Međugorski glas

25.11.2009., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2009. godine

Snaga obiteljske molitve Dolazi još jedan Božić najavljen sjajem punine vremena, ogrnut čistoćom Marijina srca, ovijen dobrotom nebeskog darivanja, ispunjen istinom Božjih obećanja. Uskoro počinje došašće, priprava za radosni spomendan Gospodinova dolaska među nas, na blijesak Riječi koja je postala čovjekom. O njemu su govorila proročanstva, navijestio ga je prorok Izaija: „Eto, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ Gospa je donositeljica spasenja i milosrđa jer je puninom vjere, u potpunom i bezuvjetnom predanju prihvatila vijest Gabrijelovu, s povjerenjem i poniznošću otvorila srce Božjoj mudrosti i postala majka Otkupiteljeva, zdenac ispunjen izvorom svih milosti, koju svi naraštaji zovu blaženom. Danas nas ugošćuje u Međugorju, resi milosno vrijeme što je poteklo iz Isusova rođenja i svojim nam boravkom donosi dvostruku radost, krijepi nas Božjom blizinom i ujedno štiti zagovorima u kojima cvjetaju brižnost, melem, vjera i nada. Ona koja je ispunjena nebom najbolje zna što je dječici potrebno. Pozna sve naše nestalnosti, mane i bolesti, ali i mekoću naših srdaca, kojima je potreban tek mali, ali odlučan korak, da bismo se izvukli iz opsjena kojima nas je okružio njezin i naš neprijatelj. Zato nas ponovno poziva na molitvu krunice u kojoj je snaga i ozdravljenje, u kojoj je mir i ljepota, koja je spona između naših srdaca i Srca Bezgrješnoga, svjetlosni vijenac koji nas čuva od nasrtaja tame. Oni koji su molitvom krunice dodirnuli dašak vječnosti, koji su osjetili toplinu Božje nazočnosti, najbolje znaju kakve se milosti izlijevaju iz ružarija. Iz ružina vijenca toče se zavjetna vremena, prožimajući svekolikost zemaljskog i nebeskog, osvjetljuju tajnu dobra i zla, grade svijet dobrote i jačaju svjetlosnu branu koja priječi nasrtaje zloga. Molitva krunice jača u nama povjerenje u snagu žive riječi, vraća nas miru i sigurnosti kojima ne mogu nauditi mijena svijeta. Na putovima zemaljskim, koji vode kroz trnje i preko kamenja, rijetko ćemo, oboružani krunicom, pokleknuti pod teretom svakodnevice, a gotovo nikada nećemo upasti u beznađe i mlakost, nikada nam se vidici neće zaplesti u kratkovidnost, nikada nam oči neće biti zaslijepljene slikama privida i propadljivosti. Jer s nama i u nama je ona čije srce pije milosti s izvora bistroće, ona koja se hrani istinom i odijeva svjetlom. S krunicom u srcu postajemo istinska dječica Uzorite, slušamo i slijedimo njezin glas, a ona nas ovija Majčinskim plaštem i pokazuje put kojim nam je ići, strmu stazu svijeta koju je prošao i njezin Sin, naš Otkupitelj i Spasitelj. Sve ostalo je samozadovoljstvo, puno ugoda i ispraznosti, sebičnosti i oholosti u kojima čovjek ne može doživjeti pročišćujuću snagu trpnje i odricanja, a niti doživjeti istinsku radost. Obiteljska molitva jest temelj na kojem ćemo cijeloga života, sve do prelaska u vječnost, graditi kuću ljubavi, razvijati krjeposti i otimati se zavodnikovim nagovorima. Ona u svakoj osobi gradi duh zajedništva i oplemenjuje srce dahom dobrote, u duši razvija brižnost i kiti je razumijevanjem za potrebite i slabe, za zalutale i umorne. Tek molitvom se uspostavlja jaka veza među ukućanima, ne postoje velike tajne između djece i roditelja, obiteljske probleme odgovorno rješavaju svi članovi zajednice, najmlađi se od malih nogu uče odgovornosti i radu, jasnim pogledom prate što se oko njih zbiva, oštroumno zamjećuju prenavljanja, a još brže mogu prozrijeti stvarnost u kojoj se duh laži pokušava uvući u duh istine. Osobe koje su odgojene u molitvi i koje su rasle s molitvom, ostaju, uza sve kratke padove i sumnje, na putu pravednosti i poštenja, jedra jezgra tijela koje se zove društvo, ili, kako bi se reklo modernim rječnikom, brzo se socijaliziraju jer su odrasli u zdravom okruženju. Molitvom krunice prizivamo radost i bogatimo se darovima, kojima nas obasipa ruka Stvoriteljeva, koja nam u Mariji donosi svoju sliku, koja nas prati i nad nama bdije. Krunica nas veže s Gospom, a Gospa s Isusom, s danom njegova silaska među nas, s otkupiteljskim milosrđem i životnom puninom, s izobiljem radosti koju ne mogu potamniti nastojanja sotonska, sve laži, izokrenutosti i izmišljotine koje nam se svakodnevno serviraju na medijskom stolu propasti. Zato bismo, bar u ovom vremenu priprave za Gospodinov dolazak, trebali prikloniti radosti, prestati s gunđanjem i nepotrebnim kritikama, izbjegavati osude i samosažaljenja, odmaknuti se od buke svijeta, očistiti srca od naplavina gnjeva, kako pravednog tako i nepravednog, otkloniti svaku zavist i zlobu, odbaciti ljubomoru i zanovijetanje. Neka nam srca budu čista i ljubazna pa će iz njih poteći ljubav i toplina koja će dodirnuti i one koji su daleko od Gospodinove ljubavi, koji se ne žele prepustiti Gospinim rukama. Hoćemo li poslušati Majčin poziv i pomoći onima koji više nemaju vjere i nade? Ako budemo sumnjali, uspjeh će izostati. Ako sumnjamo u Marijine riječi, onda sumnjamo u istinu, a ona govori po istini i u njoj traje. Gospa je jednom rekla da Isus upravo na Božić najviše duša oslobađa iz čistilišta. Zato vjerujem da se upravo na Božić događa najveći broj obraćenja, da mnoga srca, uviđajući vlastitu bijedu, u Djetetu Isusu otkrivaju milosrđe Božje. Pozvani smo da i sami tome pridonesemo.

- 19:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.