Međugorski glas

28.11.2010., nedjelja

Prva adventska nedjelja

- 09:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.11.2010., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2010. godine

U zagrljaju Božjeg milosrđa Dok se tražimo u nemirima, dok lutamo u sumnjama, dok uzaludno odgonetavamo tajnu života, rođenja i smrti, dok vlastitim snagama pokušavamo prijeći iz beznađa u nadu, uz nas bdije i u stopu nas prati brižno Majčino srce. Razliježe se svijetom glas opomene, a jeka ljubavi i milosrđa odzvanja iz njedara međugorskih brda, otvara milosne putove, plovi kroz tišine i oluje, preplavljuje mirom umornu djecu, što se, zatočena strahom, trzaju u mrežama zemaljskim. Dok se koprcamo u jalovosti znanja, dok se gušimo u kavezu spoznaja, dok posrćemo varkama obnevidjeli, glas jasnoće poziva nas na otrežnjenje. Ponire Gospa svojim čistim pogledom u naša zatamnjena srca, iz kojih su protjerane zrake nade, iz kojih je ishlapjela ljepota života, u kojima se zamračila nebeska stvarnost. Motri našu nutrinu i gleda naše nemire, opkoljene gorčinom i nejasnoćom, ispunjene nemoću i pobunom, ranjene protivštinama uzburkanih svjetonazora, koji se brzo umnožavaju, a još brže nestaju pred naletima novotarija i olujama zabluda, koje iza sebe ostavljaju pustoš, koje razaraju stalnost Isusovih riječi i relativiziraju istinu, meljući je u podmukloj drobilici kneza propasti. Vidi Gospa i našu glad, našu čežnju za puninom, naš očajnički vapaj za ljubavlju i toplinom, naše grčevito nastojanje da se oslobodimo okova navezanosti i smrtnonosnog otrova što curi iz napukle posude lažnoga nauka. A potreban nam je samo mali iskorak, odlučan korak što vodi iz sjene na čistinu, iz tame u svjetlo, iz neznanja u znanje, iz opijenosti u trezvenost, iz sumnje u pouzdanje, iz sebeljublja u darivanje, iz zavisti u dobrotu, iz mržnje u praštanje. Tek potpuno povjerenje u Onoga koji nas neizmjerno ljubi, tek pouzdanje u mudrost Stvoriteljevu, tek otvorenost njegovu milosrđu, dovest će nas na put osvijetljen jasnoćom u kojoj cvjeta odlučnost, vjera i sloboda, u kojoj kopne mrakovi i strahovi, u kojoj se razliježe umirujući nebeski glas, u kojoj teče svjetlost s izvora punine, u kojoj se razliježe evanđeoska glazba. Gospa nas poziva da napustimo ljušturu vlastitih zabluda, da začepimo uši pred zavodljivim zovom ispraznih obećanja, da slijedimo njezine savjete, da se oboružamo strpljivošću i ogrnemo plaštem molitve, da spremni dočekamo vrijeme velikog Božjeg plana. Govori nam da prekinemo sve veze i navezanosti koje nas priječe na putu obraćenja, da se ničega ne bojimo, već spremno, srcem i dušom prihvatimo Očevu volju i sve stavimo u njegove ruke, da se priklonimo njegovu milosrđu, kojom nas u uskrsnulom Isusu poziva na život vječni. Dok ne odgovorimo Božjoj milosti, pratit će nas sud zakona, gdje nam neće pomoći ni vlastita djela, a niti farizejska umovanja. Jer naše je vlasništvo, kako nas je Gospa već jednom opomenula, samo grijeh i njegove posljedice, pa se nemamo čim pohvaliti pred istinom koja čisti i žeže, koja nas gleda i čita svaku našu misao i svaku nakanu što klija u ranjenom srcu. Zato, braćo i sestre, hrabro! Ne osvrćimo se prema sjenama svijeta, ne gledajmo tuđe mane, ne uspoređujmo se s onima koji su griješni kao i mi, već se okrenimo vlastitoj nutrini, prošetajmo hodnicima neosvijetljenih katakomba, pa ćemo brzo uvidjeti jad i nemoć, nestalnost i nesavršenost kojima su prožete naše misli, osjećaji i djela. Uvidjet ćemo da smo Gospodina puno puta zatajili, da smo mu bezbroj puta okrenuli leđa i onda kad smo mislili da činimo dobro. Spoznat ćemo da nam tek njegovo neizmjerno praštanje može pomoći da se iskoprljamo iz zagrljaja zvijeri. Ali zauzvrat bez dvojbe moramo vjerovati u njegovo milosrđe, potpuno mu se predati, iskreno se otvoriti i pokajati u sakramentu pomirenja, prepustiti se pročišćujućem plamenu koji ozdravlja i krijepi, koji njeguje i tješi, koji prašta svakom čovjeku ako ga srcem i dušom ponizno prizna za Stvoritelja. Kad mu se potpuno predamo, unijet će mir u naša srca, koji ne mogu razoriti nemiri svijeta i podvale sotonske, jer će nas krijepiti nada, jačati vjera i tješiti radost života vječnoga. A Gospa će umjesto smrti i gladi u našim srcima gledati radost i nadu, kojom nas, uz Božje dopuštenje, već danas obilno zasipa s Brda spasenja.

- 20:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.11.2010., srijeda

U povodu desete obljetnice fra Slavkova rođenja u nebu

- 15:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.11.2010., ponedjeljak

Glas jasnoće (5)

Molite, djeco, i spoznat ćete zlo u vama, duboko, teško, gusto kao tama, kao korov u žitu od srca sakriveno, sljepoćom grijeha u lažnu svjetlost pretvoreno. Uronite u se, u maglu zaborava, u krake stranputica, u odraz vlastitog lica i vidjet ćete strahove i boli. Molite jače, molite dublje u pokori i postu, zatvorite vrata mračnome gostu i predajte se Kristu koji vas željno čeka.

- 15:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.11.2010., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2010. godine

Svjetlo života i tama smrti Na početku današnje poruke spominje Gospa svoju ustrajnost i ljubav kojima već tridesetu godinu našu tamu i neznanje ispunja spasenjskim svjetlom života, neumorno nam ponavljajući i obnavljajući Sinov nauk, strpljivo čekajući da otvorimo uši jeci njezina glasa, da prigrlimo istinu te iz omamljenih srdaca otklonimo prevarantske nagovore kneza svijeta. Poziva nas da prihvatimo riječi plodonosne, da napustimo zamke stranputica, da joj pružimo ruke i prepustimo se njezinu vodstvu, da se okrenemo putu koji iz smrti vodi u život, koji se iz ljušture propadljivosti pretače u životodajnost vječnosti, koji jauk i plač u konačnici pretvara u pjesmu radosti. „Ne odbijajte me, djeco moja!“, strpljivo nas moli Majka naših duša, hraniteljica naših srdaca i obnoviteljica naših misli i osjećaja. Ona koja pozna našu nestalnost, koja nas zagovorima izvlači iz kaljuža grijeha, koja nad nama bdije u časovima tame i koja nas obasjava svjetlošću nade, ponajbolje je upućena u skrovitost naših nakana i neurednost naših htijenja, u ranjivost našeg duha i poraznost našeg sebeljublja. Zato nas i poziva da se očistimo, da pogledamo u vlastitu nutrinu, da se ne zavaravamo kojekakvim primislima i ne okivamo duše varkama i lažima, varajući ponajprije sebe, a zatim i Onoga koji nam čita misli i razotkriva pohlepu i požudu te reskim bičem istine osvjetljava tamu koja se nakupila u dubinama naših žića, koja nas nagriza sumnjama, koja nas prekriva bolestima i nečistom, koja nas premrežuje nemirima i truje prevrtljivošću i koristoljubivošću. Gospa nas moli da budemo iskreni i otvoreni, da se ne skrivamo u maglama laži, da konačno odbacimo terete što su se nagomilali na plećima savjesti, da skrušeno pristupimo sakramentu pomirenja, da odrješito prekinemo savez s ocem laži, da ustrajemo na obraćeničkom putu koji će nas izvući iz kaljuža grijeha, na kojem ćemo u jasnoj svjetlosti još jače i razgovijetnije vidjeti tamu opačina i posljedice propusta kojima smo uvrijedili svetost Gospodinovu, kojima smo prepriječili stazu što vodi do nebeskih vrata. Poziva nas Gospa na kajanje i posipanje pepelom, na iskreno i duboko traženje oprosta, na potpuno povjerenje u milosrđe Božje, koji uvijek bezuvjetno prašta onima koji mu se vrate skrušena srca. Uči nas Gospa da ako prihvatimo vlastitu nemoć i malenost, jer bez Stvoritelja smo nitko i ništa, bit ćemo moćni i veliki. Jer svakoga od nas stvorio je radi velikih djela, koja po ljudskoj mjeri često izgledaju bezvrijedna i neznatna, ali u Božjim očima ona su planine ljubavi. Dakle, ne oslanjajući se na vlastitu snagu, koju nam lažno nudi knez propasti, već vršeći Gospodinovu volju, mi postajemo ono što jesmo, jaki u nevoljama i snažni u ljubavi, ispunjeni vjerom u kojoj buja milost Tvorčeva, prožeti ljubavlju u kojoj diše nazočnost Vječnoga. Gospa poručuje dječici da ne umišljaju i ne trabunjaju, da se ne hvastaju i veličaju, da se ne ponose ni izgledom ni djelom, da sebi ne prepisuju nikakve zasluge, da se tek mogu zahvaljivati na daru života i radovati se otkupljenju, u vijeke hvaleći žrtvu Isusovu. Samo očišćena i obrezana srca mogu rađati novim izdancima, samo obraćeni i pomireni u sebi mogu naći spokoj i slijediti glas savjesti u kojoj bukti Božja volja, samo oni koji koračaju obraćeničkim putem mogu uvidjeti vlastitu bijedu i spoznati milosrđe i ljubav, shvatiti radost života i razumjeti raskoš darova što ih besplatno primismo iz zdenca ljubavi. Samo čista i skrušena srca shvatit će i ulogu Marijinu, njezino uzvišeno mjesto koje joj Bog dodijeli u ekonomiji spasenja, kojom je nagradio njezinu strpljivost, poniznost, njezinu priveženost i spremnost da do kraja slijedi njegovu volju. Darovao nam je Majku da nam bude uzor, da u njezinoj poslušnosti i čistoći prepoznamo sliku slike svoje, istinsko i nekrivotvoreno biće čovjekovo. U njoj se zgusnula sva povijest roda ljudskoga, od stvaranja pa do pada čovjekova, od smrti i grijeha do otkupljenja i uskrsnuća, od čovjekove patnje u dolini zemaljskoj do ustoličenja u kraljevstvu nebeskome. Iako čista i nedužna, osjeća Gospa u svom srcu sve naše patnja, zla i naopakosti. Pozna nas i jasne i griješne, i rajsku čistoću naših duša i tamu našega pada. Pozna i snagu neprijatelja od početka, svu njegovu prijetvornost i smicalice, sve naše slabosti kojima se sotona služi u bespoštednom i lukavom zavođenju. Zato nas i poziva da se sklonimo pod njezine skute, da joj poklonimo očišćena srca, da ih do kraja preobrazi i obasja svojim Sinom, našim Otkupiteljem, koji je svjetlo istinsko, Svjetlo života po kojem je i radi kojega je sve postalo, Svjetlo koje poziva u život vječni i bez kojega bi još uvijek gacali u tami smrti i prokletstva. Odlučimo se hoćemo li do kraju postati Gospina dječica i njezini vojnici ili slijediti izokrenuti nauk kneza propasti, Majčina i našeg neprijatelja, kojem će Prečista uskoro zgnječiti glavu.

- 12:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.11.2010., ponedjeljak

Uz blagdan Svih svetih

Govor svijeća Groblje oko kuće, neka draga lica, s moje lijeve strane diše oranica. Desno gori kamen, grabuša se suši, prašina na cesti, bjelina u duši. Temelji pod lozom, kupina i pruće, miriše i raste groblje oko kuće. Glasovi me zovu, sudbine, vremena, opilo se sunce, zemlja izdrobljena. Zgusnula se vatra, plamti oranica, klešu pjesmu bijelu neka draga lica. Sažeo se prostor u gromade vruće, miriše i cvjeta groblje oko kuće. Kucaju na vrata leptiri i ptice, leluja se svjetlost, prše nesanice. Zarobljen u sebi nijemi vjetar piri, buja šapat svijeća, bjelina se širi.

- 08:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.