Međugorski glas

02.11.2010., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2010. godine

Svjetlo života i tama smrti Na početku današnje poruke spominje Gospa svoju ustrajnost i ljubav kojima već tridesetu godinu našu tamu i neznanje ispunja spasenjskim svjetlom života, neumorno nam ponavljajući i obnavljajući Sinov nauk, strpljivo čekajući da otvorimo uši jeci njezina glasa, da prigrlimo istinu te iz omamljenih srdaca otklonimo prevarantske nagovore kneza svijeta. Poziva nas da prihvatimo riječi plodonosne, da napustimo zamke stranputica, da joj pružimo ruke i prepustimo se njezinu vodstvu, da se okrenemo putu koji iz smrti vodi u život, koji se iz ljušture propadljivosti pretače u životodajnost vječnosti, koji jauk i plač u konačnici pretvara u pjesmu radosti. „Ne odbijajte me, djeco moja!“, strpljivo nas moli Majka naših duša, hraniteljica naših srdaca i obnoviteljica naših misli i osjećaja. Ona koja pozna našu nestalnost, koja nas zagovorima izvlači iz kaljuža grijeha, koja nad nama bdije u časovima tame i koja nas obasjava svjetlošću nade, ponajbolje je upućena u skrovitost naših nakana i neurednost naših htijenja, u ranjivost našeg duha i poraznost našeg sebeljublja. Zato nas i poziva da se očistimo, da pogledamo u vlastitu nutrinu, da se ne zavaravamo kojekakvim primislima i ne okivamo duše varkama i lažima, varajući ponajprije sebe, a zatim i Onoga koji nam čita misli i razotkriva pohlepu i požudu te reskim bičem istine osvjetljava tamu koja se nakupila u dubinama naših žića, koja nas nagriza sumnjama, koja nas prekriva bolestima i nečistom, koja nas premrežuje nemirima i truje prevrtljivošću i koristoljubivošću. Gospa nas moli da budemo iskreni i otvoreni, da se ne skrivamo u maglama laži, da konačno odbacimo terete što su se nagomilali na plećima savjesti, da skrušeno pristupimo sakramentu pomirenja, da odrješito prekinemo savez s ocem laži, da ustrajemo na obraćeničkom putu koji će nas izvući iz kaljuža grijeha, na kojem ćemo u jasnoj svjetlosti još jače i razgovijetnije vidjeti tamu opačina i posljedice propusta kojima smo uvrijedili svetost Gospodinovu, kojima smo prepriječili stazu što vodi do nebeskih vrata. Poziva nas Gospa na kajanje i posipanje pepelom, na iskreno i duboko traženje oprosta, na potpuno povjerenje u milosrđe Božje, koji uvijek bezuvjetno prašta onima koji mu se vrate skrušena srca. Uči nas Gospa da ako prihvatimo vlastitu nemoć i malenost, jer bez Stvoritelja smo nitko i ništa, bit ćemo moćni i veliki. Jer svakoga od nas stvorio je radi velikih djela, koja po ljudskoj mjeri često izgledaju bezvrijedna i neznatna, ali u Božjim očima ona su planine ljubavi. Dakle, ne oslanjajući se na vlastitu snagu, koju nam lažno nudi knez propasti, već vršeći Gospodinovu volju, mi postajemo ono što jesmo, jaki u nevoljama i snažni u ljubavi, ispunjeni vjerom u kojoj buja milost Tvorčeva, prožeti ljubavlju u kojoj diše nazočnost Vječnoga. Gospa poručuje dječici da ne umišljaju i ne trabunjaju, da se ne hvastaju i veličaju, da se ne ponose ni izgledom ni djelom, da sebi ne prepisuju nikakve zasluge, da se tek mogu zahvaljivati na daru života i radovati se otkupljenju, u vijeke hvaleći žrtvu Isusovu. Samo očišćena i obrezana srca mogu rađati novim izdancima, samo obraćeni i pomireni u sebi mogu naći spokoj i slijediti glas savjesti u kojoj bukti Božja volja, samo oni koji koračaju obraćeničkim putem mogu uvidjeti vlastitu bijedu i spoznati milosrđe i ljubav, shvatiti radost života i razumjeti raskoš darova što ih besplatno primismo iz zdenca ljubavi. Samo čista i skrušena srca shvatit će i ulogu Marijinu, njezino uzvišeno mjesto koje joj Bog dodijeli u ekonomiji spasenja, kojom je nagradio njezinu strpljivost, poniznost, njezinu priveženost i spremnost da do kraja slijedi njegovu volju. Darovao nam je Majku da nam bude uzor, da u njezinoj poslušnosti i čistoći prepoznamo sliku slike svoje, istinsko i nekrivotvoreno biće čovjekovo. U njoj se zgusnula sva povijest roda ljudskoga, od stvaranja pa do pada čovjekova, od smrti i grijeha do otkupljenja i uskrsnuća, od čovjekove patnje u dolini zemaljskoj do ustoličenja u kraljevstvu nebeskome. Iako čista i nedužna, osjeća Gospa u svom srcu sve naše patnja, zla i naopakosti. Pozna nas i jasne i griješne, i rajsku čistoću naših duša i tamu našega pada. Pozna i snagu neprijatelja od početka, svu njegovu prijetvornost i smicalice, sve naše slabosti kojima se sotona služi u bespoštednom i lukavom zavođenju. Zato nas i poziva da se sklonimo pod njezine skute, da joj poklonimo očišćena srca, da ih do kraja preobrazi i obasja svojim Sinom, našim Otkupiteljem, koji je svjetlo istinsko, Svjetlo života po kojem je i radi kojega je sve postalo, Svjetlo koje poziva u život vječni i bez kojega bi još uvijek gacali u tami smrti i prokletstva. Odlučimo se hoćemo li do kraju postati Gospina dječica i njezini vojnici ili slijediti izokrenuti nauk kneza propasti, Majčina i našeg neprijatelja, kojem će Prečista uskoro zgnječiti glavu.

- 12:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.