Nachtfresser

Barem nešto dobro, zahvaljujući blokadi interneta pročitao sam još jednu knjigu, točnije knjigu stripova by Morris & Goscinny.
Lucky Luke je bio omiljeni strip junak mog djetinjstva i mladosti, prevodili ga kod nas Srećko Munja, Talični Tom ili nekako drukčije, svejedno. To talični me i dan danas zbunjuje, iako jezičar, ne znam što bi ta riječ u tom kontekstu trebala značiti.
Uz izvrsnog crtača Morrisa Goscinny je vanserijski scenarist, potpisuje i Asterixa, nažalost točno u mojim sadašnjim godinama je preminuo. Knjiga koju ja imam je stvarno antologijska i s njegovim scenarijima, npr. o psiho doktoru koji tvrdi da se sve zločince može shvatiti ako se analiziraju njihove traume iz mladosti, i u tome ima puno uspjeha, Goscinny nas često svojim dijalozima tjera na smijeh, al doktor naravno lomi zube na braći Dalton, isto tako zaštitnom znaku ovih serijala. Američki car je isto tako genijalna parodija navodno istinitog događaja koja fenomenalno karikira ponašanja pojedinaca u nepredviđenim društvenim situacijama.
Zanimljivo da je Lucky Luke u to vrijeme pušio, prilično neumjereno.
No došle su sedamdesete, različiti borci za različita prava, Lucky je postao masovno popularan među djecom i čisto radi njih Morris je zamijenio cigaretu planetarno popularnog junaka slamčicom u ustima.
„Im a poor lonesome cowboy and a long way from home“