Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/njenaperspektiva

Marketing

Osobiti dječaće

Ma znate šta.....Zivot je predivan....Jednostavno predivan.....1:33 ujutro ja gubim vrijeme na chatu i mislim si jebote nemaš pametnijeg posla...Očito da ne,ali zabavno je ponekad izrugat se životu i ljudima koji nemaju isti uključujući i sebe....

"2 ujutro je doba stvoreno za pisce, pjesnike, vizionare, ljubavnike i one koje previše razmišljaju."
Jedna od misli koje su do mene došle preko njega i znan da je uzaludno i psihotično uopće ponavljati i prepričavati više cijelu priču,ali čovjek je stvarno na jako pozitivan način obilježio ovu 2015.-tu u mom životu....
Puno sam stvari shvatila zahvaljujući tome svemu....Ja sam osoba koja baš i ne prati biografije,ne pamti imena,ne pamti ljude osim po licu,ne pamti ono što pišu,što govore....Kad bi postojalo nekakvo natjecanje antifana ja bi definitivno bila pobjednica.....Ozbiljno da me pitate kak se zove pjevać aerosmitha-ne bi van znala reć,a jedan od mojih top bendova je upravo aerosmith....
Ne pamtim kad se queen pojavio na sceni,ne znam niš o Frediju i blage veze ne znam kad je koji član doša u koji bend,koje godine i zašto,ko je koga jeba i iz kojeg razloga....Jednostavno ne pamtim i ne pratim takve stvari.
Ali ipak kad je nešto posebno,posebno je....Kad je nešto dovoljno snažno da vas prisili da držite korak,onda je to vrijedno pažnje.....
On tako djeluje na mene,djeluje da moram otvorit knjigu na neku random stranicu bar jednom dnevno,djeluje tako da san uopće poželjela kupit knjigu,a sad ih želim kupit još nekoliko,djeluje tako da pišem i da dopuštam ljudima da čitaju sve te silne nebuloze....
Kreativnija sam nego ikad i po prvi put ne jeben živu silu o tome što drugi misle kako bi trebala živit svoj život....Odrasla sam uz njega,još malo više nego prije....a opet nekako u dubini sebe nikad više nisam osjećala ono dijete kao što ga osjećam sada...I pjesma koja mi je obilježila ovu godinu KING-YEAR&YEARS došla je od njega....
I zapravo nije me briga šta ljudi misle....
Uvijek kažem da ja svoju istinu znam i da ona u njihovim očima ne mora izgledat ispravna....
I sada dok ovako uludo trošim vrijeme i naletim na neke male riječi nasmijem se onako od srca i kažem si pomalo,doć će taj trenutak kad iluzija dotiče stvarnost.....
I zapravo to je u ovom trenutku najmanje bitno....Najvažnija je činjenica da me sve ovo iskreno veseli i nasmijava....Veseli me činjenica da imam jednu lijepu misao za laku noć i jednu lijepu za dobro jutro,makar nestvarnu....A veseli me i činjenica kad svemir posloži kockice i ja se nađem licem u lice s dokazom da sve ovo i nije toliko suludo...
Zaista je 2 ujutro kako on kaže,zapravo citira,stvoreno za nas koji previše razmišljamo,piscem se ne smatram,pjesnikom još manje,vizionarom ponekad,ljubavnicom nikako...Onom koja previše razmišlja definitivno....Razmišljam i drago mi je zbog toga,to je pravo ćudo nakon dugo vremena.Ćudo za mene...Za mene koja dugo već nisam vidila svu tu ljepotu sanjarenja....Mene koja san zaboravila kako je to biti vječni Petar Pan...Zapravo svakim danom sve san sigurnija koliko izgubljenih dječaka ima oko mene...Koliko Petar Panova lebdi ovim svijetom.....Ne isplati se previše filozofirati,mogu samo reći hvala ti za ovu godinu u mom svemiru.Hvala ti što dišeš ispod moje kože makar cijeli jedan svemir udaljen.Hvala za cijelu iluziju podsvjesti,svjesno stanje nesvjesti....Hvala za svako gašenje i svako neplanirano paljenje...Za svaki flash....Zaista hvala ti što si mi pomogao da se izgradim u ovo što jesam.I da iluzija ne dotakne realnost u ovom životu znam da je to puno veće od ovoga što imam danas,puno vrijednije od ovoga što živimo trenutno pod istim nebom....
Osobiti dječaće uvijek češ biti važan mom univerzumu bez obzira na sve...




Post je objavljen 30.12.2015. u 01:33 sati.