Nema veće inspiracije od žene.Svatko ima svoju muzu....Jedna od boljih rečenica koje san pročitala zadnjih dana.
Svi imamo svoju muzu,svoju inspiraciju,čak i mi povremena piskarala koja na papir izbacujemo svoje frustracije i probleme,sretne i tužne misli....Mi koji papir koristimo kao filter između nas i sjebanog života....
Moja inspiracija nije žena,nekom je inspiracija priroda,nekom život,nekom ljudi koji ga okružuju....Ja imam nekoliko inspiracija,jedna od njih je zasigurno frustracija,bunt,druga je život,treća je umjetnost,ali najveća od svih je muškarac koji je rekao da nema veće inspiracije od žene....Makar ne vjeruje da je moguće da on nekog inspirira ili pak ne zna da nekog inspirira moguće je da netko piše o njemu jednako lijepo kako on piše o drugima....
Utjeće na druge kako su drugi utjecali na njega....Mijenja ih kako se on mijenjao....Znam ljudi se ne mijenjaju.To uvijek kažem,ali to je tako relativna rečenica....Ljudi se ne mijenjaju,ali mijenja se sve oko njih,što ih tjera da se prilagođavaju...
Kuma mi je rodila i ovi dani su prepuni lijepih vijesti.Je da izađem iz kuće ujutro u 8 i vratim se kući u ponoća...I je da sam stalno među ljudima i da upijan sve te divne događaje i umorna san i iscrpljena,spavam minimalno,ipak me sve to veseli i svaki dan imam nešto lijepo za prepričati,pa čak i loše stvari izgledaju malo manje sjebane....
Zima je topla,sunćana,a meni fali malo dinamične melankolije....
Zapravo sad bi negdi putovala,onako spavanje do 10 pa besciljno lutanje nepoznatim i neistraženim mjestima,spontano,bez kalkulacija....Havana,baš me zanima kako izgleda pravi ljetni Božić,ne ovdje kao kod nas nego ono baš,baš umjetnički,nesvrstano....Zanima me kako skombinirat crvena kapica s bijelim zvoničem na lepršavu ljetnu haljinu....Šta?Ako neka tamo luda može skombinirat sandale na kaput i čizme na vruće hlačice,zašto ja ne bi mogla djedicinu kapicu na ljetnu haljinu u ljetnoj noći,na ulicama prepunim neispričanih priča.....
Ili na primjer New york....Okej vidila san da je Andrea Andrassy trenutno u New Yorku pa mi je palo na pamet,zašto ja ne bi mogla ić tamo....
London malo,Pariz zašto ne?Ma može i Đakovo ak mene pitaš,samo da lunjan tamo gdje nikad nisam bila.....Makar na jedan dan....Sve ima svoju dušu....Pa čak i destinacije......
Znate šta san shvatila....Da sve na svijetu možeš imat ili ne imat,ali ako nemaš otvoreno srce da prihvatiš različitosti,nemaš ništa....
Kod nas je dalje post izborni cirkus....Moran priznat da mi se gadi više sve skupa....Ne toliko zbog Mosta ili Bože Petrova....Oni su jadni ostali dosljedni sebi,a takvi propadaju u ovoj državi....Boli me to i shvaćan to osobno,jer ovdje samo kriminalci su cijenjeni i narod in vjeruje...Gadi mi se da svi licemjerno želimo promjene,a nitko na iste ne pristaje.....Zoki Potočić mi je pa u oćima ispod svoje već niske ljestvice...Trenutno mi je negdje na listi ispod Zdravka Mamića.....Mislim Maminjo je bar deklarirana neuka seljačina i mafijaš....Zoki je eto fino zapakirano govno u celofan.....Petrov je nažalost naivna budala....Netko tko misli da se poštenje ipak isplati.....Ali čemu se nadati u državi u kojoj svi žive i djeluju na principu zajebi ili odjebi....
Ili zajebi onoga s kin radiš ili ga odjebi da on ne bi zajeba tebe....Treće opcije nema....Živi zid je krajnost svemu tome oni su uvjereni da su jedini ispravni.....Kako objasnit ljudima koji misle da je bolje da nas kradu naši,nego njihovi i tako naizmjenice 20 godina.....Toliko o temeljima krščanstva i katoličkom odgoju.....Ja prva sebe ne nazivam vjernicom niti si lijepim etikete pobožne osobe,ali u životu mi nije palo na pamet da si uzmem nešto šta mi ne pripada,nije mi palo na pamet da kažem nešto iza čega neću moći stajati....Uzalud su majke i oćevi odgajali nas da budemo pošteni i dosljedni da budemo ispravni,kad dopuštamo da nas gamad gazi,da gamad uspjeva,jer mi smo manjina...mi smo taj omjer 14:64 i naravno da uvijek su krivi ovih šta ih je manje...Jer kako je moguće da je njih više u krivu,a da smo nas nekolicina u pravu....Kako je moguće da sam samo ja u pravu,a cijeli svijet oko mene u krivu.....To je čisti zakon nevjerojatnosti.....I koliko god da san htjela pisati o stvarima koje me vesele i inspiracijama,opet čovjek na kraju završi na onome što ga boli....Jednom mi je netko pričao kako je M.P.Tompson rekao jednom svom poznaniku....Što da ti kažem prijatelju to me boli,ne mogu se s time pomiriti i moram pjevat o onome što me boli....Te pjesme su danas nešto što je utkano u temelje ove države....Nešto na čemu je ova država nastala,nešto što ju je pripremilo da se rodi....Danas on pak pjeva o ljubavi,danas ga vodi neka druga inspiracija....
Isto je i sa mnon pišem o onom što volim,ali ipak češće pišem o onom što me boli....A boli me ono čega je najviše na svijetu licemjerje i nepravda....Zašto si majko odgojila idiota,zašto nisi odgojila kriminalca,lopova i proračunatu kučku.....Zašto nisi odgojila kurvu koja do svega dolazi lako....Bilo bi lako meni,a i tebi....Ne ti si morala od duha stvoriti borca...I neka si,a sad se ne žali....Nego beri plodove bez pogovorno koliko god da ih ima....Nisu gnjili,bilo bi lakše da jesu,uzela bi nekoliko dobrih,a sve ostalo bi se ostavilo da istrune do kraja.....
Uzalud majko.....Ionako će nas zagadit prije ili kasnije sve ovo oko nas....Za kurac dosljednost i ispravnost,ostat ćemo tu di jesmo pred vjetrenjačama dok nas rastrgaju....
Post je objavljen 23.12.2015. u 10:48 sati.