Današnji post započinjem s deset (po meni) najvećih utakmica u elitnom klupskom natjecanju u Europi, Ligi prvaka naravno. Ići ću po kronološkom redu, a ne po važnosti ili nekim drugim obilježjima tih utakmica. Prvi nastup u ovom natjecanju hrvatski klubovi su ostvarili u sezoni 93./94. Zagrebačka Croatija debitirala je 18.08.1993. u pretkolu protiv kluba s Farskih otoka, TOFTA B68. Prva utakmica je igrana na dalekom sjeveru Europe točnije u Toftiru, na stadionu Svangaskard. Na utakmici je bilo oko 400 gledatelja. Croatija je pobijedila rezultatom 5:0. Strijelci su bili I.Cvitanović, Lesjak, Vlaović, Turković i Adžić. U povijesnom nastupu i pobjedi još su nastupili Ladić, Panadić, Gašpar, Ištvanić, Halilović, Jeličić te Pakasin i Pamić koji su ušli su klupe za pričuve. Momčad je vodio Miroslav Ćiro Blažević. Sljedeće je sezone splitski Hajduk zaigrao u Ligi prvaka, došao je čak do četvrtfinala, to je ujedno i najveći uspjeh naših klubova u Ligi prvaka. U prvoj četvrtfinalnoj utakmici Hajduk je na Poljudu pred 34250 gledatelja ugostio veliki Ajax. Prva je utakmica završila rezultatom 0:0. Za Hajduk su nastupili Gabrić, Butorović, Praženica, Peršon, Štimac, Andrijašević, Vulić, Rapaić, Pralija, Asanović, Mornar te Vuica i Seferović koji su ušli s klupe. Trener je bio Ivan Katalinić. Hajduk je u uzvratu izgubio rezultatom 3:0 te se oprostio od natjecanja, važno je istaknuti da je taj Ajax otišao do finala i osvojio to natjecanje. Za Ajax su nastupale ikone poput Van Der Saara, Rijkaarda, De Boera, Seedorfa, Davidsa, Overmarsa, Litmanen i mladog Kluiverta, trenirao ih je Louis Van Gaal.

Nepune dvije godine nakon završetka domovinskog rata ždrijeb pretkola Lige prvaka spojio je dva velikana nekadašnje lige, Croatiju i Partizan. Partizan je pobijedio u prvoj utakmici u Beogradu rezultatom 1:0. U uzvratu je Maksimir bio rasprodan, 40000 gledatelja pohodilo je utakmicu. Uraganski početak izabranika Marijana Vlaka urodio je plodom, Croatia je vodila 2:0 već u prvih 15 minuta, Marić i Cvitanović su bili strijelci. Do poluvremena Croatia je postigla još dva pogotka, strijelac je ponovno bio Marić, a gol je postigao i Viduka. Partizan je promašio i penal, te zicer nakon odbijene lopte. Dražen Ladić se pobrinuo za poluvrijeme iz snova. U nastavku je Cvitanović još jednim pogotkom dotukao beogradsku momčad. U izvanrednoj večeri Modrih sudjelovali su Ladić, Šarić, Krznar, Šimić, Jurić, Jurčić, Marić, Prosinečki, Viduka, Mujčin, Cvitanović te Petrović, Brlenić i Tomas koji su ušli s klupe za rezervne igrače. U ljeto 1998. Croatia se ponovno borila za ulazak u elitno klupsko natjecanje i njegovu grupnu fazu, pretkolo im je donijelo težak ždrijeb, škotskog velikana, FC Celtic. Celtic je prvu utakmicu pobijedio 1:0, na uzvratu se okupilo 27000 gledatelja. Croatia je pod vodstvom trenera Zlatka Kranjčara razbila Celtic rezultatom 3:0, strijelci su bili Marić i Prosinečki dvaput. Croatia se prvi put u povijesti plasirala u grupnu fazu Lige prvaka. U još jednoj velikoj povijesnoj pobjedi osim navedenog dvojca sudjelovali su Ladić, Rukavina, M.Cvitanović, Tokić, Jurić, Šimić, Jurčić, Viduka, Jeličić te Mujčin, Šokota i Šarić koji su ušli s klupe za pričuve. Dva mjeseca kasnije Croatia je postigla i svoj prvi pogodak u grupnoj fazi. Osim pogotka došla je i pobjeda, Croatia je slavila rezultatom 3:1 protiv Porta. Povijesni prvi pogodak zabio je mladi napadač, Mihael Mikić, pobjedu je potvrdio Edin Mujčin, u strijelce se još upisao i Tomislav Rukavina. Momčad je bila predvođena trenerom Velimirom Zajecom, a i grali su još Ladić, Šarić, Krznar, Tokić, Jurić, D. Šimić, Marić, Jeličić te Bišćan, J. Šimić, M. Cvitanović koji su pobjedi doprinijeli ulaskom s klupe. Zanimljivo je da je na golu Porta bio srpski čuvar mreže, Ivica Kralj, koji je branio onu utakmicu sezonu prije kada je pao veliki Partizan, ovaj put je također otišao napunjene mreže.



U ljeto 1999., nakon jedne od do tada najuspješnijih klupskih sezona u povijesti, nogometaši Rijeke zaslužili su nastup i u pretkolu Lige prvaka. Ždrijeb im je dodijelio sasvim dobru ekipu beogradskog Partizana. Redizajnirana Gračanova momčad (pogođena odlascima Muse, Pilipovića, Ivančića itd.) došla je pod brojnim upitnicima u Beograd. Rijeka je poražena rezultatom 3:1, bila je to jedna nemoćna Rijeka, samo na trenutke je izgledala kao momčad koja je dva mjeseca ranije umalo postala prvakom. Jedini pogodak za Rijeku postigao je mađarski internacionalac, Barnabas Sztipanovics te ostavio kakve takve nade u uzvratu. Za Rijeku su osim njega nastupili još Tafra, Milinović, Tomišić, Čačić, Hasančić, Višković, Brajković, Agić, Balaban i pridošlica Matković. S klupe za rezervne igrače ušli su također pridošlice Pavić i Brazilac Sergio. Rijeka je u uzvratu izgubila 3:0 te je to značilo nastavak europskih natjecanja u Kupu Uefe. Utakmica na Kantridi je bila upamćena i po tome što je usprkos porazu, riječka navijačka skupina Armada navijala i podržavala svoju momčad i određeno vrijeme nakon utakmice. Iste je sezone zagrebačka Croatia izborila nastup u grupnoj fazi drugu godinu zaredom. Ovaj put predvođena pojačanjem na trenerskoj klupi, Argentincem Osvaldom Ardilesom. Završili su u skupini s braniteljem naslova Manchester Unitedom zatim Marseille te austrijski Graz. Prvo kolo je značilo i dvoboj protiv Manchester u gostima. I najveći optimisti su očekivali poraz Croatije. No, Osvaldo Ardiles i 14 hrabrih igrača svih su iznenadili, vratili su se kući netaknute mreže, završilo je 0:0. Nevjerojatan podvig i najava velikih stvari. U jednom od najvećih uspjeha, u hramu nogometa, sudjelovali su Ladić, Šarić, M. Cvitanović, Tokić, Jurić, Tomas, Jurčić, Rukavina, Bišćan, Mujčin, J. Šimić te Mikić, Mumlek i Tomo Šokota s klupe za rezervne igrače. Usprkos sjajnom početku natjecanja Croatia je nastup okončala na posljednjem mjestu skupine.



Dinamu je trebalo punih 12 godina da ponovno izbori nastup u grupnoj fazi ovog natjecanja. Dogodilo se to krajem kolovoza 2011. U zadnjem pretkolu tzv. PlayOff - a Dinamo je kao nositelj tog dijela natjecanja ugostio švedski Malmo. Kao utakmicu koju bih istaknuo odabrao sam prvi dvoboj odigran na Maksimiru. Dinamo je pred 30000 gledatelja pod vodstvom Krune Jurčića (koji je nastupao u oba „izleta“ tadašnje Croatije) sjajnom predstavom nadvisio Malmo rezultatom 4:1. Vanserijsku utakmicu odigrali su Sammir i Rukavina. Sammir je postigao dva pogotka, a osim Rukavine još se u strijelce upisao i crnogorski napadač, Fatos Beqiraj. Za Dinamo su još nastupili Kelava, Vrsaljko, Ibanez, Tonel, Vida, Calello, Leko, Badelj, Krstanović te Kovačić i Šitum koji su ušli s klupe. Dinamo je imao ogromnu prednost pred uzvrat. U Švedskoj su odigrali odlično poluvrijeme, imali nekoliko zicera, no, stigla je i kazna. Najprije je izravni crveni karton dobio Šime Vrsaljko, da bi onda Dinamo primio dva pogotka te u zadnjih deset minuta strahovao od ispadanja. Čudesan dan imao je Ivan Kelava, koji je branio sve moguće i nemoguće te Dinamu osigurao Ligu prvaka i financijsku injekciju od minimalno 10 milijuna eura. Kao nagrada za plasman u Ligu prvaka Dinamu je ždrijeb donio mega momčad, madridski Real pod vodstvom Mourinha, osim njih tu su još bili Lyon i Ajax. Prvi dvoboj u skupini Dinamu je donio dvoboj protiv Reala na Maksimiru. Karte su značajno poskupile, no, to nije spriječilo ljude da dođu pogledati igračke veličine kao što su Casillas, Ronaldo, Benzema, Ramos i ostali. Dinamo je odigrao odličnu utakmicu, Jerko Leko je bio jedan od najboljih igrača uz ponovno fenomenalnog Ivana Kelavu. Rukavina je promašio oči u oči s Casillasom. Dinamo je pao početkom drugog poluvremena, jedini pogodak postigao je Angel Di Maria. Zadnjih dvadesetak minuta Dinamo je imao igrača više, nažalost nisu ga iskoristili. Za Dinamo su osim već spomenutih nastupili Ibanez, Tonel, Vida, Callelo, Badelj, Kovačić, Sammir, Tomečak te Pokrivač, Beqiraj i Šitum.



I posljednja utakmica koju sam odabrao je iz 2. Pretkola Lige prvaka sezone 2012./13. Dinamu je ždrijeb donio bugarskog prvaka, PFC Ludogorets iz Razgrada. Ludogorets je preuzeo bogati vlasnik te donio svježi kapital i pokupovao podosta Južnoamerikanaca. Trener je bio mladi stručnjak Ivajlo Petev. Prva utakmica igrana na omalenom stadionu u Razgradu završila je po Dinamo povoljnih 1:1, spasio ih je Ante Rukavina u posljednjim trenucima susreta. Dinamo je znao da ga čeka nezgodan uzvrat, pripremio se ali…. Ludogorets je igrao odlično te vodio 1:2 nakon prvog poluvremena. U Nastavku je Dinamo izjednačio drugim pogotkom Ante Rukavine na utakmici. Taj rezultat je Dinamo izbacio iz europskih natjecanja za ovu sezonu. Već su gledatelji počeli napuštati stadion, no, onda se ukazao jedan korner i plavokosi stoper dječjeg lica, Domagoj Vida…. Vida je pogodio u 98 minuti regularnog dijela utakmice te Dinamu donio nastavak natjecanja u Europi. Ludogorets je nesretno ispao, Ante Čačić je preživio. Za Dinamo su još nastupali Vrsaljko, Ibanez, Callelo, Tonel, Badelj, Kovačić, Beqiraj, Sammir te Alispahić, Čop i Peko koji su ušli s klupe za pričuve. Dinamo je kroz kasnije utakmice ponovno uspio izboriti nastup u grupnoj fazi Lige prvaka.



Uživajte u najdužem postu dosad, hvala portalu www.hrnogomet.com, ja sam od neki dan i na facebooku https://www.facebook.com/hnlzauvijek,
komentare i prijedloge možete slati kao i dosad na mail around.world92@gmail.com

Mateo