Marketing
"Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari, to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem: biću ti prijatelj."
Obično mi inspiracija dolazi kad ne radim ništa,kad spavam,kad sam vani,tako to biva....Sad kad sjednem za laptop neman ni jednu pametni ideju šta da pametno kažem u ovo pametno vrijeme...Kao blagdani su iako po malo čemu se zapravo to osjeti....Da obožavam ovo doba godine i unatoć svim lošim vibrama i dalje mi je nezamjenjivo,ali gledam tako te priče i ne znam šta bi rekla.
Zašto baš u ovo doba godine stave te neke priče koje te natjeraju da osjećaš jadno zbog vlastite sreće....
Ali ne bi o tome,zaista puna mi je kapa priča o tome kako je život ovdje sjeban,kako nas političari potkradaju.Puna kapa mi je marginaliziranih priča i pretjereivanja....Ljudi razmišljaju glupo i subjektivno....Ne logički...Mislim po kojoj logici čovjek se odrekne zarade 700 milijuna dolara da bi doša bit premjer države koja je u većem dugu nego njegova godišnja plača....Budala,ako mene pitate.....Nesebična budala....Ne lopov kako drugi kažu...Jer samo budala bi se odrekla svoje sigurnosti da pokuša spasiti drugoga....Al tko sam ja da mu sudim kad sam ista takva.....
Neka njega,možda se ipak sve u dobro pretvori....
U ovom pred novogodišnjem periodu svi se žale na neke ljubavne probleme,na neke novčane probleme.Ja brate uopće neman problema niti volim niti iman para,a boga mi nit razumin te njihove probleme....
Jedni su nerealno presretni i to kriju od ostalih,misleći da će ih ti isti osuditi ili da će in zavidit...Drugi pak jedni druge provociraju dok neko ne pukne,gaze po granicama onoga drugoga iako se vole...Podejbaju se međusobno na principu ko će koga ako ne svoj svoga......Znaju da za njih ne postoji ništa drugo osim njih i opet nekako nikako da suzbiju ponos i da netko popusti,jedan drugog provociraju i onda se ljute,na onog drugog jer provocira,pa se ovi prvi ljuti jer se drugi ljuti....I tako u krug...Tolike godine svedeš na podjebavanje...Zašto?Ćemu?
S druge strane ovi nerelano sretni trude se da svi vjeruju u to,ali zapravo to je ona prva zaluđenost....Znate ono kad se zaljubite pa non stop visite skupa kao da život prije toga nije postojao....Dok se svi oko vas trude razumjeti i odobravaju to jer u načelu boli ih kurac s kin ste i šta ste,jer imaju i oni svoj život....Ne znaći da im ne smeta što su van dali toliko vrijeme a vi ste ih uzeli zdravo za gotovo...Doveli ih pred gotov čin i sad očekujete da budu zadovoljni.....Sretni su oni zbog vas,ali to ne znaći da in ne meta vaš stav prema tome...
Da istina,znam zadnja san osoba koja bi išta trebala reć i zadnja san osoba koja će išta reć jer neda mi se objašnjavat sebe...Davno san naučila da dobre namjere su uzaludne kad se radi o ukazivanju na greške....Onaj tko kaže bolnu istinu uvik je glasnik loših vjesti....Ne treba mi to u životu....Niti mi se da pretakat priče iz šupljeg u prazno...
Ubija me ova blagdanska žderačina onako dva dana ne mogu disat niti mogu pogledat hranu....Sutra imam večeru i već mi je muka,ali dobro treba se,šta ćemo....To je to doba godine....
Novu godinu još nisan smislia di ću slavit,najrađe bi se zavukla doma pod deku i jela čips,ali treba izać među ljude.....A i iman neke dogovorene kombinacije...Zaprarvo se jako veselim šta ću jednu novu provest s najboljom.....
Godina kao godina bila interesantna,daleko od fantastične,ali daleko bolja od prethodnih....Od lanjske svakako.....
Bar šta se mene tiće....
Jučer san si pisala natuknice šta me sve inspiriralo da slučajno ne bi zaboravila o čemu pisati,do danas san već izgubila žicu....
Moja vječna inspiracija je negdje napisala tj opisala svoju viziju savršensta i iskreno mu želim da to pronađe u nekom osobitom...Ne nužno u meni iako bilo bi simpatično,ali nećemo se lagat...Kolike su šanse za to?
Ingrid Divković je pisala o sretnim debelim ženama i svaka joj čast na tome....Jedite koliko vam srce želi...Dijete su za kurac....Ozbiljno,najozbiljnije dijete bar u mom slučaju imaju jojo učinak....Svakako da treba pripazit,o količinama i onome što jedete,ali odricanje ne dolazi u obzir...
Na stranu Ingrid i njen genijalan um,nešto drugo je ovih dana privuklo moju pažnju.Postoji stranica naziva ČITAJ KNJIGU....
Za one koji vole čitati može se naći svašta....
Moju pažnju je privuka jedan citati,a glasi:
"Nevjerojatno koliko napora ljudi ulože da promijene druge. Da ih natjeraju da misle kao i oni, da osjećaju na isti način i da čine ono što bi baš oni željeli. A pritom nipošto ne žele da to netko radi njima."
Izvan okvira
Lea Brezar
Uvijek san se borila s vjetrenjačama uvijek sam se vidila kao onu izvan okvira,kalupi mi nisu pristajali da se prilagođavam njima,uvijek sam kalupe radila po svojoj mjeri,tako bi bar trebalo biti....Nisam se nadala da je netko zažeo taj dio mene u rečenicu.Ali puno toga ja nisam znala,ni dan danas ne znam....Veselim se neizvjesnosti,makar neke stvari mogu predvidit,mada neke željno iščekujem....Neke stvari vidim u toliko različitih varijanti...Znate kao onaj jedan trenutak kad se nađete s nekim oći u oći,a taj trenutak svaki put izgleda drugačije,ali uvijek je ista konstanta vi oći u oći....
Znam zvući sanjarski,ali jebe me se....To je dio mene...
Glupa sam za mnogo stvari,ali sanjarenje mi je dio DNK.Dio mene dio moga svemira....
Jučer mi prijateljica priča kako joj bratu biša cura radi scene,danas mi priča kako se ona dopisuje s bivšim....Zove ga meni kaže budi tiho jer rekla san da san doma....I mislim si čemu....Zašto se ljudi uvijek vračaju na staro,zašto jedni drugima žele poremetit mir....Zašto je toliko teško druge pustiti da budu sretni....Kad se u nama ljudima javi taj sebični moment da poželimo natrag nešto što smo odbacili,slučajno ili namjerno,nebitno,više nije dio nas....
Znam možda da san zabljubljena i ja bi razmišljala isto,možda i hoću,nikad ne znaš.....Možda će cijela ova moja racionalnost past u drugi plan jednog dana kad se to stvarno dogodi,ali ipak,nekako nadam se da neće....
Jednostavno san cijepljena protiv toga,ne mogu držat nekog s saznanjem da ga mučim svojom prisutnošću...Možda zvući kao odustajanje,ali ponekad napuštanje je zapravo oslobođenje,spašavanje.....Treba znati kada ostati,ali još važnije treba znati otići....Znam teško je ponekad,ali ljubav je iznad sebeljublja....Zapravo ljubav jednostavno ne poznaje tu sebičnost da nekog vežemo iako znamo da tu ne želi biti,ali očito svi istu shvačamo olako,zdravo za gotovo....Mislimo da je dovoljno reći te dvije male riječi i da to sve pobjeđuje....
Kažu da je u ljubavi i ratu sve dopušteno.Ne slažem se!Za oboje potrebna je hraborst i povjerenje svaeznika,bez toga smo tek sami pred svijetom izloženi i ranjivi....a malo tko je sposoban da se bori sam protiv svih,pogotovo ako uistinu nije suguran u svoj cilj...
Šta namo to dođe da nešto tako jednostavno i smisleno zakomplicramo da na kraju nanosimo bol sebi i drugima....Da se rodim 100 puta neću to shvatiti,zaista,uzaludno mi je gledat i trudit se razumit.Glupa san za te stvari.Ne ide mi,možda je i tako bolje,kako kaže Plavi orkestar "naviko sam biti sam."
"Kako su ljudi nesavršeni. U svemu. Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže u ženi u drugom čovjeku u laži. Potrebna mi je ta druga polovina, a o njoj ništa ne znam. Drugi čovjek je zatvorena kutija i ništa iz njega neće izaći ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se neće otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom. Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj čistoti. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslušali."
Meša Selimović(Ostrvo)
Post je objavljen 27.12.2015. u 15:08 sati.