Međugorski glas

25.01.2010., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2010. godine

Vrijeme osobne molitve Putuje Gospin glas na krilima čiste međugorske bure, ulijeva se u siječanjsku bjelinu, teče dolinom svijeta i leprša nad vrhuncima osniježenih planina. Ozdravljujućim mirom liječi umorna srca i poziva na radosno buđenje, usmjerava nas dahu svježine, njedrima proljeća koje neizbježno dolazi, koje se nazrijeva u ranom ptičjem cvrkutu. Poziva nas da se okrenemo Suncu, da svjetlosti izložimo sjeme vjere, da mu dopustimo klijanje, rast i cvjetanje, jer će u protivnom istrunuti u zaključanom ambaru duše i neće donijeti plodove izobilja, neće radošću ispuniti riznicu zajedništva. Gospa nas podsjeća na osobnu molitvu, na izravni razgovor sa Stvoriteljem, na prisan odnos s Onim u kojem dišemo, koji nas daruje životom, koji u nama traje u svakom otkucaju srca, u svakom titraju duše. Nama je krenuti putem popločenim iskrenošću i poniznošću, otvoriti vrata mekom dodiru svjetlosti, prepoznati čistoću vlastite duše, ne dopustiti zavodljivosti svijeta da nas odvede u sumnju, da nas odvuče među zidine oholosti i samodopadnosti, da nam oduzme bogatstvo nezasluženih darova, da nam potamni sjaj što donosi mir, radost i sigurnost. Nama je slijediti zov jedva čujne glazbe koja će nas voditi izvoru, koja će nas krijepiti žuborom žive vode, koja će nas jačati svježinom neprolaznom. Zato osobna molitva i nije tek izdvojeni djelić vremena, minuta ili sati posvećenih dijalogu sa stvarnošću nebeskom, već neprestano stanje nutrine koja svjedoči vlastitu privrženost volji Božjoj. Ona traje dvadeset četiri sata, prelijeva se iz dana u noć, iz noći u svitanje, iz svitanja korača prema predvečerju, sa snom putuje u okrjepljujući zagrljaj životodajnosti, obnavlja se u svjetlu punine i raste u prividnosti buđenja. Osobna molitva jest svjesnost Božje blizine, nerazdvojivost Stvoritelja i stvorenja, povezanost rijeke s izvorom i isprepletenost vrela i ušća. Dok tečemo gudurama svijeta, dok se probijamo preko zamki i brana, dok prolazimo kroz studen i mrakove, svjesni smo da njima ne pripadamo i da ćemo se nakon svega preporoditi u oceanu svjetlosti. Kada se čovjeku učini da je sve naopako krenulo i kad izgubi kontrolu nad vlastitim planovima i htijenjima, tek onda bi se trebao prepustiti miru, ne prezirati kušnju i sve predati u ruke Onoga bez čijeg nam znanja ni vlas kose ne otpada s tjemena. Jer nije na nama da određujemo putove, a niti nam je dano planirati i određivati vlastitu sudbinu, smišljati i prekrajati život. Jer sve naše želje i tlapnje, ma kako nam raskošno izgledale, ako nisu u volji Stvoriteljevoj, uvijek se pretvore u raspadljivost, zebnju i očaj, uvijek odvode na stranputicu i ne donose plodove jer nisu propupali u pravo vrijeme, jer im je mraz sebeljublja uništio cvjetove. A sjeme vjere, koje nosimo u duši, koje nam je zajedno s njom darovano, može rasti tek u Onome od kojeg je i poteklo, može se umnažati i ploditi tek onda kada ga oslobodimo vlastitih strahova i sumnje, kada ga prinesemo svjetlosti kojoj smo zapriječili prilaz i kojoj zbog neznanja zatvaramo okna. Umjesto da se ljubavlju hranimo, da u njoj trajemo, mi je ne želimo ni upoznati, okrećamo joj leđa i slijedimo obećanja propasti, navezani na varke zemaljske. Zato je Bog mnogima dalek i nepristupačan, izvan i pored nas, odijeljen i izdvojen, zatvoren u stvarnosti kojoj ne možemo i ne smijemo pristupiti. Okorjelom srcima uzaludan je bio i dolazak Druge božanske osobe, ništa im ne znači ni Gospina nazočnost među nama, od sljepoće ih ne može ozdraviti ni nebo koje se spustilo nad međugorska brda. Današnja Majčina poruka ponajviše se odnosi na one koji su upoznali Božju ljubav, koji se još hrvu s maglama svijeta, koji se traže na obraćeničkom putu, koji još u potpunosti nisu prihvatili njezine savjete, kojima je još uvijek potreban koračić što će ih zauvijek odvojiti od kneza zavodljivosti. Zato je osobna molitva, dakle, cjelodnevni boravak u Božjoj svjetlosti, jedini način da se duša preda beskrajnom milosrđu i da u njoj nabubri sjeme vjere. A kada naraste, procvjeta i zamiriše, postat će radosno svjedočenje kojemu mnogi neće moći odoljeti. Ovu istinu svjedoče nam svi oni koji su okupani mirom, a koje nam Bog svakodnevno šalje u susret i koji nas nadahnjuju da i sami krenemo istim putem. Gospa zato i jest toliko dugo među nama. Svojim nas porukama potiče na rast i radost u Gospodinu, svojim nam molitvama pomaže da se prenemo iz ravnodušnosti i prenavljanja, da se pokrenemo iz učmalosti, da hrabro zakoračimo u svjetlost vjere, da ne zastajkujemo pred smjerokazima zabluda, da ne slušamo omamljujući zov sirena, već se s potpunim povjerenjem priklonimo ozdravljujućoj ljepoti njezina glasa. Majko, hvala ti na ustrajnosti, nježnosti i dobroti, na jasnoći i blagosti tvojih riječi, koje ne osuđuju dječicu, već ih, prokazujući zlo, liječe i opominju, uče i odgajaju, tjeraju mrakove i donose svjetlost!

- 19:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.01.2010., nedjelja

Međugorske minijature (4)

Prostranstvo hrli u zagrljaj Križa, prožima vječnost zviježđa i daljine, jasnoća Riječi, od blizine bliža, sažima tvarnost u zrno istine. * * * * * Prhnulo jutro iz vjeđa zvonika, bistroćom resi voćnjake i njive, sljubljene s dušom Marijina lika, iz kojeg teče melem vode žive. * * * * * Miješa se suton s titrajima svijeća, rumena nježnost u srca uranja, šapuće tamjan laticama cvijeća, u zdencu čežnje molitva odzvanja. * * * * * Nad Brotnjom vjetar raznosi tišinu, umiva svjetlom ranjena vremena, u život vraća sve što jednom minu, čisteći povijest od tmine i sjena. * * * * * Iz vedra neba spustila se zraka, prekrila glazba Brdo ukazanja, širi se blijesak u četiri kraka, pred sjajem Križa blijedi svjetlost danja.

- 06:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #

06.01.2010., srijeda

Betlehemska zvijezda

Kad u okvir mrkle noći nebo prospe svjetlost resku, i tebi je za njom poći, slijedi Zvijezdu betlehemsku. Kad istrunu smjerokazi na pustinjskom vrelom pijesku, gledaj naprijed, smjerno gazi, slijedi Zvijezdu betlehemsku. Kad zalutaš u planini, ne priginji oči vrijesku, nego samo jedno čini, slijedi Zvijezdu betlehemsku. Ne povlađuj buci svijeta, časti, moći, slavi, pljesku, nek u tebi radost cvjeta, slijedi Zvijezdu betlehemsku. Primakni se jasnoj zori, što se javlja u svom blijesku, pusti srcu neka gori, slijedi Zvijezdu betlehemsku.

- 10:17 - Komentari (28) - Isprintaj - #

02.01.2010., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. siječnja 2010. godine

Odlučimo se za novi početak Bez povjerenja i odanosti nema vjere, a bez vjere ni puta koji se uzdiže iznad stranputica, koji nas štiti od lutanja u maglama svijeta, koji nas oslobađa navezanosti na lažno i propadljivo, prijetvorno i nakazno. A ljubav i povjerenje prema Gospi uvijek nas dovodi do Isusa, približava nas izvoru spasenja, zdencu milosrđa i zagrljaju utjehe. Jer, upoznavajući Majku, koja je punina milosti, radost i ljepota nebeska, preobražavamo se u njezinu Bezgrješnom Srcu, u ozdravljujućoj svjetlosti kojoj je ispunjena njezina duša i tijelo, od koje su sazdane njezine misli, kojoj su prožeti njezini osjećaji, kojoj je preplavljen njezin duh. Ipak smo se, obnevidjeli mudrošću svijeta i premreženi lažnim duhovnostima, previše udaljili od istine, tražeći se u onome što nam ne može, ne zna i ne želi dati odgovor na razlog i smisao života, što nas ne može ispuniti dugotrajnim mirom i radošću, što nas ne može okrijepiti istinom, što nam nikada neće utažiti glad i žeđ za puninom. A put do Gospodina, koliko god bio jednostavan, toliko je i težak. Skloni smo sjediti na dvije stolice i služiti dvojici gospodara, stalno se klatarajući na bridu s kojeg se lako možemo poskliznuti u ponor kaosa i beznađa. To nam se najčešće i događa, ali ako na vrijeme progledamo, spasit će nas Božje milosrđe, dobrota Stvriteljeva, ljubav koja je svemoguća, iz koje cvjetaju samilost, praštanje, razumijevanje i nježnost, koja nas podiže iz blata grijeha, koja zacjeljuje rane i ožiljke naše nestalne naravi. Po Gospi se Bog očovječio, po njoj nam je došlo spasenje, zato zajedno i jedino s njom možemo pronaći put do betlehemskih jaslica, samo u njezinoj nazočnosti možemo shvatiti dramu Velikog petka, samo njezinom prisutnošću možemo doživjeti istinsku radost Uskrsnuća. Jer ona, čista i bezgrješna, najbolje poznaje čovjeka kojeg je Bog stvorio na svoju sliku i jasno vidi zlo koje nas okružuje, napada i izbezumljuje. Zato Gospa nikada i ne spominje kompromise kojima je protkan duh paloga čovjeka, koji, uronjen u svjetlo i tamu, često ne razlikuje istinu od laži, privid od jasnoće i te ne može razdvojiti tlapnje od realnosti i sjene od stvarnosti. Prečista nas uči i jasno naglašava da se ničega ne bojimo, da se svi naši zemaljski gubici strostruko nadoknađuju u kraljevstvu nebeskome. Savjetuje nam da se olako ne zaplićemo u mrežu kneza propasti, da ne slijedimo omamljujući zov njegovih poklisara, da joj pružimo ruku i da se ravnamo po milozvučnosti njezina glasa. A to je put nenavezanosti, put koji izbavlja iz očaja, koji donosi mir i slijedi volju Stvoriteljevu. To je jedini način na koji možemo progledati i osloboditi se strahova, pokidati lance kojima nas veže njezin i naš protivnik, a zatim u jasnoći vidjeti vlastito srce i dušu. Kad spoznamo da smo bili zavedeni, lako ćemo oprostiti sebi i drugima jer će nas svjetlost Božja koja sve prašta uvesti u istinu. Tada ćemo s pokajanjem i neizmjernom radošću kleknuti pred Onoga koji nam oprašta duge naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim. Tek nam prisnost Gospodinova i plamen Njegove ljubavi mogu pomoći da u nama umre sve ono što nas je priječilo da potpuno ozdravimo, što nas je sputavalo i kočilo u iskoraku koji se zove vjera. A vjera je, kao što u početku napisah, potpuno povjerenje u Božju svemogućnost i njegov put, potpuno predavanje u Njegove ruke, bezuvjetni i nekompromisni pristanak uz Njegove zapovijedi, koje nam je u trenutku stvaranja usadio u srca, koje su putokaz, izrastao iz dobrote i ljubavi. Gospa nas neumorno vodi Sinu, pokazuje nam Isusa, moli nas da se s njim suobličimo. Jer ako Njega ne upoznamo, kako ćemo shvatiti smisao žrtve, patnje i odricanja, kako ćemo dokučiti tajnu otkupljenja, kako ćemo razumjeti radost života koji često jest trnje i drača, ali je isto tako ovijen svjetlošću, ispunjen ljubavlju i prožet darivanjem. Kako ćemo spoznati Božju velikodušnost, kako shvatiti Njegovu mudrost ako se ravnamo po zakonima svijeta? Kako ćemo prosvijetliti pamet i očistiti srca ako smo vezani okovima samoljublja, ako nam je pokretač svih naših htijenja probitak i korist, ako se začahurimo u ljušturu straha i nesigurnosti, ako se plašimo za golu egzistenciju, ako nadu u vječni život zamijenimo kratkotrajnošću zemaljske ugode?! Okrenimo se prema Brdu spasenja i vidjet ćemo veliku svjetlost, ispružene Majčine ruke i prepoznati glas koji nas zove da izađemo iz tame. Gospa nas doziva da joj se pridružimo i zajedno izvojujemo pobjedu nad njezinim i našim neprijateljem. Zaklinje nas da upoznamo Ljubav, da započnemo dan u njezinu društvu. Tko slabo čuje, neka se primakne bliže, a tko dobro ne vidi, neka sa sobom nosi povećalo sazdano od molitava!

- 14:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.01.2010., petak

Bogorodica

B lizinom svojom dječicu sokoliš, O psjene skidaš sa zjenica svijeta, G ladne i žedne ufanjima dojiš, O vijaš mirom srca razapeta. R adost se tvoja u gorčinu toči, O tvaraš vrata što istini vode, D ovodiš slijepe pred Sinove oči, I z zamke straha u blijesak slobode. C iborij svjetla unosiš u duše, A zurnim sjajem protjeruješ tmuše.

- 00:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.