Danas ću Vam predstaviti tj. podsjetiti Vas na dvije trenerske ikone. Mladi ih poznaju samo kao trenerske ikone dok ih starija ekipa poznaje i kao vladare vlastitog šesnaesterca. Jedan je Hajdukovac, drugi je Dinamovac, obojica su nastupali za reprezentaciju bivše države. Upoznajmo ih.

IVAN KATALINIĆ rođen je u Trogiru sredinom svibnja 1951. Nogometni je trener te bivši reprezentativni golman Jugoslavije koji je nastupao za HNK Hajduk i Southampton. Bio je član zlatne generacije Hajduka sedamdeseteih godina prošlog stoljeća. Tada je Hajduk osvojio četiri naslova prvaka te pet uzastopnih kupova Jugoslavije. Početkom osamdesetih potpisao je za engleski Southampton u kojem se zadržao nešto više od tri sezone. Po povratku iz Engleske na Poljudu je odmah postao član stručnog stožera te treći vratarski izbor u sezoni 83./84. Kao igrač za Hajduk je prvi službeni nastup zabilježio krajem rujna 1971. u drugom poluvremenu uzvratne utakmice Kupa prvaka protiv Valencije na Poljudu. Nije bio standardan vratar sve do 1975. Zatim četiri sezone nije ispuštao jedinicu iz ruku. Tada je morao otići na služenje obveznog vojnog roka te je propustio sezonu. Nakon povratka iz vojske odradio je još ukupno četiri nastupa u najdražem mu dresu. Tada je otišao u potragu za inozemnim angažmanom, nije prošao na probama kod WBA i Derby Countyja, a imao je i problema s dobivanjem radne dozvole. Treća mu je ipak bila sreća i završio je u redovima Southamptona. Potpisom ugovora za Southampton postao je prvi Hrvat u elitnom razredu engleskog nogometa.Do danas je i ostao jedini golman iz Hrvatske koji je branio u Premiershipu. Prve dvije sezone bio je prvi izbora na mjestu vratara, no, onda je doveden Peter Shilton, engleska vratarska legenda. Nakon što je jednu sezonu bio zamjena legendarnom Shiltonu odlučio se na raskid ugovora te povratak u Hajduk. Nakon deset godina rada u stručnom stožeru Hajduka dobio je priliku i samostalno voditi momčad.

Samostalna trenerska karijera mu je započela u ožujku 1993. Samo dva mjeseca kasnije stigao je i prvi trofej, osvojen je kup Hrvatske, u dvije utakmice nadmetanja bili su bolji od zagrebačke Croatije. U idućoj natjecateljskoj godini nakon što je po prvi put samostalno slagao momčad te odradio pripreme po svojem guštu, Katalinić je s ekipom osvojio i prvenstvo. Osvojenim prvenstvom plasirali su se i u elitno europsko natjecanje, Ligu prvaka. Druga sezona na klupi Hajduka mu je ujedno bila i najuspješnija. Po prvi puta je osvojena dvostruka kruna (prvenstvo i kup) te je Hajduk dogurao i do četvrtfinala Lige prvaka gdje je zaustavljen od kasnijeg pobjednika, nizozemskog Ajaxa. To je i dan danas najveći doseg naših klubova u Europi. Narednu natjecateljsku sezonu loše je započeo. Najprije je ispao iz pretkola Lige prvaka od Panathinaikosa, a zatim je dva mjeseca kasnije ispao i iz domaćeg kupa te je bio primoran otići. Iste je godine paralelno angažiran i u ulogu pomoćnog trenera reprezentacije. Te je sezone doživio i svoj prvi inozemni trenerski angažman, otišao je u Izrael gdje je preuzeo Hapoel Haifu. Nije se dugo zadržao te se vratio u Hrvatsku. Zatim je preuzeo NK Zadarkomerc te ih odmah uveo u ligu za prvaka, drugi dio natjecanja u 1.HNL. Nakon uspješne epizode u Zadru vratio se u Hajduk. Jednu od najzanimljivijih sezona u povijesti naše lige Hajduk je završio na slabom trećem mjestu. Trofeji su izostali te je Katalinić ponovno otišao. Sada je otišao na bliski istok, preuzeo je Al-Ittihad. Nije se baš snašao u pijesku te se vratio u naše krajeve. Najprije je vodio Varteks pa Rijeku po jednu sezonu. Rijeku je spasio od ispadanja. Nakon toga je preuzeo novopečenog prvaka, NK Zagreb. Pjesnike je vodio i u pretkolu Lige prvaka gdje su zaustavljeni od strane mađarskog ZTE-a. Nakon ne baš uspješnih rezultata s Zagrebom otišao je u Ukrajinu, preuzeo je Metalurg iz Zaporožja. Spasilačka misija neslavno je završila. Zatim je ponovno vodio Rijeku, te se nakon epizode u Rijeci odlučuje na novi povratak na Poljud. Hajduk je tada pod njegovim vodstvom doživio jednu od većih sramota u europskim natjecanjima, ispali su u pretkolu Lige prvaka od irskog Shelbournea. Zatim je na duži period otišao u inozemstvo. U pet godina vodio je razne klubove (Bahrein, Albanija, Mađarska, BiH).



Zatim se ponovno vraća u Hrvatsku gdje na iznenađenje mnogih preuzima ambicioznog trećeligaša, HNK Dugopolje. S Dugopoljem je izborio naslov prvaka te se po prvi puta u njihovoj povijesti plasirao u drugu ligu. Zatim odlazi iz Dugopolja te prihvaća angažman nešto južnije, preuzima ambicioznog prvoligaša RNK Split. Split je zahvaljujući njegovom radu (u klubu nije bilo poznatih igrača) osvojio visoko treće mjesto u prvenstvu te se plasirao u europska natjecanja. Split je tada igrao najljepši nogomet u Hrvatskoj, nogomet kakav se već dugo nije vidio. Katalinić je slagao momčad za Europu, uspješno su prošli Domžale, a onda su ispali od favorita, engleskog Fulhama. Ritam srijeda – nedjelja te kratka klupa i nesuglasice s upravom Katalinića su koštale lošeg starta na početku novog prvenstva te je bio primoran otići. Nakon Splita još je dosta neuspješno vodio klubove iz susjedne zemlje, GOŠK iz Gabele te Jedinstvo iz Bihaća. Kratko je bio i na klupi Slaven Belupa, gdje je imao niz loših rezultata te je također brzo ostao bez posla. Avanturu u Koprivnici pamtimo i po tome što je iz momčadi otjerao legendu Davora Vugrineca te iskusne i kvalitetne Alena Marasa i Antu Batarela. Od 1996. do 2002. Bio je pomoćni trener reprezentacije. Najprije je asisitirao Ćiri na putu do bronce na SP–u Francuskoj da bi zatim bio i asistent Mirku Joziću na neuspješnom nastupu na SP-u 2002. Trenutno je bez angažmana, ali ga stalno možemo vidjeti u svečanoj loži na Poljudu kako prati utakmice Hajduka.




VELIMIR ZAJEC rođen je u Zagrebu sredinom veljače 1956. Igračku karijeru započeo je u zagrebačkom Dinamu 1974., a završio je u grčkom Panathinaikosu 1988. U svojih deset provedenih godina u modrom dresu osvojio je dva kupa te 24 godine čekani naslov prvaka, 1982. Prikupio je više od dvjesto službenih nastupa. Na terenu je zapamćen kao izuzetno korektan igrač, bez provokativnih i nasilnih istupa. Po pravilima Jugoslavije, ligu si mogao napustiti tek kada si navršio 28 godina. Kada je to dočekao, Zajec se zaputio južnije, u Panathinaikos iz Atene. U Grčkoj je proveo i posljednje četiri sezone svoje igračke karijere. Ako si dolazio iz Hrvatske i još k tome igrao u nekom hrvatskom klubu bilo je teško zaigrati za reprezentaciju, Zajec je u tome uspio. Bio je i standardan reprezentativac. Prikupio je 36 nastupa za selekciju bivše države te se jedanput upisao u strijelce.



Nakon prestanka aktivnog igranja nogometa vratio se u Zagreb, preuzeo je funkciju direktora NK Dinamo. Dvije godine je obnašao tu funkciju te se onda početkom rata preselio u sigurnu i stabilniju Grčku. Preuzeo je vođenje igračke akademije Panathinaikosa. Postao je i glavni trener atenske momčadi. Nakon prikupljanja iskustva u Grčkoj, vratio se u Zagreb te preuzeo ulogu glavnog trenera Dinama, točnije Croatije. Croatiju je vodio par mjeseci, tada su se treneri izmjenjivali kao na traci. Vodio ih je od listopada do travnja. U Ligi prvaka su osvojili drugo mjesto ali to je bilo nedovoljno za prolaz dalje jer je samo pobjednik skupine nastavljao natjecanje. Vodio je klub u tri utakmice Lige prvaka, ostvarili su dvije pobjede i remi. Smijenjen je nakon poraza od Rijeke u drugom kolu drugog dijela prvenstva, točnije tzv. lige za prvaka, Rijeka ih je svladala u Maksimiru rezultatom 1:0. Naslijedio ga je Ilija Lončarević te osvojio naslov. Naslov je tada više osvojen srećom nego znanjem te sudačkim previdima na štetu Rijeke. Sljedeći angažman mu je bilo mjesto direktora, ponovno u Grčkoj i Panathinaikosu. Nakon dvogodišnje epizode u Ateni odlazi na otok, preuzima ulogu izvršnog direktora u Portsmouthu. Kada je Harry Redknapp 2004. podnio ostavku na mjesto trenera, ulogu je kratko preuzeo i Zajec. Pet mjeseci poslije vraća se u direktorsku fotelju. Nakon malo više od godine dana u Premierligi, podnosi ostavku na mjesto direktora, razlog ostavci je narušeno zdravstveno stanje. Početkom ljeta 2010., nakon više od deset godina vratio se na mjesto trenera zagrebačkog Dinama. To je ljeto Dinamo ponovno najavljivao pohod na skupine Lige prvaka. Startali su odlično, pobijedili su Koper u prvoj utakmici rezultatom 5:1. Umjesto da shvati ozbiljnost svojeg posla, Zajec se zaputio u Albaniju pogledati sljedećeg protivnika. Dinamo je u uzvratu vodio njegov pomoćnik te je Dinamo izgubio 3:0 i s igračem manje opasno visio od ispadanja već u ranoj fazi ovog natjecanja. Ta neprofesionalnost Velimira Zajeca koštala ga je i posla. Dinamo je najprije loše startao u prvenstvu, zatim je izgubio u sljedećem pretkolu Lige prvaka od moldavskog Šerifa (na južnoamerički pogon). Ispali su nakon stresnog izvođenja kaznenih udaraca u uzvratu u Maksimiru. Zajec je smijenjen samo dva mjeseca nakon preuzimanja momčadi, nakon remija kod tada slabašnog Varaždina. Godinu dana kasnije (ljeto 2011.) je preuzeo ulogu sportskog direktora NK Karlovac. Zajec je izjavio da je vidio perspektivu. Ta perspektiva je kratko trajala, Karlovac je ubrzo postao drugoligaš. Trenutno je bez trenerskog i nekog drugog nogometnog angažmana.



Nakon igračkih ikona u sljedećem postu najavljujem i malo klubova i njihove povijesti. Komentare, pohvale i primjedbe možete poslati na mail around.world92@gmail.com , a možete me pratiti i na facebook stranici https://www.facebook.com/hnlzauvijek .

Mateo