Međugorski glas

02.11.2009., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2009. godine

Prepoznajmo se u izvoru svih milosti Dok lutamo u traženjima i tražimo se u lutanjima, ne prepoznajući znakove na pohabanom ogrtaču vremena, ne zamjećujući jasne smjerokaze na raskrižjima putova, brižna Gospa blagošću i upornošću, neizrecivom snagom majčinske ljubavi, dohodi u našu svakodnevicu, ulazi u naša srca, sljepoću i gluhoću. Opominje nas da smo se, slijedeći zov propadljivosti, udaljili od svjetla istinskoga, odmaknuli od puta koji nam je pripravio Isus, napustili istinu i oblijepili se imitacijama života, odijenuli se u pomodarstvo, ispunili se varavim znanjima svijeta i zamračili duh zastorom slatkorječivih zabluda. Ukazujući na put kojim nam je ići, Gospa nas liječi od propuste i neznanja, čisti nam srca od nakupina laži i sebeljublja, otkriva nam snagu, čistoću i ljepotu Božjih zapovijedi, kojih bi se svaki čovjek trebao držati, koji bi morali prožimati sve ljudske zakone, kojima bi trebalo zamijeniti sve pravne paragrafe, sve one naopakosti koje su inkorporirane u jurisdikciju svijeta. Udaljujući se od Dekaloga, negiramo i Onoga koji ih je i ispisao te postajemo lak plijen smicalicama zloga, ranjena srca olako prepuštamo razularenom blještavilu zlatnoga teleta, okužujemo obitelji, okolinu, države i cijeli svijet pohlepom i nepravdom, zagađujući i one rijetke, malene i nedužne, pohotom i prljavštinom. Kako ćemo upoznati Božju ljubav, ako sve radimo protiv ljubavi, koja je istkana od poniznosti, poslušnosti, dobrote, odricanja i samilosti, koja je darivanje i bezuvjetno praštanje. Kako ljubiti Onoga koji je dopustio da ga zovemo Ocem, ako ne želimo čuti njegov glas, kako ga primiti u zamračeno srce koje smo dragovoljno ispunili očajem, gorčinom i nepovjerenjem. No ipak je najgore kad se i sam otac laži poziva na Božje zakone, kad se izruguje našim slabostima, hvatajući nas u mrežu zavodljivosti, kad manipulira labavim dušama i nečistim srcima, kada u nama potamnjuje sjaj djece Božje, kad nam oduzima dostojanstvo i prisiljava nas da ljubimo vlastito robovanje. Lukavo nas najprije navodi na grijeh, a kada prihvatimo njegove nagovore, ucjenjuje nas novim zahtjevima, još poraznijim naopakostima, koje čovjeka još više udaljavaju od izvora svih milosti. Zato iskreno pogledajmo u vlastita srca, otkrijmo gdje su se nastanili mrakovi, gdje se u njemu krije blato, žbunje i šipražje, a zatim iskreno priznajmo vlastiti jad i bijedu, okrenimo se Onome koji nas strpljivo čeka. Jer imamo Gospodina koji nas poziva sakramentu pomirenja, imamo Otkupitelja koji je pobijedio grijeh i smrt, koji nas je izvukao iz ponora očaja, koji ji raskinuo sotonine lance, koji je svakome od nas pokazao put i otvorio rajska vrata koja su praroditelji lakovjernošću zakračunali. Ako se priklonimo Isusu, nad nama zlo neće imati vlast, neće nas moći zavoditi, a niti ucjenjivati, neće nas više, kako je Gospa jednom rekla, ljuljati kao vjetar grane, neće nas osvajati isprazne ugode, prozrijet ćemo svaku njegovu varku, čitati znakove vremena i razlučivati laž od istine. Budimo iskreni i priznajmo da često, zarobljeni probitcima, komotnošću i egzistencijalnim strahom, navezanošću na propadljivo, jer nam nedostaje vjere i povjerenja, zaboravljamo i izdajemo Stvoritelja, povrjeđujemo Isusove rane i probadamo Gospino srce. Svaki put kad zaniječemo istinu, kad odbacimo glas savjesti, mi niječemo sebe i Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku. Gospa nas već gotovo tri desetljeća opominje da se ne zavaravamo zemaljskim dobrima, da propadljivošću i osudom ne punimo riznice srdaca, da ne prljamo duše, već da ih čistimo od natruha prašine i mulja, da ih obnavljamo u molitvi, da ih hranimo euharistijskim kruhom, da ih razapnemo svijetu pod križem Gospodinovim. Jer duša je vječnost, neuništiva i stalna, zato je vrjednija od propadljivog tijela, ona je zalog tijelu proslavljenom. Dana nam je slobodna volja da sami odlučimo kojoj ćemo vječnosti pripadati, svjetlu ili tami, radosti ili očaju. Hoćemo li prihvatiti svetost ili se koprcati u mreži propasti? Majka nas moli da zazovemo Oca koji nas milostivo čeka, da se pridružimo radnicima u njegovu vinogradu, a plaća neće izostati ni prvima ni posljednjima, svi će se krijepiti istim vinom i trajati u istoj radosti. Poslušajmo Gospine riječi, priklonimo se Onome koji je šalje, predajmo vlastitu nemoć u svemoć Gispodinovih ruku. Eto, u tome je sva mudrost i svi zakoni. Tko traje u ljubavi, obasjan je svjetlom istine, s njom putuje, u njoj diše i po njoj se ravna. Sve ostalo je ispraznost, kratkotrajnost i propadljivost.

- 14:30 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.