Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2010. godine
Vrijeme osobne molitve
Putuje Gospin glas na krilima čiste međugorske bure, ulijeva se u siječanjsku bjelinu, teče dolinom svijeta i leprša nad vrhuncima osniježenih planina. Ozdravljujućim mirom liječi umorna srca i poziva na radosno buđenje, usmjerava nas dahu svježine, njedrima proljeća koje neizbježno dolazi, koje se nazrijeva u ranom ptičjem cvrkutu. Poziva nas da se okrenemo Suncu, da svjetlosti izložimo sjeme vjere, da mu dopustimo klijanje, rast i cvjetanje, jer će u protivnom istrunuti u zaključanom ambaru duše i neće donijeti plodove izobilja, neće radošću ispuniti riznicu zajedništva.
Gospa nas podsjeća na osobnu molitvu, na izravni razgovor sa Stvoriteljem, na prisan odnos s Onim u kojem dišemo, koji nas daruje životom, koji u nama traje u svakom otkucaju srca, u svakom titraju duše. Nama je krenuti putem popločenim iskrenošću i poniznošću, otvoriti vrata mekom dodiru svjetlosti, prepoznati čistoću vlastite duše, ne dopustiti zavodljivosti svijeta da nas odvede u sumnju, da nas odvuče među zidine oholosti i samodopadnosti, da nam oduzme bogatstvo nezasluženih darova, da nam potamni sjaj što donosi mir, radost i sigurnost. Nama je slijediti zov jedva čujne glazbe koja će nas voditi izvoru, koja će nas krijepiti žuborom žive vode, koja će nas jačati svježinom neprolaznom. Zato osobna molitva i nije tek izdvojeni djelić vremena, minuta ili sati posvećenih dijalogu sa stvarnošću nebeskom, već neprestano stanje nutrine koja svjedoči vlastitu privrženost volji Božjoj. Ona traje dvadeset četiri sata, prelijeva se iz dana u noć, iz noći u svitanje, iz svitanja korača prema predvečerju, sa snom putuje u okrjepljujući zagrljaj životodajnosti, obnavlja se u svjetlu punine i raste u prividnosti buđenja. Osobna molitva jest svjesnost Božje blizine, nerazdvojivost Stvoritelja i stvorenja, povezanost rijeke s izvorom i isprepletenost vrela i ušća. Dok tečemo gudurama svijeta, dok se probijamo preko zamki i brana, dok prolazimo kroz studen i mrakove, svjesni smo da njima ne pripadamo i da ćemo se nakon svega preporoditi u oceanu svjetlosti. Kada se čovjeku učini da je sve naopako krenulo i kad izgubi kontrolu nad vlastitim planovima i htijenjima, tek onda bi se trebao prepustiti miru, ne prezirati kušnju i sve predati u ruke Onoga bez čijeg nam znanja ni vlas kose ne otpada s tjemena. Jer nije na nama da određujemo putove, a niti nam je dano planirati i određivati vlastitu sudbinu, smišljati i prekrajati život. Jer sve naše želje i tlapnje, ma kako nam raskošno izgledale, ako nisu u volji Stvoriteljevoj, uvijek se pretvore u raspadljivost, zebnju i očaj, uvijek odvode na stranputicu i ne donose plodove jer nisu propupali u pravo vrijeme, jer im je mraz sebeljublja uništio cvjetove.
A sjeme vjere, koje nosimo u duši, koje nam je zajedno s njom darovano, može rasti tek u Onome od kojeg je i poteklo, može se umnažati i ploditi tek onda kada ga oslobodimo vlastitih strahova i sumnje, kada ga prinesemo svjetlosti kojoj smo zapriječili prilaz i kojoj zbog neznanja zatvaramo okna. Umjesto da se ljubavlju hranimo, da u njoj trajemo, mi je ne želimo ni upoznati, okrećamo joj leđa i slijedimo obećanja propasti, navezani na varke zemaljske. Zato je Bog mnogima dalek i nepristupačan, izvan i pored nas, odijeljen i izdvojen, zatvoren u stvarnosti kojoj ne možemo i ne smijemo pristupiti. Okorjelom srcima uzaludan je bio i dolazak Druge božanske osobe, ništa im ne znači ni Gospina nazočnost među nama, od sljepoće ih ne može ozdraviti ni nebo koje se spustilo nad međugorska brda.
Današnja Majčina poruka ponajviše se odnosi na one koji su upoznali Božju ljubav, koji se još hrvu s maglama svijeta, koji se traže na obraćeničkom putu, koji još u potpunosti nisu prihvatili njezine savjete, kojima je još uvijek potreban koračić što će ih zauvijek odvojiti od kneza zavodljivosti. Zato je osobna molitva, dakle, cjelodnevni boravak u Božjoj svjetlosti, jedini način da se duša preda beskrajnom milosrđu i da u njoj nabubri sjeme vjere. A kada naraste, procvjeta i zamiriše, postat će radosno svjedočenje kojemu mnogi neće moći odoljeti. Ovu istinu svjedoče nam svi oni koji su okupani mirom, a koje nam Bog svakodnevno šalje u susret i koji nas nadahnjuju da i sami krenemo istim putem.
Gospa zato i jest toliko dugo među nama. Svojim nas porukama potiče na rast i radost u Gospodinu, svojim nam molitvama pomaže da se prenemo iz ravnodušnosti i prenavljanja, da se pokrenemo iz učmalosti, da hrabro zakoračimo u svjetlost vjere, da ne zastajkujemo pred smjerokazima zabluda, da ne slušamo omamljujući zov sirena, već se s potpunim povjerenjem priklonimo ozdravljujućoj ljepoti njezina glasa.
Majko, hvala ti na ustrajnosti, nježnosti i dobroti, na jasnoći i blagosti tvojih riječi, koje ne osuđuju dječicu, već ih, prokazujući zlo, liječe i opominju, uče i odgajaju, tjeraju mrakove i donose svjetlost!
Post je objavljen 25.01.2010. u 19:10 sati.