
B lizinom svojom dječicu sokoliš,
O psjene skidaš sa zjenica svijeta,
G ladne i žedne ufanjima dojiš,
O vijaš mirom srca razapeta.
R adost se tvoja u gorčinu toči,
O tvaraš vrata što istini vode,
D ovodiš slijepe pred Sinove oči,
I z zamke straha u blijesak slobode.
C iborij svjetla unosiš u duše,
A zurnim sjajem protjeruješ tmuše.
Post je objavljen 01.01.2010. u 00:00 sati.