Sunce obećajem misli su mi pozitivne....

petak , 18.12.2015.

Uvate čovjeka ponekag egzistencijalne krize,pogotovo u ovo doba blagdana,kad pomisliš kako nemaš s kim podijeliti radost onako kako ti to gledaš u filmovima....Onako kako crveni debeljko uvijek priča u bajkama dok prelijeće preko mjeseca....Uhvati čovjeka neka nostalgija za ljubavlju....Ne brini se proći će....Proći će prije nego šta misliš...Proći će prvi put kad vidiš svoje najmilije kako ti se osmjehuju u susret...Proći će kad ti se najmanje dijete suludo zaleti u zagrljaj i pokloni ti onaj najiskreniji i najtopliji lanac oko vrata...Ručice i poljubac težak poput utega,šta ti prikuje srce za pod da se poželiš ne pomaknuti da se taj osjećaj ne poljulja i prekine....Prođe to vjeruj mi....

Protekla dva dana hodam besciljno ulicama,ovdje je jako toplo,jučer je na rivi bio pravi Božični osjećaj Kube....Toplina i feliz navidad.....Hodam i slušam ljude,gledam ih....Pričaju kako mi živimo na ulici,kako drugi to ne mogu razumit...Kod nas je uvik toplo i ljudi stvarno mnogo vremena provode izvan kuće...Na ulici....I zaista malo tko to može razumit.....Mogla bi reći da razumijem jer zaista razumijem,ali ipak meni su blagdani nešto puno skrivenije...Nešto unutar tvoga svemira,najunutarnjije tvome biću...Blagdani su toplina pod prigušenim svjetlom,odsjaju lampica u staklenim kuglicama i zagrljaj pokrivaća u naručju šalice toplog napitka i mirisnih keksića,s daljinskim u ruci i pjesmama na repeat....
Nema to veze s lijepo umotanim poklonima,niti s najfinijim jelima koje spremiš.....Blagdani su osjećaj,ambijent.....Prostor u određenom vremenu....Prostor koji si oplemenio u skladu s vremenom....

Tila san se osvrnit na ovi monstrumski potez osiječkog policajca nad starcom,htjela san se osvrnit i na moralne i državne zakone i njihove razlike,a onda san pročitala jedan članak iz 24. sata...I onda shvatiš da je sve to nebitno...Shvatiš da cijeli dan slušaš ružne priče i da one lijepe ne doživiš....Lako je pretpostavit o kome se radi ili o ćemu se radi....
Dean Pelić naravno.....Taman kad pomislim da mi čovjek ne može biti draži,da ne može meni sličnije razmišljati dva svijeta udaljen,dva vremena od moga svemira.....
Shvatiš da netko tko je toliko zaljubljen u ljubav,netko tko toliko voli život,netko tko toliko pozitivni i otpimistično živi isti...Zapravo sve to nema podijeliti s nekim....Zapitaš se nad sobom....Kako je moguće da takvi ljudi lutaju sami pod ovim nebom....Kako je moguće da toliko bliske duše bivaju toliko udaljene....Lutaju besciljno,svaka za sebe....Nije on jedini primjer,nisam ni ja jedini primjer...Mnogo je takvih primjera,previše,da ne povjeruješ koliko.Da se smrzneš od spoznaje....

Toliko mi pjesama lutalica ovih dana prolazi kroz glavu.....I sada dok pišem o ovom lutanju,i nakon činjenice da on obožava to isto besciljno lutanje...Ne izmišljam,piše,negdje je rekao....Nekako više mi je postala dnevni razlog za osmjeh iako trenutno mi je teško smijat se,ne zbog ovih razloga nego zbog činjenice da mi opet dižu tlak glupostima.....

Zašto,ali zašto svaki trenutak mira netko mora pokvarit...uopće se ne čudin ljudima koji odjebu sve i odu u pičku materinu....Nema tog novca koji može platit čovjekov mir.....Kad živit s ljudima teško je izgraditi sebe,teško je jer vas uvik oblikuju prema sebi.....Kako da čovijek živi svoj život kad ga drugi sustavno uništavaju.....

Toliko pozitivnih osjećaja uništi trenutak tuđeg ludila....Ne,neću kvarit dan glupostima,neću se živcirat....