Mjesec siječanj ćemo okončati s dvije zaista ikone nad ikonama HNL-a. Puno ste već čitali o njima ali možda neke detalje i niste saznali. Jedan je stasiti golgeter jedinstvene i prepoznatljive frizure, a drugi je miljenik Torcide, dobitnik i nagrade za Hajdučko srce. Idemo redom, najprije skroman mladić neobičnog životopisa. Napadačka ikona koja je zabijala golove u brojnim dresovima, promijenio ječak 12 klubova. Krasila ga je brzina i snažan udarac te već spomenuta bujna kosa…….VELDIN KARIĆ!!!!!!!!!
Veldin je rođen 1973. u Slavonskom Brodu. Profesionalnu karijeru započeo je s nepunih 18 godina u sarajevskom Željezničaru. Pošto je to bilo ratno doba, nema dostupnih podataka o broju nastupa za momčad s Grbavice. No, tu se vuče jedna nezgodna priča koja je umalo tragično završila. Igrao je u napadu zajedno s Marijom Stanićem, bio je presretan. Bio je miljenik trenera Nenada Starovlaha. Kako je došao rat,morali su bježati. Izmicali su se snajperisitima, sakrivali iza kanti za smeće, no onda su ih zarobili. Odveli su ih na Pale, optužili te im odmah presudili da su špijuni. Kazna je bila streljanje. U Veldina je jedan mladić uperio pušku, bio je navijač Želje i Veldin mu je pokušao objasniti tko je on. Mladić je rekao da ga ne prepoznaje te da on nije „taj“ Karić. Slušao je i gledao kako ljude streljaju. Došao je i njegov red. No, dogodilo se čudo….Prepoznao ga je jedan od trenera iz mlađih kategorija, nazvao trenera Starovlaha koji je bio u Vojvodini, on je pozvao ove na Pale te su ga oslobodili. Poslali su helikopter po Veldina te je morao poptpisati ugovor za Vojvodinu. Tada je za njega Novi Sad bio kao New York, ljudi normalno šeću ulicama te piju kavu. Godinu dana njegova obitelj nije znala gdje je on. Slučajno su slušali neku utakmicu na radiju te saznali da on igra u Vojvodini. Za Vojvodinu je nastupio 12 puta te postigao dva pogotka. Nakon Vojvodine vraća se u rodni grad. Potpisuje za Marsoniju te u dvije sezone nastupa 37 puta i postiže 15 pogodaka. Tada je na stadionu uz Savu bio transparent „Marsa kao Barsa“. Nastupajući za mlade selekcije reprezentacije, upecao ga je Torino. Uprava Torina birala je između Pipa Inzaghija te Veldina, odabrali su Veldina. Otišao je tamo s izjavom da ima u sebi nešto od Alena Bokšića te da namjerava uspjeti. Nažalost, nije uspio. Zabio je samo jedan zgoditak u 23 nastupa te je proglašen najlošijom investicijom u sezoni.Zatim odlazi u švicarski Lugano gdje do kraja sezone postiže 5 pogodaka. Nakon međunarodne epizode vraća se u HNL. Potpisuje za Varteks. Nastupao je za Varteks ukupno sedam sezona. Bio glavna karika krojača iz Varaždina. Postigao je 53 pogotka u 134 nastupa. Odličnim igrama u Varteksu, te s 31 godinom na leđima odlazi u Dinamo (bila je zanimljiva politika Dinama tog ljetnog prijelaznog roka). U najgoroj sezoni Dinama u povijesti (7.mjesto HNL) te uz promjene nekoliko trenera Veldin je zabio 4 pogotka u 12 nastupa za modre. Zatim potpisuje za Diva iz predgrađa, zaprešićki Inter. Sezonu i pol je nastupao za njih te se vraća u Marsoniju. Po isteku te sezone i već laganom padu Marsonije,padala je i velika Veldinova karijera. Nakon Marsonije potpisuje za Oriolik. Kratko je bio u Orioliku te je otišao u tada snažnog i ambicioznog drugoligaša, NK Novalju. Nakon ne baš uspješne sezone u Novalji, prelazi u trećeligaški Samobor te nakon par tekmi u 36.-toj godini zaključuje bogatu karijeru. U HNL-u je postigao 75 pogodaka te se nalazi na 11. mjestu ljestvice najboljih strijelaca HNL-a u povijesti. Veldin je svojim nastupima u Varteksu zapeo za oko i izborniku Mirku Joziću te kasnije Otti Bariću. Sakupio je 3 nastupa za Vatrene u periodu između 2001. i 2003. Danas živi u Slavonskom Brodu, ima sve što mu treba te se školuje za nogometnog trenera.