Autobusni blues svakodnevno u trajanju oko sat vremena. Zanimljivo, nema u toj gužvi više trljanja muških i ženskih tijela kao nekad, opasno je samo kad babe ulijeću na stanici kod gradske tržnice, namah se slijepe uz tebe. Tješiš se, izdržat ćeš valjda do sljedećeg vikenda.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!