Silvestrovo
četvrtak , 31.12.2015.Silvestrovo....Taj posljednji dan u novoj godini...U Splitu je osvanilo sunčano jutro,a ja sam morala izaći jer nemam čarape za večeras....Da budem iskrena jedino pola sata današnjeg dana mogu reći da sam zaista uživala i mislila kako je biti jedan od onih najljepših,jedan od onih koji se pamte kao takvi....Ipak na kraju čini se da će biti još jedan sasvim običan i prepun žući....
Izašla san na ulicu,sunce je pičilo i još uvijek piči,krenula sam preko rive,na zapadnu obalu za divno čudo zaustavila sam se kod crkve sv.Frane na rivi,ušla i zapalila sviću jer ova godina svakako je zaslužila takvu počast....
Nisam od onih koji idu u crkvu na blagdane,nisam od onih koji je pohode nediljom,štoviše ne idem gotovo pa nikako,ali ima tako ponekad tih trenutaka kad jednostavno osjetim potrebu da svemiru zahvalim na svemu....Danas je jedan od takvih dana....
Imam neki osjećaj da ću se večeras živcirat i da ću se do večeras živcirat...Jer kakva bi to zabava bila kad bi sve išlo po planu i programu...
I kad malo bolje razmislim problem je moj,jer ja sam ta koja se prilagođava i ja sam ta kojoj je svejedno....
Čak mi je u jednom trenutku sinula ideja da krenem pisat zahvale svim onim ljudima koji su mi ovu proteklu godinu učinili podnošljivijom i šarenijom,možda i hoću....
Fascinantno je kako vam trenutak pokvari raspoloženje i sav vaš pozitivizam padne u vodu....
Toliko je lijepih želja koje želim poželiti svijetu,toliko je toga što me trese trenutno da ono iz prethodnog posta izgleda ko goli kurac na spram svega što osjećam...
Za ovu godinu u krugu obitelji san žaželila da svi dođemo do točke di ne trebamo više jedni druge trpit i podnosit,da konačno svatko od nas može krenuti svojim životom jer vrijeme nam je,svima.Ne vidim potrebu da si trujemo duše međusobno samo zbog želje za neovisnošću....Naravno da su svi to pogrešno protumačili i naravno da san ja opet kriva....
Valjda će 2016 biti malo manje napeta......
p
Zaista bi volila da nam se svima nekako zvjezdice poslože iznad glave i da spretno hodamo na ovom eruptirajučem tlu,da se budimo nasmijani i da na spavanje odlazimo isti takvi....Znate ono da jutra budu prepuna euforične ljubavi prema životu,a noći prepuni sjetne ljubavi koja topi srca....Da svaki dan bude mali mix dobrih i loših momenata,da svaki trenutak bude lekcija,lekcija koju naučimo s razumjevanjem,da ponavljamo greške jer neke vrijedi ponavljati,da učimo na svojim i tuđim propustima kada je potrebno,da više slušamo sebe,a manje druge,da spoznamo sebe,da upoznamo sebe,da volimo sebe,to je ono najteže,drugo dođe samo od sebe....Želim svima što manje boli i što više zacijelenih rana....Želim da svi ponosno nose svoje ožiljke jer oni nas čine posebnima,želim nam cijeli kaos malih stvari koje pridonose ljepotih naših subjektivnih svemira...Želim da vam svijest i podsvijest budu u komunikaciji i da ne bježe jedna od druge,želim da se nadopunjavaju....Da jasno znate svoje ciljeve i svoje kapacitete za ostvarenje istih....Želim vam egzistiranje na relaciji zemlja zrak u istom omjeru,jer to znaći da ne pužete po tlu i ne lebdite u visinama nego stabilno hodate po tlu....Želim da vas prolaze trnci,da se znojite,da se smijete suludo i da se ne kajete zbog svojih padova niti zbog svojih uspona....Odluke koje donosite da budu vaše bez obzira na ishod....Nisu sve pogreške zapravo pogrešne i vrijeme je predragocijeno da tugujemo nad prolivenim mlijekom....Kajanje ima jedino ima smisla ako postupamo u skladu sa tuđim željama,umjesto sa svojim...Pustite djete,pustite izgled,pustite što će drugi reći toliko puta su vam rekli kako drugi nisu bitni i vi opet ne slušate....U sljedečoj godini želim vam da čujete...Da čujete sebe unutar svoga bića i da čujete svijet izvan toga bića....Da slušate i osluškujete,da osjetite svaku emociju koju možete....Život jest predivan kad mu se prepustiš....Vjeruj mi da ne na kraju nitko neće pitati zašto si nešto napravio ili zašto nisi,nitko te neće preispitivati...Pitat će te samo jesi li sretan i bi li što promjenio?Ako je odgovor na prvo pitanje pozitivan a drugo negativan,možeš biti siguran da si ispunio apsolutno cijeli test života i da si položio s odličnim....Nikog nije briga za postotke,petica je petica.....
Zaista želim vam još jednom 2016 u tom rasploženju
komentiraj (0) * ispiši * #
Novogdišnje želje
srijeda , 30.12.2015.Najbolja je dobro,a ja san jebeni paničar....Okej...Toliko o mojoj racionalnosti i razumnosti....
Danas sam se zatekla kako obilazim knjižare i googlam knjige po internetu ozbiljno,za mene je to pravo ćudo....
Dakle obišla sam sve knjižare u gradu,onda sam došla kući i krenila tražit naslove po netu....Istina je da ne nisan u stanju pročitat bilo što,ali nakon Tebi imam želju za čitanjem uopće....Nisan baš od onih ljudi koji filmove gledaju po nekoliko puta niti knjige čitamo jednako toliko....Ozbiljno,to su rijetke situacije,ali puno rijetkih stvari mi je obilježilo prošlu godinu,a nova kuca na vrata i nekako treba nastavit u započetom smjeru.....
Bro oduvik guta knjige,ja san iste prezirala zbog škole i svih sranja koje san imala zbog iste....Kažu da postoji ta jedna osoba koja nas natjera da sve ono nebitno postane bitno....I ta osoba se dogdila,slučajno i nepovezano...
Odjednom želim pročitat neke knjige,ne baš sve,ali od pojedinih autora....
Paolo Coehlo - Alkemičar
Ingrid Divković- J...e li vas ego
Martina Mlinarević Sopta - Neprocjenjivo
Za nekog tko je mimo obvezne lektire pročitao jedino Jedi,moli,voli-Elizabet Gilbert i za to mu je trebalo 2 godine 3 naslova odjednom su velika stvar....Sve zbog četvrtog.....
Velika je stvar i ovo da pišem i da ponekad piskaram nešto.....Velika je stvar i želja da poželin povremeno reć pojedinim ljudima da ovo postoji.....Bro me danas pita,pišeš li još blog?I kaže super,jer pratiš koliko te ljudi čita neki ljudi na tome zarađuju....I bila bi mu dala link,da nije krenija s preseravanjen kad san rekla da ne pratim toliko jer nisam počela pisat s ciljem da to ljudi čitaju,nego da negdje ispušen sve svoje probleme....I najveći razlog zašto ovo nisam dala svima na uvid je činjenica da mi se neda od ovoga stvarat bazu za internu zajebanciju,ko što se stvorila interna baza za zajebanciju oko činjenice da san dizajnerica,oko činjenice da san fantastična dok ne popizdin....Ajde činjenicu da san za sve vas avion još i mogu podnit,ne živicra me toliko...Al zajebancija ponekad zna otić predaleko.....Svi smo mi pomalo sebično osjetljivi na svoja zvanja.....Svi smo mi pomalo osjetljivi na neke sitnice.....Ja san sebe odlučila poštedit ovi put tog živciranja....Ne zato jer ja tu previše pišen negativno o nekom.....Da stvarno želim reć nekom da ode u kurac jer je debil rekla bi....I kažem....Lolito zna sve šta mu zamjeran,al isto tako zna da ima vječni komadić moje duše,zbog svog postupka na početku naše priče....Bro zna koliko me živcira,ali na kraju cijele melodrame on je bro....P.Đinđer zna da ću se iživcirat i dat je kvragu i nju i sve oko nje jer niko se ne zna nosit sa životom kao odrasli,pa opet zna da joj ne govorim iz ljutnje.....Cicobelo je posebna priča,njemu treba vremena da se zbroji i da shvati da podcjenjuje i precjenjuje ono što ima,ali on to mora sam shvatit...Najbolja mora malo manje slušat savjetnike i malo više sebe....Ja,ja moram malo više mislit na sebe,a malo manje na tuđe mušice....Moram se riješit ovog majčinskog sindroma....Treba i meni vremena i prostora,svima nam treba...Postoje stvari s kojima se slažemo,postoje stvari s kojima se ne slažemo,postoje stvari s kojima smo spremni nosit se i one koje su previše za nas....To je život,treba ga znati živjeti....Ne samo preživjeti....
Sutra ne znam koliko ću pisati i hoću li uopće biti u poziciji da pišem,pa ovom prilikom želim zaželjeti Najdivniju novu godinu ikad.Želim da svima krene nabolje,da se vaš osobni svemir dovede u balans,da 80% slagalice sjedne na svoje mjesto,želim vam minimalno kaosa,tek toliko da se osjetite živima,želim vam da vam se snovi ostvare onoliko koliko je potrebno da gurate naprijed i da vam uvijek ostane još poneki neostvareni da vas tjera napred...Da vam bude vjetar u jedra....Želim vam i toliko divnih duša da vas oplemene i spase i izgrade u još divnija stvorenja i želim vam poneko razočarenje da spoznate tko su vaši stupovi i temelji....Želim vam što manje problema i najviše radosti na svijetu,želim da se svako jutro probudite sa spoznajom da ste zakoračili u još jedan predivan dan i da budete presretni zbog toga.....Znam da neće uvijek biti sunčano,ali i oblaci imaju svoju ljepotu...Vjerujte mi da je život prekratak za tugu,a još kraći ako na istu trošite dragcjeno vrijeme...Želim vam najpozitivniju i najsretniju godinu ikad...Želim vam da pronađete pravu ljubav u svakom obliku i da je u istom i prepoznate....Želim vam da iz padova ustanete hrabriji i odvažniji i da se iz razočarenja izdignete kao pobjednici.....Zaista želim vam sve najbolje što nosim u sebi i sve čime se ponosim na ovom svijetu....Zaista se nadam da će vam biti najbolja ikad,najbolja do sad...Nek vam srce lupa ubrzano,nek se trese tlo pod nogama,želim da letite kao leptiri u trbuhu,da svaki trenutak osjećate kao prvi....Nek sve ima okus slatkoga i nek miriše na sreću....Želim da vam se snovi ostvaruju onako kako vi to sanjate ili bar približno tako,najbliže svemu čemu se nadate....Najbolje od trenutka što možete dobiti.....Zaista nam svima želim svu tu pozitivnu silu svemira....
komentiraj (0) * ispiši * #
Ljubav na kladionici
Ne kužin princip na kojem danas ljudi funkcioniraju.Ozbiljno trudim se biti u korak s vremenom i društvom,ali ne ide mi....
Bro mi priča kako su njegove dvije prijateljice upoznale momke prek interneta i otišle u Beograd dočekat Novu godinu s njima dok im roditelji misle da su u Mostaru...
Najbolja je otišla vani s nekim likom jučer,kasnije je došla do informacije da je taj dejt možda bio dio neke oklade,danas ide rasčistit stvar....I sad čekan da mi se javi....Jel živa...
Ne kužin....Prijatelj joj kaže tribala si zabrijat s njin,mislin se koji kurac....Kad se radi o moralu ja san zadnja osoba koja sebe smatra moralnom,ali gdje je ljudima nesta zdravi razum....
Kako je došlo do toga da se odnosi svode na činjenicu oš,neš,ne moraš ima ko će.....
I sad ovde pišen jer san frustrirana kako je svit u kurcu i jer san zabrinuta i bit ću zabrinuta dok mi ne javi porukon da je živa i da ne leži u nekon jarku....Mislim gdje je ljudima nestala ona odgovornost za postupke....Ne znan jesu im rodtelji tu stavku preskočili u odgoju ili je to nekako kolektivno promaklo cijeloj generaciji,zapravo cijelom nizu generacija....Nemam pojma,ponekad bi rađe da san glupa i da san malo manje u pravu...Danas mi P.Đinđer priča kako se zapravo dogodilo ono nešto šta san predvidila kao mogući ishod prije nekih mjesec dva...Jeben se pametnu,pa šta je meni mozak trebao u životu....
I dok meni se samo scenariji nižu u glavi i tražin savjete od totalnih stranca jer neman pametnijeg posla....I dok ti isti stranci bacaju baze u stilu bit ce sexa jer jebe se njih,nije in sestra,nije in rodica....Meni dođe sve po redu....3 u 1.....I više od toga....I neka san paranoična i neka ja to tako ne bi napravila,jebemu majku šta danas nije u redu s ljudima....
Čitam neki srceparajući tekst M.M.Sopte i mislim si pa jao kako netko može tako lijepo danas pisati o ljubavi,slušam neke ljubavne pjesmuljke na youtubeu i mislim si da pošaljem poruku jedinoj osobi za koju san sigurna da će mi reći da san u pravu,ali ipak prekasno....Prekasno ću taj odgovor dobit napismen....Dakle u kurcu san ostatak večeri kako god da okreneš ili dok se ona ne javi....I jos san popila kavu mladog Novaka Đokovića lipšeg pa necu spavat ni da se na trepavice postavin......Jebote led i ovi ljudi,to je sve u kurcu.....
Valjda san jedina osoba na planeti koja se živcira oko ovih stvari....
Možda je moja mater pretjerala šta mi je prala mozak pričama iz crne kronike,možda ljudi stvarno nisu toliki debili kakvima se prikazuju,možda su neki zaista duše koje daju nadu u ovaj svijet....Možda moj strah nije opravdan....Ali mrzin ovaj osjećaj u trbuhu koji mi govori da nešto nije kako triba....I da san bar u krivu,da se bar varam...
Jebemu sve zašto vidim to šta ne želim....Zašto iman osjećaj da će nešto krenit krivo....Daj Bože da san u krivu....
A i tog njenog priku savjetnika nabijen na kurac kad ga vidim,jeben ga glupa.....Zašto muški uvik pretpostave da je ženama jednako....Ustvari kao razumijem taj stav isti smo si,ravnopravni smo,ali čemu onda licemjeran stav tako se žena ne bi trebala ponašat....jebemu samo mi skaće tlak....
Dakle trenutno san toliko u kurcu da bi ljudima savjetovaal da se uopće ne druže....Mislim nije ona niš pogrešno napravila,zapravo ovaj put je sve napravila kako treba,ali bojim se da je on problem....I to problem epskih razmjera.....Ne ono kao uragan nakon kojeg se regeneriraš ko feniks,neg onaj uragan koji za sobom ostavlja žrtve....
Mobitel mi je na izdisaju,možda me i pokušava dobit,a ne može....
Okej,sigurno pretjerujen,ma da sigurno,javit će ona da je sve u redu,valjda do neke ure....Jebemu život danas....
Kad je civilizacija krepala po pitanju odnosa,okej na stranu najbolja i ova situacija o kojoj trenutno znam malo....Ali kako su ljudi od onog udvaranja mjesecima,tjednima,osvajanja godinama,došli do ovoga oš neš....Mislim,nije da sad izmišljan priče,ljudi se stavrno tako ponašaju,stvarno tako razmišljaju,ne zajebaju se....Dean je to jako dobro ispričao,osudio,promislio,kako god....Još jedan razlog zbog kojeg ga cijenim....Taj njegov stav prema svemu tome....
Dakle svi smo gledali ljubavne filmove,svi smo slušali priče o mornarima i ljubavima koje su preživile oceane,kontinente,o pričama koje su pregazile sve razdaljine,svi smo slušali bajke s happy endom,svi smo plakali na Notebook,svi smo se divili tim ljudima koji rade sve da osvoje tu jednu posebnu,jedinu ljubav svog života.....Svi smo se topili na 50 first kisses i Girl to remember.....I opet ništa nismo iz toga naučili....Uzalud su nam pordavali ljubav kad je mi danas dajemo besplatno....Ne bi smila bit besplatna....
Trebalo bi je naplatit ko najskuplju sirovinu,trebalo bi je izvozit i udarat porez na istu....Jer smo je obezvrijedili....Da postoji tečajna lista osjećaja,Ljubav bi sigurno bila na dnu ljestvice...
Nekako smo je materijalizirali,sveli smo je na nešto usputno i prolazno...Nešto svakodnevno....Nije to više ono nešto zbog čega ti je dovoljno pješačiti 2 sata da vidiješ nečiji osmjeh na 5 minuta,nije to više cjelovečernji ples i otpračanje na kućni prag uz rijeći vidimo se....Nije to više cvijeće bez razloga i pisma koja se skrivaju ispod jastuka...To je nekako svedeno na jedno piće i đir u autu,nema više šetnji pod zvijezdama i razgovora do zore,nikom se to neda,nitko ni ne ma vremena za to.....
Više nije očito ni važno kako koga u poznaš,svi odma očekuju da će od toga bit nešto....Jebemu sve,nisam ja za ovaj svijet....Ne svečano odlučujen ne imat nikoga,dajen se u karijeru,dajen se u profit,dajen se u pare,ovo živciranje mi ne triba,ovaj gubitak vremena na budale i kretene neda mi se....Ali najiskrenije neda mi se unatoć svom medu koji cijela priča donosi sa sobom,ako je prava priča......Ali ove kavzi varijante,ne mogu....to su jeftini plagijati umijetničkih djela....Privremena zamjena sa original,neda mi se.....Nije to za moju kolekcionarsku dušu....
komentiraj (0) * ispiši * #
Osobiti dječaće
Ma znate šta.....Zivot je predivan....Jednostavno predivan.....1:33 ujutro ja gubim vrijeme na chatu i mislim si jebote nemaš pametnijeg posla...Očito da ne,ali zabavno je ponekad izrugat se životu i ljudima koji nemaju isti uključujući i sebe....
"2 ujutro je doba stvoreno za pisce, pjesnike, vizionare, ljubavnike i one koje previše razmišljaju."
Jedna od misli koje su do mene došle preko njega i znan da je uzaludno i psihotično uopće ponavljati i prepričavati više cijelu priču,ali čovjek je stvarno na jako pozitivan način obilježio ovu 2015.-tu u mom životu....
Puno sam stvari shvatila zahvaljujući tome svemu....Ja sam osoba koja baš i ne prati biografije,ne pamti imena,ne pamti ljude osim po licu,ne pamti ono što pišu,što govore....Kad bi postojalo nekakvo natjecanje antifana ja bi definitivno bila pobjednica.....Ozbiljno da me pitate kak se zove pjevać aerosmitha-ne bi van znala reć,a jedan od mojih top bendova je upravo aerosmith....
Ne pamtim kad se queen pojavio na sceni,ne znam niš o Frediju i blage veze ne znam kad je koji član doša u koji bend,koje godine i zašto,ko je koga jeba i iz kojeg razloga....Jednostavno ne pamtim i ne pratim takve stvari.
Ali ipak kad je nešto posebno,posebno je....Kad je nešto dovoljno snažno da vas prisili da držite korak,onda je to vrijedno pažnje.....
On tako djeluje na mene,djeluje da moram otvorit knjigu na neku random stranicu bar jednom dnevno,djeluje tako da san uopće poželjela kupit knjigu,a sad ih želim kupit još nekoliko,djeluje tako da pišem i da dopuštam ljudima da čitaju sve te silne nebuloze....
Kreativnija sam nego ikad i po prvi put ne jeben živu silu o tome što drugi misle kako bi trebala živit svoj život....Odrasla sam uz njega,još malo više nego prije....a opet nekako u dubini sebe nikad više nisam osjećala ono dijete kao što ga osjećam sada...I pjesma koja mi je obilježila ovu godinu KING-YEAR&YEARS došla je od njega....
I zapravo nije me briga šta ljudi misle....
Uvijek kažem da ja svoju istinu znam i da ona u njihovim očima ne mora izgledat ispravna....
I sada dok ovako uludo trošim vrijeme i naletim na neke male riječi nasmijem se onako od srca i kažem si pomalo,doć će taj trenutak kad iluzija dotiče stvarnost.....
I zapravo to je u ovom trenutku najmanje bitno....Najvažnija je činjenica da me sve ovo iskreno veseli i nasmijava....Veseli me činjenica da imam jednu lijepu misao za laku noć i jednu lijepu za dobro jutro,makar nestvarnu....A veseli me i činjenica kad svemir posloži kockice i ja se nađem licem u lice s dokazom da sve ovo i nije toliko suludo...
Zaista je 2 ujutro kako on kaže,zapravo citira,stvoreno za nas koji previše razmišljamo,piscem se ne smatram,pjesnikom još manje,vizionarom ponekad,ljubavnicom nikako...Onom koja previše razmišlja definitivno....Razmišljam i drago mi je zbog toga,to je pravo ćudo nakon dugo vremena.Ćudo za mene...Za mene koja dugo već nisam vidila svu tu ljepotu sanjarenja....Mene koja san zaboravila kako je to biti vječni Petar Pan...Zapravo svakim danom sve san sigurnija koliko izgubljenih dječaka ima oko mene...Koliko Petar Panova lebdi ovim svijetom.....Ne isplati se previše filozofirati,mogu samo reći hvala ti za ovu godinu u mom svemiru.Hvala ti što dišeš ispod moje kože makar cijeli jedan svemir udaljen.Hvala za cijelu iluziju podsvjesti,svjesno stanje nesvjesti....Hvala za svako gašenje i svako neplanirano paljenje...Za svaki flash....Zaista hvala ti što si mi pomogao da se izgradim u ovo što jesam.I da iluzija ne dotakne realnost u ovom životu znam da je to puno veće od ovoga što imam danas,puno vrijednije od ovoga što živimo trenutno pod istim nebom....
Osobiti dječaće uvijek češ biti važan mom univerzumu bez obzira na sve...
komentiraj (0) * ispiši * #
Nije sve tako sivo,ponekad se svijet oboja u crveno....
utorak , 29.12.2015.Zadnji dani su svakako zabavni,ne znan kako bi ih drugačije opisala....Mislim ne dešava se ništa specijalno,ali događaju se znate,one male stvari koje vas natjeraju da se nasmijete i kažete pa u kurac sve....Nije sve tako sivo....
I tako Taša je doznala ime svog najdražeg konobara,doznali smo da je i slavonac iako ja san negdje podsvjesno već znala....Jbg ponekad san stvarno jebena vištica po piutanju tih stvari,sanjala san lunapark i umjetnost i nadahnuće,uglavnom da skratim priču najbolja ima neki dejt u lunaparku....
Popila san kavu danas s njon i s ovim jednim njenim redikulom.....Nisan baš to očekivala nakon toliko vremena,ali ipak dogodilo se....U svakom slučaju simpatičan moment.....
I opet ne znan šta sam danas htjela reći,a imala san tako dobrih misli i razmišljanja....
Nekako mi se neda pisat o stvarima koje me živciraju,a ima ih mali milijun,jer blagdani su i želim zadršat pozitivan stav bar još nekoliko dana...
Danas san napravila onaj kviz na fejsu što me čeka u 2016. i kaže da me već svi obožavaju,ali da će mi popularnost još naglo porast....Kladin se da ću snimit pornić....Ne vidim kako drukčije ovde kod nas čovjek za tako kratko može postat popularan....
Mislim okej uvijek je moguće da svojim radom postignem tu popularnost,da napravim nešto što još niko nije,ali pornić mi izgleda ko veća vjerojatnost....
Zajebanciju na stranu,ovo s najboljon bi moglo stvarno uspit...
Zadnji dani su mi ludnica,šta od blagdana,šta od moje želje da radim i da se mišan u sve vezano za struku....
Ja i najbolja planiramo nešto za novu,pa jebemu vidit ćemo šta će bit od toga...Sad je sve na klimavin nogama...Kako kažu još da prođe ovo di ću za novu pa se čeka lito....
Moje nadahnuće i dalje nadahnjuje samo svojom egistencijom iako manje san inspirirana od kad ne piše redovito....Najbolja mi nekidan šalje screenshoot prepisane neke poruke i pita jesi ovo ti....Sva sreća pa nisam...Ja san puno poetičnija,al mislim da moje poruke ne objavljuje jer sam prvo napisala da ne patim od publiciteta ili pak moje misli ljubomorno čuva....Moš si mislit...
Zapravo,znate šta...Dotaknit ću se teme sjebani ljudi i ljudi u kurcu....
Znate ono kad ste uvijek vi baš taj pokretač događanja i svi se rado odazovu na vaš poziv da dođu kod vas na neko čašećenje jer vi organizirate i financirate i onako usmeno sklopite dogovor da že svake godine netko drugi slijediti vaš primjer i napraviti isto....Uglavnom,to se nikad ne desi....Jer ljudi su sjebani i ljudi su u kurcu....A vi ste budale jer vjerujete da je zgodno da se skupite svi mali i veliki,jednom u nekoliko godina,da razmjenite uspomene i sjećanja....
Neda se ljudima,neda in se trošit pare,neda in se dijelit prošlost,neda in se održavat kontakte,ljudi su sjebani i ljudi su u kurcu....
a vi ste uvijek naivne budale koje eto vole s vremena na vrijeme prisjetit se gdje ste svi skupa bili i di ste danas završili....
Ljudima treba 10 godina da se pokrenu i dogovore,nisu svi ko ja da riješe sve u sekund....Ja neman živaca otezat stvari,pogotovo kad se radi o drugima....
Jeben se glupu...Iden slusat muziku,a vi,ma jebe me se sta cete vi.To je vasa stvar.
komentiraj (0) * ispiši * #
"Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari, to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem: biću ti prijatelj."
nedjelja , 27.12.2015.Obično mi inspiracija dolazi kad ne radim ništa,kad spavam,kad sam vani,tako to biva....Sad kad sjednem za laptop neman ni jednu pametni ideju šta da pametno kažem u ovo pametno vrijeme...Kao blagdani su iako po malo čemu se zapravo to osjeti....Da obožavam ovo doba godine i unatoć svim lošim vibrama i dalje mi je nezamjenjivo,ali gledam tako te priče i ne znam šta bi rekla.
Zašto baš u ovo doba godine stave te neke priče koje te natjeraju da osjećaš jadno zbog vlastite sreće....
Ali ne bi o tome,zaista puna mi je kapa priča o tome kako je život ovdje sjeban,kako nas političari potkradaju.Puna kapa mi je marginaliziranih priča i pretjereivanja....Ljudi razmišljaju glupo i subjektivno....Ne logički...Mislim po kojoj logici čovjek se odrekne zarade 700 milijuna dolara da bi doša bit premjer države koja je u većem dugu nego njegova godišnja plača....Budala,ako mene pitate.....Nesebična budala....Ne lopov kako drugi kažu...Jer samo budala bi se odrekla svoje sigurnosti da pokuša spasiti drugoga....Al tko sam ja da mu sudim kad sam ista takva.....
Neka njega,možda se ipak sve u dobro pretvori....
U ovom pred novogodišnjem periodu svi se žale na neke ljubavne probleme,na neke novčane probleme.Ja brate uopće neman problema niti volim niti iman para,a boga mi nit razumin te njihove probleme....
Jedni su nerealno presretni i to kriju od ostalih,misleći da će ih ti isti osuditi ili da će in zavidit...Drugi pak jedni druge provociraju dok neko ne pukne,gaze po granicama onoga drugoga iako se vole...Podejbaju se međusobno na principu ko će koga ako ne svoj svoga......Znaju da za njih ne postoji ništa drugo osim njih i opet nekako nikako da suzbiju ponos i da netko popusti,jedan drugog provociraju i onda se ljute,na onog drugog jer provocira,pa se ovi prvi ljuti jer se drugi ljuti....I tako u krug...Tolike godine svedeš na podjebavanje...Zašto?Ćemu?
S druge strane ovi nerelano sretni trude se da svi vjeruju u to,ali zapravo to je ona prva zaluđenost....Znate ono kad se zaljubite pa non stop visite skupa kao da život prije toga nije postojao....Dok se svi oko vas trude razumjeti i odobravaju to jer u načelu boli ih kurac s kin ste i šta ste,jer imaju i oni svoj život....Ne znaći da im ne smeta što su van dali toliko vrijeme a vi ste ih uzeli zdravo za gotovo...Doveli ih pred gotov čin i sad očekujete da budu zadovoljni.....Sretni su oni zbog vas,ali to ne znaći da in ne meta vaš stav prema tome...
Da istina,znam zadnja san osoba koja bi išta trebala reć i zadnja san osoba koja će išta reć jer neda mi se objašnjavat sebe...Davno san naučila da dobre namjere su uzaludne kad se radi o ukazivanju na greške....Onaj tko kaže bolnu istinu uvik je glasnik loših vjesti....Ne treba mi to u životu....Niti mi se da pretakat priče iz šupljeg u prazno...
Ubija me ova blagdanska žderačina onako dva dana ne mogu disat niti mogu pogledat hranu....Sutra imam večeru i već mi je muka,ali dobro treba se,šta ćemo....To je to doba godine....
Novu godinu još nisan smislia di ću slavit,najrađe bi se zavukla doma pod deku i jela čips,ali treba izać među ljude.....A i iman neke dogovorene kombinacije...Zaprarvo se jako veselim šta ću jednu novu provest s najboljom.....
Godina kao godina bila interesantna,daleko od fantastične,ali daleko bolja od prethodnih....Od lanjske svakako.....
Bar šta se mene tiće....
Jučer san si pisala natuknice šta me sve inspiriralo da slučajno ne bi zaboravila o čemu pisati,do danas san već izgubila žicu....
Moja vječna inspiracija je negdje napisala tj opisala svoju viziju savršensta i iskreno mu želim da to pronađe u nekom osobitom...Ne nužno u meni iako bilo bi simpatično,ali nećemo se lagat...Kolike su šanse za to?
Ingrid Divković je pisala o sretnim debelim ženama i svaka joj čast na tome....Jedite koliko vam srce želi...Dijete su za kurac....Ozbiljno,najozbiljnije dijete bar u mom slučaju imaju jojo učinak....Svakako da treba pripazit,o količinama i onome što jedete,ali odricanje ne dolazi u obzir...
Na stranu Ingrid i njen genijalan um,nešto drugo je ovih dana privuklo moju pažnju.Postoji stranica naziva ČITAJ KNJIGU....
Za one koji vole čitati može se naći svašta....
Moju pažnju je privuka jedan citati,a glasi:
"Nevjerojatno koliko napora ljudi ulože da promijene druge. Da ih natjeraju da misle kao i oni, da osjećaju na isti način i da čine ono što bi baš oni željeli. A pritom nipošto ne žele da to netko radi njima."
Izvan okvira
Lea Brezar
Uvijek san se borila s vjetrenjačama uvijek sam se vidila kao onu izvan okvira,kalupi mi nisu pristajali da se prilagođavam njima,uvijek sam kalupe radila po svojoj mjeri,tako bi bar trebalo biti....Nisam se nadala da je netko zažeo taj dio mene u rečenicu.Ali puno toga ja nisam znala,ni dan danas ne znam....Veselim se neizvjesnosti,makar neke stvari mogu predvidit,mada neke željno iščekujem....Neke stvari vidim u toliko različitih varijanti...Znate kao onaj jedan trenutak kad se nađete s nekim oći u oći,a taj trenutak svaki put izgleda drugačije,ali uvijek je ista konstanta vi oći u oći....
Znam zvući sanjarski,ali jebe me se....To je dio mene...
Glupa sam za mnogo stvari,ali sanjarenje mi je dio DNK.Dio mene dio moga svemira....
Jučer mi prijateljica priča kako joj bratu biša cura radi scene,danas mi priča kako se ona dopisuje s bivšim....Zove ga meni kaže budi tiho jer rekla san da san doma....I mislim si čemu....Zašto se ljudi uvijek vračaju na staro,zašto jedni drugima žele poremetit mir....Zašto je toliko teško druge pustiti da budu sretni....Kad se u nama ljudima javi taj sebični moment da poželimo natrag nešto što smo odbacili,slučajno ili namjerno,nebitno,više nije dio nas....
Znam možda da san zabljubljena i ja bi razmišljala isto,možda i hoću,nikad ne znaš.....Možda će cijela ova moja racionalnost past u drugi plan jednog dana kad se to stvarno dogodi,ali ipak,nekako nadam se da neće....
Jednostavno san cijepljena protiv toga,ne mogu držat nekog s saznanjem da ga mučim svojom prisutnošću...Možda zvući kao odustajanje,ali ponekad napuštanje je zapravo oslobođenje,spašavanje.....Treba znati kada ostati,ali još važnije treba znati otići....Znam teško je ponekad,ali ljubav je iznad sebeljublja....Zapravo ljubav jednostavno ne poznaje tu sebičnost da nekog vežemo iako znamo da tu ne želi biti,ali očito svi istu shvačamo olako,zdravo za gotovo....Mislimo da je dovoljno reći te dvije male riječi i da to sve pobjeđuje....
Kažu da je u ljubavi i ratu sve dopušteno.Ne slažem se!Za oboje potrebna je hraborst i povjerenje svaeznika,bez toga smo tek sami pred svijetom izloženi i ranjivi....a malo tko je sposoban da se bori sam protiv svih,pogotovo ako uistinu nije suguran u svoj cilj...
Šta namo to dođe da nešto tako jednostavno i smisleno zakomplicramo da na kraju nanosimo bol sebi i drugima....Da se rodim 100 puta neću to shvatiti,zaista,uzaludno mi je gledat i trudit se razumit.Glupa san za te stvari.Ne ide mi,možda je i tako bolje,kako kaže Plavi orkestar "naviko sam biti sam."
"Kako su ljudi nesavršeni. U svemu. Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže u ženi u drugom čovjeku u laži. Potrebna mi je ta druga polovina, a o njoj ništa ne znam. Drugi čovjek je zatvorena kutija i ništa iz njega neće izaći ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se neće otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom. Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj čistoti. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslušali."
Meša Selimović(Ostrvo)
komentiraj (0) * ispiši * #
Happy Holidays to all
subota , 26.12.2015.Moran priznat nedostaje mi kolumna svake srijede.....Fali mi dnevna doza Deanovog uma....Knjigu san procitala,neke riječi me slijede posvuda....Ali nedostaje mi onaj trenutak kad kažen majku ti tvoju jel moš malo manje bit sličan meni....
Nedostaje mi taj trenutak kad kozmos dotakne stvarnost.....
Nema veze postoje i drugi načini da nekog približite sebi....Ne trebaju vam riječi da ih negdje zapiše da biste znali da upravo sada sjedi pred borom i tupo gleda u sjajne lampice u mraku,sa dekom preko nogu i šalicom toplog napitka u krilu...
Ne trebate čitati da biste znali da upravo se gasi na kauću s vizijom svog savršenstva baš pout vas,možda također nešto piskara i misli si,pa tko je ta osoba suđena?Gdje moja sreća spava?Nije bitno tko je to,može biti bilo tko na ovoj planeti....Jedan u 7 milijardi ljudi,koja će doć kad je pravi trenutak...
Gasim se i ja,nastavljam sutra...
Zapravo nekoliko dana kasnije nastavljam.....Nekako cijeli tjedan mi je protkao u buđenju u 8 i povratku kući oko ponoći....Danas je Božić i sretan Božić svima,opet je 00:28 i ja jeden Ginger bread cookies koji su za prvi put ispali fantastično....
Torta je još ljepša za vidit,okus će se znat sutra...Badnjak nam je prošao u rođendanskom raspoloženju....Unatoć glavobolji i svim slomovima žiivaca,za ovaj Božić san nešto shvatila.....Za nekoliko godina samo ću se prisjećat lijepih momenata.....
Na kraju čovjek samo pamti dobre stvari....
Danas stvarno ne želin pričat o glupostima koje me izbacuju iz takta.....
Danas se želim veselit.....
Na kraju krajeva ove dane smo proveli svi skupa....
Još jedna stvar koja me veseli je činjenica da san izgledala tako dobro da san sama sebe poželjela jebat...onako baš sam nekako spontano ispala dobro ovih nekoliko dana.....Znan znan,to progovara narcis iz mene,ali danas san pročitala jednu objavu...Dakle,cura,sasvim obićna cura stavila je svoju slikui to jako lošu uz poruku ova slika je moj poklon za svih nas...Onako curo prikrsti se,zašto bi iko tija tvoju sliku na poklon za Božić osim možda tvoje mame ili dečka kojeg nemaš......
Ugalvnom koliko god da je smiješno ovo se stvarno dogodilo....Vjerujte mi ne pričam tako dobro priče,pogotovo ne one smiješne.....
ZAISTA ŽELIM VAM SVIMA NAJDIVNIJI BOŽIĆ IKAD.....Prepun radosti i pjesme,nek miriše na ispunjenje snova,nek je cijeli bijel i hladan,da vas poslije čeka topla dekica pod svjetlima lampica s mirisom kolaća i okusom ljubavi.....
komentiraj (0) * ispiši * #
Uzalud majko odgajaš dobričine,kad kriminalci pokreću svijet...
srijeda , 23.12.2015.Nema veće inspiracije od žene.Svatko ima svoju muzu....Jedna od boljih rečenica koje san pročitala zadnjih dana.
Svi imamo svoju muzu,svoju inspiraciju,čak i mi povremena piskarala koja na papir izbacujemo svoje frustracije i probleme,sretne i tužne misli....Mi koji papir koristimo kao filter između nas i sjebanog života....
Moja inspiracija nije žena,nekom je inspiracija priroda,nekom život,nekom ljudi koji ga okružuju....Ja imam nekoliko inspiracija,jedna od njih je zasigurno frustracija,bunt,druga je život,treća je umjetnost,ali najveća od svih je muškarac koji je rekao da nema veće inspiracije od žene....Makar ne vjeruje da je moguće da on nekog inspirira ili pak ne zna da nekog inspirira moguće je da netko piše o njemu jednako lijepo kako on piše o drugima....
Utjeće na druge kako su drugi utjecali na njega....Mijenja ih kako se on mijenjao....Znam ljudi se ne mijenjaju.To uvijek kažem,ali to je tako relativna rečenica....Ljudi se ne mijenjaju,ali mijenja se sve oko njih,što ih tjera da se prilagođavaju...
Kuma mi je rodila i ovi dani su prepuni lijepih vijesti.Je da izađem iz kuće ujutro u 8 i vratim se kući u ponoća...I je da sam stalno među ljudima i da upijan sve te divne događaje i umorna san i iscrpljena,spavam minimalno,ipak me sve to veseli i svaki dan imam nešto lijepo za prepričati,pa čak i loše stvari izgledaju malo manje sjebane....
Zima je topla,sunćana,a meni fali malo dinamične melankolije....
Zapravo sad bi negdi putovala,onako spavanje do 10 pa besciljno lutanje nepoznatim i neistraženim mjestima,spontano,bez kalkulacija....Havana,baš me zanima kako izgleda pravi ljetni Božić,ne ovdje kao kod nas nego ono baš,baš umjetnički,nesvrstano....Zanima me kako skombinirat crvena kapica s bijelim zvoničem na lepršavu ljetnu haljinu....Šta?Ako neka tamo luda može skombinirat sandale na kaput i čizme na vruće hlačice,zašto ja ne bi mogla djedicinu kapicu na ljetnu haljinu u ljetnoj noći,na ulicama prepunim neispričanih priča.....
Ili na primjer New york....Okej vidila san da je Andrea Andrassy trenutno u New Yorku pa mi je palo na pamet,zašto ja ne bi mogla ić tamo....
London malo,Pariz zašto ne?Ma može i Đakovo ak mene pitaš,samo da lunjan tamo gdje nikad nisam bila.....Makar na jedan dan....Sve ima svoju dušu....Pa čak i destinacije......
Znate šta san shvatila....Da sve na svijetu možeš imat ili ne imat,ali ako nemaš otvoreno srce da prihvatiš različitosti,nemaš ništa....
Kod nas je dalje post izborni cirkus....Moran priznat da mi se gadi više sve skupa....Ne toliko zbog Mosta ili Bože Petrova....Oni su jadni ostali dosljedni sebi,a takvi propadaju u ovoj državi....Boli me to i shvaćan to osobno,jer ovdje samo kriminalci su cijenjeni i narod in vjeruje...Gadi mi se da svi licemjerno želimo promjene,a nitko na iste ne pristaje.....Zoki Potočić mi je pa u oćima ispod svoje već niske ljestvice...Trenutno mi je negdje na listi ispod Zdravka Mamića.....Mislim Maminjo je bar deklarirana neuka seljačina i mafijaš....Zoki je eto fino zapakirano govno u celofan.....Petrov je nažalost naivna budala....Netko tko misli da se poštenje ipak isplati.....Ali čemu se nadati u državi u kojoj svi žive i djeluju na principu zajebi ili odjebi....
Ili zajebi onoga s kin radiš ili ga odjebi da on ne bi zajeba tebe....Treće opcije nema....Živi zid je krajnost svemu tome oni su uvjereni da su jedini ispravni.....Kako objasnit ljudima koji misle da je bolje da nas kradu naši,nego njihovi i tako naizmjenice 20 godina.....Toliko o temeljima krščanstva i katoličkom odgoju.....Ja prva sebe ne nazivam vjernicom niti si lijepim etikete pobožne osobe,ali u životu mi nije palo na pamet da si uzmem nešto šta mi ne pripada,nije mi palo na pamet da kažem nešto iza čega neću moći stajati....Uzalud su majke i oćevi odgajali nas da budemo pošteni i dosljedni da budemo ispravni,kad dopuštamo da nas gamad gazi,da gamad uspjeva,jer mi smo manjina...mi smo taj omjer 14:64 i naravno da uvijek su krivi ovih šta ih je manje...Jer kako je moguće da je njih više u krivu,a da smo nas nekolicina u pravu....Kako je moguće da sam samo ja u pravu,a cijeli svijet oko mene u krivu.....To je čisti zakon nevjerojatnosti.....I koliko god da san htjela pisati o stvarima koje me vesele i inspiracijama,opet čovjek na kraju završi na onome što ga boli....Jednom mi je netko pričao kako je M.P.Tompson rekao jednom svom poznaniku....Što da ti kažem prijatelju to me boli,ne mogu se s time pomiriti i moram pjevat o onome što me boli....Te pjesme su danas nešto što je utkano u temelje ove države....Nešto na čemu je ova država nastala,nešto što ju je pripremilo da se rodi....Danas on pak pjeva o ljubavi,danas ga vodi neka druga inspiracija....
Isto je i sa mnon pišem o onom što volim,ali ipak češće pišem o onom što me boli....A boli me ono čega je najviše na svijetu licemjerje i nepravda....Zašto si majko odgojila idiota,zašto nisi odgojila kriminalca,lopova i proračunatu kučku.....Zašto nisi odgojila kurvu koja do svega dolazi lako....Bilo bi lako meni,a i tebi....Ne ti si morala od duha stvoriti borca...I neka si,a sad se ne žali....Nego beri plodove bez pogovorno koliko god da ih ima....Nisu gnjili,bilo bi lakše da jesu,uzela bi nekoliko dobrih,a sve ostalo bi se ostavilo da istrune do kraja.....
Uzalud majko.....Ionako će nas zagadit prije ili kasnije sve ovo oko nas....Za kurac dosljednost i ispravnost,ostat ćemo tu di jesmo pred vjetrenjačama dok nas rastrgaju....
komentiraj (0) * ispiši * #
Walking down the street and see myself
utorak , 22.12.2015.Koliko čovjek postane ovisan o nepoznatim ljudima da cijeli dan visi po facebooku i lajka komentare svaki pojedinačo....Koliko ti je zapravo dosadno u životu da na zvaki zvuk mobitela odma ga uzimaš u ruku i daješ doznanja drugome da si prisutan i da gledaš što govori.....Kao da nestrpljivo čekaš samo da ta osoba nešto kaže...Znam da to nije mjerilo....Jer ja se znan danima ne javljat ljudima,a onda jedan dan cijeli dan potrošim samo na takvo pridavanje pažnje....
Ali sad bez zajebancije postali smo toliko ovisni o tom malom pijukavom gadgetu da jednostavno ne možemo bez njega....Osjećamo se nepotpuno...Sinoć gledan sebe iman 1 % baterije i psujem sebi u bradu kako san glupa da ga nisan napunila i govorin ljudima iman 1% baterije bit cu tu i tu,ako me tribate....Nekidan na sam spomen da bi tribala ukinit preplatu tj ne uzet novi uređaj doživila sam blagi slom živaca...Doduše priča o slomu živaca ima puno kompleksniju pozadinu i najmanje je zbog mobitela.....Ali gledam ljude koji su doslovno postali dio mobitela,žive u simbiozi s mobitelom...Pijemo kavu oni tipkaju,dolaze poruke,zvoni,pijuće,pa gledaju slike,pa listaju naslovnice,pa ovo pa ono....Gledaju u mobitel i popravljaju ruž,selfi jedan drugi,ovo ono....Mislim da san jedina osoba na planeti koja još uvijek nosi ogledalo u torbi i to samo u svrhu nanošenja ruža....Mislim da san jedina osoba koja je ostavila laptop na terenu i sjetila se tek navečer kad je došla doma i vidila da nije u svom uobičajnom mjestu....Nisan paničarila,otišla san leć...Znan ljude koji uvik traže taj nesritni mobitel iako je najveća stvar koju nose sa sobom,mobitel veći od dlana u maski koja zauzme pola iste...Ja da mogu odrekla bi se odma....
Prvi mobitel su mi dali u 4 osnovne da budem dostupna nedaj Bože potribe....I razumin ja razloge zašto,ali i dan danas iako san ovisna o njemu i uvik mi je uz guzicu zna mi se dogodit da ga zaboravin....
Zazvoni milijun puta u sekundi jedna aplikacija,druga,treća.....Svi zvone isto i kad zapijuću svaki put skoćin je li moj?Nedaj Bože da slučajno propustim nečije javljanje ili neku novost....
Čitam danas Deanovu objavu kako sam sebe susreće po gradu onako duž ulice i smješno mi je i šta je najzabavnije razumin tu njegovu muku...I ja sama sa sobom živin svaki dan...
Sinoć Taša govori kako bi ona uvela da postave ogledala na izloge da se ona može vidit....I uhvatim sebe kako svaki put kad prođem pored staklene površine pogledam jel mi se ruž razmaza i jel mi frizura ispod kape izgleda lijepo ili izgledam ko klošar...
Od svih mojih karakternih crta mislim da mi je narcoidnost nekako najmanje izražena,možda ne toliko jer nisan egocentrik koliko zbog činjenice da nisan nametljiva.Da vidim sebe dnevno toliko puta ne mislim na načim da vidim svoj lik na zidu,koliko se pronalazim u tim silnim ljudima oko sebe.U svijetu oko sebe...Ali pustimo sad naše umjetičke pretenciozne,egomanijačke,narcisoidne crte i crtice....Zapravo sam tila pričat o nećem puno toplijem na ovaj sunčani dan.
Sinoć sam bila na godišnjoj priredbi naše dječice iz udruge Sindrom Down....To vam je jedan od onih najtoplih trenutaka u životu....Došla sam tamo pjevali su svi redom jedan po jedan,ali nekako koliko god da ih poznaješ uvijek te nekako pokušaju iznenaditi i šokirat da ti se poljulja tlo na kojem stojiš...Jedan od tih trenutaka dogodio se sinoć...
Mia je izrazila božićnu želju da djeca ovaj put odu na domjenak umjesto nje,da se zabave na večeri i da plešu...Mia je najstarija ima 30 godina i najdivnija je cura koju poznajem....Moja Nina opet ima ljubavnih problema i još uvijek je zaljubljena ima 3 momka....Moja Ela je cijelu večer pjevala na mikrofon,što je velika stvar jer Ela često puta i ne razgovara s vama...Ona je dio moje duše negdje zarobljen u tijelu one petogodišnjakinje koja sam bila....Dio moje duše u tijelu jedne posebne cure....
Nisam joj bila na rođendanu pa sam joj sinoć donjela poklon,dala sam ga njenoj mami jer nisam je htjela ometat dok pjeva,jutros mi je najranije stigla poruka:
"Marina hvala ti puno na poklonu.Bas je divan.Ja cu is tog piti caj ili kakkao.Uvik cu se tebe sjetit.Hvala ti puno od <3 ela."
Ne mogu vam opisati koliko me takvi momenti poljuljaju iz ravnoteže,poremete mi gravitaciju.
Još definitivno jedna od stvari koje svakako morate napravit dok ste u Splitu....
Posjetit prostroije udruge Sindrom Down u Krležinoj ulici...Cijeli jedan beskonačni svemir ljubavi u 50ak kvadrata prostora....Zidovi koji nam svakim danom postaju sve tjesniji,jer mis mo sve brojniji i ljubav koja jednsotavno svaki put te zidove probije i sruši kao da ne postoje da opet svi stanemo u tu malu tjesnu najveću kutiju na svijetu....
Znate onaj izraz srce ko kuća....Ja vam kažem da oni ne poznaju isti,oni su više od toga....Srce ko svemir i dalje se širi svaki put sve više.....
Idem ulicom i vidim se u svakom pojedinom od njih,idem ulicom i vidim sebe u svakom izlogu,svoj lik prepoznajem u fasadama ovog grada,prepoznajem se i izvan ovog grada....Prepoznajem sebe u životu...Mislim da je to najdivnija stvar koju znam o sebi pa makar bila največi narcis na planeti,makar bila egomanijakalna pretenciozna kučka....Potpisujem doživotno da živim sama sa sobom...
komentiraj (0) * ispiši * #
Uvijek idi predaleko,jer to je mjesto gdje počiva istina...
nedjelja , 20.12.2015."Ništa čovjeku nije važnije od svog mira i od sreće koju sâm stvori. Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima, i nikome ne dozvoliti da je ugrozi. Niko drugi neka me se ne tiče, život je surov, ljudi zli, i treba ih držati na odstojanju. Neka budu što dalje od svega što je tvoje i što ti je drago."
Meša Selimović
Protekla dva dana bila su manjkava snom i pretrpana jurnjavom,ali bilo je dinamično tako da svakako imam što za ispričati,pa krenimo kronološkim redom...
Subota rano jutro pola 6 svakim danom putuje,moja Milena....Zajebajen se nije bilo pola 6 bilo je 8 manje 20...Ustajem i jurim u Joker-a da stignem na humanitarni štand da odradim smjenu do dva sata....Jutro je proteklo relativno mirno i bez nekih većih epizoda....Taman dođoh kući ručam kad eto zove Taša,ajmo u Porte na kavu....
Porta je definitivno jedno od mjesta koje morate posjetit kad ste u Splitu.....Tih sitnih 20-ak kvadrata prepunih dobrih vibracija...
Kad bi prostori mogli pričati Porta bi definitvno izdala knjigu neponovljivih situacija....Ja danas pričam u njeno ime.
Sjedimo mi za stolom u kutu,već gotovo da smo i završili...Ja san svoju kavu odavno popila,a Taša uvik meraći tu kavu nebi da smo u Bosni...Kad eto ti na vrata ni manje ni više otac Ave Karabatić....
Ja se ne obazirem ko ulazi,ali ona mi kaže uša je Avin otac,ja krepala od smija...,a onda je krenilo....Čovik je krenija odma radit show program,ali nije ništa bilo toliko genijalno dok konobar nije krenija...al opiševam to dijaloški jer drugačije ne znan kako da što vjernije opišen...
TAVIN TATA:Dobra većer,daj mi onu kavu,kakva ti je ovo muzika za popodne taman da se lipo uljuljaš i zaspeš
KONOBAR:Prominit ću kad završi pisma
TAVIN TATA:Šta mi je sad ovo ljubičasto,šta ću pritisnit(dolazi mu ažuriranje za viber na mobitelu...
KONOBAR:Evo sad ću ja upalit pismu(pušta da ti dam-AVA KARABATIĆ)
Tu san bila na podu...Gotovo dotuka me čovik....Inaće za tog lika nikad ne bi rekla da je mučki provokator,ali brate nadmašija je sve,pa čak i boticcelijevu veneru....(Boticcelijeva venera je isto jedna neponovljiva priča iz Porte,ali ipak možda neki drugi put)
TAVIN TATA:Daj mi pokaži slike na fejsu
Konobar mu daje svoj mobitel,pokazuje slike
TAVIN TATA:Od ovih 130 slika šta si mi pokaza,na svakoj si sam,da ti ovo gleda neki psihić iša bi na promatranje.Triba bi bit model.Cure vidite vi s kin imate posla?Baš je zgodan,izgleda ko mladi Novak Đoković samo je lipši.(pokazuje slike nama)
Ja umiren od smija,a Taša pokušava vodit razgovor s njima....
KONOBAR:Ajde slikat ćemo se ja i ti....(Udaraju oni selfi,Tavin se namišta,pući usne,konobar se dere koji ti je kurac šta radiš grimase) Ja i dalje umiren
TAŠA:Oćemo se ja i vi slikat?(pita Tavinog)
Ovi naravno pristaje.....I šta je najsmišnije ako Taša išta dobro radi u život to je definitvno udaranje selfija..Ztvarno ženska je tata mata...Ima neku crtu za to
TAVIN TATA:Ajme kako smo dobro ispali,baš si fotogenična,vidi ti kako cura zna šta radi,zašto ti nisi moga da ovako dobro ispadnemo(obraća se konobaru)
Dakle koji var od života,ja san se zavalila u stolicu ko da san doma,digla noge na drugu i samo su mi falile kokice....
Muzika mi je bila ekstra.....Onako tiha osin te Avine pisme,na koju san zacenila ko debil....
U jednom momentu Tavin je počea objašnjavat razliku između pametnih i glupih ljudi,šta je bia vrhunac za mene jer lik ima najgluplju kćer u povijesti svijeta....Ali dobro,dan tu još nije gotov....Otišle smo,prođirale,otišle na večeru,došla sam kući i usljedila je nova zabavna situacija...Kako nisam mogla spavat otišla san malo chatat da skratim vrijeme...Prvo san se dopisivala s onim simpatičnim čupavim purgersko-dalmoškim stvorenjem.Vodili smo neku filozofsko-psihološku raspravu o sexu,to uvik ispadne zanimljivo....U nekom momentu on je iša učit ili spavat negdje oko 2 ujutro...Onda je doša jedan lokalni lik,koji voli ovako malo filozofske i svjetonadzorske teme s naglaskom na religije....Inaće ne volim u sitne ure vodit te diskusije,jer nemaju svi isto mišljenje i nekako pojedinci znaju biti isključivi po pitanju istih i znala san da je on jedan od takvih,ali ipak ja ne bi bila ja kad ne bi dala priliku da me se razuvjeri...I tako negdje oko 2 ipo 3 mislim si trebala bi ić leć,a mi se raspravljamo....Komunicirali smo dobro dok nismo došli na temu gay populacije i abortusa...Tu je negdi njemu puka film,kasnije san ja uspila dokazat svoje,ali ipak išla sam leć u 4 ujutro a digla se oko 8.
I ovaj put sam bila strpljiva kao i inaće i dosljedno stala iza svake svoje riječi unatoć njegovoj frustraciji i činjenici da gazim po njegovim granicama i da san u nejgovim očima u roku pola sata s ljestvice pala na dno,jer mi neke stvari ne smetaju i kompletno drugačije gledam na život...Nije on loš momak,ali o životu ne bi trebao gledati kroz knjige i ljudske nauke,nego bi ga trebao živit.....Nešto iznad nas sigurno postoji,ali nije tu da nas utrpa u korice knjige,nije da nas oblikuje po kalupu...Tu je da nas gradi...Nešto kao stablo...Posadiš sjemenku ona širi korijenje,raste u stablo...Razvija se,ima neograničene mogučnosti.....To je poanta života....Lončanice su smišljene da se svijet prikaže u malom,ali u prirodi je puno veći....Nikad nisam razumila ljudsku potrebu za fiksiranošću niti mi je život ikada izgledao kako sam zamislila u detalj....Nije ni potrebno da izgleda tako.....Jednostavno nije zamišljen kao takav....U 4 ujutro došli smo do konsenzusa...Zapravo on je shvatio da je pretjerao i da san pokazala iznimno strpljenje za njegovo ponašanje....Iz takvih razloga ne volim susrete...Nisu mi potrebni....Volim znat da postoji drugačijih ljudi,da razmišljaju i misle drugačije,da žive drugačije,ali nužno mi nije potrebno da budu dio mog života direktno....Zato je ovo dobar naćin pomicanja granica i definiranja istih....S druge strane postoje ljudi koje ti je prosto žao ne pustit u svoju blizinu...Kapitalac definitvno nije jedan od takvih koje želim pored sebe,jer jednostavno nismo na istoj valnoj razini po pitanju života i konzumacije istog....Ovaj leteći čupavi ima veće šanse jednog dana,ako do toga dođe.....Ima šanse da iskoristin vrijeme na njegovu egzistenciju....Za živit poput mene treba biti otvorenog uma....Nije svatko to u stanju...
Ali dobro na stranu to sve,da je bio neki drugi dan vjerojatno bi se zapitala koji kurac se uopće nalazim u situaciji da se u 4 ujutro prepirem s nekim oko pogrešnosti svoga stava ili da dokazujem ispravnost ikog,ali čini se da sam odrasla po pitanju toga....Evoluirala sam više nego prije....Došla sam do točke kad više nije bilo bitno...Bitno je bilo da dokažem da sam ono što jesam,strpljiva i dosljedna onome tko sam....
Kad spoznaš sebe,znaš sve...
Jučer popodne otišla san kod kume,moja kuma odlučila je rodit jučer ili danas da do badnjaka dođe kući iako joj je termin na sv.Stjepana....Smišna je....
Došla sam doma umorna uletila san pod deku ko budala u kredit...Nadobudno san legla na kauć ne bi li malo zujala po laptopu,na kraju san zaspala s njim u krilu....Ujutro san se probudila bez laptopa na kauću,valjda je Bro u međuvremenu bio u boravku pa maka laptop na stol....Jutros san kod tetke njoj montiraju kužinu....i eto odlučila san malo prepričat što se dešava kad već imam slobodnog vremena....
komentiraj (0) * ispiši * #
Dok hodam gradom potpuno sam,u sebi tvoje ime ponavljam,...
petak , 18.12.2015.Jeste li se ikada našli u situaciji da stojite iznad provalije i razmišljate da se neprisutno bacite u bezdan?Jeste li ikad stajali iznad mora i mislili kako bi najbolje bilo da vas njegova sveprisutnost proguta?Nisam dugo pa možda čak i nikad razmišljala o tome.Do sada.Onda stanem i zapitam se nad sobom,je li vrijedno te osobe koja te izbaci iz težišta na kom stojiš.?Je li vrijedno naspram svega što si prošla?
Koliko god da nekog voliš,koliko god da nekog obožavaš,da ga cijeniš i postuješ zbog svega,ponekad samo ljubav nije dovoljna.Nije dovoljna ni s jedne strane.Nije ni približno dovoljna.
Dok hodaš misli ti struje najbrže.Struje brže od milijun u sekundi.Staneš li na trenutak požderu te.Požderu te ko najslađi plod iako si dotrajao.
Pred autobusnim kolodvorom sam gotovo zaplakala.Ne zbog rastanaka i tuge za odlascima koliko zbog činjenice da si ne mogu priuštiti isti.
Dok hodam gotovo da mogu osjetitit sjenu koja me u stopu prati,ali ta iluzija nije ni približna utjeha stvarnosti.Sjena te ne drži za ruku i ne pruža ti zaborav.Ne može ti dati ono što trebaš,ne može ti ponuditi bijeg dok se ne materijalizira,jer mi ljudi smo materijalna bića bez obzira na dušu koju nosimo ispod kože.
Uzalud se živcirati,uzalud se truditi,kad drugome tvoje sve ne vrijedi ništa.Kako živjeti koji cijeli tvoj svemir,cijelu tvoju bit zbog koje dišeš svede na nešto ne vrijedno pozornosti,na nešto ispod razine istoga.?Zbog čega?Šake novaca?!Uzaludno je i bespredmentno uopće misliti što bi mogao promijeniti da dp tog stanja ne dođe.Jer ljude ne možeš mijenjati,a sebe ne želiš...I smatraš i znaš da bolje možeš i hoćeš od ovoga...Da više i trebaš od ovoga i znaš da si svakim korakom sve bliže bez obzira koliko te drugo koće i uništavaju do te razine da ti dođe da digneš ruke i kažeš odjebite odo živit pod most.
Natjeraju te da pomisliš na najdrastičnije pothvate.Natjeraju te da pomisliš kako drugog izlaza nema nego da nestaneš zauvik.Koliko god da voliš život i unatoć svemu uvijek se nađe netko tko te dovede do ruba i tjera te da hodaš po tom istom rubu i da pomisliš da prekoračiš preko istog.
A ti,ti si samo sanjar,vjeruješ da se bol isplati,da je još malo ostalo do izlječenja,još malo do kraja,još malo do nekog ljepšeg početka.Budala.
Nama sreća nije suđena,mi sreću proizvodimo,dok je drugi pak guše,jer tko smo mi da njima sreću poklanjamo.Da ih sažaljevamo...Kad njima je sreća ostavljati svoje negativne atome posvuda i poružnjuju ovaj svijet,a ti budalo vidiš ljepotu čak i u tome.
Nepopravljivi idiote,zašto se još uvijek nadaš da će netko tebi poželjeti isto?
komentiraj (0) * ispiši * #
Sunce obećajem misli su mi pozitivne....
Uvate čovjeka ponekag egzistencijalne krize,pogotovo u ovo doba blagdana,kad pomisliš kako nemaš s kim podijeliti radost onako kako ti to gledaš u filmovima....Onako kako crveni debeljko uvijek priča u bajkama dok prelijeće preko mjeseca....Uhvati čovjeka neka nostalgija za ljubavlju....Ne brini se proći će....Proći će prije nego šta misliš...Proći će prvi put kad vidiš svoje najmilije kako ti se osmjehuju u susret...Proći će kad ti se najmanje dijete suludo zaleti u zagrljaj i pokloni ti onaj najiskreniji i najtopliji lanac oko vrata...Ručice i poljubac težak poput utega,šta ti prikuje srce za pod da se poželiš ne pomaknuti da se taj osjećaj ne poljulja i prekine....Prođe to vjeruj mi....
Protekla dva dana hodam besciljno ulicama,ovdje je jako toplo,jučer je na rivi bio pravi Božični osjećaj Kube....Toplina i feliz navidad.....Hodam i slušam ljude,gledam ih....Pričaju kako mi živimo na ulici,kako drugi to ne mogu razumit...Kod nas je uvik toplo i ljudi stvarno mnogo vremena provode izvan kuće...Na ulici....I zaista malo tko to može razumit.....Mogla bi reći da razumijem jer zaista razumijem,ali ipak meni su blagdani nešto puno skrivenije...Nešto unutar tvoga svemira,najunutarnjije tvome biću...Blagdani su toplina pod prigušenim svjetlom,odsjaju lampica u staklenim kuglicama i zagrljaj pokrivaća u naručju šalice toplog napitka i mirisnih keksića,s daljinskim u ruci i pjesmama na repeat....
Nema to veze s lijepo umotanim poklonima,niti s najfinijim jelima koje spremiš.....Blagdani su osjećaj,ambijent.....Prostor u određenom vremenu....Prostor koji si oplemenio u skladu s vremenom....
Tila san se osvrnit na ovi monstrumski potez osiječkog policajca nad starcom,htjela san se osvrnit i na moralne i državne zakone i njihove razlike,a onda san pročitala jedan članak iz 24. sata...I onda shvatiš da je sve to nebitno...Shvatiš da cijeli dan slušaš ružne priče i da one lijepe ne doživiš....Lako je pretpostavit o kome se radi ili o ćemu se radi....
Dean Pelić naravno.....Taman kad pomislim da mi čovjek ne može biti draži,da ne može meni sličnije razmišljati dva svijeta udaljen,dva vremena od moga svemira.....
Shvatiš da netko tko je toliko zaljubljen u ljubav,netko tko toliko voli život,netko tko toliko pozitivni i otpimistično živi isti...Zapravo sve to nema podijeliti s nekim....Zapitaš se nad sobom....Kako je moguće da takvi ljudi lutaju sami pod ovim nebom....Kako je moguće da toliko bliske duše bivaju toliko udaljene....Lutaju besciljno,svaka za sebe....Nije on jedini primjer,nisam ni ja jedini primjer...Mnogo je takvih primjera,previše,da ne povjeruješ koliko.Da se smrzneš od spoznaje....
Toliko mi pjesama lutalica ovih dana prolazi kroz glavu.....I sada dok pišem o ovom lutanju,i nakon činjenice da on obožava to isto besciljno lutanje...Ne izmišljam,piše,negdje je rekao....Nekako više mi je postala dnevni razlog za osmjeh iako trenutno mi je teško smijat se,ne zbog ovih razloga nego zbog činjenice da mi opet dižu tlak glupostima.....
Zašto,ali zašto svaki trenutak mira netko mora pokvarit...uopće se ne čudin ljudima koji odjebu sve i odu u pičku materinu....Nema tog novca koji može platit čovjekov mir.....Kad živit s ljudima teško je izgraditi sebe,teško je jer vas uvik oblikuju prema sebi.....Kako da čovijek živi svoj život kad ga drugi sustavno uništavaju.....
Toliko pozitivnih osjećaja uništi trenutak tuđeg ludila....Ne,neću kvarit dan glupostima,neću se živcirat....
komentiraj (0) * ispiši * #
A onda svane novi dan i ja se opet zaljubim u ovo nebo iznad nas....
King na repeat i pokušaj gašenja opet....Glupa san...Popila san kavu u 6 navečer sad ne mogu spavat.....I slušala san svakakve pjesmice,od patetike,do romantike i ugasila muziku....Vodila san besciljne razgovore da potrošim vrijeme....Izgnjavila san sve koje znam i ne znam...Uzalud ne spava mi se....
Onda opet palim muziku,ne bilo kakvu muziku....Onu jednu posebnu koja mi je pomakla cijeli svemir za ovu godinu....Onu pjesmu progoniteljicu....Onu koja me budi u 3 ujutro na najtiše,onu koja me svaki put podsjeti na svemir podsvjesti....Onu koja me uvijek smiri....King-Years&Years i dobra stara rečenica: "Svi se mi s nekim gasimo".....Već dugo moje gašenje ima ugođaj Božića....Bor je okićen,kuglice vise onako sjajne i šarene,a ja...Ja osjećan neko tupilo...Ne osjećam se tužno ili prazno...Osjećam se kao da mi tjelo egzistira u ovom prostoru,a ja,ja sam negdje drugdje....Tamo gdje pripadam....Ili gdje želim pripadati....Kažu da nam Bog da onoliko koliko možemo podnijeti....Ja se pitam koliko mi je još puta ostalo pod ovim teretom....Kad točno dolazimo do te točke u životu da taj teret padne s naših leđa i da se ispravimo,pa makar i samo dav koraka pravocrtno da napravimo uzdignute glave i ravnih ramena...
Zašto je toliko lako priuštiti sreću drugome,a naša tako teško pristiže....Kao da bježi pred našim oćima dok ne padnemo u rupu....Uvijek govorim da je sreća nalik trčanju za dugom....Svi se sjećamo te traume iz osnovne škole kad shvatimo da je lov na dugu uzaludan....Da je poguban.....Znam,znam,patetična sam....3 sata ujutro su i peru me svakakve misli,svakakve fiksacije....A još mi mozak prebudno razmišlja da se tek tako prepustim bezbrižno podsvjesti....Da se ugasim onako kako bi trebala.....Još uvijek previše snova potrebnih za stvarnost mi kola moždanim kanalima....Posao iz snova,nestrpljivost iščekivanja.Želja za Zagrebom,da mogu ovu 2016 godinu bi preskočila ravno na trenutak polaganja završnog ispita,ravno na trenutak stalnog zaposlenja,ravno na trenutak vlastitog stana u Zagrebu.....Da mogu sve bi bilo svaršeno nesavršeno...Ali život nije skorjen da se mjeri po meni....To nije odijelo po mojoj mjeri....Koliko god da ga prepravljam i ispravljam uvijek se negdje podvuće neki končić,popusti neki punat i sve se prospe po podu....Izklizne kroz moje prste i ode nizvodno,dok ne uhvatim i zauzdam ponovo....
Skoro 3 ujutro,a ja sjedim na podu i slušan jednu te istu pjesmu na repeat,ne bili prizvala projekciju koju želim....Ne bi li tu opet pronašla utočište...Ali noći nisu problem....Noći nikad nisu ni bile problem....Noći su mi vjerne suputnice....Dan je pak teži za preživit....Dan je pak previše okrutnosti za moju dušu...Noći su hladnije,tiše,osobnije...Noći te grle i obgrljuju,ljube te tisućama dragulja...Hladnih kamenčića na koži.....Noći su kraće,ali zaštičene toplim zagrljajem ogrtaća,ušuškane u listove knjige,mirisne od topline napitaka...Noći su posebnije...Pripadaju samo nama....Dan pripada svima....Dan je vrijeme naklonjeno svakom....Noć je vrijeme posvećeno samo nama...Svakom pojedinačno u njegovom malom dijelu svemira.....
komentiraj (0) * ispiši * #
It is always as I say
četvrtak , 17.12.2015.Ako mi išta ide na živce to su ljudi koji te uvjeravaju da misliš ono što ne misliš....Nikad neću zaboravit jedan put kad me od prijatelja sestra nazvala i oprala na slušalicu kako san dvolična i da ću izgubit prijatelje jer se ponašan tako kako se ponašan,ali najbolje da ispričan priču od početka....
Dakle,moj najbolji prijatelj i ja smo nekoliko mjeseci prije ovog nemilog događaja pritresli neke stavove o svom životu i šta nama izgleda nepravedno u životu onog drugog....Znate ono kad pričate s prijateljima starci mi idu na živce,u kurcu su zbog toga i toga ja bi to drugačije.....Ali zapravo ti ne padne na pamet doć starcima i reć u kurcu ste i prominite tehniku odgoja....Uglavnom njegova sestra i ja smo otišle popit piće i pritresli opet sve te razgovore i ona nakon 3 dana stane mene napadat da san ja naš razgovor s kave sve prepričala njenom bratu da je to bilo u povjerenju i tako dalje....Žena se derala na slušalicu pola sata,a ja san šutila.....Bilo mi je smišno jer znala san da san s njenin braton razgovarala prije nego s njom....Uglavnom,slušala san je kako se dere i kad me pitala šta joj iman za reć,moj odgovor je glasio.Vidim da si ti već sama donila sve zaključke pa šteta da ja uludo trošim riječi.I kraljica poklopi.....Nekoliko mjeseci slavile smo skupa novu godinu u mojoj kući....Ja san šutila,pravila sam se da ništa nije bilo i dan danas se pravim...Jer me nije dotaklo ni najmanje niti mi je stalo,niti sam napravila nešto pogrešno...
Ipak ponekad se nađen u situaciji da takvim ljudima dokazujen da nisu u pravu....Prvo svom starom,jer taj uvijek mora bit stručnjak za narodnu stvar.....Kad krene govorit ko da je završija sve nauke svita.....Da te dovede do stanja da mu kažeš dokaži....Primjer.....Osijek ima metro...Nema....Kad si zadnji put bija u Osijeku?....Moraš mu dat argument da jednostavno mora umuknit da ne ispadne glup....Jer svijet se promijenio nakon jučer....
Jedna od takvi situacija dogodila se i sinoć...Sinoć kad je u hercegovcu proradija blizanac pa me krenija uvjeravat da se bojim da će me pronać.....Sve to imalo bi smisla da stvaro postoji varijanta za to....Ali ne postoji.....Kad su ljudi nedokazani onda i u meni prorade rogovi i borbeni duh,pa imam potrebu dovuć vodu na svoj mlin.....A ja žensko ko žensko.....I udren u raspravu...
U takvim momentima zaglupljujučeg dokazivanja meni proradi razum pa ja krenem argumentirano iznosit činjenice....
Zajeb se desija jer se to sinoć krivo protumačilo.....Al zajebanciju na stranu.....Poznavajući sebe i osobu s kojom sam vodila raspravu to realno nije ni izvedivo u našem umnom svemiru.....
Već sam pričala šta mislim o internetskim druženjima.....I teško se mirim s činjenicom da je to postao jedini način upoznavanja iako velik broj ljudi.....Jako interesantnih ljudi skriva se na takvim mjestima....
Dobro vratimo se diskusiji.....Di ja moran uvjerit nekoga da moj mozak ne funkcionira ka njegov i da ne može mene pretpostavit sebi....Jebote kako san se naživcirala....Došlo mi je 3 puta da prekinen razgovor i oden,a onda opet s druge strane za nekog tko izbjegava konfliktne situacije ovako nešto mi povremeno dođe ko ispušni ventil.....
Masu puta mi se desilo da razgovaram s doktorima,s fizičarima,informatičarima,arhitektima,čak i s jednin likon koji proizvodi pametne robote....Ima toliko fascinantnih ljudi.....Ljudi koji te uvjere da svijet ipak nije propala stvar....
Na stranu sve,treba bit razuman i prihvatit stvari onakve kakve jesu.Njabitnije da si svjestan činjenice da nikad nisi 100% siguran,pa čak ni onda kad si siguran......Koliko god da to sve funkcionira verbalno,malo tko se zapravo odvaži da svemu da i neki neverbalni aspekt....Da se okuša bez očekivanja.....Očekivanja su prva velika pogreška u svemu ovome.....Susret je susret i ništa više od toga......Susretu pristupaš odgovorno dok ne stekneš povjerenje...Povjerenje ne stječeš riječima,nego postojanjem....Ljudi se često puta zajebu,pa najebu....
Provela san određeno vrime tu i na sličnim mjestima i znam koliko se moguće zanit....Koliko je moguće past i posustat...odstupit od onoga što tako žustro braniš uvijek i pred svima....Internet je najre mjesto za trenutke slabosti.....Gori od mobitela u pijanom stanju.....
Dan je bia naporan za poludit,onako došla san doma prije po ure,večerala i zavalila se na kauć,pod deku....Blagdani su svakim danom sve bliži.....Bor je okićen,lampice svijetle....Grad je predivan iako je jako toplo i čovjek zaista ne zna šta bi obukao kad izađe na ulicu...Jučer san govorila o redikulima koji nose ljetnu odjeću po zimi,danas sa ja redikul koji nosi zimsku odjeću ljeti.....
P.Đinđer je tražila svoje mjesto u ovom postu jer ona je jedna od mojih vječnih inspiracija pa nek joj bude.....Kad budeš u Splitu ja ću te slikat kako padaš na guzicu na klizalištu i završit ćeš na ovdje na kraju tog teksta....!!!
Happy Holidays to all....
komentiraj (0) * ispiši * #
Ustaj,dan se neće sam od sebe sjebat.Lezi moš ga odjebat!
srijeda , 16.12.2015.Ingrid Divković....Jedna od mojih najdražih spisateljica današnjice....Jedna od onih mozgova koji odašilju signale na istoj frekvenciji kao i moj....Jedna od onih nesvrstanih.....
Ona kaže:"Svi mi imamo iste šanse. Isto vrijeme.
Ono koje radi protiv nas. I za nas.Svi mi bacamo iste kocke.Samo su neki malo s(p)retniji.A drugi malo nes(p)retniji.Svi smo mi u biti igrači na sreću.Jedina je razlika u tome što neki od nas,prerano odustanu.Dok ovi drugi, strpljivo čekaju da se počnu otkrivati,
njihove šestice."
Istina je svi smo mi kockari i život nije ništa više od igre na sreću....Nekad dobivaš nekad gubiš...Sve je to Las Vegas....Šarena svjetla i miris love....
Na nama je koliko vješto ćemo balansirst kroz život....Kroz vrijeme nama sklono ili nesklono....
Nemamo svi iste uvjete za opstanak to je tocno...ne zivimo si u istin uvjetima ali svi dobivamo sanse i vrijeme sukladno sredini
Neko dite u africi nade hrpu manga njemu je to ko da si ti nasao vreću novca.
Dakle,vrijeme je radilo njemu na korist dobia je šansu da nahrani obitelj...ili da se školuje ili nesto
Uvjeti su drugaciji,ali njegova sreca u tom trenutku je ekvivalentna tvoj srici nad vrećom novca.
Mogućnosti su ono sta ti ka osoba mozes.....uvjeti su ono kako zivis...,šanse su ono sta te zadesi.Iskoristiš ih ili ne iskoristoš
Dite u africi ne gleda svit iz nase perspektive,ali sigurno ima iste one urođene i naučene emiocije poput nas.Njemu novac ništa ne predstavlja,ali mu mango predstavlja ono što nama predstalja novac,s druge strane nama mango pak ne predstavlja ništa....
Svi dobijemo šanse,svima nam se kolo sreće okreće....Tko bi gori,sad je doli,a tko doli gori ustaje,riječima Ivana Gundulića...
Nismo svi isti karakteri,nismo svi jednako uporni,nemamo svi jednako bolesnu ambiciju,nekima se ne ustaje,nekima se ne izlazi,mene nije briga...Neki ne mare,neki mare previše,neki se bore s vjetrenjačama,neki izlaze kao pobjednici,neki umiru ko gubitnici.....Svak od nas je svoja vrsta kockara u vlastitoj igri.....Na nama je jedino da profitiramo ili prokockamo zivot....
Odluke su naše...
Već san danas sipala frustracije na ljudsku glupost i nerazmišljanje,pa neću se ponavljat,sve to nabijen na kurac.....
S druge strane pročitala san jedan post na temu neadekvatnog oblačenja.....Da pojasnim,dakle svako godišnje doba ima svoju kolekciju,svoje boje,svoje materijale.....Zašto?Pa da kurčevi dizajneri zarade svoju plaću......Bez uvrede kolegama,moja frustracija je upućena jebenim vandalima mode.....Dakle,svim onim budalama koje obuku nailonke pa preko njih vruće hlačice,svim onim redikulima koji ljetne cipele nose zimi,na kaput,svim onim koji nose kratki rukav na -3,svim onim koji poderane hlaće nose zimi jer to je in,svim onim koji ne znaju da ljetne čizme ne postoje isto ko ni zimske sandale....Svim onim bogatim idiotima koji su lani nosili dugu suknju iznad jeansa jer givency je tako rekao....Givency je BOG ISUS njihovog svemira.....Svim onima koji vunu nose ljeti,a prozirne tkanine zimi....Svi oni koji si dopuste da se smrznu ko zadnje pičke na - ispod nule jer žele izgledat dobro...Odjebite ekipa.....Izgledate ko zadnji klaunovi....Izgledate ko ja sa zimskom kapom na +15 jer tuće bura i bole me sinusi i svi se ćude jer +15 je.....Izgledate ko zadnji kalunovi,a život nije cirkus i mi nismo atrakcije....Koliko god to željeli nitko nas ne plača za tu glupost.....Manite se čorava posla,obucite se da ne dobijete upalu da ne kažen čega...Ako imate upalu ne možete jebat,a svi znamo koliko je to bitno u ovim zimskim mjesecima....Gotovo ekvivalentno toplim napicima i centralnom grijanju tko ga ima.....Ljudi nismo u Parizu,ni Pariz više nije u Parizu da si možete isfurati zimske sandale i ljetni kaput....Nabijen vas niskointeligentne to je ko da poslovnu haljinu obučeš u klub i klupsku haljinu obućeš na poslovni sastanak...Jedna je preduga i pre zatvorenadruga je prekratka i preotvorena,obe su promašene...
P.Đinđer mi je digla tlak po drugi put ovi tjedan,opet jer je glupa...Lipo san joj rekla ljudi su govna će te priveslat,ali ne ona mora bit puna razumjevanja i shavćat ljude umisto da bloka broj i odjebe to s dnevnog reda....
Uzalud ja govorin.....U vitar....Govorila san i da će Milanoviće činit sranja koja čini,pa mi niko nije virova......Sad kad kad je bia glup pa je to napravija,sad se svi ćude kako je nekulturan i bezobrazan i netolerantan....Lik je puka ko kokica,triba bi mu kolega Petrov pripisat neke tabletice ili dnevnu dozu sexa...Kod žene ili kod ljubavnice isto mu je....
Bar je danas u suradnji s kolegama sve prošlo u redu....Nitko nije zajebava oko love,zaokružilo se na prave iznose....Podililo se kako triba...
Sad nešto malo za moju dušu,Meša Selimović:
"Koračao sam polako, opijen blistavim snijegom pod suncem, i vidikom što se otvarao na visinama, oslobođen jučerašnjih briga u tišini širokog prostora i moćnih brda. Tijesno nam je, guramo se u zagušljivim gradovima, mrzimo se, smetamo jedni drugima, a ovdje miruje nekadašnji svijet, čist i netaknut, prastari zakon zaboravljene ljepote i nadmoćnog mira uvlači se u kolanje krvi. Odavde, sve izgleda sitno i nevažno dolje u nizini, u donjem svijetu."
Kako reće nadahnut ljudskim sranjem....Ispraznošću života i skladom prirode....Meša je Isus posli Isusa.....Prorok nekog prošlog vremena,primejnjiv u mom svemiru.....Idol života,toliko poetičnosti u jednoj jebenoj činjenici...Svit je sjeban i vi ljudi ste u krucu...Dopuštate negativnim vibrama da nadjačaju svu vašu divnost....
komentiraj (0) * ispiši * #
Nikad nisan mislila da ću zdušno citirat Zdravka Mamića
Odakle početi?!Nabijen i ove korumpirane političare i prosvjetne radnike i sindikaliste i bankare i dušmane i idiote i debile i svu gamad društva.....Da čovik ne može dan priživit bez njihovih sranja....Nabijen i ljude koji žive u prošlosti,nabijen i jebene egomanijake....
Krenimo od Zokija Potočića ex.premijera....Dakle Zoki nabijen i tebe i te tvoje škole koje si paltija i diplomu koju si kupija,nabijen i ti odgoj ko ti ga je usadija jer nije napravia ništa dobro....Toliko ne BON-TON-a nisan vidila od kad mi se rodica udala i dok njen kum nije otvoria usta....Žali bože para i godina koje si uložija...I ti i on....
Nabijen i korumpirane doktore i profesore koji uništavaju generacije i generacije naraštaja i progone ih u bijeli svijet....
Nabijen i ovo društvo koje je u kurcu,nabijen i ljude koji mi dignu živce za dobro jutro zato jer ako to ne naprave njihov dan nije dobro počeo.....Nabijen i jebene licemjere koji pričaju jedno,a rade drugo...Nabijen i DonaldaTrumpa jer je jebeni raspršivač globalne mržnje...On bi se sad igra malo Hitlera.....Ma nabijen i njega....
Kao šta san već rekla ovi tjedan ko da su se svi dogovorili da mi dižu tlak ovi tjedan.....Onako za dobro jutro,pa nabijen i vas gospodo nedojebana....
Danas je trebao biti lijep dan,počela san kitit bor i izgleda ko kurac,nisan uopće zadovoljna jer san živčana....Jer zabavno je kad san živčana,zabavno je izbacit me s čvrstog stajališta....
Ovaj svijet nije ništa posebno,to je samo hrpa sjebanosti....Kakvih 50 shades of fucked up....Prije je 7 000 000 000 of fucked up.....
7 milijardi ljudi na ovom svijetu i svi doti jednog su u kurcu....Imali kurac,ne imali...Svi su sjebani....
Lipo san zaboravila sva sranja koja san trpila i zivila 5 godina i spomene slucaj korupcije na nekon osjeckon faksu jer procitala san naslov i odma se nađe neka budala da mi soli pamet kako san ja zivila u srednjoj....Pari da je popia svu pamet svita....Srednja je bila pakal pod reklamom raja....Srednja je bila teško licemjerje i gaženje priko leševa za vlastiti cilj...Puna nedosljednih ljudi i poduklih gadova.....Srednja je bila smrt....Srednja mi je sjebala psihu....Imala san 5 godina vidila san smrt,nije me psihički dotuklo.....Srednja me uništila.....Srednja je bila 5 godina sustavnog uništavanja moje egzistencije koju san tako branila....5 godina borbe s vjetrenjačama....Rezultat je bio normabel....Ali ja san pobjedila.....Danas 3 godine nakon pakla konačno živin plodove te borbe,rane zacjeljuju....I konačno san počela zaboravljat....Počela san se ne prisjećat....I naravno uvijek se nađe neko da vam skine tu krastu i otvori ranu na živo nek opet krvari....Nabijen i to...
Sinoć san sanjala da iden na koncert whitesnake-a....Da budem iskrena ne sićan se jer taj koncert već bia u Zagrebu ili će tek biti...Kako god bilo znan da neću biti prisutna tamo....Snovi su se izmjenjivali malo s tobom malo s njim....Podsvjest mi govori da je krajnje vrijeme da si nađen frajera...I podsvjest nabijen....
Kako je zabavno biti ja.....
komentiraj (0) * ispiši * #
Svemir i ljudska glupost su beskonačni
ponedjeljak , 14.12.2015.Na što se to svelo ovo naše novinarstvo i piskaranje po portalima.Dakle,u naslov šokantna vijest pitali su profesora zašto se nije ženio,a njegov odgovor ih šokirao...Bit ću iskrena i reć da nisan pročitala jer sigurna sam da u pozadini priče stoji neki suvisli razlog kao da nije htio ili nije mogao....To vam je kao kad napišu svi su joj se rugali jer je debela,a ona im je začepila usta i onda otvorite članak i skužite da je žena otišla na djetu i počela vježbat.Al ajmo da se ne lažemo pa priznajmo da joj je doktor sigurno rekao kako ona to mora napravit radi zdravlja,ne radi dušmana...
I tako piskaraju ova naša piskarala,danas očit svatko može biti novinar ili pisac....Đabe diplome onima koji ih zarade....Kad svaka šuša može zauzet njihovo mjesto pod ovim nebom.Glupo....Imamo toliko dobrih tekstopisaca,a opet nekako najveći prostor nam zauzima Vjekoslava Huljić....Svaka čast njoj,ali ipak imamo i boljih koji od nje ne mogu doć na red....
Ali neka nje i neka naših pisaca i tekstopisaca.Nek se njima njihovi snovi ostvaruju,onako kako oni to žele i nek se moji meni ostvaruju onako kako ja to želin.
Ponedjeljak ujutro,još uvijek sam za ništa,ali danas treba radit....Treba složit nacrte,treba slat mejlove,treba ovo,treba ono...
Danas bi trebalo i okitit bor i pospremit nepotrebne stvari....Još je rano za peć kolaće,a nekako da vam budem iskrena od kako san pod antibioticima splasnuo je i moj Božićni entuzijazam....Tamo negdje u mojoj podsvjesti je na vrhuncu uz sve bolove,ovdje u stvarnosti je još pospremljen u kutijama...I nekako ga neman snage otpakirat....Lani u ovo vrijeme sve je već bilo okićeno...Svaki Božić mi je na neki način najbolji i najgori....Zanimljivo je to....Kako nešto što toliko voliš može te toliko rastužit...
U isto vrijeme osječat toliku radost i toliku tugu....A tuzi nisam sklona....Valjda je to takvo vrijeme,da te podsjeti na nešto....
Unatoć svemu volim ovo doba godine i za nekoliko dana sve će izgledat predivno prepuno svjetla lampica i šarenih kuglica...
Mala ja cu tebe ženit! Da mi je kovanica od lipe svaki put kad san to čula danas bi imala račun u švicarskoj i živila od kamata....
Imala san jednu fazu u životu kad su sve majke govorile ti ćeš bit moja nevista,ja ne da tada nisan rasmišljala o udaji,tada nisan razmišljala ni o njihovim sinovima....Doduše to njihovo bit ćeš mi nevista ostalo je samo na riječima jer ni jedna nije dovela sina....
Pametni su to momci,očito...Pametniji nego majke....Pa su vješto izbjegli ispuniti te njihove fiksacije....
Zašto danas pišem o ovome?Zato jer nekoliko dana lik s chata,neki tamo BiH-ovac veli ja cu tebe ženit....I koliko god da je s jedne strane smišno i simpatično da hercegovac baci kletvu na tebe....dabog da se za me udala....pa mu ti uzvratiš s dabog da požalija svaku rić te rečenice....Zapravo u ovim godinama mi se baš nekako neda....Možda san luda,ali toliko toga želin napravit prije nego šta odlućim pripadat nekome.....Ma dobro zajebanciju na stranu....Ljudi se zanesu.....Sve dok se još uvik zajebaješ dobro je.....Ozbiljno dolazi kasnije.....
Moji fantastični kolege su odlučili sastanak s kraja tjedna prebacit danas i jebeš mu mater deadline je popodne...Stvarno ponekad ne kužin ljude...
Znate šta ne kužin?!Ne kužin kako se ljudi nađu u situaciji da kompromisno spuštaju svoje standarde....Npr.Moja rodica...Obrazovana magistrica dva jezika,ima love,lipa,oduvik govori kako će njen muž bit lip,zgodan,školovan,a na kraju se uda za nekog tko sve to nije.....Štoviše netko tko je antipatičan u svakom pogledu i izuzetno neugodan za boravit s njin u prostoriji...Jednostavno ne kužin,što se to dogodi ljudima da pristanu na manje od onoga što žele.....
Ja možda ne znam uvijek što želim,ali sigurno znam što ne želim....Ne vidim razlog da pristanem na nešto što je ispod mojih očekivanja....Pogotovo ako je to iz razloga da samo zadovoljim formu društvenih normi....
S druge strane postoji toliko simpatičnih ljudi na ovom svijetu s kojima bi se isplatilo pokušat potrajat....S kojima bi se isplatilo provat pokušat,da jednosavno o ovoj trajnosti u kontekstu uvijek i zauvijek jednostavno ne mogu razmišljat....
Ovi tjedan ko da su se svi dogovorili da mi dižu živce....Prvo stari jučer,ali dobro njemu to ide u opis radnog mista,a ja san bila umorna i bolilo me sve i pukla san....Pukla san do te razine da mi je tribalo po ure da se smirin s normabelon.. ZBOG,PAZI SAD!.....Čokolade koja se pojela dan prije.....Danas mi je pak živce digla prijateljica koja je išla provjerit nešto šta nije tribala....Da sam tila,pitala bi sama na takav način.....I baš kad se sjetim da san umjesto živciranja mogla glumit turističkog vodića simpatičnom purgeru i večer provest u zajebanciji,shvatin koliko san glupa....Šta to meni triba....Šta se ja opterečujen činjenicom da momak može bit bombaš samoubojica(nadam se da nije) kad me ta činjenica frustrira manje od činjenice da san se iživcirala 2 puta u 12 sati do te razine da poželin da netko raznese pola grada i riješi me dilema....
Znan,život je lijep i druga senzacionalistička sranja koja vam uvijek prodajem....Trenutno san živčana tako da niš od te propagande ovaj put...
Jedva čekam da ova godina nekako završi i da krenem dalje i da prije toga ne završin u ludnici.....Mislim da nakon svega završit u ludnici jednostavno ne bi bilo dovoljno mojoj egzistenciji....Bilo bi premalo...Bilo bi ravno činjenici da mi dijagnosticiraju slomljeno srce pa da zavarim doktoru u facu.....Ili da hodam ulicom i umrem od toga da mi cigla padne na glavu....Jednostavno nedovoljno meni....Kad odem,moram otić u velikom stilu.....
Kakvo to more proguta brod bez oluje?!
komentiraj (0) * ispiši * #
Hvala ti na ovim riječima ;)
nedjelja , 13.12.2015.Dva puta u pola godine za dušu u inboxu stiže mi odgovor:"Hvala ti na ovim riječima".Nisan baš od velikih gesti,ali ipak pomalo počinjem živit u uvjerenju da čovjek osim toga ne zna što bi još napisao...Da se ja nađen u takvoj situaciji,prva ne znan šta bi rekla.Očito ne zna ni on,ali ipak srećo,možeš reći drago mi je šta tako misliš,lijepo je znati da postoji netko poput tebe i tako nešto slično....Hvala ti na ovim riječima kao odgovor na dvije različite poruke,zvući kao da ti ponestaje inspiracije iako znam da nije tako...Ali dobro nismo cicije.Bolje išta nego ništa...Zapravo ko zna koja je poruka po redu pročitana i vjerojatno je negdje na izmaku snaga pa onda najednostavnije je ponoviti ono rečeno...Pa zapravo svi se mi ponavljamo,kad govorimo ono što mislimo...U ovih malo manje od pola godine koliko puta sam se ponovila,preko 140 postova koliko puta san ponovila jednu te istu misao,na isti ili sličan način.Toliko da se više ne mogu ni sjetiti gdje ću istu pronaći kad nekom zatreba....Jednostavno ću je izreći opet iznova onako iz glave...
Dan provodim u bolovima,u društvu Disneya na RTL-u,u zagrljaju deke jedući kokice i slatkiše i antibiotike i painkillere....Glava mi je kao balon,boli me svaka stanica tijela.Hvala ti na ovim riječima je zapravo opet došlo neočekivano....Opet kao kad vam nekto skuha čokoladu onda kad uopće ne razmišljate da želite istu,a dođe vam kao naručena...
Iako se šalim i pomalo cinično pričam o ovoj rečenici zapravo mi je jako drago što je s vremena na vrijeme pročitam...Što mi s vremena na vrijeme stigne neočekivano...
Da uvijek može bolje,pa naravno da može....Za koju minutu počinje FROZEN....I ovaj dan završit ću kako sam ga i započela s Disneyem i slatkišima i kokicama....Trebala sam danas kitit bor,ali toliko me sašilo da kauć me cijeli dan trpi i podnosi i iskreno mu se divim....Danas nisam prizor za pokazivanje,ali mom kauću to ne smeta...
Provala san milku s karamelom i lješnjacima.Orgazam ukusa....A sad se prepuštam zagrljaju deke i svom vjernom kauću dok gledam ledenu bjelinu uz pratnju Elzine pjesme....
I hvala tebi što si se sjetio zahvalit baš danas,na jedan od onih dana kad sam u najgorem izdanju i kad to najmanje želim...
komentiraj (0) * ispiši * #
Odluke i Odricanja
petak , 11.12.2015.Znate ono kad hodate ulicom i netko vam padne na pamet iz čista mira....Onako hodate ulicom i padne vam na pamet šta da se nađem face to face s Josipom Lisac,šta bi joj rekla,pod pretpostavkom da upadnemo u priču....Meni se to zadnjih dana često dešava....Hodam ulicom,ne razmišljam o ničem i puf šta bi bilo kad bi se sreli,na rivi,sada,ovdje,tamo,sutra,za mjesec,za pola godine,tu,tamo,negdje.Ne ja i Josipa....Ja i netko drugi...
I krenem si vrtit scenarij u glavi,uvijek neki solidni,da ne ispadnen preglupa ili da ispadnem onakva kakva bi trebala biti....Ali zašto da se lažemo....Da mi se to stvarno desi u životu vjerojatno bi se smijala ko zadnji debil....Pola onoga što sam izrekla u glavi ne bi ni izašlo na svijetlost dana.
Tko još budan sanja takve gluposti...Tko još hoda sanjajući....Tko još sanja hodajući....Ove godine san zaželila radit gingerbread cookies ilitiga medenjake po naški...Ne znan zašto,kod mene se to nikad nije radilo,ali ove godine sam poželila radit medene keksiće....Prvi put.....
Ova godina je bila cijeli jedan mix dobrih i loših momenata,ali sve u svemu vidljiv je napredak.....Imam osjećaj da sam ponovo živa nakon dugo vremena....Preživila sam depresije,preživila san upale,preživila san ljudske gluposti....Uspješno san izbjegla ljudske pizdarije,dotakle su me minimalno ili nikako...Uživala sam radit ono što volim,bila sam u Firenzi,upoznala san nove ljude,vikendica je konačno renovirana,apartman se iznajmljiva.Moj dvogodišnji rad konačno je dobio zasluge....Isplatilo se...
Nisan sklona donošenju novogodišnjih odluka...Odluka je odluka,bila donesena minut prije ili minut nakon ponoći.
Svoje odluke donosim onda kad mislim da je trenutak za to.Nekoliko puta san novu godinu pokušala dočekat s knjigom u ruci s nadom da te godine neću imat popravnih,na kraju sam shvatila.Novogodišnje odluke su za kurac,jer nećeš ti ništa napravit,ako to stvarno ne želiš.Svaka odluka je ista,ako si je donio s ciljem da je ostvariš,bez obzira na trenutak u kojem je donesena...
Ista san i po pitanju odricanja....Čemu se odricat suludih stvari poput čokolade i gluposti,kad znaš da si lud za istim i da ćeš opet zadovoljit svoje potrebe.Zašto nitko na primjer ne poželi odreć se zlobe ili ratova ili razaranja tuđih života,zašto se ljudi ne odriću kockanja s vlastitim životima,zašto na primjer se ljudi ne odreknu napuštanja obitelji,zlostavljanja drugih,zašto se ne odreknu novca koje imaju previše.Svi se odriću gluposti,stvari koje znaju da im ne predstavljaju previše u životu.Čokolada na primjer...Ili je jedeš ili je ne jedeš....Jedeš ako ti se jede,ne jedeš ako ti se ne jede...Jednostavno je....Nije to neka hvale vrijedna gesta prema nećem iznad nas....Znam u ovo doba godine ne govorimo o odricanju.To se radi za Uskrs...Božić je pak namjenjen odlukama,štoviše novogodišnjim odlukama.....I znate šta imam jednu....Ostat ću ovakva kakva sam i trudit ću se bit ista dok god ne dođe vrijeme da nešto promjenim....I odreć ću se,makar nije vrijeme za to,ali odreć ću se svega negativnog što me okružuje i neću dopustit da ta negativnost pređe na mene.Širit ću optimizam i ovu nesebičnu ljubav kakvu poznajem pa makar i ljudima ledenog srca.Bit ću to što jesam.
Čudno je to,pročitamo toliko tužnih priča,štoviše bombardiraju nas s tolikim lošim stvarima koje se događaju u svijetu,da jednostavno zaboravljamo da se trebamo radovati.Čitamo o ratovima,o bombama,o potencijalnoj smrti,o sudnjem danu,o tome kako nas netko može napast,kako je netko nekome nanio bol,uništio nečiji život.Čitamo i slušamo o kojekakvim stvarima koje će pokvariti našu sreću i ćivimo u strahu od istog,a da i ne primjetimo da je taj cilj već postignut..Nismo sretni i bojimo se...Ćemu?Zbog ćega?Zbog koga?Od kad znam za sebe u ovo vrijeme uvijek se prikazuju mračni filmovi,na silvestrovo redovito prikazuju matrixa i batmana i da se razumijemo nisu to loši filmovi,ali bave se nekim tematikama koje nisu u svrhu štirenja radosti,već u svrhuu podizanja svijesti o nekim ozbiljnim stvarima.I lijepo je to,podržavam to,ali ne u vrijeme blagdana....U ovo vrijeme želim gledati radost,gledati sve tonove crvene i zelene,želim gledati lampice i bijelinu,želim osjetiti kako miris kolaća širi toplinu...Želim gledati osmjehe u šarenim kuglicama i želim slušati Božićne pjesme.Kad otvorim vrata zabljesne me hladan zrak,želim osjetiti trnce i kasnije se zavuć pod toplu deku u još topliji zagrljaj.Znam puno je tražiti da blagdani prođu bez stresa,puno je tražiti da sve prođe onako kako bi trebalo,kako bi htjela...Puno je jer ljudi nisu poput mene,sreća im nije prioritet.Njihovi prioriteti su ipak malo drugačije prirode.Njihova radost dolazi s nekih drugih mjesta....A,ja?Ja ću uvijek biti djevojčica u crvenom,koja je uvijek spremna obojiti svijet u boje božića,ona koja uvijek spremna proširiti miris kolaća i ponuditi zagrljaj ispod deke,nakon hladnog snijega...To je moja odluka....Moja životna odluka.....Da uvijek ostanem djete s dušom bake mraz...
komentiraj (0) * ispiši * #
More sex,less stress in time of X-mas
Mislim da su svi ovi budući pedagozi u kurcu i da se međusobno moraju počet jebat onako zapravo kako bi riješili sve svoje probleme....To vam je ekipa moj prijateljski savjet i besplatna psihološka dijagnoza...More sex ,less stress.Al dosta o vama,ko vas jebe...Nitko,to smo već ustvrdili....No hard feelings,znate da ja sve ovo govorim s osmjehom na licu i toplinom iz srca i da ne mislim niš loše i sve govorim u najboljoj prijateljskoj,nesebičnoj namjerni....Ali sad stvarno,ajmo malo o meni...
Zadnjih dana se dešava neš ful ćudno.Ko da su se svi konobari u gradu dogovorili pa mi namjerno rade srca od pjene u kavi....Nekidan je jedan doša do mog stola s dvi čikare i pita jel piješ iz male ili velike šalice,s više mlika ili manje?Ja ga gledan i ne virujen...I kažen ma svejedno je brate samo donesi....Sinoć se desilo da se kafana u jednom momentu ispraznila i ostali nas troje..Ja,Taša i konobar...Kad eto ti njega s pričon i cure šta ćemo sad radit?Ja san krepala od smija.Lik je Taši reka da je nie pripozna,šta je meni bila odlićna podloga da je krenen zajebavat.Eto vidiš kad se inkartaješ,čovik te nie pripozna...
Inaće dan prije Taša je napravila takvu pizdariju od svog života,rekla san joj sljedeći put da joj se neću ni javit....
Čule smo se to jutro i ona je morala na faks,ja san imala cili dan teren i rekla je javit se oko 6-7 uri kad joj završi kolokvij,njoj su odgodili kolokvij i nije se javila,ja san otišla doma leć jer pijen antibiotike i bolilo me sve živo....Ona kraljica zvala mene 10 puta,ja se nisan javila,na kraju zvala brata da me probudi....Dakle aj nek mi neko objasni ka prvo ko to ide na općinu,bez da prije provjeri može li ovi drugi doć....Druga stvar ko to nakon ispita koji je završija u 10 ide na kavu s nekim ko mu se ne javlja umisto da ide doma,jer je krepan...I na kraju ženska popizdi ko da san ja kriva....Jel mogla javit da su joj odgodili ispit,ja bi joj rekla tada da iden doma lec....Dakle logika,ženo logika.....Doduše to je ona,kod nje ništa nema logike.....
Inaće zadnje vrime se samo šopan kolaćima i planiran šta ću radit za praznike od kolaća naravno....Do nove godine doć ću ko guda,mogu me komodno na ražanj nabit umisto praseta za novu godinu....O stresu oko posla neću danas....Sve šta iman reć je: I ovo poslovanje isto nabijen na kurac....
Sinoć san kao pametno stvorenje popila crni čaj,a posli toga martini i nakon toga antibiotik naravno....Toliko o odluci da neću pit,a onda san i zapalila jer eto uvatili su me živci šta zbog Taše,šta zbog Đinđerice i njenog kurca...
Trenutno dajem nekakvo korisno savjetovanje oko neke kupaonice.....I ova naša investitorica je rekla da joj sastavimo ponude i tako to....I znate šta ovde je lip dana iden ručat i iden udrit đir,jer ovde je sunce....
A ovdje u Splitu Božić je prisutan,koliko god je to moguće unatoć sunčanom vremenu i sjebanim ljudima.Ja vama šaljem dobre Christmas Vibes
komentiraj (0) * ispiši * #
Za sve vas,ja san avion
nedjelja , 06.12.2015.Lolito je postao volonter godine.Salim se nije toliko bitan u svijetu.....Al u nasoj sredini veliku stvar radi iz dana u dan....Uglavnom popili smo nakon dodjele priznanja kavu na zapadnoj.....Bilo je zabavno,definitivno jedna od boljih kava....Iako rekli su mi da je Dean gay,jer netko je nekom rekao da se to priča tamo po istarskim selima.....Šta je najsmišnije nije me šokiralo,zapravo ne vjerujem u to....Jer babe pričaju po selu....Ali svejedno danas nikad ne znaš...Al smišno mi je....kako god okreneš....
To ne mijenja moje mišljenje o njemu i moj stav o svemu vezano za njega.....
Izuzmemo li činjenice da letin ko albatros i izgledan ko avion i my crew USS je u parkirana u bračkom kanalu....
Kava je bila dobro skuvana,šta je je...Bro i Karlita su se svađali čije knjige su veće arheološke ili povijesne....Zapravo oboje su toliko uživali u toj prepirci da ih je bilo grijeh ne gledat...
Inaće skužila san u zadnje vrime da ovi horoskopski blizanci 25+30- nekako valno funkcioniraju na istoj razini samnon....
Čuvala san rodicu.Ta mala,to je zvir,ono ja bi to tukla i ne dala plakat.....
Neki ljudi bi trebali ic na poduke iz roditeljstva ili bar na poduke o adekvatnom odgoju.....
RODITELJI TUCITE SVOJU DJECU!!!Tucite ih da ne postanu mala manipulatorska derišta....
Šarmantno lice,plave okice......Ne moš joj odolit,ne moš joj reć ne,a mala već s 2 godine gura svoje....
Dean ne može bit gay....Neman ništa protiv pedera stvarno,ali lik ne može onako idealizirat ženu i primat ga u šupak...Znan kako ovo sad zvući,ali nazovimo stvari pravim imenom.....
Iman upalu uha i cila san skuvana....Radim na projektu....mislim pokušavan,do kraja tjedna trebalo bi zgotovit.....
Danas san ćula kako je Kolinda bila Milanovićeva studentska ljubav i kako mu je slomila srce i kako je on zato danas taki šupak prema njoj....Za krepat....Ma šta očekivat od čovika koji je vođa crvene partije,a vlastita žena mu nosi plavo u izbornoj noći...Šta očekivat osim frustracije....
Ali dobro lako meni za njih...Zadnjih dana se dopisujem s nekin BiHovcem.....Djeluje okej,ali nekako neš mi ne štima....Uvik bude tako.....To je ionako samo dopisivanje...
Danas san vodila rasprave o cjenicima s kolegicom koja je zaključila da nismo profesionalci.....Mislim se po kojoj jebenoj logici imamo dvi diplome u rukama i stručni smo.....Po čemu to nismo profesionalci....Sad bi tribali stavit neke dječje cijene,jer ona je zaključila da smo djeca u vrtiću....Mislim znam da ona to ne radi namjerno nego zato jer je nesigurna,ali jebemu sve...
Vrime je da počnemo radit...
komentiraj (0) * ispiši * #
Znam,pišem ti to što osjećam...
petak , 04.12.2015.Pročitala san tekst Ingrid Divković pod naslovom bolje da najebem zbog duše koju imam,nego zbog duše koju nemam....I čitam tako i mislim se jebote što je to pošlo ukrivo da smo postali ovakvi....Ne razmišljamo uopće o ničemu...Ne mislimo o sreći,svojoj,tuđoj,ikakvoj....Ne mislimo na sebe,ne mislimo na druge....Nekako kao da se trudimo mrtvi hodati svijetom......Trudimo se da nas ništa ne dotiće,da ne dotićemo nikoga i čudimo se kako nitko nije spreman da nam pruži zagrljaj,utjehu kad nam je potrebna,a sami nismo spremni ponuditi isto drugome....Kad ste se zadnji put smijali bez razloga,kad ste usrećili sebe nekom glupom sitnicom,eto radi sebe....Ja ću vam reći...Ne sjećate se...Ne sjećam se ni ja kad san zadnji put otišla pogledat neku predstavu jer eto volim kazalište,bez straha da će vas svi čudno gledati jer došlia sam sama....Kad ste zadnji put zaplesali na ulici samo zato jer svira vaša najdraža pjesma....Ne sjećate se jer da ste to napravili svi bi pomislili da s vama nije nešto u redu....I nije...Ludi ste i bojite se svoga ludila....Čemu?..Bojati se svoga ludila je kao da se bojite sebe samoga....
Ludilo....1.12.Otvaranje božičnog sajma u splitu i moje prijateljice u kafiću i najbolja upilala da je slikajem i pitam je oćeš kapu djeda mraza,ona onako oduševljena DAAA....Taša je pak pitala odakle mi kapa djeda mraza i zašto je nosim u torbi.....Ja kažem pa božić je....Njoj je bilo čudno....Grad je predivan i cili u Božićnom tonu,ali da sad na glavu stavim kapu na glavu svejdeno bi izgledala ko debil i svi bi buljili,a meni se neda biti objekt promatranja.
Jutros listam fejs i naletim na neki članak....Zapravo lik je napisa otvoreno pismo ženama koja je razlika između one koju će ženit i one s kojon će se zabavljat....I sve je to u redu,ali ne vidim kako je to relevantno za opću populaciju....Svrha njegovog otvorenog pisma?!Da porući ženama kako bi jeba,a ženija nevino....Nikad nisan razumila te dvostruke standarde....Debil san za takve stvari,ma debil san i kad se ljudi krenu fačkat preko društvenih mreža.....Ko da su negdi puten izgubili muda i jedni i drugi pa sad te društvene mreže služe ko posrednici....Bilo je takvih situacija di ljudi jednostavno kad se nađu uživo ne znaju šta bi rekli....Društvene mreže daju neki lažni osjećaj poznanstva,a i nekako ne kužin di je lijepota toga da nekom kažeš nešto,a ne vidiš mu izraz lica....
Jučer se desilo nešto skroz ćudno....najbolja se rasplakala na telefon iz čista mira....U ovih 7 godina otkako je znam,mislim da san je vidila svega 2-3 puta kako plaće....Ona mene,neman pojma jel ikad vidila da plaćen....Dobro,ja nisan osoba kojoj se ćesto dešava da pusti suzu,ne dešava mi se ćak ni rijetko....Ali kad malo bolje razmislim baš rijetko pustimo suzu...I bolje je tako...to je samo gubljenje vrimena....Ja više vićem kad san ljuta....Tugu baš i ne poznajem,ne znam jednostavno je tako...
Jednom san vidila kako je jednoj mojoj kolegici prijateljica nabrojala nekoliko stvari zašto je voli onako bez razmišljanja kad san to vidila zamislila san se šta bi ja mogla na taj đir napisat o najboljoj,nisan mogla naći rijeći,a onda san napisala post,onako iz glave posvećen njoj nekoliko dana kasnije,kad san ga obavila rekla sam sebi:vidiš ipak znaš što bi rekla..
Sve je moguće ako se prepustiš i ako si iskren...
Ima tu i drugih ljudi osim Najbolje o kojima volim pisati.Volim pisati baš zato jer volim to kod njih...Volim te činjenice o kojima pišem,koliko god da se netko možda ljuti ili mu smeta....
Moj prijatelj ima curu koja je fantastična,ali je kučka i ja to cijenin kod nje.....Nas dvi se baš ne družimo,ali kad se vidimo družimo se sasvim u redu.....I otvoreno kažem u društvu da cijenim tu njenu BITCHY stranu....Ja osobno nisam tu svoju stranu nikad razvijala,uvik je nekako potiskujen i trudin se da ne buden okrutna prema drugima,bar ne za vlastite ciljeve.....
Ona je i dalje jedno od najdivnijih bića koje poznajem i iskreno to mislim...I ima tu jednu lošu crtu koju obožavan kod nje......Inaće rođene smo u istom znaku u nekoliko dana razlike,možda je i zato....Cura će vam dati srce ako treba da kuca za vas....Ali kad krenete dramatizirat i zajebavat za razliku od mene dovest će vodu na svoj mlin u sekundu,neće pričekat neko bolje vrijeme u strahu da vas ne povrijedi....Po tom pitanju čak ispadne i bolja za sebe nego ja.....
Dosta san pisala o stvarima koje ionako već više manje svi znaju......
MANJE-VIŠE
komentiraj (0) * ispiši * #
Under pressure
srijeda , 02.12.2015.Apsurdno mi je više govoriti o čudnim podudarnostima...Sinoć je ovdje poćeo Božić...Kućice na rivi,kuvano vino,glasna muzika,milijun lampica nad gradom,moja knjiga se ponovo vratila u moje ruke.Bila san s Tašon i Najboljon popit kavu.Mislim da je na kraju Taša ipak skužila nešto iz knjige,jer ne brza u trenutnoj situaciji s bivšim...Za početak je malo ukrotila svoj ego što je za nju velika stvar....Meni je posebno drago zbog toga jer me zabolilo iščitavanje iste kao da čita popis za kupovinu...
Sanjala san nju i P.Đinđer i ne znan kako su se obje našle na istom mistu,ali dobro...Ali nije to najbizarnije što mi se danas desilo,a tek sam se probudila....Kako je otpoćelo ovo Christmas time,prije nekoliko dana sanjala sam kako gledam Božićne filmove s nekim,a nekih mjesec dana unatrag dok smo Taša i ja još pričale o Londonu vidila sam sebe tamo kako slavim Božić s nekim.....Jutros palim fejs i prva slika je nadahnuće u Londonu upravo....I opet se zapitam wtf?
Druga stvar koja me jutros uhvatila i ne pušta je nova pjesma Luminize-a i u ovom trenu jebemu je jedini mjerodavan komentar.
Obožavam ovo doba godine iako je ovdje u Splitu još uvijek jako toplo za zimu.Sve je nekako sjetno i jako puno ljudi je vani...I nekako mi se neda pričat sranjima koja se dešavaju...Neda mi se uopće razmišljat o svemu tome....
Unatoć svemu osjećam se odlićno.Manje više ljubav je to što osjećam.
Znate ono kad se na nešto želite osvrnit i onda sjednete i krenete pisat i shvatite da vam je mozak prazan....Da,ja upravo imam taj osjećaj....Toliko toga za reći,a misao iz glave ne ide van....Kao da san na nekom drugom mjestu...
I opet jedan post razvlačim na dva dana,ali nema veze....Jučer san cili dan bila u sorbulu,bolila me glava i kauć mi je bio najbolji prijatelj,ni danas nisan ništa bolja,ali preživit ću...
Trudim se da ne mislim na sve stvari koje me živciraju zadnjih dana,ni na ljude koji me živciraju također....Pročitala san negdi kako u ovo vrijeme ne bi bilo loše nazvati ljude koje dugo nismo ćuli....Osobno ne volim telefone i sms-ove i sve te inačice komunikacije koliko volim face to face susrete...Imam jednu tetku koju stvarno nisam drug ćula....Toliko dugo da mislim kako će biti glupo da je sad nazovem samo da je pitam kako je....Sigurna sam da hoću za nekoliko dana dok se malo zbrojim....Još uvijek sam pod dojmom svega što se događa....Od ove nestvarne telepatije do činjenice da san možda završila s DSK....Mislim ne znam,opet ne znam....Od zadnjeg puta se nije javila....Ja zapravo ne plačen za tim što san rekla,ali svejedno ne bi tila se osjeća povrijeđeno...Mislim ni ona ne pokazuje povratne impulse.....
Zapravo glupa san oko ovih stvari,jer koliko god mogu razumit i pročitat ljude,negdje duboko u sebi pretpostavljan da su odrasli i racionalni...Znate šta?Nisu....Ljudi lako dižu nos i shvačaju osobno što im se kaže,uvijek im treba objašnjavat što misliš,jer zapravo te ne slušaju.....Mislim slušaju,ali ne čuju....Nije im jasno kako te nije moguće povrijediti,kako si očvrsnuo,kako si pojačao kule....I ne trude se....Jednom mi je netko rekao,a takvi su rijetki."JEBO KULU KOJA JE PALA NEOSVOJENA".Smijala sam se tada,čak sam se i složila s teorijom i još uvijek se slažem s istom...Da je SULEJMAN samo ušetao kroz vrata i rekao ovo je moje,njegov doprinos ne bi se cijenio ni upola kao što se cijeni danas.....Istina je da to možda i nije najbolji primjer za dati,ali princip je isti......Trenutno san u fazi kad mi se zaista ne da trudit oko ljudi,znam totalno netipično za mene....Poneka dmi je draže boraviti u vlastitoj iracionalnosti,nego hodati prazno među svim tim neistomišljenicima.....Nego slušati kako oni traže objašnjenja na jednostavne odgovore....Zašto se napio?Jer mu se pilo!To nije njemu slično,pa jebemu svi imamo pravo ponekad pustiti kočnice.Ni meni nije slično puno toga....Nije mi slično da kažem ono što mislim,ako pretpostavljam da to može ozlijediti nekoga,pa sam ipak to napravila....Nije mi slično da se prepiren i kažen šta mislim o suradnicima,da oni stvarno ne pomisle da san to spremna ponoviti pred glavnim odgovornim,pa opet napravila sam to....I kad napravite nešto što vam ne slići,svi vas traže objašnjenja jer ne ponašate se u skladu sa sobom....Zapravo oni se ne mogu nosit s činjenicom tko ste....Navikli su vas gledat iskontroliranog i normalnog,a onda odjednom ste poludili....Ne može svatko razumit vaše ludilo,ni vaše stanje normale....Meni su trenutno svi kući i malo fali da se ne pokoljemo,jer previše nas je i bliže se blagdani...I nitko ne razmišlja kako bi mogli proči ugodno jer nikad ne znaš što sutra donosi....
U ovakvim situacijama poželim biti negdje gdje ne mogu doći....Ove godine izašla je Božićna reklama u kojoj otac odglumi svoju smrt ne bi li dovukao svu svoju djecu i unuke kući na Božić....Ja sam trenutno u fazi gdje bi moj više volio da nisam kući za Božić.....Ne zato jer me ne voli,nego zato jer mu je previše da smo svi skupa...Uvijek....Takav je bio i njegov otac,ne možeš to promijeniti....A opet s jedne strane mi se čini da je to svojstveno ovoj generaciji rođenih 60-ih....Svi su pukli na mozak,a sat kod psihića košta 300kn,pa ono...Tko još ima love za bit zdrav...
Boli me glava već treći dan,prehlađena san i najraše bi se zatvorila u sobu s kolaćima dok ne dosegnen prekomjernu težinu ko oni ameri da moraju skinit zid kuće da me iznesu vanka......Zapravo sve šta želim je ona slika Božića u onom stanu na Maksimiru,ispod one Božićne deke,ja i moj svijet....Ovo mi postaje psihićki opterečujuće....
Ma nabijen i sve to na kurac,vraćam se u krevet....
komentiraj (0) * ispiši * #