Međugorski glas

02.01.2010., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. siječnja 2010. godine

Odlučimo se za novi početak Bez povjerenja i odanosti nema vjere, a bez vjere ni puta koji se uzdiže iznad stranputica, koji nas štiti od lutanja u maglama svijeta, koji nas oslobađa navezanosti na lažno i propadljivo, prijetvorno i nakazno. A ljubav i povjerenje prema Gospi uvijek nas dovodi do Isusa, približava nas izvoru spasenja, zdencu milosrđa i zagrljaju utjehe. Jer, upoznavajući Majku, koja je punina milosti, radost i ljepota nebeska, preobražavamo se u njezinu Bezgrješnom Srcu, u ozdravljujućoj svjetlosti kojoj je ispunjena njezina duša i tijelo, od koje su sazdane njezine misli, kojoj su prožeti njezini osjećaji, kojoj je preplavljen njezin duh. Ipak smo se, obnevidjeli mudrošću svijeta i premreženi lažnim duhovnostima, previše udaljili od istine, tražeći se u onome što nam ne može, ne zna i ne želi dati odgovor na razlog i smisao života, što nas ne može ispuniti dugotrajnim mirom i radošću, što nas ne može okrijepiti istinom, što nam nikada neće utažiti glad i žeđ za puninom. A put do Gospodina, koliko god bio jednostavan, toliko je i težak. Skloni smo sjediti na dvije stolice i služiti dvojici gospodara, stalno se klatarajući na bridu s kojeg se lako možemo poskliznuti u ponor kaosa i beznađa. To nam se najčešće i događa, ali ako na vrijeme progledamo, spasit će nas Božje milosrđe, dobrota Stvriteljeva, ljubav koja je svemoguća, iz koje cvjetaju samilost, praštanje, razumijevanje i nježnost, koja nas podiže iz blata grijeha, koja zacjeljuje rane i ožiljke naše nestalne naravi. Po Gospi se Bog očovječio, po njoj nam je došlo spasenje, zato zajedno i jedino s njom možemo pronaći put do betlehemskih jaslica, samo u njezinoj nazočnosti možemo shvatiti dramu Velikog petka, samo njezinom prisutnošću možemo doživjeti istinsku radost Uskrsnuća. Jer ona, čista i bezgrješna, najbolje poznaje čovjeka kojeg je Bog stvorio na svoju sliku i jasno vidi zlo koje nas okružuje, napada i izbezumljuje. Zato Gospa nikada i ne spominje kompromise kojima je protkan duh paloga čovjeka, koji, uronjen u svjetlo i tamu, često ne razlikuje istinu od laži, privid od jasnoće i te ne može razdvojiti tlapnje od realnosti i sjene od stvarnosti. Prečista nas uči i jasno naglašava da se ničega ne bojimo, da se svi naši zemaljski gubici strostruko nadoknađuju u kraljevstvu nebeskome. Savjetuje nam da se olako ne zaplićemo u mrežu kneza propasti, da ne slijedimo omamljujući zov njegovih poklisara, da joj pružimo ruku i da se ravnamo po milozvučnosti njezina glasa. A to je put nenavezanosti, put koji izbavlja iz očaja, koji donosi mir i slijedi volju Stvoriteljevu. To je jedini način na koji možemo progledati i osloboditi se strahova, pokidati lance kojima nas veže njezin i naš protivnik, a zatim u jasnoći vidjeti vlastito srce i dušu. Kad spoznamo da smo bili zavedeni, lako ćemo oprostiti sebi i drugima jer će nas svjetlost Božja koja sve prašta uvesti u istinu. Tada ćemo s pokajanjem i neizmjernom radošću kleknuti pred Onoga koji nam oprašta duge naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim. Tek nam prisnost Gospodinova i plamen Njegove ljubavi mogu pomoći da u nama umre sve ono što nas je priječilo da potpuno ozdravimo, što nas je sputavalo i kočilo u iskoraku koji se zove vjera. A vjera je, kao što u početku napisah, potpuno povjerenje u Božju svemogućnost i njegov put, potpuno predavanje u Njegove ruke, bezuvjetni i nekompromisni pristanak uz Njegove zapovijedi, koje nam je u trenutku stvaranja usadio u srca, koje su putokaz, izrastao iz dobrote i ljubavi. Gospa nas neumorno vodi Sinu, pokazuje nam Isusa, moli nas da se s njim suobličimo. Jer ako Njega ne upoznamo, kako ćemo shvatiti smisao žrtve, patnje i odricanja, kako ćemo dokučiti tajnu otkupljenja, kako ćemo razumjeti radost života koji često jest trnje i drača, ali je isto tako ovijen svjetlošću, ispunjen ljubavlju i prožet darivanjem. Kako ćemo spoznati Božju velikodušnost, kako shvatiti Njegovu mudrost ako se ravnamo po zakonima svijeta? Kako ćemo prosvijetliti pamet i očistiti srca ako smo vezani okovima samoljublja, ako nam je pokretač svih naših htijenja probitak i korist, ako se začahurimo u ljušturu straha i nesigurnosti, ako se plašimo za golu egzistenciju, ako nadu u vječni život zamijenimo kratkotrajnošću zemaljske ugode?! Okrenimo se prema Brdu spasenja i vidjet ćemo veliku svjetlost, ispružene Majčine ruke i prepoznati glas koji nas zove da izađemo iz tame. Gospa nas doziva da joj se pridružimo i zajedno izvojujemo pobjedu nad njezinim i našim neprijateljem. Zaklinje nas da upoznamo Ljubav, da započnemo dan u njezinu društvu. Tko slabo čuje, neka se primakne bliže, a tko dobro ne vidi, neka sa sobom nosi povećalo sazdano od molitava!

- 14:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.