Međugorski glas

25.12.2010., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. prosinca 2010. godine

Gospina božićna čestitka Božićna večer u Međugorju, mjestu molitve, pomirenja i radosti. Oštri dah prosinačke bure spustio se nad broćanski kraj, prohodi kroz ogoljele grane rašeljaka, miluje usnule loze i pjevuši u zvonicima. U crkvi i oko crkve svetoga Jakova žubore molitveni glasovi, prelijevaju se u ljepotu kruničina zrnja, grle jaslice ispred oltara i mekoćom, punoj predanosti i povjerenja, dodiruju Gospine skute, usmjerujući poglede na ohrabrujući blijesak Majčina smiješka. Naginje se Prečista nad dječicu, mazi im zabrinuta lica, usađuje im u srca svjetlost Blagoslovljenog ploda utrobe svoje i tihim, ali jasnim glasom prenosi bogatstvo božićne poruke, ljepotu nade, utkanu u zlatni sjaj njezine krune. S Marijinih se usana žubor radosti i mira pretače u isušene zdence duša, otapa smrzotine i protjeruje mrakove, oslobađa duh od navezanosti i straha, osvjetljava putove što vode u zagrljaj istine i naručje neba. Poručuje nam da mir koji pronađosmo u njezinoj blizini, da radost koju upismo iz topline jaslica, zadržimo u srcu i mislima, u duhu i duši, u razumu i osjećajima te da svjedočki živimo i prenosimo evanđeosku istinu, koja je jedna i jedina, sada i u vijeke vjekova, istina po kojoj smo otkupljeni i koja nam je otvorila vrata kraljevstva nebeskoga. O čvrstoći naše odluke, o načinu našega ponašanja, ovisit će i rezultati svjedočenja i djelovanja. Ako ne dopustimo da nas ponovno okupiraju zahtjevi svijeta, ako se ne priklonimo mlakosti i ne uspavamo u magličastoj svjetlosti privida, bit ćemo Gospini poklisari. U protivnom, ostat ćemo zarobljenici laži. Ako ne budemo tražili lagodnosti, ako se s povjerenjem predamo mudrosti Božje volje, ako pred očima i u srcu budemo imali jasnoću beskompromisnoga Isusova puta, onda nam nikakve poteškoće neće biti smetnja i kamen spoticanja, već će nas kaliti i preobražavati u kušnjama i nesigurnostima, jačati u posrtanjima i bodriti u bitkama za spas svijeta. Poteškoće koje nas prate i prtijetvornost svijeta koja će nas prokazivati i odbacivati, bit će tek nemoć trnja pred oštricom mača istine, bit će Isusov put od rođenja do smrti na križu, od sjaja betlehemske zvijezde do tame Velikog petka, od boli spasenjskih rana do svjetla uskrsnuća. Sve podlosti i sva zloba, koje je posijao otac laži, ne mogu se suprotstaviti plamičku ljubavi koji izlazi iz čistoga srca, zahvaćenog snagom istine i prožetog zrakom Gospodinova mira. Uzaludna je buka trublja svijeta pred glazbom nebeske tišine, a još je jadnija prolaznost i slava zemaljska pred vječnom ljepotom nebeske stvarnosti, one stvarnosti iz koje nas i na koju nas poziva Gospa. Klanja se ona našoj slobodi, ali ne i zlu u nama, ljubi naše osobnosti, ali ne voli tamu što se nakupila na vratnicama ranjenih srdaca. Zato nas i poziva da se okrenemo svjetlosti, da drugima ne budemo prokletstvo, već blagoslov i mir. Malo je onih koji ne podnose žalce nepravde i predbacivanja, kako od bližnjih, tako od daljnjih, a još je manje onih koji ne iskusiše stanje odbačenosti, hladnoće i mržnje. Ali to nije i ne smije biti razlog našeg zatvaranja u vlastite ljušture, našeg nepovjerenja, nesigurnosti i gorčine. Jer nije nas povrijedilo dobro u čovjeku, već zlo koje ga neprestano opsjeda, sljepoća i neznanje koji mu onečišćuju dušu i unesrećuju srce, požuda koja ga razara, pohlepa koja ga deformira i zavist koja ga truje. Jer čovjek je izgubljen u onom trtenutku kad za oca izabere kneza propasti, kad se prikloni pogubnoj mudrosti svijeta i kada odbaci jednostavnost i dobrotu, zaboravi odricanje i zanemari darivanje, kad utone u sebičnost i ogradi se zidovima očaja, kad mu sebeljublje zamuti vidike i odvoji ga od izvora svjetlosti. U sredinama gdje trajemo, radimo, družimo se i živimo, trebali bismo djelom i riječju svjedočiti da smo Kristovi, a to znači da bismo trebali biti iskreni i otvoreni, kako prema sebi samima, isto tako i prema bližnjima, uočavati vlastite mane i ne optuživati druge. Ali isto tako ne bismo trebali olako prelaziti preko nepodopština koje se kose s Isusovim naukom i zatvarati oči pred bujicom nemoralnih ponuda, izokrenutosti i laži, koji se kose ss zakonom ljubavi i protive se čistoći istine. Svjedočeći Isusa, mi svjedočimo sebe, onakve kakvim nas je Otac stvorio i kakve nas u svom srcu nosi i vidi majka Marija, donositeljica Jedinorođenca, pravoga čovjeka i pravoga Boga.

- 20:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Gospina godišnja poruka vidiocu Jakovu

- 15:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sveto porođenje

- 11:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Dan Gospodinova prvog dolaska

- 00:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.12.2010., nedjelja

Ljubici

Ljeska se svjetlost na izmaku dana, Upija srce riječi molitvene, Blažena večer modrinom se grana, Iz zdenca duše pobjegle su sjene. Cimbal tišinu zvukovima resi, Istinu gledam, Bože koji jesi.

- 13:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Četvrta adventska nedjelja

- 09:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.12.2010., nedjelja

Treća adventska nedjelja

- 09:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.12.2010., nedjelja

Druga adventska nedjelja

- 09:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.12.2010., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. prosinca 2010. godine

Ljubav trpećega Boga U trpnji, s trpnjom i preko trpnje otvaraju se otežale vjeđe ravnodušnog srca, lome se oklopi oholosti i mrvi prijestolje uznositosti na koji je čovjeka postavio zavodnik od početka. Trpnja je put istine, suprotstavljenost svijetu, njegovoj moći, laži i snazi, njegovoj zavodljivost, naopakosti i zloći. Trpnja je rast u nepokolebljivosti, jasnoća pogleda što dopire do uskih vrata ovijenih trnjem, trpnja je boj s navalama tame, koja je jednako nazočna u nama i oko nas. Trpnja je svaki trenutak u kojem se odupiremo ričućem lavu što traži žrtvu kojom će utoliti glad, trpnja je suočavanje s nepravdom, hinjenošću i ravnodušnošću otvrdnulih srdaca, trpnja je prepoznavanje znakova vremena, bol koju nam nanosi kratkovidnost bližnjega, trpnja je opekotina što nam je nanosi lažna svjetlost, trpnja je opomena u kojoj prepoznajemo istinsko svjetlo života, kojom razotkrivamo žalce mraka, kojom spoznajemo tajnu ljubavi i koja nam vraća povjerenje u Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku. Trpnja je hod s Isusom, ona je temelj mističnog tijela Crkve, iz trpnje raste mučenički sjaj koji umnožava svjetlost Kristovu, koji stoji na braniku smisla i sprječava tamu besmisla da potpuno ne ovlada svijetom. Trpnja je pročišćujući melem koji trpkost i gorčinu pretvara u slatkoću trajanja, trpnja je bogata riznica iskustava koja se izlijeva iz rana trpećega Boga, koja nam pomaže da odvojimo svjetlo od tame, da se prepoznamo u patničkome Otkupiteljevu licu, u Bogo-čovjeku koji je na sebe preuzeo sve naše grijehe, koji je brana pred navalama zloga i spasenje svima koji ga srcem i djelom priznaju za svoga Gospodina. Gospa nas poziva da se iskoprljamo iz hladnoće smrti i očaja, da smognemo snage, da se oboružamo odlučnošću, da pokidamo mrene zaslijepljenosti što se bezbrojnim velovima omotaše oko srdaca, da ne vrludamo u začaranom krugu, već se okrenemo prema Onome od kojeg nam dolaze sve milosti, koji silinom svoje ljubavi razgoni strahove, koji svojom dobrotom i blagošću poziva na put pomirenja, koji nam šalje Majku da bismo se osvjedočili kako nas Bog nije ni napustio, a niti zaboravio. Moli nas Prečista da se odreknemo sotone i njegova sjaja, da lakovjerno ne prihvaćamo njegove ponude, da se bezuvjetno odupremo prividu i izokrenutosti, da odrješito odbacimo lagodnosti i isprazne užitke koji razaraju mir, zamućuju misli, zagađuju srca i umrtvljuju duh. Uči nas da se ne priklanjamo obećanjima koji nas mame na široku stranputicu što prema bezdanu vodi. Uostalom, pogledajmo kud su nas doveli mediji, bankari, političari, znanost i hinjena duhovnost, nadahnuti od kneza propasti, upitajmo se kako i kada su ishlapjele Božje zapovijedi, kada smo počeli slaviti Božić iz kojeg su protjerani Isus i Marija. Tko nam je velike kršćanske blagdane pretvorio u praznike zlatnog teleta, tko je krutu realnost, prožetu ljepotom vječne istine, pretvorio u isprazni paravan idile, iza kojeg se gomila trulež i raspadljivost, tmina i bolest, neurotičnost i nesreća? Zašto smo jednostavnost mudrosti zamijenili nerazumljivim smicalicama, zašto smo izokrenuli sve ono što je tisućljećima bilo na svom mjestu, zašto dragovoljno, kao muhe bez glave, ulijećemo u razapetu mrežu privida, u stanište novog čovjeka, koji se odrečući Boga, odriče sebe? U ovo adventsko vrijeme, upućuje nas Gospa na istinu, okreće nam ravnodušna lica u smjeru nazaretske kućice, u dane kad je krenula prema Betlehemu, vođena čvrstom vjerom i prepuštena volji Božjoj. Poziva nas da se prisjetimo svih nelagodnosti koje je doživjela na putu prema špilji svijeta, hladnoj štalici u kojoj je zasjalo spasenjsko Svjetlo, toplina koja nikada neće uminuti, već će nas pratiti do kraja povijesti i grijati u radosti kraljevstva nebeskoga. Ovo je posebno vrijeme priprave za Gospodinov dolazak i Majka nas poziva da u molitvi, pokori i obraćenju razmišljamo o Isusovu rođenju, da dublje proniknemo u tajnu otkupljenja, da cijelim bićem doživimo ljubav trpećega Boga, koji je radi nas sišao s nebesa, koji je postao čovjekom da bismo imali život u punini, život u Sinu, bez kojeg, kako nam kaže Gospa, ne možemo naprijed, jer bez Isusa smo nitko i ništa, a s njim djeca Božja koja vjerom mogu i brda premještati. Kada to shvatimo i prihvatimo, ostvarit će se Isusovo obećanje, postat ćemo jedno sa Sinom Čovječjim, jaki u trpnji i snažni u vjeri. Bježat će prede nama prijetvornosti, raspršit će se magle laži i vidjet ćemo se onakvima kakvi zaista jesmo. Po zagovoru Duha Svetoga u nama će se roditi nebeska stvarnost, koja ne isključuje zemaljsku zbilju, ali je osvjetljava zrakama istine, one Istine kojoj nas Gospa u Međugorju i iz Međugorja vodi već dvadeset devet godina.

- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.