Danas ću napustiti tematiku bloga te početi s analizom stadiona na kojima igraju klubovi s prostora bivše Jugoslavije, ujedno ću ih usporediti s infrastrukturom HNL članova. Započet ću s klubovima koji nastupaju u BiH Premijer ligi. Elitni razred ove lige broji 16 članova. Prošle sezone titulu je osvojilo FK Sarajevo, u čijim redovima danas nastupaju i trojica Hrvata, Matej Delač, Leon Benko i Tomislav Barbarić. Novi članovi elitnog razreda su Rudar iz Prijedora te Mladost Doboj-Kakanj. Čak četiri kluba dolaze iz Sarajeva i njegove okolice, a dva kluba dolaze iz Mostara.

Započet ću s klubovima iz Sarajeva i okolice. To su Sarajevo, Željezničar, Olimpic te Slavija koja dolazi iz Istočnog Sarajeva. Sarajevo igra na stadionu Asim Ferhatović-Hase poznatijem kao Koševo, jer se nalazi u istoimenom sarajevskom kvartu. Stadion je kapaciteta 37500 te je najvećeg kapaciteta u BiH. Na njemu se osim nogometnih susreta održavaju i brojni koncerti i ostala događanja. Izgrađen je 1947., ali je nekoliko puta renoviran, ponajviše nakon rata te u ovom mileniju zbog visokih standarda koje nalaže UEFA. FK Željezničar igra na stadionu Grbavica koji se nalazi u istoimenom kvartu u Sarajevu. Stadion je kapaciteta 12000 gledatelja (9000 sjedećih mjesta). Izgrađen je 1953., a podosta je stradao u ratu početkom 90-ih. Očekuju se još brojna renoviranja kako bi stadion ispunio najviše standarde UEFE, do njih će doći kada se dođe do svježeg kapitala. Željezničar svoje europske utakmice igra na Koševu. FK Olimpic je klub iz naselja Otoka, osnovan je 1993., naziv Olimpic potječe od održanih Zimskih OI 1984. Igraju na stadion Otoka, kapaciteta 5000 gledatelja, cilj im je nakon konačne izgradnje imati kapacitet 9000 sjedećih mjesta. Stadion je također izgrađen 1993., ali su tokom rada i brojnih modernizacija prvi dio svojeg postojanja nastupali na Grbavici i Koševu. I posljednji klub koji dolazi iz okolice Sarajeva je FK Slavija. Taj dio grada pripada Republici Srpskoj. Igraju na multifunkcionalnom stadionu SRC Slavija, kapaciteta 6000. 4000 sjedećih mjesta te 2000 stajaćih mjesta. Izgrađen je 1996. (po završetku rata), dvaput je renoviran (2004.,2008.), spomenuli bi smo i da je ovaj stadion koristio Željo (dok se Grbavica opravljala od rata) od 1996. do 1998.



Mostar ima dva kluba, to su FK Velež i HŠK Zrinjski. Velež je u početku svoje utakmice igrao na stadionu pod Bijelim Brijegom, no, to je nakon rata postao dom HŠK Zrinjski te je Velež preseljen na stadion u predgrađu Mostara, u Vrapčiće. Velež se i dan danas bori za povratak na stadion Zrinjskog tvrdeći kako on upravo pripada njima. Dakle, stadion u Vrapčićima izgrađen je 2006., tj. tada je poprimio izgled kakav je danas. Ima kapacitet 7000 sjedećih mjesta, stadion nema rasvjetu te ne udovoljava kriterijima za odigravanje UEFA-inih utakmica. HŠK Zrinjski igra na već spomenutom stadionu pod Bijelim Brijegom. Stadion udovoljava najosnovnijim uvjetima koje zahtjeva UEFA, posjeduje rasvjetu te 9000 sjedećih mjesta, od čega je 800 natkriveno. Ukupni kapacitet je 25000 gledatelja. Stadion je izgrađen 1971.godine.



NK Široki Brijeg svoje domaće utakmice igra na modernom stadionu Pecara koji ispunjava sve kriterije UEFA-e. Stadion se počeo graditi 1950., rekord gledanosti postignut je krajem 90.-ih kada ga je pohodilo 10000 gledatelja. Stadion danas ima kapacitet od 5726 sjedećih mjesta. NK Vitez svoje domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Vitezu,licencu su dobili tek protekle sezone. Kapacitet stadion je 3000 sjedećih mjesta te ne posjeduju rasvjetu.



FK Drina iz Zvornik je klub koji je osnovana sredinom prošlog stoljeća, tada su i izgradili stadion. Danas je taj stadion prilagođen potrebama BiH Premijer lige te posjeduje 3000 sjedećih mjesta. Stadion se renovira ovisno o ambicijama kluba te polagano poprima izgled modernog stadiona, još uvijek nisu izgradili rasvjetu koja ne spada među uvjete za licencu NS BiH. NK Travnik svoje domaće utakmice igra na stadionu Pirota, koji se nalazi izvan grada. Stadion se počeo graditi netom prije rata, no, rat je zaustavio gradnju te se danas stadion povremeno renovira kako bi ispunio najosnovnije uvjete za održavanje utakmica BiH lige. Kapaciteta je 3076 sjedećih mjesta te nema mogućnosti igranja pod rasvjetom.



Na stadionu u Zenici, točnije na Bilinu Polju igra FK Čelik. Stadion ispunjava najviše standarde UEFA-e. Na ovom stadionu nastupa i reprezentacija BiH. Izgrađen je 1972., sa svim nadogradnjama danas broji kapacitet od 15600 sjedećih mjesta te ima nephodnu rasvjetu. U Banja Luci je stadion izgrađen 1937., često je nadograđivan, moderniziran i slično. Danas posjeduje licencu UEFA-e, ispunjava većinu kriterija za održavanje međunarodnih utakmica. Kapaciteta je 9730, te se planira izgradnja i posljednje tribine. Jedino što svemu nedostaje su bolji rezultati FK Borac, koji se ne može baš pohvaliti izlascima u Europu.



U Bijeljini na Gradskom stadionu nastupa FK Radnik. Stadion je izgrađen 1954., nemaju reflektore, a niti ambicije igranja europskih utakmica. Cilj im je u skorije vrijeme proširiti kapacitet na 6000 sjedećih mjesta te izgradnja rasvjete. Sloboda iz Tuzle ima ambicioznog i financijski stabilnog vlasnika, što je i zalog za svjetliju budućnost ovog rudarskog grada. Stadion se zove Tušanj, po istoimenom kvartu. Počeo se graditi 1947., svečano otvorenje doživio je 1957. Mnogo je puta mijenjan njegov izgled, moderniziran te polako poprima oblike kakve su oduvijek htjeli. U skorijoj budućnosti ciljevi su visoki te je plan stvoriti klub konkurentan za sam vrh BiH nogometa. Reflektori su postavljeni već davne 1979., posljednji je put značajnije renoviran 2004., trenutno ima kapacitet od 15000 sjedećih mjesta.



Ove sezone smo dobili dva nova prvoligaša, FK Mladost Doboj Kakanj te Rudar iz Prijedora. Rudar svoje utakmice igra na Gradskom stadionu kapaciteta 3540 (sjedeća mjesta), stadion nema rasvjetu. Stadion se u posljednje vrijeme dosta renovirao te iz godine u godinu raste po svojem izgledu. U Doboju svoje utakmice igra Mladost, to je vjerojatno jedan od najlošijih i najzapuštenijih stadion. Stadion na kojem je usprkos brojnim trenutačnim radovima zaista neugodno gostovati. Sastoji se od svega jedne uzdužne tribine koja je ustvari osposobljena za trećinu, pitam se kao su uopće dobili licencu. U Hrvatskoj takvih stadiona ima u županijskim natjecanjima. Stadion je kapaciteta 3000 gledatelja.



U Hrvatskoj je jedan od temeljnih uvjeta za dobivanje licence rasvjeta, ako nemaš rasvjetu moraš prijaviti neki drugi stadion. U BiH Premijer ligi rasvjeta ne spada u te uvjete. Rasvjetu ima samo sedam od šesnaest prvoligaša. Nekima je rasvjeta prioritet u izgradnji, ali i to je pitanje vremena. Ove sezone iz lige ispada čak šest klubova, liga se smanjuje na 12, što je napredak. Analizom ovih stadiona vidimo koliko je ustvari njihova liga iz naše, koju svi žestoko kritiziraju. Našim klubovima je u posljednje vrijeme najveći problem odabrati lokaciju trening kampova, dok je našim susjedima najveći problem pronaći investitiora za rasvjetu. Neki stadion zaista lijepo izgledaju te uz još poneka „ukrašavanja“ imaju potencijala da budu među ljepšima u regiji. Kao pozitivan primjer naveo bih stadion Čelika, Širokog, Borca, Slobode i Olimpica. Mladost i Rudar dosta zaostaju te će se oni ove sezone prije svega morati boriti za ostanak, što ujedno znači da neće baš biti novaca za dodatne radove na infrastrukturi. Napomenuo bih i da je ovaj post početak upoznavanja s infrastrukturom na Balkanu, u posljednje vrijeme sam uz HNL počeo pratiti i ostale lige te ću s Vama podijeliti svoju strast.



Kontaktirati me možete putem novog e-maila posvećenog samo nogometu: differentfootball@hotmail.com ili putem facebook stranice: https://www.facebook.com/hnlzauvijek

M.P.