Marketing
Odluke i Odricanja
Znate ono kad hodate ulicom i netko vam padne na pamet iz čista mira....Onako hodate ulicom i padne vam na pamet šta da se nađem face to face s Josipom Lisac,šta bi joj rekla,pod pretpostavkom da upadnemo u priču....Meni se to zadnjih dana često dešava....Hodam ulicom,ne razmišljam o ničem i puf šta bi bilo kad bi se sreli,na rivi,sada,ovdje,tamo,sutra,za mjesec,za pola godine,tu,tamo,negdje.Ne ja i Josipa....Ja i netko drugi...
I krenem si vrtit scenarij u glavi,uvijek neki solidni,da ne ispadnen preglupa ili da ispadnem onakva kakva bi trebala biti....Ali zašto da se lažemo....Da mi se to stvarno desi u životu vjerojatno bi se smijala ko zadnji debil....Pola onoga što sam izrekla u glavi ne bi ni izašlo na svijetlost dana.
Tko još budan sanja takve gluposti...Tko još hoda sanjajući....Tko još sanja hodajući....Ove godine san zaželila radit gingerbread cookies ilitiga medenjake po naški...Ne znan zašto,kod mene se to nikad nije radilo,ali ove godine sam poželila radit medene keksiće....Prvi put.....
Ova godina je bila cijeli jedan mix dobrih i loših momenata,ali sve u svemu vidljiv je napredak.....Imam osjećaj da sam ponovo živa nakon dugo vremena....Preživila sam depresije,preživila san upale,preživila san ljudske gluposti....Uspješno san izbjegla ljudske pizdarije,dotakle su me minimalno ili nikako...Uživala sam radit ono što volim,bila sam u Firenzi,upoznala san nove ljude,vikendica je konačno renovirana,apartman se iznajmljiva.Moj dvogodišnji rad konačno je dobio zasluge....Isplatilo se...
Nisan sklona donošenju novogodišnjih odluka...Odluka je odluka,bila donesena minut prije ili minut nakon ponoći.
Svoje odluke donosim onda kad mislim da je trenutak za to.Nekoliko puta san novu godinu pokušala dočekat s knjigom u ruci s nadom da te godine neću imat popravnih,na kraju sam shvatila.Novogodišnje odluke su za kurac,jer nećeš ti ništa napravit,ako to stvarno ne želiš.Svaka odluka je ista,ako si je donio s ciljem da je ostvariš,bez obzira na trenutak u kojem je donesena...
Ista san i po pitanju odricanja....Čemu se odricat suludih stvari poput čokolade i gluposti,kad znaš da si lud za istim i da ćeš opet zadovoljit svoje potrebe.Zašto nitko na primjer ne poželi odreć se zlobe ili ratova ili razaranja tuđih života,zašto se ljudi ne odriću kockanja s vlastitim životima,zašto na primjer se ljudi ne odreknu napuštanja obitelji,zlostavljanja drugih,zašto se ne odreknu novca koje imaju previše.Svi se odriću gluposti,stvari koje znaju da im ne predstavljaju previše u životu.Čokolada na primjer...Ili je jedeš ili je ne jedeš....Jedeš ako ti se jede,ne jedeš ako ti se ne jede...Jednostavno je....Nije to neka hvale vrijedna gesta prema nećem iznad nas....Znam u ovo doba godine ne govorimo o odricanju.To se radi za Uskrs...Božić je pak namjenjen odlukama,štoviše novogodišnjim odlukama.....I znate šta imam jednu....Ostat ću ovakva kakva sam i trudit ću se bit ista dok god ne dođe vrijeme da nešto promjenim....I odreć ću se,makar nije vrijeme za to,ali odreć ću se svega negativnog što me okružuje i neću dopustit da ta negativnost pređe na mene.Širit ću optimizam i ovu nesebičnu ljubav kakvu poznajem pa makar i ljudima ledenog srca.Bit ću to što jesam.
Čudno je to,pročitamo toliko tužnih priča,štoviše bombardiraju nas s tolikim lošim stvarima koje se događaju u svijetu,da jednostavno zaboravljamo da se trebamo radovati.Čitamo o ratovima,o bombama,o potencijalnoj smrti,o sudnjem danu,o tome kako nas netko može napast,kako je netko nekome nanio bol,uništio nečiji život.Čitamo i slušamo o kojekakvim stvarima koje će pokvariti našu sreću i ćivimo u strahu od istog,a da i ne primjetimo da je taj cilj već postignut..Nismo sretni i bojimo se...Ćemu?Zbog ćega?Zbog koga?Od kad znam za sebe u ovo vrijeme uvijek se prikazuju mračni filmovi,na silvestrovo redovito prikazuju matrixa i batmana i da se razumijemo nisu to loši filmovi,ali bave se nekim tematikama koje nisu u svrhu štirenja radosti,već u svrhuu podizanja svijesti o nekim ozbiljnim stvarima.I lijepo je to,podržavam to,ali ne u vrijeme blagdana....U ovo vrijeme želim gledati radost,gledati sve tonove crvene i zelene,želim gledati lampice i bijelinu,želim osjetiti kako miris kolaća širi toplinu...Želim gledati osmjehe u šarenim kuglicama i želim slušati Božićne pjesme.Kad otvorim vrata zabljesne me hladan zrak,želim osjetiti trnce i kasnije se zavuć pod toplu deku u još topliji zagrljaj.Znam puno je tražiti da blagdani prođu bez stresa,puno je tražiti da sve prođe onako kako bi trebalo,kako bi htjela...Puno je jer ljudi nisu poput mene,sreća im nije prioritet.Njihovi prioriteti su ipak malo drugačije prirode.Njihova radost dolazi s nekih drugih mjesta....A,ja?Ja ću uvijek biti djevojčica u crvenom,koja je uvijek spremna obojiti svijet u boje božića,ona koja uvijek spremna proširiti miris kolaća i ponuditi zagrljaj ispod deke,nakon hladnog snijega...To je moja odluka....Moja životna odluka.....Da uvijek ostanem djete s dušom bake mraz...
Post je objavljen 11.12.2015. u 20:46 sati.