Marketing
Svemir i ljudska glupost su beskonačni
Na što se to svelo ovo naše novinarstvo i piskaranje po portalima.Dakle,u naslov šokantna vijest pitali su profesora zašto se nije ženio,a njegov odgovor ih šokirao...Bit ću iskrena i reć da nisan pročitala jer sigurna sam da u pozadini priče stoji neki suvisli razlog kao da nije htio ili nije mogao....To vam je kao kad napišu svi su joj se rugali jer je debela,a ona im je začepila usta i onda otvorite članak i skužite da je žena otišla na djetu i počela vježbat.Al ajmo da se ne lažemo pa priznajmo da joj je doktor sigurno rekao kako ona to mora napravit radi zdravlja,ne radi dušmana...
I tako piskaraju ova naša piskarala,danas očit svatko može biti novinar ili pisac....Đabe diplome onima koji ih zarade....Kad svaka šuša može zauzet njihovo mjesto pod ovim nebom.Glupo....Imamo toliko dobrih tekstopisaca,a opet nekako najveći prostor nam zauzima Vjekoslava Huljić....Svaka čast njoj,ali ipak imamo i boljih koji od nje ne mogu doć na red....
Ali neka nje i neka naših pisaca i tekstopisaca.Nek se njima njihovi snovi ostvaruju,onako kako oni to žele i nek se moji meni ostvaruju onako kako ja to želin.
Ponedjeljak ujutro,još uvijek sam za ništa,ali danas treba radit....Treba složit nacrte,treba slat mejlove,treba ovo,treba ono...
Danas bi trebalo i okitit bor i pospremit nepotrebne stvari....Još je rano za peć kolaće,a nekako da vam budem iskrena od kako san pod antibioticima splasnuo je i moj Božićni entuzijazam....Tamo negdje u mojoj podsvjesti je na vrhuncu uz sve bolove,ovdje u stvarnosti je još pospremljen u kutijama...I nekako ga neman snage otpakirat....Lani u ovo vrijeme sve je već bilo okićeno...Svaki Božić mi je na neki način najbolji i najgori....Zanimljivo je to....Kako nešto što toliko voliš može te toliko rastužit...
U isto vrijeme osječat toliku radost i toliku tugu....A tuzi nisam sklona....Valjda je to takvo vrijeme,da te podsjeti na nešto....
Unatoć svemu volim ovo doba godine i za nekoliko dana sve će izgledat predivno prepuno svjetla lampica i šarenih kuglica...
Mala ja cu tebe ženit! Da mi je kovanica od lipe svaki put kad san to čula danas bi imala račun u švicarskoj i živila od kamata....
Imala san jednu fazu u životu kad su sve majke govorile ti ćeš bit moja nevista,ja ne da tada nisan rasmišljala o udaji,tada nisan razmišljala ni o njihovim sinovima....Doduše to njihovo bit ćeš mi nevista ostalo je samo na riječima jer ni jedna nije dovela sina....
Pametni su to momci,očito...Pametniji nego majke....Pa su vješto izbjegli ispuniti te njihove fiksacije....
Zašto danas pišem o ovome?Zato jer nekoliko dana lik s chata,neki tamo BiH-ovac veli ja cu tebe ženit....I koliko god da je s jedne strane smišno i simpatično da hercegovac baci kletvu na tebe....dabog da se za me udala....pa mu ti uzvratiš s dabog da požalija svaku rić te rečenice....Zapravo u ovim godinama mi se baš nekako neda....Možda san luda,ali toliko toga želin napravit prije nego šta odlućim pripadat nekome.....Ma dobro zajebanciju na stranu....Ljudi se zanesu.....Sve dok se još uvik zajebaješ dobro je.....Ozbiljno dolazi kasnije.....
Moji fantastični kolege su odlučili sastanak s kraja tjedna prebacit danas i jebeš mu mater deadline je popodne...Stvarno ponekad ne kužin ljude...
Znate šta ne kužin?!Ne kužin kako se ljudi nađu u situaciji da kompromisno spuštaju svoje standarde....Npr.Moja rodica...Obrazovana magistrica dva jezika,ima love,lipa,oduvik govori kako će njen muž bit lip,zgodan,školovan,a na kraju se uda za nekog tko sve to nije.....Štoviše netko tko je antipatičan u svakom pogledu i izuzetno neugodan za boravit s njin u prostoriji...Jednostavno ne kužin,što se to dogodi ljudima da pristanu na manje od onoga što žele.....
Ja možda ne znam uvijek što želim,ali sigurno znam što ne želim....Ne vidim razlog da pristanem na nešto što je ispod mojih očekivanja....Pogotovo ako je to iz razloga da samo zadovoljim formu društvenih normi....
S druge strane postoji toliko simpatičnih ljudi na ovom svijetu s kojima bi se isplatilo pokušat potrajat....S kojima bi se isplatilo provat pokušat,da jednosavno o ovoj trajnosti u kontekstu uvijek i zauvijek jednostavno ne mogu razmišljat....
Ovi tjedan ko da su se svi dogovorili da mi dižu živce....Prvo stari jučer,ali dobro njemu to ide u opis radnog mista,a ja san bila umorna i bolilo me sve i pukla san....Pukla san do te razine da mi je tribalo po ure da se smirin s normabelon.. ZBOG,PAZI SAD!.....Čokolade koja se pojela dan prije.....Danas mi je pak živce digla prijateljica koja je išla provjerit nešto šta nije tribala....Da sam tila,pitala bi sama na takav način.....I baš kad se sjetim da san umjesto živciranja mogla glumit turističkog vodića simpatičnom purgeru i večer provest u zajebanciji,shvatin koliko san glupa....Šta to meni triba....Šta se ja opterečujen činjenicom da momak može bit bombaš samoubojica(nadam se da nije) kad me ta činjenica frustrira manje od činjenice da san se iživcirala 2 puta u 12 sati do te razine da poželin da netko raznese pola grada i riješi me dilema....
Znan,život je lijep i druga senzacionalistička sranja koja vam uvijek prodajem....Trenutno san živčana tako da niš od te propagande ovaj put...
Jedva čekam da ova godina nekako završi i da krenem dalje i da prije toga ne završin u ludnici.....Mislim da nakon svega završit u ludnici jednostavno ne bi bilo dovoljno mojoj egzistenciji....Bilo bi premalo...Bilo bi ravno činjenici da mi dijagnosticiraju slomljeno srce pa da zavarim doktoru u facu.....Ili da hodam ulicom i umrem od toga da mi cigla padne na glavu....Jednostavno nedovoljno meni....Kad odem,moram otić u velikom stilu.....
Kakvo to more proguta brod bez oluje?!
Post je objavljen 14.12.2015. u 12:06 sati.