Međugorski glas

29.11.2009., nedjelja

Obitelj

pjeva Ivana Lučin Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Draga djeco, danas vas pozivam na obnovu molitve u vašim obiteljima i da tako svaka obitelj postane radost mome sinu Isusu! Kada ljubav iz molitve krene, kada prožme ukućane vaše, protjerat će mrakove i sjene, koje lažju moju djecu plaše. Nek se mladi ničega ne boje, već u vjeri Stvoritelju služe, donosim vam blagoslove svoje, svjetlost rajsku, mirisave ruže. Nek obitelj bude polazište mira, tiho mjesto sreće gdje se rađa vjera, gdje molitva žarka samo dobro bira, gdje su Božje riječi istina i mjera. Bez Isusa ne možete rasti, zovite ga, priđite mu bliže, svatko od vas u grijeh može pasti, al´ vas ljubav milostiva diže. Zato hrabro darivajte sebe, pronosite plamen vjere jake, oprostite zlobi koja zebe, štitit ću vas od napasti svake.

- 12:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.11.2009., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2009. godine

Snaga obiteljske molitve Dolazi još jedan Božić najavljen sjajem punine vremena, ogrnut čistoćom Marijina srca, ovijen dobrotom nebeskog darivanja, ispunjen istinom Božjih obećanja. Uskoro počinje došašće, priprava za radosni spomendan Gospodinova dolaska među nas, na blijesak Riječi koja je postala čovjekom. O njemu su govorila proročanstva, navijestio ga je prorok Izaija: „Eto, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ Gospa je donositeljica spasenja i milosrđa jer je puninom vjere, u potpunom i bezuvjetnom predanju prihvatila vijest Gabrijelovu, s povjerenjem i poniznošću otvorila srce Božjoj mudrosti i postala majka Otkupiteljeva, zdenac ispunjen izvorom svih milosti, koju svi naraštaji zovu blaženom. Danas nas ugošćuje u Međugorju, resi milosno vrijeme što je poteklo iz Isusova rođenja i svojim nam boravkom donosi dvostruku radost, krijepi nas Božjom blizinom i ujedno štiti zagovorima u kojima cvjetaju brižnost, melem, vjera i nada. Ona koja je ispunjena nebom najbolje zna što je dječici potrebno. Pozna sve naše nestalnosti, mane i bolesti, ali i mekoću naših srdaca, kojima je potreban tek mali, ali odlučan korak, da bismo se izvukli iz opsjena kojima nas je okružio njezin i naš neprijatelj. Zato nas ponovno poziva na molitvu krunice u kojoj je snaga i ozdravljenje, u kojoj je mir i ljepota, koja je spona između naših srdaca i Srca Bezgrješnoga, svjetlosni vijenac koji nas čuva od nasrtaja tame. Oni koji su molitvom krunice dodirnuli dašak vječnosti, koji su osjetili toplinu Božje nazočnosti, najbolje znaju kakve se milosti izlijevaju iz ružarija. Iz ružina vijenca toče se zavjetna vremena, prožimajući svekolikost zemaljskog i nebeskog, osvjetljuju tajnu dobra i zla, grade svijet dobrote i jačaju svjetlosnu branu koja priječi nasrtaje zloga. Molitva krunice jača u nama povjerenje u snagu žive riječi, vraća nas miru i sigurnosti kojima ne mogu nauditi mijena svijeta. Na putovima zemaljskim, koji vode kroz trnje i preko kamenja, rijetko ćemo, oboružani krunicom, pokleknuti pod teretom svakodnevice, a gotovo nikada nećemo upasti u beznađe i mlakost, nikada nam se vidici neće zaplesti u kratkovidnost, nikada nam oči neće biti zaslijepljene slikama privida i propadljivosti. Jer s nama i u nama je ona čije srce pije milosti s izvora bistroće, ona koja se hrani istinom i odijeva svjetlom. S krunicom u srcu postajemo istinska dječica Uzorite, slušamo i slijedimo njezin glas, a ona nas ovija Majčinskim plaštem i pokazuje put kojim nam je ići, strmu stazu svijeta koju je prošao i njezin Sin, naš Otkupitelj i Spasitelj. Sve ostalo je samozadovoljstvo, puno ugoda i ispraznosti, sebičnosti i oholosti u kojima čovjek ne može doživjeti pročišćujuću snagu trpnje i odricanja, a niti doživjeti istinsku radost. Obiteljska molitva jest temelj na kojem ćemo cijeloga života, sve do prelaska u vječnost, graditi kuću ljubavi, razvijati krjeposti i otimati se zavodnikovim nagovorima. Ona u svakoj osobi gradi duh zajedništva i oplemenjuje srce dahom dobrote, u duši razvija brižnost i kiti je razumijevanjem za potrebite i slabe, za zalutale i umorne. Tek molitvom se uspostavlja jaka veza među ukućanima, ne postoje velike tajne između djece i roditelja, obiteljske probleme odgovorno rješavaju svi članovi zajednice, najmlađi se od malih nogu uče odgovornosti i radu, jasnim pogledom prate što se oko njih zbiva, oštroumno zamjećuju prenavljanja, a još brže mogu prozrijeti stvarnost u kojoj se duh laži pokušava uvući u duh istine. Osobe koje su odgojene u molitvi i koje su rasle s molitvom, ostaju, uza sve kratke padove i sumnje, na putu pravednosti i poštenja, jedra jezgra tijela koje se zove društvo, ili, kako bi se reklo modernim rječnikom, brzo se socijaliziraju jer su odrasli u zdravom okruženju. Molitvom krunice prizivamo radost i bogatimo se darovima, kojima nas obasipa ruka Stvoriteljeva, koja nam u Mariji donosi svoju sliku, koja nas prati i nad nama bdije. Krunica nas veže s Gospom, a Gospa s Isusom, s danom njegova silaska među nas, s otkupiteljskim milosrđem i životnom puninom, s izobiljem radosti koju ne mogu potamniti nastojanja sotonska, sve laži, izokrenutosti i izmišljotine koje nam se svakodnevno serviraju na medijskom stolu propasti. Zato bismo, bar u ovom vremenu priprave za Gospodinov dolazak, trebali prikloniti radosti, prestati s gunđanjem i nepotrebnim kritikama, izbjegavati osude i samosažaljenja, odmaknuti se od buke svijeta, očistiti srca od naplavina gnjeva, kako pravednog tako i nepravednog, otkloniti svaku zavist i zlobu, odbaciti ljubomoru i zanovijetanje. Neka nam srca budu čista i ljubazna pa će iz njih poteći ljubav i toplina koja će dodirnuti i one koji su daleko od Gospodinove ljubavi, koji se ne žele prepustiti Gospinim rukama. Hoćemo li poslušati Majčin poziv i pomoći onima koji više nemaju vjere i nade? Ako budemo sumnjali, uspjeh će izostati. Ako sumnjamo u Marijine riječi, onda sumnjamo u istinu, a ona govori po istini i u njoj traje. Gospa je jednom rekla da Isus upravo na Božić najviše duša oslobađa iz čistilišta. Zato vjerujem da se upravo na Božić događa najveći broj obraćenja, da mnoga srca, uviđajući vlastitu bijedu, u Djetetu Isusu otkrivaju milosrđe Božje. Pozvani smo da i sami tome pridonesemo.

- 19:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.11.2009., utorak

Fra Slavku

pjeva Marija Bošnjak Brdo zove, Križevac te treba, brate Slavko, savjetuj nas s neba; kako srcem slijedit tvoje djelo, Kuću mira i Majčino selo; kako čuti što govori Mati, kakvim uhom Gospu poslušati. Brate Slavko, Bogu nas prikaži, da nas brani od zloga i laži; predaj njemu zagovore svoje, nek nam s Gospom čuva Međugorje. Križ pod svodom od neba i granja, Kovačica Dan Gospodnji sanja; tvome grobu vjerni hodočaste, Međugorje u molitvi raste; krunica se opet svijetom širi, kao vjetar, ptice i leptiri. Odricanjem do slobode Budite otvoreni Duhu Svetom jer Bog vas želi sebi privući u ovim danima kada sotona djeluje! (16. svibnja 1985.) Molite da vas sotona ne privuče svojom ohološću i lažnom jakošću. Ja sam s vama i želim da mi vjerujete da vas ljubim. (25. studenoga 1987.) Sada, kao nikada prije, kad se počeo ostvarivati moj plan mira i radosti, sotona želi sve pomesti i uvjeriti vas da moj Sin nije jak u svojim odlukama. Zato vas pozivam da molite i postite još jače. Pozivam vas na devetodnevno odricanje, tako da se vašom pomoću ostvari sve što želim napraviti preko tajna koje sam započela u Fatimi. Zovem vas, draga dječice, da shvatite važnost moga dolaska i ozbiljnost stanja. (25. kolovoiza 1991.) Ovo su izvaci iz nekih Gospinih poruka kojima nas poziva da s ozbiljnošću prihvatimo njezine riječi, da otvorimo oči za znakove vremena, da budemo svjesni situacije u kojoj se nalazi čitavo čovječanstvo jer se zavodnikova mreža oplela oko cijeloga svijeta, izvlačeći srca i duše na palubu ukletog broda koji plovi u propast. A onaj tko se nalazi u njegovoj mreži, ne može se izvući doli Božjom pomoću, zahvatom koji čine čuda i onda kad smo potpuno bespomoćni i kada nam se čini da izlaza nema. To je stanje u kojem se trenutno nalazi i hrvatska država, ali križevi koji nas još čekaju vodit će nas iz kaljuže u uskrsno svjetlo. Ipak smo narod nade koji će radom, molitvom i žrtvom, doprinijeti propasti zvijeri. Nije u nama uništen kvasac vjere, nismo okrenuli leđa mudrosti i ljubavi Gospodinovoj, a niti izgubili povjerenje Kraljičino. Na današnji dan prije devet godina, duša karizmatičnog franjevca Slavka Barbarića, na Gospinim je rukama prenesena u slavu nebesku. Pokušat ću uroniti u jedno od njegovih razmišljanja vezanih za Gospine poruke, koje su objavljivane u mjesečniku „Glas mira“, a godinu dana poslije njegova odlaska objelodanjene u knjizi „Poruka za sadašnji trenutak“. Osvrnut ću se na njegovo razmatranje o Gospinoj međugorskoj poruci od 25. ožujka 1996. godine, koje je u već spomenutom mjesečniku objavljeno pod naslovom „Sloboda srca“. Gospina poruka glasi: “Draga djeco, pozivam vas da se iznova odlučite ljubiti Boga iznad svega. U ovo vrijeme, kad se zbog potrošačkog duha zaboravlja što znači ljubiti i cijeniti prave vrjednote, ja vas iznova, dječice, pozivam da u svojemu životu stavite Boga na prvo mjesto. Neka vas sotona ne privlači materijalnim stvarima, nego se odlučite za Boga koji je sloboda i ljubav. Izaberite život, a ne smrt duše. Dječice, u ovo vrijeme kad razmišljate muku i smrt Isusovu, pozivam vas da se odlučite na život koji je procvao uskrsnućem i neka se vas život danas obnovi obraćenjem koje će vas dovesti u život vječni. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“ Fra Slavko je napisao: Budimo sposobni ljubiti Boga iznad svega. Upravo kao što je Marija to pokazala u trenutku navještenja. Ljubav prema Bogu i povjerenje u Boga, kojemu je sve moguće, kao što je rekao anđeo, bili su odlučni za Marijin pristanak. Ona nije rekla: Ja razumijem, nego ja vjerujem, neka mi bude po riječi Tvojoj. To je bila odluka u slobodi srca i s ljubavlju, upravo kao što nas poziva u poruci. Sloboda bez ljubavi ostaje bez smjera i sadržaja, postaje anarhijom, bezvlašćem, postaje opasnost za vlastiti život i za živote drugih. Ako bismo ovo razmišljanje ukomponirali u današnji aktualni trenutak, brzo bismo uvidjeli da sve što nam se zbiva, događa se iz nepovjerenja u snagu Riječi, u stalnost Istine kojom je prožet početak i kraj i koja će jedina preživjeti sve mijene i svjetonazore, koja će šumom čistih voda svjedočiti o izvoru Ljubavi. Odvojenost od čvrstog oslonca u nama rađa hladnoću i sumnju, proizvodi strahove, umnožava nesigurnost, zarobljava nas u tvrđu oholosti i neznanja, odvodi nas u rasplinutost i tlapnju. U suženoj ograničenosti propadljivog i prolaznog postajemo zatočenici vlastite nemoći i robovi oca laži. Tjerani vjetrovima svijeta, vrludamo u prostoru i vremenu, čekajući sutrašnji dan s lažnom nadom u srcima i hladnoćom u duši. Odvojeni od Stvoriteljevih zapovijedi, gubimo slobodu i dostojanstvo djece Božje, vrtimo se u začaranom krugu, prepušteni perfidnosti nemoralnih zakona, izloženi hinjenju i grabežljivosti, zatrovani ubojitošću lažnih obećanja. Kada čovjek odbaci Istinu, prihvaća sve što mu se nudi, a to je prvi korak u anarhiju gdje su svi smjerovi jednakovrijedni, a sadržaji ispunjeni svim i svačim. Glavno je postići kratkotrajni cilj i ustoličiti se na propadljivom prijestolju svjetske slave. I mi smo danas, umjesto slobode i radosnog odricanja, trčeći za blagostanjem i lagodnošću, dospjeli u slijepu ulicu, ucijenjeni i poniženi od onih kojima smo se dragovoljno podčinili, onih koji su porocima inficirali hrvatske stjegonoše. Snažan je otac laži i čovjek odvojen od Boga nije mu dorastao. Naprotiv, onaj koji sluša njegov zov, ne može biti moralni uzor vlastitoj obitelji, a još manje zdravi član zajednice koja se zove država. Sjećate li se još one blasfemične izjave jednog dužnosnika koji je rekao da ako trebamo birati između EU i Crkve, mi ćemo radije izabrati ono prvo, što prevedeno na jezik istine znači: Ako moram birati između zvijeri i Boga, ja ću izabrati zvijer. Pa neka mu tako i bude, ali se nije trebao pozivati na narod. Doduše, koliko sam zamijetio, njegove riječi nisu bile izrečene iz dubine srca, već ih je prevalio preko usta, a najvjerojatnije je bio ucijenjen te mu je netko sugerirao što će izjaviti. Svejedno, to ga ne opravdava, jer je zatvorio oči pred istinom, omamljen svjetlom reflektora, ukliješten između dvaju privida, samozadovoljstva i slave svijeta. Tko zaboravi što znači ljubiti u slobodi, ako već nije izgubio, onda je ugrozio ono što nas čini sličnima Bogu. Samo po slobodi i ljubavi postajemo Bogu slični. Što smo slobodniji i što više ljubimo bez uvjeta, bliži smo Bogu, a što više gubimo slobodu i ljubav, bliži smo životinjskom svijetu. Čovjekovo srce bez ljubavi i slobode postaje leglo najopasnijih ponašanja. Dakle, sloboda i ljubav idu skupa. Ljubav pročišćava, a sloboda oplemenjuje žrtvom koja izniče iz vjere u stalnost Božjih obećanja. Ona nas brani od nagovora zloga, oslobađa pohlepe, tjera mržnju, otklanja zlobu i naopakost. Učvršćuje nas u jedinstvu s Presvetim Trojstvom, daje nam snagu da bezuvjetno ljubimo, da se radujemo ljepoti života koji je u Božjoj ruci. U protivnom, kad se prepustimo nagonima, koji su odraz naše ranjenosti grijehom, postajemo uznici edenske zmije, zarobljenici poriva koji nas odvajaju od našeg istinskog bića, od besmrtne duše i slobodne volje koja u nesigurnosti bira strah, tamu i navezanost, koja se prepušta bezvoljnosti i bez otpora prihvaća put u propast. Lukavim i izokrenutim pozivanjem na Božji zakon praštanja, lažac nas nagovara da se pomirimo sa zlom, da mu služimo i da mu se klanjamo. A nama je razlikovati grijeh od grješnika, propuste od planiranih opačina. U protivnom postat ćemo jednaki onima koji su zarobljenici Gospina neprijatelja, a srca će nam postati leglo gorčine i očaja. Zna se što se događa onima koji šuruju s vragom, a mi smo se, ako već ne kao pojedinci, a ono na državnoj razini, već dobrano upetljali u njegovu mrežu. Hoćemo li mu, ako nam do kraja zatruje srca i zdrav razum, predati ne samo srce i dušu, već i izvore, rijeke, more i šume? Hoćemo li se dragovoljno odreći od Boga darovane slobode? Kad čovjeka počnu voditi materijalne stvari, tjelesni užici i strasti, on nestaje. Međutim, gubljenjem pravih vrijednosti i zaboravljajući što je ljubav, čovjek živi u strahu i tjeskobi, nepovjerenju i nutarnjoj muci. Cijena koju plaćamo zbog gubitka pravih vrjednota prevelika je i visi nad čovjekom, obitelji i čovječanstvom. Naš ljudski život sastoji se, dakle, u borbi protiv smrti, za život koji je zasjao u Kristu, protiv mržnje za ljubav, kojom je Krist pobijedio ropstvo za slobodu duše i srca, protiv tijela za slobodu duha, kako bi rekao sveti Pavao. Ovom se razmišljanju nema što nadodati, a niti oduzeti, možda će nas tek podsjetiti na nebuloze svega izrečenog i učinjenog, svega što se događa u ovom djeliću vremena. Otvorimo uši i poslušajmo što i o čemu nam govore predstavnici izokrenutog nauka, pogledajmo što nam nude mediji, čime nas truju bankari i trgovci. Priklonimo se radosnoj vijesti i neće nam biti teško prozrijeti njihov plan, poslušajmo Gospine riječi, ispunimo duše i srca čistoćom, mudrošću i jednostavnošću žive riječi koja je razumljiva svakom otvorenom srcu, jasnoći kojoj ne mogu konkurirati sva ljudska znanja uprljana licemjerjem. Uvijek i svugdje, nakon velikih obećanja dolazi razočaranje, sljepoća ustupa mjesto oštrovidnosti, a iza omamljenosti dolazi budnost s teškom glavoboljom, ali i trežnjenje koje prepoznaje stvarnost, kako zemaljsku, tako i nebesku, a to je put koji vodi obraćenju, to je trenutak kad se zlatno tele pretvara u hrđu, a zatim se raspada u prah i pepeo. Nama je ne pristati na smrt koju nam nude proizvođači laži, već se opredijeliti za život koji je zasjao u Kristu, pokloniti se Isusu koji je pobijedio ropstvo, poništio grijeh i smrt, osvijetlio nam duše i srca uskrsnim svjetlom i naučio nas da najpotpunije svjedočimo ljubav kada darujemo život za bližnje. Nama je razotkrivati podvale i jasno ih osuđivati, razgovijetno ih iznositi na svjetlost danju jer ionako ništa neće ostati skriveno u dan kad će i kamenje progovoriti. Teškoća će biti, a isto tako i velikih muka jer se proročanstva moraju ispuniti, ali to ne znači da se moramo prepustiti malodušju. Gospodin će nam davati snagu, a Gospi su potrebni vjerni i nepokolebljivi, molitelji i svjedoci koji će joj pomoći da skrati one dane u kojima će se sažeti svi naši dani. Upravo zato malena Hrvatska treba se pridružiti Marijinoj vojsci, već danas se prenuti iz uspavanosti i suprotstaviti se varkama laščevih poklisara, počev od onih koji predstavljaju državu pa do svakog pojedinca. Nažalost, oko Gospodina se uvijek okuplja malo stado, ali ipak toliko vjerno da ga ne mogu nadvladati vrata paklena. Brate Slavko, Gospa nam je već jednom priopćila da si u raju i da se moliš za svakoga od nas. Molim te, pojačaj molitvu, da se u svijetu umnoži zdravo sjeme, a posebno te ištem da zagovaraš za zdravlje hrvatskog naroda.

- 08:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.11.2009., ponedjeljak

Uzdarje

"Vi ste izabrani narod i Bog vam je dao velike milosti!" (Međugorska poruka, 15. studenoga 1984. godine) "Na ovaj se narod moj protivnik razbjesnio, donoseći tešku kušnju nasilja i rata. Ja sam se zauzela da dobiju veliki dar oslobođenja i mira. Ali sad ih čekaju još veće muke!" (Gospina poruka don Stefanu Gobbiju, Zagreb, 20. rujna 1996. godine) Zdravo Marijo, Gospe Međugorska, pastirice raspršenog stada, Majko melankoličnog lica, dopusti da ti obrišem bar jednu suzu, makar onu koju je potekla zbog moje izbmezumljenosti, nestalnosti, mlakosti i sljepoće. Hvala ti što si ugostila brdo zvano Crnica, da iz crnine svjetlo procvjeta, da se razlije dolinom učmalosti da poteče do kraja svijeta. Još uvijek tražiš, odabireš malene za velika Božja djela, dozivaš djecu na hrvatskom jeziku, kojemu ime do jučer bi nepriznato, kojega i danas trunjem zasipaju. Majko zavjetna, tješiteljice zalutalih, što putu vraćaš umorne i žalosne, srca gladna istine, mira i ljepote, pomozi narodu mome, sačuvaj mu vjeru, ne daj da ga ispuni lažno blistavilo, da ga zaslijepljena u propast odvedu, zaštiti ga od naopakosti i lakovjerja, da mu lažac pamet ne uzokrene. Dok ti djeca iz daleka hodočaste, s tvojima, Gospe, dohode i lažni proroci, što Kristovu Crkvu podijeliše u stotine sljedba, koji Božju istinu drobe u tisuće istina, u milijune svjetonazora, koji svijet pretvaraju u brbljaonicu, u negiranje Marijine škole. Posjećuju nas vizionari što zmijska gnijezda grade, vukovi u janjećoj koži, učenici oca laži, što trasiraju putove svijetle koji u bezdan vode; priviđaju im se ujedinjene Europe, svijet bez međa, svijet bez Boga, negiraju granice između dobra i zla, ruše posljednje utvrde u kojima žive i mole tvoja dječica, u kojima pupa domoljublje, cvjeta čovjekoljublje, raste bogoljublje. Opsjedaju nas mironosci, poslovnjaci, poduzetnici i dušobrižnici, planeri života i sutrašnjice, bankari, ucjenjivači, magovi, prodavači spoznaja, pune nas strahovima, zasipaju mrakovima. Umnažaju se sljedbenici zlatnog teleta što se drznuše okupirati budućnost, oteti je Gospodaru povijesti, Stvoritelju vremena, koji jedini zna što donosi novi dan. Jak je sotona, Gospe, hvala na upozorenju, zavodljiv je govor njegov, pun uškopljene savjesti i raspamećene demokracije, prikrivenog uzništva, izmanipulirane stvarnosti i jednosmjernih obavijesti, zasićenih slikama profanih užitaka, protkanih hladnoćom ispranih srdaca. Nude nam raskoš, osakaćujući ljepotu, pričaju o slobodi, ubijajući slobodu, govore o ljudskim pravima, misleći na opačine. Sude nam licemjeri, plemenitosti nas podučavaju oni što vlastite države izgradiše na krvi nedužnih, na logorima i mržnji, na lukavosti i laži, oni što porobljuju male, izrabljuju nemoćne, koji proizvode oružje i demone, ratove i ugnjetavanja, koji se bogate nauštrb gladnih. A mi, Gospe, već odavno znamo: tko ne prizna Krista, ne priznaje ni čovjeka, jer čovjeku je ljubiti, a ne zlo činiti, čovjeku je darivati, a ne uzimati, čovjeku je pomagati, a ne izrabljivati. Hvala na svemu, Gospe Međugorska, na ljubavi i strpljenju, poučavanju o istini; primi na uzdarje molitve vjernih, radost obraćenika, mir patnika, žrtvu mučenika; privedi Isusu stado, budi s nama u harmagedonskom boju, privedi nas na svoju stranu, zaštiti plaštem milosti i nade, pozovi neprosvijetljene, probudi one koji ne znaju što čine, očisti srca prije onog dana kad u svijet krenu međugorske tajne i zasja Božja pravda i dobrota u rajskom blijesku Velikoga plana.

- 07:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

02.11.2009., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2009. godine

Prepoznajmo se u izvoru svih milosti Dok lutamo u traženjima i tražimo se u lutanjima, ne prepoznajući znakove na pohabanom ogrtaču vremena, ne zamjećujući jasne smjerokaze na raskrižjima putova, brižna Gospa blagošću i upornošću, neizrecivom snagom majčinske ljubavi, dohodi u našu svakodnevicu, ulazi u naša srca, sljepoću i gluhoću. Opominje nas da smo se, slijedeći zov propadljivosti, udaljili od svjetla istinskoga, odmaknuli od puta koji nam je pripravio Isus, napustili istinu i oblijepili se imitacijama života, odijenuli se u pomodarstvo, ispunili se varavim znanjima svijeta i zamračili duh zastorom slatkorječivih zabluda. Ukazujući na put kojim nam je ići, Gospa nas liječi od propuste i neznanja, čisti nam srca od nakupina laži i sebeljublja, otkriva nam snagu, čistoću i ljepotu Božjih zapovijedi, kojih bi se svaki čovjek trebao držati, koji bi morali prožimati sve ljudske zakone, kojima bi trebalo zamijeniti sve pravne paragrafe, sve one naopakosti koje su inkorporirane u jurisdikciju svijeta. Udaljujući se od Dekaloga, negiramo i Onoga koji ih je i ispisao te postajemo lak plijen smicalicama zloga, ranjena srca olako prepuštamo razularenom blještavilu zlatnoga teleta, okužujemo obitelji, okolinu, države i cijeli svijet pohlepom i nepravdom, zagađujući i one rijetke, malene i nedužne, pohotom i prljavštinom. Kako ćemo upoznati Božju ljubav, ako sve radimo protiv ljubavi, koja je istkana od poniznosti, poslušnosti, dobrote, odricanja i samilosti, koja je darivanje i bezuvjetno praštanje. Kako ljubiti Onoga koji je dopustio da ga zovemo Ocem, ako ne želimo čuti njegov glas, kako ga primiti u zamračeno srce koje smo dragovoljno ispunili očajem, gorčinom i nepovjerenjem. No ipak je najgore kad se i sam otac laži poziva na Božje zakone, kad se izruguje našim slabostima, hvatajući nas u mrežu zavodljivosti, kad manipulira labavim dušama i nečistim srcima, kada u nama potamnjuje sjaj djece Božje, kad nam oduzima dostojanstvo i prisiljava nas da ljubimo vlastito robovanje. Lukavo nas najprije navodi na grijeh, a kada prihvatimo njegove nagovore, ucjenjuje nas novim zahtjevima, još poraznijim naopakostima, koje čovjeka još više udaljavaju od izvora svih milosti. Zato iskreno pogledajmo u vlastita srca, otkrijmo gdje su se nastanili mrakovi, gdje se u njemu krije blato, žbunje i šipražje, a zatim iskreno priznajmo vlastiti jad i bijedu, okrenimo se Onome koji nas strpljivo čeka. Jer imamo Gospodina koji nas poziva sakramentu pomirenja, imamo Otkupitelja koji je pobijedio grijeh i smrt, koji nas je izvukao iz ponora očaja, koji ji raskinuo sotonine lance, koji je svakome od nas pokazao put i otvorio rajska vrata koja su praroditelji lakovjernošću zakračunali. Ako se priklonimo Isusu, nad nama zlo neće imati vlast, neće nas moći zavoditi, a niti ucjenjivati, neće nas više, kako je Gospa jednom rekla, ljuljati kao vjetar grane, neće nas osvajati isprazne ugode, prozrijet ćemo svaku njegovu varku, čitati znakove vremena i razlučivati laž od istine. Budimo iskreni i priznajmo da često, zarobljeni probitcima, komotnošću i egzistencijalnim strahom, navezanošću na propadljivo, jer nam nedostaje vjere i povjerenja, zaboravljamo i izdajemo Stvoritelja, povrjeđujemo Isusove rane i probadamo Gospino srce. Svaki put kad zaniječemo istinu, kad odbacimo glas savjesti, mi niječemo sebe i Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku. Gospa nas već gotovo tri desetljeća opominje da se ne zavaravamo zemaljskim dobrima, da propadljivošću i osudom ne punimo riznice srdaca, da ne prljamo duše, već da ih čistimo od natruha prašine i mulja, da ih obnavljamo u molitvi, da ih hranimo euharistijskim kruhom, da ih razapnemo svijetu pod križem Gospodinovim. Jer duša je vječnost, neuništiva i stalna, zato je vrjednija od propadljivog tijela, ona je zalog tijelu proslavljenom. Dana nam je slobodna volja da sami odlučimo kojoj ćemo vječnosti pripadati, svjetlu ili tami, radosti ili očaju. Hoćemo li prihvatiti svetost ili se koprcati u mreži propasti? Majka nas moli da zazovemo Oca koji nas milostivo čeka, da se pridružimo radnicima u njegovu vinogradu, a plaća neće izostati ni prvima ni posljednjima, svi će se krijepiti istim vinom i trajati u istoj radosti. Poslušajmo Gospine riječi, priklonimo se Onome koji je šalje, predajmo vlastitu nemoć u svemoć Gispodinovih ruku. Eto, u tome je sva mudrost i svi zakoni. Tko traje u ljubavi, obasjan je svjetlom istine, s njom putuje, u njoj diše i po njoj se ravna. Sve ostalo je ispraznost, kratkotrajnost i propadljivost.

- 14:30 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Dušni dan

Pod Drvenim križem voštanice bdiju, dozivaju plamen, živodajnost vruću, nad njima se duše roje u čeznuću, anđeli ih maze, zibaju i griju. Ljubav kao ruže u srcima cvjeta, u molitvi zvona njišu se zvonici, okružili Gospu sjajni nebesnici, razlijeva se radost do granica svijeta. Zapjevala vječnost, šapuću daljine, dolijeće nad groblje bijela golubica, prosula se svjetlost s Marijina lica, upalila svijeće, užegla lumine; zasjale su duše od Božje blizine, zagrljena nebom diše Kovačica.

- 06:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.11.2009., nedjelja

Uz blagdan Svih svetih

Sjećanje Među nama nisi, ali traješ u kalendaru vječnosti, od početka. Na ovom tihom mjestu korak nas dijeli, prolaznost i čeznuće; nad prahom duša tvoja doziva uskrsnuće. U sjaju mrzloga jutra sunčev trak pali bjelinu, plamenom živim inje blista; na grobu svijeća gori, uspravna, čista.

- 11:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.