamdeseteih godina prošlog stoljeća. Tada je Hajduk osvojio četiri naslova prvaka te pet uzastopnih kupova Jugoslavije. Početkom osamdesetih potpisao je za engleski Southampton u kojem se zadržao nešto više od tri sezone. Po povratku iz Engleske na Poljudu je odmah postao član stručnog stožera te treći vratarski izbor u sezoni 83./84. Kao igrač za Hajduk je prvi službeni nastup zabilježio krajem rujna 1971. u drugom poluvremenu uzvratne utakmice Kupa prvaka protiv Valencije na Poljudu. Nije bio standardan vratar sve do 1975. Zatim četiri sezone nije ispuštao jedinicu iz ruku. Tada je morao otići na služenje obveznog vojnog roka te je propustio sezonu. Nakon povratka iz vojske odradio je još ukupno četiri nastupa u najdražem mu dresu. Tada je otišao u potragu za inozemnim angažmanom, nije prošao na probama kod WBA i Derby Countyja, a imao je i problema s dobivanjem radne dozvole. Treća mu je ipak bila sreća i završio je u redovima Southamptona. Potpisom ugovora za Southampton postao je prvi Hrvat u elitnom razredu engleskog nogometa.Do danas je i ostao jedini golman iz Hrvatske koji je branio u Premiershipu. Prve dvije sezone bio je prvi izbora na mjestu vratara, no, onda je doveden Peter Shilton, engleska vratarska legenda. Nakon što je jednu sezonu bio zamjena legendarnom Shiltonu odlučio se na raskid ugovora te povratak u Hajduk. Nakon deset godina rada u stručnom stožeru Hajduka dobio je priliku i samostalno voditi momčad.

Samostalna trenerska karijera mu je započela u ožujku 1993. Samo dva mjeseca kasnije stigao je i prvi trofej, osvojen je kup Hrvatske, u dvije utakmice nadmetanja bili su bolji od zagrebačke Croatije. U idućoj natjecateljskoj godini nakon što je po prvi put samostalno slagao momčad te odradio pripreme po svojem guštu, Katalinić je s ekipom osvojio i prvenstvo. Osvojenim prvenstvom plasirali su se i u elitno europsko natjecanje, Ligu prvaka. Druga sezona na klupi Hajduka mu je ujedno bila i najuspješnija. Po prvi puta je osvojena dvostruka kruna (prvenstvo i kup) te je Hajduk dogurao i do četvrtfinala Lige prvaka gdje je zaustavljen od kasnijeg pobjednika, nizozemskog Ajaxa. To je i dan danas najveći doseg naših klubova u Europi. Narednu natjecateljsku sezonu loše je započeo. Najprije je ispao iz pretkola Lige prvaka od Panathinaikosa, a zatim je dva mjeseca kasnije ispao i iz domaćeg kupa te je bio primoran otići. Iste je godine paralelno angažiran i u ulogu pomoćnog trenera reprezentacije. Te je sezone doživio i svoj prvi inozemni trenerski angažman, otišao je u Izrael gdje je preuzeo Hapoel Haifu. Nije se dugo zadržao te se vratio u Hrvatsku. Zatim je preuzeo NK Zadarkomerc te ih odmah uveo u ligu za prvaka, drugi dio natjecanja u 1.HNL. Nakon uspješne epizode u Zadru vratio se u Hajduk. Jednu od najzanimljivijih sezona u povijesti naše lige Hajduk je završio na slabom trećem mjestu. Trofeji su izostali te je Katalinić ponovno otišao. Sada je otišao na bliski istok, preuzeo je Al-Ittihad. Nije se baš snašao u pijesku te se vratio u naše krajeve. Najprije je vodio Varteks pa Rijeku po jednu sezonu. Rijeku je spasio od ispadanja. Nakon toga je preuzeo novopečenog prvaka, NK Zagreb. Pjesnike je vodio i u pretkolu Lige prvaka gdje su zaustavljeni od strane mađarskog ZTE-a. Nakon ne baš uspješnih rezultata s Zagrebom otišao je u Ukrajinu, preuzeo je Metalurg iz Zaporožja. Spasilačka misija neslavno je završila. Zatim je ponovno vodio Rijeku, te se nakon epizode u Rijeci odlučuje na novi povratak na Poljud. Hajduk je tada pod njegovim vodstvom doživio jednu od većih sramota u europskim natjecanjima, ispali su u pretkolu Lige prvaka od irskog Shelbournea. Zatim je na duži period otišao u inozemstvo. U pet godina vodio je razne klubove (Bahrein, Albanija, Mađarska, BiH).



Zatim se ponovno vraća u Hrvatsku gdje na iznenađenje mnogih preuzima ambicioznog trećeligaša, HNK Dugopolje. S Dugopoljem je izborio naslov prvaka te se po prvi puta u njihovoj povijesti plasirao u drugu ligu. Zatim odlazi iz Dugopolja te prihvaća angažman nešto južnije, preuzima ambicioznog prvoligaša RNK Split. Split je zahvaljujući njegovom radu (u klubu nije bilo poznatih igrača) osvojio visoko treće mjesto u prvenstvu te se plasirao u europska natjecanja. Split je tada igrao najljepši nogomet u Hrvatskoj, nogomet kakav se već dugo nije vidio. Katalinić je slagao momčad za Europu, uspješno su prošli Domžale, a onda su ispali od favorita, engleskog Fulhama. Ritam srijeda – nedjelja te kratka klupa i nesuglasice s upravom Katalinića su koštale lošeg starta na početku novog prvenstva te je bio primoran otići. Nakon Splita još je dosta neuspješno vodio klubove iz susjedne zemlje, GOŠK iz Gabele te Jedinstvo iz Bihaća. Kratko je bio i na klupi Slaven Belupa, gdje je imao niz loših rezultata te je također brzo ostao bez posla. Avanturu u Koprivnici pamtimo i po tome što je iz momčadi otjerao legendu Davora Vugrineca te iskusne i kvalitetne Alena Marasa i Antu Batarela. Od 1996. do 2002. Bio je pomoćni trener reprezentacije. Najprije je asisitirao Ćiri na putu do bronce na SP–u Francuskoj da bi zatim bio i asistent Mirku Joziću na neuspješnom nastupu na SP-u 2002. Trenutno je bez angažmana, ali ga stalno možemo vidjeti u svečanoj loži na Poljudu kako prati utakmice Hajduka.




VELIMIR ZAJEC rođen je u Zagrebu sredinom veljače 1956. Igračku karijeru započeo je u zagrebačkom Dinamu 1974., a završio je u grčkom Panathinaikosu 1988. U svojih deset provedenih godina u modrom dresu osvojio je dva kupa te 24 godine čekani naslov prvaka, 1982. Prikupio je više od dvjesto službenih nastupa. Na terenu je zapamćen kao izuzetno korektan igrač, bez provokativnih i nasilnih istupa. Po pravilima Jugoslavije, ligu si mogao napustiti tek kada si navršio 28 godina. Kada je to dočekao, Zajec se zaputio južnije, u Panathinaikos iz Atene. U Grčkoj je proveo i posljednje četiri sezone svoje igračke karijere. Ako si dolazio iz Hrvatske i još k tome igrao u nekom hrvatskom klubu bilo je teško zaigrati za reprezentaciju, Zajec je u tome uspio. Bio je i standardan reprezentativac. Prikupio je 36 nastupa za selekciju bivše države te se jedanput upisao u strijelce.



Nakon prestanka aktivnog igranja nogometa vratio se u Zagreb, preuzeo je funkciju direktora NK Dinamo. Dvije godine je obnašao tu funkciju te se onda početkom rata preselio u sigurnu i stabilniju Grčku. Preuzeo je vođenje igračke akademije Panathinaikosa. Postao je i glavni trener atenske momčadi. Nakon prikupljanja iskustva u Grčkoj, vratio se u Zagreb te preuzeo ulogu glavnog trenera Dinama, točnije Croatije. Croatiju je vodio par mjeseci, tada su se treneri izmjenjivali kao na traci. Vodio ih je od listopada do travnja. U Ligi prvaka su osvojili drugo mjesto ali to je bilo nedovoljno za prolaz dalje jer je samo pobjednik skupine nastavljao natjecanje. Vodio je klub u tri utakmice Lige prvaka, ostvarili su dvije pobjede i remi. Smijenjen je nakon poraza od Rijeke u drugom kolu drugog dijela prvenstva, točnije tzv. lige za prvaka, Rijeka ih je svladala u Maksimiru rezultatom 1:0. Naslijedio ga je Ilija Lončarević te osvojio naslov. Naslov je tada više osvojen srećom nego znanjem te sudačkim previdima na štetu Rijeke. Sljedeći angažman mu je bilo mjesto direktora, ponovno u Grčkoj i Panathinaikosu. Nakon dvogodišnje epizode u Ateni odlazi na otok, preuzima ulogu izvršnog direktora u Portsmouthu. Kada je Harry Redknapp 2004. podnio ostavku na mjesto trenera, ulogu je kratko preuzeo i Zajec. Pet mjeseci poslije vraća se u direktorsku fotelju. Nakon malo više od godine dana u Premierligi, podnosi ostavku na mjesto direktora, razlog ostavci je narušeno zdravstveno stanje. Početkom ljeta 2010., nakon više od deset godina vratio se na mjesto trenera zagrebačkog Dinama. To je ljeto Dinamo ponovno najavljivao pohod na skupine Lige prvaka. Startali su odlično, pobijedili su Koper u prvoj utakmici rezultatom 5:1. Umjesto da shvati ozbiljnost svojeg posla, Zajec se zaputio u Albaniju pogledati sljedećeg protivnika. Dinamo je u uzvratu vodio njegov pomoćnik te je Dinamo izgubio 3:0 i s igračem manje opasno visio od ispadanja već u ranoj fazi ovog natjecanja. Ta neprofesionalnost Velimira Zajeca koštala ga je i posla. Dinamo je najprije loše startao u prvenstvu, zatim je izgubio u sljedećem pretkolu Lige prvaka od moldavskog Šerifa (na južnoamerički pogon). Ispali su nakon stresnog izvođenja kaznenih udaraca u uzvratu u Maksimiru. Zajec je smijenjen samo dva mjeseca nakon preuzimanja momčadi, nakon remija kod tada slabašnog Varaždina. Godinu dana kasnije (ljeto 2011.) je preuzeo ulogu sportskog direktora NK Karlovac. Zajec je izjavio da je vidio perspektivu. Ta perspektiva je kratko trajala, Karlovac je ubrzo postao drugoligaš. Trenutno je bez trenerskog i nekog drugog nogometnog angažmana.



Nakon igračkih ikona u sljedećem postu najavljujem i malo klubova i njihove povijesti. Komentare, pohvale i primjedbe možete poslati na mail around.world92@gmail.com , a možete me pratiti i na facebook stranici https://www.facebook.com/hnlzauvijek .

Mateo

Danas ću Vas podsjetiti na dvojicu velikana, kraljeva šesnaesterca koji su obilježili početak 21. stoljeća. Obojica su osjetili igranje u inozemstvu te su nastupali za svoje reprezentacije. Prisjetimo se Tomislava Šokote i Marija Dodika.

TOMO ŠOKOTA rođen je u Zagrebu početkom travnja 1977. Od prvih nogometnih koraka pa sve do početka profesionalne karijere nastupao je za Samobor. Nakon početaka u gradu kremšniti, Tomo je zatim bio prepoznat od strane skautske službe zagrebačkog Dinama. Za Modre je prvi nastup zabilježio u sezoni 97./98. U prvom navratu proveo je u Croatiji pa u Dinamu četiri sezone. Odigrao je 92 službene utakmice te postigao 49 pogodaka. Bio je jedan od miljenika navijača, uvijek prepoznat što je ispod dresa nosio majice s natpisima: Uvijek kontra Splita i ponosan sam kaj sam Purger. Odlične igre u Dinamu donijele su mu prvi angažman u inozemstvu. S 24 godine potpisao je za portugalskog velikana, SL Benficu. U Lisabonu je proveo četiri sezone te odigrao 60 utakmica i postigao 21 zgoditak. 2005. prelazi u redove rivala Porta. Tu se nije naigrao zbog učestalih ozljeda. Ukupno je u dvije sezone upisao samo tri službena nastupa. U već iskusnim godinama, s 30 na leđima vratio se u Maksimir. Dinamo je tada svim silama probavao izboriti skupine najelitnijeg natjecanja, Lige prvaka. Ni s iskusnim Šokotom to im nije polazilo za rukom. Odigrao je dvije sezone za Dinamo, kada je praktički potjeran iz kluba zbog sukoba s alfom i omegom kluba, nedodirljivim Zdravkom Mamićem. U te dvije sezone odigrao je samo 20 utakmica i postigao šest zgoditaka. Nakon druge, ujedno i posljednje epizode u svojem najomiljenijem klubu otišao je u Belgiju. Potpisao je za KSC Lokeren, ugovor na jednu sezonu. Imao je solidnu sezonu, prikupio je zavidnih 27 nastupa te postigao 5 zgoditaka u tamošnjoj Jupiler ligi. Nakon avanture u Belgiji zbog obitelji se vraća nedaleko Zagreba. Potpisao je ugovor za ljubljansku Olimpiju. U svojem prvom nastupu za Zmajčeke odmah je postigao pogodak i to u Hervis kupu Slovenije, u osmini finala kada su izbacili Celje. U Olimpiji je proveo jednu sezonu te završio karijeru u 34.-toj godini. Za momčad iz glavnog grada Slovenije nastupio je sedam puta te ostao na tom jednom zgoditku. Danas predvodi koaliciju „Naš Dinamo“, koja se bori za pravedno upravljanje klubom iz Maksimirske 128. Paralelno s tim počeo je i igrati futsal i to u 2.HMNL Sjever gdje nastupa za MNK Futsal Dinamo, klub koji su osnovali navijači. Trenutno je jedan od najboljih strijelaca kluba te se bore za plasman u elitni razred futsal lige. S Futsal Dinamom osvojio je i kup regije Sjever gdje su pobijedili jedne od favorita za naslov, MNK Alumnus. Što se tiče reprezentacije, Tomo je nastupao za sve mlađe selekcije, počevši od one U-16. Najuspješniji je bio u selekciji do 21 godine gdje je u 19 nastupa postigao 10 pogodaka. Za A reprezentaciju prikupio je samo 8 nastupa te postigao dva zgoditka. Zabijao je Turcima i Dancima u prijateljskim susretima. Debitirao je susretu dodatnih kvalifikacija za odlazak na Euro 2004. Kada je Hrvatska pobijedila Sloveniju 1:0 u gostima, odigrao je svih 90 minuta. Prikupio je skoro pa punu minutažu za Hrvatsku na Euru 2004. održanom u Portugalu.

MARIJO DODIK bivši je bosanskohercegovački profesionalni nogometaš. Rođen je u Sarajevu krajem veljače 1974. Profesionalnu karijeru započeo je u ratom pogođenom Sarajevu, točnije u klubu s Grbavice, FK Željezničar. Podaci o njegovoj prvoj profesionalnoj sezoni nam nisu dostupni zbog tadašnje situacije u Sarajevu. Čim je uspio, napustio je glavni grad federacije BiH te otišao u sigurnu Belgiju. Potpisao je za Mechelen. Tri sezone je uspješno nastupao u Belgiji. Postigao je 20 pogodaka u 84 službena nastupa. Kao tako mladom igraču predviđala se sjajna budućnost, no… Umjesto u neku jaču ligu, Marijo je otišao u Tursku. Potpisao je za Sakaryaspor. Nije se snašao u Turskoj, odigrao je samo dvije utakmice tokom cijele sezone te je to bilo jedno razočaravajuće poglavlje u njegovoj karijeri. Tada se odlučuje doći u Hrvatsku, točnije u Slaven Belupo. Tu je doživio najljepše dane svoje karijere. Čak je osam sezona nastupao za Faramaceute, odigrao je 228 službenih utakmica te postigao 75 pogodaka. Postao je i jedan od omiljenih građana Koprivnice. Nakon Koprivnice i s 34 godine na leđima odlučuje se za odlazak u redove Nebeskoplave kraljice s Bosuta, vinkovačke Cibalije. Odigrao je jednu sezonu u Vinkovcima te u 28 nastupa postigao pet zgoditaka. Nakon Cibalije odlučuje se za odlazak u zaprešićki Inter. Posljednje dvije sezone svoje karijere proveo je u klubu koji se konstantno bori za ostanak u ligi. Prkupio je 12 nastupa te je četiri puta bio strijelac. U dresu Diva iz Predgrađa okončao je jednu zanimljivu karijeru. Istaknuli bi smo da i drži rekord po broju postignutih golova u jednoj utakmici. 21.10.2000. Slaven jeu gostio Varteks pred punim Gradskim stadionom. Farmaceuti su pobijedili Krojače rezultatom 7:1, Marijo Dodik postigao je čak šest pogodaka. Svojim zgoditcima u 1.HNL smjestio se na deveto mjesto ukupne ljestvice strijelaca s postignutih 84 pogotka. Marijo je u razdoblju od 1998. do 2002. bio čak i članom reprezentacije BiH koju je vodio proslavljeni nogometaš Hajduka, a sada trener NK Široki Brijeg, legendarni Blaž Baka Slišković. Prikupio je četiri nastupa i postigao jedan zgoditak za Zmajeve.



Uživajte u novim ikonama, pratite me i na facebooku https://www.facebook.com/hnlzauvijek . Vaše komentare i prijedloge možete slati na mail around.world92@gmail.com .

Mateo

Vraćamo se strancima koji su obilježili napadačku scenu hrvatskog nogometa, naravno radi se o Bosancu i Hercegovcu. Nikad nisu zajedno nastupali ali su zato obojica branili boje Osijeka i Hajduka….. ALMIR TURKOVIĆ i STANKO BUBALO!!!

Almir Turković rođen je u mjestu Ture, nedaleko Sarajeva 1970. Nogomet je počeo igrati sa samo 8 i pol godina u jednom od dva najveća BiH kluba, FK Željezničar s Grbavice. Početak seniorske karijere proveo je u Sloveniji nastupajući za HIT Goricu te kasnije za niželigaše Tigris i Štajer. U 1.HNL dolazi 1997. te potpisuje za NK Zadarkomerc. Za momčad iz Zadra nastupio je u 54 utakmice te postigao 16 golova u dvije sezone. NK Zadarkomerc je tada ispao iz lige te je Almir preselio u redove FK Sarajeva. U Sarajevu se nije naigrao te na zimu potpisuje za NK Osijek koji je tada imao značajnu ulogu u HNL-u. U Osijeku je proveo pune dvije godine, osjetio je i igranje u Kupu Uefe gdje je Osijek zabilježio zavidne rezultate. Prikupio je 53 nastupa te je 17 puta svladao protivničkog golmana. Dobri nastupi u Osijeku donijeli su mu angažman na Daleki istok, točnije u Cerezo Osaku. S 32 godine na leđima to je bila sjajna prilika da si osigura egzistenciju. Godinu dana je proveo u Japanu te nastupio u 38 utakmica i postigao 11 pogodaka. Bio je jedan od glavnih igrača te imao zapaženu ulogu. Nakon avanture u Japanu vraća se u HNL, potpisuje ugovor sa splitskim Hajdukom. Dočekan je sa skepsom, ali je brzo utišao kritičare. Za Bile je nastupao dvije i pol sezone. Odigrao je 62 službene utakmice i postigao 19 golova. Nastupao je i u prvenstvu, kupu, superkupu te i u međunarodnim natjecanjima. Osvojio je dva prvenstva i jedan kup. Kada danas dođe sudjelovati na nekom malonogometnom turniru publika ga se rado prisjeti. Povećanjem konkurencije u Hajduku te s već 35 godina na leđima odlazi s Poljuda. Vraća se u Osijek gdje se odlučuje pomoći mladim igračima. Godinu dana je proveo u Osijeku te nastupio u 26 utakmica i postigao tri pogotka. Raskinuo je ugovor s Osijekom te odlazi ponovno u Sarajevo. Za Bordo momčad nastupao je u sljedeće dvije sezone gdje je prikupio 22 nastupa i pet zgoditaka. Karijeru je završio u lipnju 2008. u dresu Sarajeva. Nažalost, nikada nije nastupao niti za jednu reprezentaciju.

Nadimak mu je Ronaldo iz Turčinovića. Rođen je u Širokom Brijegu (BiH), u travnju 1973. Nogometom se počeo baviti u Širokom Brijegu. Seniorsku karijeru također je započeo na stadionu Pecara nastupajući za Široki Brijeg. Zbog rata nisam uspio doći do podataka u prvim godinama njegove karijere. Do 1998. boravio je u rodnom gradu. Potkraj sezone odlučio se za odlazak u Hrvatsku te potpisuje za NK Osijek s kojim je godinu kasnije osvojio kup. Dvije sezone je proveo u Osijeku, vrlo uspješne sezone i po njega i po momčad. Odigrao je 62 služben utakmice te postigao 23 pogotka. Nakon odličnih sezona u Osijeku preselio je južnije, potpisao je za Hajduk iz Splita koji je tada gradio mladu šampionsku momčad. Hajduk je trenirao mladi stručnjak Zoran Vulić. U Splitu je proveo jednu sezonu te odmah s Hajdukom osvojio naslov prvaka. Čak je imao i ključnu ulogu u posljednjem kolu kada je Hajduk za potvrdu naslova morao pobijediti Varteks u Varaždinu. Postigao je u toj utakmici posljednja dva zgoditka te odlučio osvajača prvenstva. Ukupno je za Hajduk odigrao 34 službene utakmice te postigao 21 pogodak. Oldični nastupi u bilom dresu donijeli su mu transfer u Austriju. Potpisao je ugovor za FC Karnten. Najbolje igračke godine je proveo igrajući za FC Karnten, odigrao je zavidnih šest sezone. Upisao je 133 nastupa te postigao 35 pogodaka. Doslovno je postao ikona Karntena, uvijek omiljen među navijačima. Znali su prepoznati njegov momčadski duh i borbenost. U Karntenu su zapuhali neki novi vjetrovi, a i Stanko više nije bio tako mlad. S 34 godine na leđima odlučuje se za povratak u Premijer ligu BiH. Potpisao je ugovor za svoj Široki Brijeg te za njih nastupao dvije sezone, u njihovom je dresu završio karijeru. Odigrao je u te dvije sezone 48 utakmica te postigao 14 pogodaka, odlična statistika za igrača kasnim tridesetima. Što se reprezentacije tiče oduvijek je želio igrati za Hrvatsku. Taj san mu se ispunio 1999., uspješne igre u dresu Osijeka donijele su mu poziv u reprezentaciju koju je vodio „trener svih trenera“, Ćiro Blažević . Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Meksika. Također je odigrao i u prijateljskoj utakmici protiv Francuza u Parizu. To su mu bila jedina dva nastupa za reprezentaciju.



Prošlim postom smo srušili rekord čitanosti, hvala! Komentare i prijedloge šaljite na mail around.world92@gmail.com ili me posjetite na facebooku stranici https://www.facebook.com/hnlzauvijek?ref=aymt_homepage_panel .

Mateo

Današnji post započinjem s deset (po meni) najvećih utakmica u elitnom klupskom natjecanju u Europi, Ligi prvaka naravno. Ići ću po kronološkom redu, a ne po važnosti ili nekim drugim obilježjima tih utakmica. Prvi nastup u ovom natjecanju hrvatski klubovi su ostvarili u sezoni 93./94. Zagrebačka Croatija debitirala je 18.08.1993. u pretkolu protiv kluba s Farskih otoka, TOFTA B68. Prva utakmica je igrana na dalekom sjeveru Europe točnije u Toftiru, na stadionu Svangaskard. Na utakmici je bilo oko 400 gledatelja. Croatija je pobijedila rezultatom 5:0. Strijelci su bili I.Cvitanović, Lesjak, Vlaović, Turković i Adžić. U povijesnom nastupu i pobjedi još su nastupili Ladić, Panadić, Gašpar, Ištvanić, Halilović, Jeličić te Pakasin i Pamić koji su ušli su klupe za pričuve. Momčad je vodio Miroslav Ćiro Blažević. Sljedeće je sezone splitski Hajduk zaigrao u Ligi prvaka, došao je čak do četvrtfinala, to je ujedno i najveći uspjeh naših klubova u Ligi prvaka. U prvoj četvrtfinalnoj utakmici Hajduk je na Poljudu pred 34250 gledatelja ugostio veliki Ajax. Prva je utakmica završila rezultatom 0:0. Za Hajduk su nastupili Gabrić, Butorović, Praženica, Peršon, Štimac, Andrijašević, Vulić, Rapaić, Pralija, Asanović, Mornar te Vuica i Seferović koji su ušli s klupe. Trener je bio Ivan Katalinić. Hajduk je u uzvratu izgubio rezultatom 3:0 te se oprostio od natjecanja, važno je istaknuti da je taj Ajax otišao do finala i osvojio to natjecanje. Za Ajax su nastupale ikone poput Van Der Saara, Rijkaarda, De Boera, Seedorfa, Davidsa, Overmarsa, Litmanen i mladog Kluiverta, trenirao ih je Louis Van Gaal.

Nepune dvije godine nakon završetka domovinskog rata ždrijeb pretkola Lige prvaka spojio je dva velikana nekadašnje lige, Croatiju i Partizan. Partizan je pobijedio u prvoj utakmici u Beogradu rezultatom 1:0. U uzvratu je Maksimir bio rasprodan, 40000 gledatelja pohodilo je utakmicu. Uraganski početak izabranika Marijana Vlaka urodio je plodom, Croatia je vodila 2:0 već u prvih 15 minuta, Marić i Cvitanović su bili strijelci. Do poluvremena Croatia je postigla još dva pogotka, strijelac je ponovno bio Marić, a gol je postigao i Viduka. Partizan je promašio i penal, te zicer nakon odbijene lopte. Dražen Ladić se pobrinuo za poluvrijeme iz snova. U nastavku je Cvitanović još jednim pogotkom dotukao beogradsku momčad. U izvanrednoj večeri Modrih sudjelovali su Ladić, Šarić, Krznar, Šimić, Jurić, Jurčić, Marić, Prosinečki, Viduka, Mujčin, Cvitanović te Petrović, Brlenić i Tomas koji su ušli s klupe za rezervne igrače. U ljeto 1998. Croatia se ponovno borila za ulazak u elitno klupsko natjecanje i njegovu grupnu fazu, pretkolo im je donijelo težak ždrijeb, škotskog velikana, FC Celtic. Celtic je prvu utakmicu pobijedio 1:0, na uzvratu se okupilo 27000 gledatelja. Croatia je pod vodstvom trenera Zlatka Kranjčara razbila Celtic rezultatom 3:0, strijelci su bili Marić i Prosinečki dvaput. Croatia se prvi put u povijesti plasirala u grupnu fazu Lige prvaka. U još jednoj velikoj povijesnoj pobjedi osim navedenog dvojca sudjelovali su Ladić, Rukavina, M.Cvitanović, Tokić, Jurić, Šimić, Jurčić, Viduka, Jeličić te Mujčin, Šokota i Šarić koji su ušli s klupe za pričuve. Dva mjeseca kasnije Croatia je postigla i svoj prvi pogodak u grupnoj fazi. Osim pogotka došla je i pobjeda, Croatia je slavila rezultatom 3:1 protiv Porta. Povijesni prvi pogodak zabio je mladi napadač, Mihael Mikić, pobjedu je potvrdio Edin Mujčin, u strijelce se još upisao i Tomislav Rukavina. Momčad je bila predvođena trenerom Velimirom Zajecom, a i grali su još Ladić, Šarić, Krznar, Tokić, Jurić, D. Šimić, Marić, Jeličić te Bišćan, J. Šimić, M. Cvitanović koji su pobjedi doprinijeli ulaskom s klupe. Zanimljivo je da je na golu Porta bio srpski čuvar mreže, Ivica Kralj, koji je branio onu utakmicu sezonu prije kada je pao veliki Partizan, ovaj put je također otišao napunjene mreže.



U ljeto 1999., nakon jedne od do tada najuspješnijih klupskih sezona u povijesti, nogometaši Rijeke zaslužili su nastup i u pretkolu Lige prvaka. Ždrijeb im je dodijelio sasvim dobru ekipu beogradskog Partizana. Redizajnirana Gračanova momčad (pogođena odlascima Muse, Pilipovića, Ivančića itd.) došla je pod brojnim upitnicima u Beograd. Rijeka je poražena rezultatom 3:1, bila je to jedna nemoćna Rijeka, samo na trenutke je izgledala kao momčad koja je dva mjeseca ranije umalo postala prvakom. Jedini pogodak za Rijeku postigao je mađarski internacionalac, Barnabas Sztipanovics te ostavio kakve takve nade u uzvratu. Za Rijeku su osim njega nastupili još Tafra, Milinović, Tomišić, Čačić, Hasančić, Višković, Brajković, Agić, Balaban i pridošlica Matković. S klupe za rezervne igrače ušli su također pridošlice Pavić i Brazilac Sergio. Rijeka je u uzvratu izgubila 3:0 te je to značilo nastavak europskih natjecanja u Kupu Uefe. Utakmica na Kantridi je bila upamćena i po tome što je usprkos porazu, riječka navijačka skupina Armada navijala i podržavala svoju momčad i određeno vrijeme nakon utakmice. Iste je sezone zagrebačka Croatia izborila nastup u grupnoj fazi drugu godinu zaredom. Ovaj put predvođena pojačanjem na trenerskoj klupi, Argentincem Osvaldom Ardilesom. Završili su u skupini s braniteljem naslova Manchester Unitedom zatim Marseille te austrijski Graz. Prvo kolo je značilo i dvoboj protiv Manchester u gostima. I najveći optimisti su očekivali poraz Croatije. No, Osvaldo Ardiles i 14 hrabrih igrača svih su iznenadili, vratili su se kući netaknute mreže, završilo je 0:0. Nevjerojatan podvig i najava velikih stvari. U jednom od najvećih uspjeha, u hramu nogometa, sudjelovali su Ladić, Šarić, M. Cvitanović, Tokić, Jurić, Tomas, Jurčić, Rukavina, Bišćan, Mujčin, J. Šimić te Mikić, Mumlek i Tomo Šokota s klupe za rezervne igrače. Usprkos sjajnom početku natjecanja Croatia je nastup okončala na posljednjem mjestu skupine.



Dinamu je trebalo punih 12 godina da ponovno izbori nastup u grupnoj fazi ovog natjecanja. Dogodilo se to krajem kolovoza 2011. U zadnjem pretkolu tzv. PlayOff - a Dinamo je kao nositelj tog dijela natjecanja ugostio švedski Malmo. Kao utakmicu koju bih istaknuo odabrao sam prvi dvoboj odigran na Maksimiru. Dinamo je pred 30000 gledatelja pod vodstvom Krune Jurčića (koji je nastupao u oba „izleta“ tadašnje Croatije) sjajnom predstavom nadvisio Malmo rezultatom 4:1. Vanserijsku utakmicu odigrali su Sammir i Rukavina. Sammir je postigao dva pogotka, a osim Rukavine još se u strijelce upisao i crnogorski napadač, Fatos Beqiraj. Za Dinamo su još nastupili Kelava, Vrsaljko, Ibanez, Tonel, Vida, Calello, Leko, Badelj, Krstanović te Kovačić i Šitum koji su ušli s klupe. Dinamo je imao ogromnu prednost pred uzvrat. U Švedskoj su odigrali odlično poluvrijeme, imali nekoliko zicera, no, stigla je i kazna. Najprije je izravni crveni karton dobio Šime Vrsaljko, da bi onda Dinamo primio dva pogotka te u zadnjih deset minuta strahovao od ispadanja. Čudesan dan imao je Ivan Kelava, koji je branio sve moguće i nemoguće te Dinamu osigurao Ligu prvaka i financijsku injekciju od minimalno 10 milijuna eura. Kao nagrada za plasman u Ligu prvaka Dinamu je ždrijeb donio mega momčad, madridski Real pod vodstvom Mourinha, osim njih tu su još bili Lyon i Ajax. Prvi dvoboj u skupini Dinamu je donio dvoboj protiv Reala na Maksimiru. Karte su značajno poskupile, no, to nije spriječilo ljude da dođu pogledati igračke veličine kao što su Casillas, Ronaldo, Benzema, Ramos i ostali. Dinamo je odigrao odličnu utakmicu, Jerko Leko je bio jedan od najboljih igrača uz ponovno fenomenalnog Ivana Kelavu. Rukavina je promašio oči u oči s Casillasom. Dinamo je pao početkom drugog poluvremena, jedini pogodak postigao je Angel Di Maria. Zadnjih dvadesetak minuta Dinamo je imao igrača više, nažalost nisu ga iskoristili. Za Dinamo su osim već spomenutih nastupili Ibanez, Tonel, Vida, Callelo, Badelj, Kovačić, Sammir, Tomečak te Pokrivač, Beqiraj i Šitum.



I posljednja utakmica koju sam odabrao je iz 2. Pretkola Lige prvaka sezone 2012./13. Dinamu je ždrijeb donio bugarskog prvaka, PFC Ludogorets iz Razgrada. Ludogorets je preuzeo bogati vlasnik te donio svježi kapital i pokupovao podosta Južnoamerikanaca. Trener je bio mladi stručnjak Ivajlo Petev. Prva utakmica igrana na omalenom stadionu u Razgradu završila je po Dinamo povoljnih 1:1, spasio ih je Ante Rukavina u posljednjim trenucima susreta. Dinamo je znao da ga čeka nezgodan uzvrat, pripremio se ali…. Ludogorets je igrao odlično te vodio 1:2 nakon prvog poluvremena. U Nastavku je Dinamo izjednačio drugim pogotkom Ante Rukavine na utakmici. Taj rezultat je Dinamo izbacio iz europskih natjecanja za ovu sezonu. Već su gledatelji počeli napuštati stadion, no, onda se ukazao jedan korner i plavokosi stoper dječjeg lica, Domagoj Vida…. Vida je pogodio u 98 minuti regularnog dijela utakmice te Dinamu donio nastavak natjecanja u Europi. Ludogorets je nesretno ispao, Ante Čačić je preživio. Za Dinamo su još nastupali Vrsaljko, Ibanez, Callelo, Tonel, Badelj, Kovačić, Beqiraj, Sammir te Alispahić, Čop i Peko koji su ušli s klupe za pričuve. Dinamo je kroz kasnije utakmice ponovno uspio izboriti nastup u grupnoj fazi Lige prvaka.



Uživajte u najdužem postu dosad, hvala portalu www.hrnogomet.com, ja sam od neki dan i na facebooku https://www.facebook.com/hnlzauvijek,
komentare i prijedloge možete slati kao i dosad na mail around.world92@gmail.com

Mateo

Sjećate li se sezone 1998./99.? HNK Rijeka je tada imala naslov prvaka u svojim rukama, da li je sama odgovorna za gubitak naslova ili je kriv netko iz samog vrha hrvatskog nogometa procijenite sami. Pošto je to bila prva nogometna sezona koju sam ja pratio, nisam imao ni sedam godina, ostala mi je u jako „dobrom“ sjećanju tako da ću ubrzo i tome pisati. Rijeku je tada trenirao Nenad Gračan, danas ću se posvetiti tzv. osovini Gračanove Rijeke. Predstavljam dvojac koji je zajedno igrao u čak tri naša kluba. Zajedno su nastupali u Rijeci, Dinamu te sesvetskoj Croatiji……. JASMIN AGIĆ i RENATO PILIPOVIĆ!!!

Renato Pilipović rođen je u Rijeci početkom 1977. Gotovo cijelu svoju igračku karijeru proveo je u HNL-u uz kratku epizodu u Austriji. Prva stepenica seniorske karijere bila mu je HNK Rijeka već davne 1995. Za momčad s Kantride nastupao je pune četiri sezone, odigrao je ukupno 74 utakmice te postigao tri zgoditka. U dresu Rijeke nije osvojio niti jedan trofej, najbliže mu je bio u zadnjoj sezoni kada ga je u tome spriječila zastavica Zorana Krečaka iz Šibenika. Nakon odlične sezone u Rijeci dobio je ponudu koja se ne odbija, potpisao je za zagrebački Dinamo, tj. tada je to još uvijek bila Croatia. Kod novog trenera Ardilesa nije se puno naigrao, konkurencija je bila vrlo jaka. Već prve sezone u modrom dresu je osvojio naslov prvaka Hrvatske. U osvajanju naslova sudjelovao je igrajući u 19 utakmica. Sljedeće sezone je debitirao i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, čak je i zabio pogodak velikom AC Milanu na San Siru. Za Dinamo je u toj sezoni nastupio u 33 službene utakmice te postigao pet zgoditaka, ujedno je Dinamo postao i osvajač hrvatskog kupa. Treće sezone u modrom dresu nastupio je u 26 službenih utakmica te također postigao pet zgoditaka, zanimljivo je da je bio strijelac u sva tri natjecanja u kojima je Dinamo nastupao (prvenstvo, kup, europska natjecanja). S Dinamom je ponovno osvojio kup (samo!?). Nakon Dinama se uputio u Austriju, potpisao je ugovor za FC Karnten. Za austrijsku momčad nastupio je u 19 utakmica te postigao pet zgoditaka. U austrijskoj bundesligi zadržao se samo jednu sezonu. Vratio se u HNL, potpisao ugovor za NK Zagreb. Te je sezone odigrao 23 utakmice te postigao jedan zgoditak za Pjesnike iz Kranjčevićeve. Nakon Zagreba odlazi prema našem najvećem poluotoku, potpisao je za NK Istru. U sezoni 04./05. nastupio je za zeleno – žute u samo tri utakmice te postigao jedan zgoditak. Nakon avanture u Puli preselio se ponovno nedaleko Zagreba, ovaj put u susjedne Sesvete. Potpisao je ugovor za ambicioznog drugoligaša Croatiju. S Croatijom je proveo sve trenutke od velikog uspona do strmoglavog pada. Za Croatiju je nastupio u četiri sezone (dvije drugoligaške i dvije prvoligaške) te prikupio 93 nastupa i postigao 11 pogodaka. Nakon ispadanja Croatije iz lige odlučio se za završetak karijere, kopačke je okačio o klin s 33 godine na leđima. Što se tiče reprezentacije prošao je sve omladinske kategorije. Najuspješniji je bio u dresu kategoriji u-21 s kojima je došao i do nastupa na EP-u u Slovačkoj 2000., tada se Hrvatska pod vodstvom izbornika Ive Šuška nije proslavila te je ispala u natjecanju po skupinama. Za Hrvatsku A reprezentaciju nastupio je samo jedanput i to u prijateljskoj utakmici protiv Meksika u lipnju 1999.

Jasmin Agić rođen je u Puli krajem 1974. Omladinsku karijeru je proveo u Uljaniku da bi već na samom početku svoje seniorske karijere potpisao za HNK Rijeku. Na Kantridi je proveo sedam sezona, prikupio je 102 nastupa te postigao četiri pogotka. Najuspješnija sezona bila mu je 98./99. Odlični nastupi za Rijeku doveli su ga i do dresa reprezentacije za koju je debitirao u ožujku 1999. na prijateljskoj utakmici protiv Grčke. Nakon Rijeke potpisao je ugovor za zagrebački Dinamo, gdje se ponovno priključio svojem partneru iz veznog reda, Renatu Pilipoviću. U Maksimiru je proveo pet većinom uspješnih sezona, posljednja mu je bila najneuspješnija, igrao je ligu za ostanak s ambicioznom momčadi, te su sezone umalo i prezimili u Europi. Za Modre je nastupio u 119 utakmica te postigao četiri pogotka. Osvojio je jedno prvenstvo, tri nacionalna kupa te superkup. Nakon Dinama otišao je u Južnu Koreju, točnije u klub Incheon United. Za Incheon je igrao sezonu i pol te upisao 49 službenih nastupa uz pet pogodaka. Nakon avanture na dalekom istoku vratio se u Zagreb te pola sezone proveo ponovno u modrom dresu, odigrao je 15 utakmica te se jedanput upisao u strijelce. Zatim odlazi u Austriju i potpisuje za Pasching, u sezoni igranja upisao je skromnih šest nastupa, bez učinka. Nakon avanture u Austriji vraća se na naše travnjake, skrasio se u zagrebačkoj Dubravi te potpisao za novog ambicioznog prvoligaša (kao trener je angažiran Ljupko Petrović), Croatiju iz Sesveta. Dvije sezone je nastupao za Croatiju, od ulaska u elitni rang do ispadanja i optužbe za namještanje utakmica u njenom dresu tzv. afera Offside. Za Sesvećane je odigrao ukupno 63 službene utakmice te postigao četiri pogotka. U aferi Offside optužen je s još nekolicinom igrača da su namjestili sedam od posljednjih osam utakmica u prvoligaškom društvu, priznao je krivnju te su proglašeni krivima, osuđen je na sedam i pol mjeseci zatvora, odlučio je da se neće žaliti te želi odraditi svoju kaznu što je prije moguće. To mu je bila i zadnja sezona u karijeri, nažalost karijera će mu zauvijek biti obilježena ovim nedjelom. Osim debija protiv Grčke, u svojoj reprezentativnoj karijeri kockasti dres je oblačio još 13 puta. Većinom je to bilo dok je reprezentaciju vodio Otto Barić.



Hvala na skoro 100 pregleda od zadnjeg posta, idemo dalje! Vaše želje i prijedloge primam na mail around.world92@gmail.com

Mateo

Danas sam se odlučio posvetiti analizi inozemnih nogometnih stručnjaka koji su dovedeni na naše travnjake pod izlikom da su bolji nego svi naši nogometni treneri. Do današnjeg dana HNL klubove je vodilo 240 različitih nogometnih trenera, najviše utakmica vodio je Stanko Mršić, a 30 trenera je vodilo samo jednu utakmicu. Inozemni stručnjaci koji su dovedeni za podosta velike svote novca, a nisu se zadržali niti jednu sezonu su Krasimir Balakov, Edoardo Reja, Osvaldo Ardiles te Adolf (Adi) Pinter. Njih četvoricu sam odabrao s obzirom na postignute rezultate te cijenu i ambicije s kojima su došli promijeniti krvnu sliku određene sredine.

Prvi na redu je iskusni austrijski stručnjak, psiholog i političar…. ADI PINTER. Doveden je u posljednjoj prvoligaškoj sezoni (2009./10.) sesvetske Croatije kako bi maknuo klub s začelja ljestvice. Odradio je pripreme u kojima je ostao zapamćen po tome što je igrače tjerao da trče po snijegu (i on se sam bacao po snijegu bez majice). Poveo je momčad u prvom kolu nastavka prvenstva, gostovali su na Maksimiru kod Dinama, izgubili su s uvjerljivih 6:0. Gospodin Pinter je kao razlog ostavke rekao kako se neki igrači nisu dovoljno trudili te je posumnjao u namještanje utakmica. Tada za to nije bilo dokaza, no po završetku sezone određeni igrači, među kojima i neki od igrača Croatije iz Sesveta (Agić, Mus, Čižmek itd.) završili su na optuženičkoj klupi zbog optužbi u namještenje nogometnih utakmica. Predsjednik kluba Zvonko Zubak je kao razlog otkazu gospodinu Pinteru naveo kako je podcijenio hrvatski nogomet te mu se nije prilagodio. U konačnici smatram da je Adi Pinter bio u pravu, igrači koji su optuženi za namještanje proglašeni su krivima, neki su čak završili i u zatvoru. Od njegovih najvećih trenerskih uspjeha prije avanture u Hrvatskoj naveo bih kako je uveo Grazer AK u prvu austrijsku ligu.

Po broju utakmica koje je vodio, na red nam dolazi bivši argentinski nogometaš, rođen sredinom dvadesetog stoljeća….OSVALDO ARDILES. Osebujan lik ponajviše poznat po tome što mu je igračka karijera daleko uspješnija od trenerske. Kao igrač najveći uspjeh bilo mu je osvajanje SP-a u rodnoj Argentini 1978. Franjo Tuđman i Zlatko Canjuga doveli su ga u ljeto 1999. na klupu zagrebačke Croatije. Vodio je Croatiju u nešto više od desetak utakmica. Najveći uspjeh mu je uvođenje Croatije u grupnu fazu Lige prvaka. Već u prvom kolu osvojio je bod u hramu nogometa, kultnom Old Traffordu, domu branitelja naslova, FC Manchester Uniteda. To mu je i najveći uspjeh s Modrima. U prvenstvu ih je vodio u 11 utakmica, vrijedi zabilježiti da je Croatija bila prva na ljestvici te nije imala niti jedan poraz. Dobio je otkaz samo 40 dana nakon remija na Old Traffordu, presudilo mu je što nije ubacio Roberta Prosinečkog u utakmici baš protiv Manchestera u Zagrebu, Dinamo je tu utakmicu izgubio. Ardiles se rado prisjeti trenutaka provedenih u Zagrebu, ipak je dosta uspješno vodio klub. On je ujedno bio i posljednji trener kojeg je doveo Franjo Tuđman, tadašnji hrvatski predsjednik. Poslije avanture u Croatiji vodio je nekolicinu klubova po raznim egzotičnim zemljama.



Napokon smo došli i do nešto novijeg razdoblja, nakon ispadanja iz Europe te lošeg početka u prvenstvu, Hajduk je na klupu doveo iskusnog talijanskog stručnjaka bogatog životopisa…. EDOARDO REJA. Rođen je u Italiji, na granici sa Slovenijom 1945. Trenirao je brojne talijanske klubove, većinom članove Serie A. Najviše uspjeha postignuo je vodeći rimski Lazio. Predstavljen je kao trener Hajduka u kolovozu 2009. U klubu nikako nije mogao zaliječiti problem neefikasnosti, Hajduk po starom dobrom običaju nije imao novaca za neku skupocjenu napadačku akviziciju. Iz Hajduka je otišao zato jer je dobio nemoralnu ponudu iz Italije, javio se rimski Lazio te je tražio Reju da ga spasi od ispadanja. Reja je očito povukao dobar potez otišavši natrag u Italiju, spasio je Lazio te je naredne sezone izborio čak i nastup u Europi s rimskim klubom. I dan danas mu je krivo što na Poljudu nije uspio ubrati plodove svoga rada. Zanimljvo je da mu je pomoćnik bio bivši trener Hajduka Igor Tudor, a nasljednik mu je bio sadašnji trener Hajduka Stanko Poklepović. Reja je vodio Hajduk u 13 prvenstvenih utakmica te ostvario osam pobjeda, dva remija i tri poraza uz gol razliku 19:7.



Zadnji u današnjem nizu je mladi bugarski stručnjak, bogate igračke karijere ….. KRASIMIR BALAKOV. Rođen je u gradu Veliko Tarnovo u Bugarskoj 1966. Najuspješnije dane igračke karijere proveo je u Stuttgartu, igrao je zajedno s našim Zvonimirom Soldom. Činio je i magični trokut u Stutgartu s Elberom i Fredijem Bobicem.Prije dolaska u Split vodio je Plauen (trener – igrač), Grasshoper, St. Gallen te Černomorec. Hajduk je preuzeo krajem svibnja 2011. Tada je doveo u Hajduk brojne igrače bez odštete kao što su Miličević, Sarić, Inoha, Luštica i mnogi drugi. Većina ih je provela kratko vrijeme u Hajduku. Tada je splitski klub trošio ogromne svote novca na plaće te na brojne druge egzibicije, kao što je prijateljska tekma s Barcelonom na Poljudu (kao nagrada navijačima za stoti rođendan kluba koji je proslavljen par mjeseci ranije). Barcelona je tada došla s prosječnom momčadi, bez većine zvijezda. Splitska publika mogla je vidjeti Iniestu, Valdesa, Puyola. Hajduk je za dolazak takve Barcelone platio nešto više od dva milijuna eura. Završilo je 0:0. Par dana kasnije Hajduk je ispao iz Europe od engleskog premijerligaša Stoke Cityja. Hajduk je djelovao kao momčad bez glave i repa. Što se prvenstva tiče Balakov je vodio momčad u 22 utakmice, ostvario je trinaest pobjeda, pet remija i četiri poraza. Navijači su voljeli popularnog Krešu. S vremenom je Hajduk počeo igrati efikasan nogomet, ali nisu imali konstantu da napadnu Dinamo i bore se za naslov. Balakov je u proljeće 2012. pobijedio Rijeku na Kantridi rezultatom 3:0 te podnio ostavku nakon te utakmice jer je dobio ponudu za posao u njemačkom bundesligašu Kaiserslauternu kojeg je trebalo spasiti od ispadanja. Nije mu to uspjelo. Otišao je u Kaiserslautern bez odštete zato jer je vjerovali ili ne u ugovoru imao klauzulu da može slobodno otići bilo kada ako dođe ponuda nekog kluba iz Bundeslige.



Sretan Uskrs svima koji ga slave! Uživajte i javljajte se na mail around.world92@gmail.com

Mateo

Današnji post posvećen je tragično preminulom hrvatskom nogometašu Hrvoju Ćustiću. Za dva dana se navršava sedma godišnjica smrti zadarskog nogometaša. Tog 3. travnja 2008. nešto prije podneva prestalo je kucati srce našeg Hrvoja. Trebala je to biti obična prvenstvena utakmica između Zadra i Cibalije na zadarskim Stanovima. Naime, 29. ožujka 2008. Cibalia je gostovala u Zadru, za Cibaliju je tog dana trebao debitirati uskoro punoljetni Tomislav Jurić (Rođen 8. travnja 1990.). U samom početku utakmice u jednom sasvim običnom duelu između zadarskog napadača Hrvoja Ćustića i vinkovačkog veznjaka Tomislava Jurića, Jurić je nehotice odgurnuo Hrvoja Ćustića pored aut linije prilikom čega je Ćustić glavom udario u betonski zid koji je dijelio tribine i travnjak. Danas je taj zid praktički uklonjen te su postavljene dodatne zaštitne obloge oko ograde koja sada dijeli tribine i travnjak. Hrvoju Ćustiću ukazana je hitna medicinska pomoć te je prevezen u zadarsku opću bolnicu s teškim ozljedama lubanje i mozga (nagnječenje mozga i fraktura lubanje). Nakon operacije stanje mu se polako počelo stabilizirati, svi smo se nadali uspješnom oporavku. Nažalost, 2. travnja 2008. praćeno visokom temperaturom stanje mu se pogoršalo. Tokom jutra sljedećeg dana proglašena je moždana smrt, što je ujedno značilo i smrt čovjeka kako je to objasnio doktor koji se borio za Hrvojev život. Tih je šest dana obilježeno kao najcrnijih u povijesti hrvatskog nogometa. Za kobni duel Tomislav Jurić kažnjen je žutim kartonom, nažalost, taj je duel u konačnici obilježio cijelu dosadašnju karijeru talentiranog veznjaka te će ga zasigurno pratiti do kraja života. Tada su ujedno na površinu isplivali i problemi sigurnosti hrvatskih stadiona, dotad se uporno izbjegavala kontrola sigurnosti na stadionima te provođenje propisa. Ja smatram da je za ovaj nesretni incident kriv isključivo HNS odnosno njegova komisija za licenciranje koja je izdala dozvolu za odigravanje bilo kakvih utakmica u Stanovima. Stadion Zadra bio je oličenje svega negativnog u HNL-u što se tiče infrastrukture. Derutne tribine, gledatelji koji nekad vise s ograde, u svlačionicu se moglo otići kroz kafić. Slična tragedija prijeti skoro svakom stadionu u Hrvatskoj, u opasnosti su i igrači i gledatelji. Primjerice u to je vrijeme Poljud smatram najsigurnijim i najkvalitetnijim stadionom, no recimo uporabna dozvola za krov je istekla te se stalno mora provjeravati sigurnost. Ako gledamo razmake aut linije od zidova i ograda sigurno dovoljan razmak posjeduju Kantrida, Maksimir, Poljud, Gradski vrt, Park mladeži te stadion u Kranjčevićevoj. Svake godine sigurnost na našim stadionima je sve bolja i bolja ali daleko smo mi još od modernih europskih stadiona. Nadamo se da nas čekaju bolja vremena kao što je najava nove Kantride te Ruže Hrvatske u Parku mladeži. Nažalost, smrt Hrvoja Ćustića je očito bila okidač da se neke stvari počnu mijenjati u našem nogometu. Žalosno je da komisija za licenciranja svake godine odbije po nekoliko klubova ali im nakon žalbe ipak popusti, najčešće su glavni uvjeti za dobivanje licence rasvjeta na nogometnim travnjacima i sređena financijska situacija. Smatram da je prije svega važna sigurnost, a tek onda rasvjeta koja je u ovom slučaju stvarno sporedna i smiješna. Uskoro se ponovno sastaje komisija za licenciranje, baš me zanima kako će to izgledati ove godine, jesu li se što uozbiljili ili ostaje sve po starom. Zanimljivo je da je samo godinu dana nakon Hrvojeve smrti došlo do novog pravilnika o sigurnosti na nogometnim utakmicama. Link na taj članak Vam je dostupan na dnu objave.

Hrvoje je rođen u Zadru, u drugoj polovici listopada 1983. U mlađim uzrasnim kategorijama nastupao je za splitski Hajduk. Prve četiri sezone seniorske karijere nastupao je za NK Zadar te sakupio 84 nastupa uz 7 postignutih zgoditaka. Nakon Zadra otišao je u NK Zagreb, za Pjesnike je nastupao u dvije sezone, sakupio je 22 nastupa te postigao jedan zgoditak. Tokom ugovora s Zagrebom otišao je i na posudbu u Međimurje, u kojem je proveo mjesec dana. Nakon isteka ugovora s Zagrebom vratio se u Zadar početkom svoje posljednje sezone 07./08. U toj je sezoni nastupio u 20 utakmica te postigao jedan zgoditak. Većinom je igrao na poziciji lijevog bočnog, no za vrijeme dok je Stanko Mršić bio trener Zadra igrao je u napadu zajedno sa Želimirom Terkešom. Što se tiče reprezentacije, nastupio je tri puta za selekciju do 20 godina, te sedam puta za selekciju do 21 godine. Istaknuli bi smo da je svlačionicu dijelio i sa sadašnjim prvim vratarom Vatrenih te Monaca, Danijelom Subašićem. Danijel svaku utakmicu ispod dresa nosi majicu s Hrvojevim likom kao sjećanje na jednog od svojih najboljih prijatelja i suigrača.



Tomislav Jurić rođen je u Kutini, početkom travnja 1990. Visok je 1,86 m, igra na poziciji veznjaka, a treneri su ga znali koristiti i ulozi stopera. Od mlađih uzrasta nastupao je za vinkovačku Cibaliju. Za nebesko – plave debitirao je baš kao što smo rekli, u utakmici u kojoj je nastradao Hrvoje Ćustić. Tomislav je postao punoljetan samo pet dana nakon smrti Hrvoja Ćustića. Proveo je ukupno pet sezona u Vinkovcima te odigrao 88 utakmica pritom postigavši 6 pogodaka. Nakon Cibalije otišao je u Zagreb, Zagreb se natjecao u drugoligaškom društvu, no odigrao je samo jednu utakmicu. Po završetku sezone preselio se nešto sjeverozapadnije, u slovensku Krku. U Sloveniji je odigrao 16 utakmica te postigao jedan zgoditak u polusezoni. Ove zime je napustio redove slovenskog prvoligaša te se zaputio u Rumunjsku, potpisao je ugovor za Brasov kojeg trenira Vjekoslav Lokica, koji je vodio Zagreb tijekom drugoligaške avanture. Još nije odigrao niti jednu službenu utakmicu u dresu rumunjskog prvoligaša. Nadamo se da će mu karijera napokon krenuti uzlaznom putanjom, ipak mu je tek 25 godina. Ujedno je sakupio i jedan nastup za reprezentaciju do 17 godina te čak 10 nastupa za reprezentaciju do 19 godine gdje je postigao i jedan zgoditak.



Link HNL propisa za održavanje nogometnih utakmica: http://hns-cff.hr/files/documents/6847/Pravilnik%20o%20sigurnosti%20na%20nogometnim%20utakmicama%20HNS-a_v3.pdf

Tribute to Hrvoje Ćustić: https://www.youtube.com/watch?v=VGVYGTVf7fA

Teško mi je bilo napisati ovu objavu ali Hrvoje je to zaslužio, DA SE NE ZABORAVI!

Mateo