
Pod Drvenim križem voštanice bdiju,
dozivaju plamen, živodajnost vruću,
nad njima se duše roje u čeznuću,
anđeli ih maze, zibaju i griju.
Ljubav kao ruže u srcima cvjeta,
u molitvi zvona njišu se zvonici,
okružili Gospu sjajni nebesnici,
razlijeva se radost do granica svijeta.
Zapjevala vječnost, šapuću daljine,
dolijeće nad groblje bijela golubica,
prosula se svjetlost s Marijina lica,
upalila svijeće, užegla lumine;
zasjale su duše od Božje blizine,
zagrljena nebom diše Kovačica.
Post je objavljen 02.11.2009. u 06:15 sati.