Under pressure

srijeda , 02.12.2015.

Apsurdno mi je više govoriti o čudnim podudarnostima...Sinoć je ovdje poćeo Božić...Kućice na rivi,kuvano vino,glasna muzika,milijun lampica nad gradom,moja knjiga se ponovo vratila u moje ruke.Bila san s Tašon i Najboljon popit kavu.Mislim da je na kraju Taša ipak skužila nešto iz knjige,jer ne brza u trenutnoj situaciji s bivšim...Za početak je malo ukrotila svoj ego što je za nju velika stvar....Meni je posebno drago zbog toga jer me zabolilo iščitavanje iste kao da čita popis za kupovinu...
Sanjala san nju i P.Đinđer i ne znan kako su se obje našle na istom mistu,ali dobro...Ali nije to najbizarnije što mi se danas desilo,a tek sam se probudila....Kako je otpoćelo ovo Christmas time,prije nekoliko dana sanjala sam kako gledam Božićne filmove s nekim,a nekih mjesec dana unatrag dok smo Taša i ja još pričale o Londonu vidila sam sebe tamo kako slavim Božić s nekim.....Jutros palim fejs i prva slika je nadahnuće u Londonu upravo....I opet se zapitam wtf?
Druga stvar koja me jutros uhvatila i ne pušta je nova pjesma Luminize-a i u ovom trenu jebemu je jedini mjerodavan komentar.

Obožavam ovo doba godine iako je ovdje u Splitu još uvijek jako toplo za zimu.Sve je nekako sjetno i jako puno ljudi je vani...I nekako mi se neda pričat sranjima koja se dešavaju...Neda mi se uopće razmišljat o svemu tome....
Unatoć svemu osjećam se odlićno.Manje više ljubav je to što osjećam.

Znate ono kad se na nešto želite osvrnit i onda sjednete i krenete pisat i shvatite da vam je mozak prazan....Da,ja upravo imam taj osjećaj....Toliko toga za reći,a misao iz glave ne ide van....Kao da san na nekom drugom mjestu...

I opet jedan post razvlačim na dva dana,ali nema veze....Jučer san cili dan bila u sorbulu,bolila me glava i kauć mi je bio najbolji prijatelj,ni danas nisan ništa bolja,ali preživit ću...
Trudim se da ne mislim na sve stvari koje me živciraju zadnjih dana,ni na ljude koji me živciraju također....Pročitala san negdi kako u ovo vrijeme ne bi bilo loše nazvati ljude koje dugo nismo ćuli....Osobno ne volim telefone i sms-ove i sve te inačice komunikacije koliko volim face to face susrete...Imam jednu tetku koju stvarno nisam drug ćula....Toliko dugo da mislim kako će biti glupo da je sad nazovem samo da je pitam kako je....Sigurna sam da hoću za nekoliko dana dok se malo zbrojim....Još uvijek sam pod dojmom svega što se događa....Od ove nestvarne telepatije do činjenice da san možda završila s DSK....Mislim ne znam,opet ne znam....Od zadnjeg puta se nije javila....Ja zapravo ne plačen za tim što san rekla,ali svejedno ne bi tila se osjeća povrijeđeno...Mislim ni ona ne pokazuje povratne impulse.....
Zapravo glupa san oko ovih stvari,jer koliko god mogu razumit i pročitat ljude,negdje duboko u sebi pretpostavljan da su odrasli i racionalni...Znate šta?Nisu....Ljudi lako dižu nos i shvačaju osobno što im se kaže,uvijek im treba objašnjavat što misliš,jer zapravo te ne slušaju.....Mislim slušaju,ali ne čuju....Nije im jasno kako te nije moguće povrijediti,kako si očvrsnuo,kako si pojačao kule....I ne trude se....Jednom mi je netko rekao,a takvi su rijetki."JEBO KULU KOJA JE PALA NEOSVOJENA".Smijala sam se tada,čak sam se i složila s teorijom i još uvijek se slažem s istom...Da je SULEJMAN samo ušetao kroz vrata i rekao ovo je moje,njegov doprinos ne bi se cijenio ni upola kao što se cijeni danas.....Istina je da to možda i nije najbolji primjer za dati,ali princip je isti......Trenutno san u fazi kad mi se zaista ne da trudit oko ljudi,znam totalno netipično za mene....Poneka dmi je draže boraviti u vlastitoj iracionalnosti,nego hodati prazno među svim tim neistomišljenicima.....Nego slušati kako oni traže objašnjenja na jednostavne odgovore....Zašto se napio?Jer mu se pilo!To nije njemu slično,pa jebemu svi imamo pravo ponekad pustiti kočnice.Ni meni nije slično puno toga....Nije mi slično da kažem ono što mislim,ako pretpostavljam da to može ozlijediti nekoga,pa sam ipak to napravila....Nije mi slično da se prepiren i kažen šta mislim o suradnicima,da oni stvarno ne pomisle da san to spremna ponoviti pred glavnim odgovornim,pa opet napravila sam to....I kad napravite nešto što vam ne slići,svi vas traže objašnjenja jer ne ponašate se u skladu sa sobom....Zapravo oni se ne mogu nosit s činjenicom tko ste....Navikli su vas gledat iskontroliranog i normalnog,a onda odjednom ste poludili....Ne može svatko razumit vaše ludilo,ni vaše stanje normale....Meni su trenutno svi kući i malo fali da se ne pokoljemo,jer previše nas je i bliže se blagdani...I nitko ne razmišlja kako bi mogli proči ugodno jer nikad ne znaš što sutra donosi....
U ovakvim situacijama poželim biti negdje gdje ne mogu doći....Ove godine izašla je Božićna reklama u kojoj otac odglumi svoju smrt ne bi li dovukao svu svoju djecu i unuke kući na Božić....Ja sam trenutno u fazi gdje bi moj više volio da nisam kući za Božić.....Ne zato jer me ne voli,nego zato jer mu je previše da smo svi skupa...Uvijek....Takav je bio i njegov otac,ne možeš to promijeniti....A opet s jedne strane mi se čini da je to svojstveno ovoj generaciji rođenih 60-ih....Svi su pukli na mozak,a sat kod psihića košta 300kn,pa ono...Tko još ima love za bit zdrav...
Boli me glava već treći dan,prehlađena san i najraše bi se zatvorila u sobu s kolaćima dok ne dosegnen prekomjernu težinu ko oni ameri da moraju skinit zid kuće da me iznesu vanka......Zapravo sve šta želim je ona slika Božića u onom stanu na Maksimiru,ispod one Božićne deke,ja i moj svijet....Ovo mi postaje psihićki opterečujuće....
Ma nabijen i sve to na kurac,vraćam se u krevet....