David Livingston Smith, osnivač i direktor “The Institute for Cognitive Science and Evolutionary Psihology” na University Of New England u Mainu u Sjedinjenim Američkim Državama, jedan od najvećih autoriteta na tom području, objavio je 2011. godine svoju čuvenu knjigu “Les than Human : The Psihology of Cruelity” (“Manje od Ljudskog Bića : Psihologija Okrutnosti”) u kojoj mu je centralna tema povijesni pregled uspoređivanja ljudi s životinjama – i to za političke potrebe.
Jedna od početnik rečenica podsjeća nas kako su upravo nacisti, za vrijeme Holokausta, Židove uspoređivali sa štakorima. Između ostalog, govori I o genocidu koji su 1994. godine u Ruandi izvršili pripadnii plemena Hutu nad pripadnicima plemena Tutsi (ubijeno između 500 000 I 1 000 000 pripadnika naroda Tutsi ) – uobičajeno ih nazivajuči “žoharima”. Povijest je, nažalost, prepuna takvih primjera.
U čemu je suština “označavanja” svojih protivnika životinjskim atributima ?
Livingston razloge takvom postupanju vidi u pokušaju “obezljuđenja protivnika”, pokušaju njihovog svođenja na razinu koja je “ispod razine ljudskog bića” – na “životinjsku razinu”. Ta “animalizacija” svojih suparnika ili protivnika, “neprijatelja” itd vrši se kako bi se stvorilni uvjeti u kojim će biti dozvoljen isti postupak prema “obezljuđenim protivnicima” za koji se misli da je “dozvoljen” prema životinjama. Tako se žele otkloniti sve prepreke moralne ili etičke naravi u sukobu sa svojim (političkim) protivnicima.Sve postaje dozvoljeno. Oni se, u tom konceptu, mogu ponižavat, “tamanit” i uništavat bez bilo kakvih konzekvenci etičke naravi za izvršitelje.
Naravno da je to nakaradno – ali je povijest, nažalost, prepuna primjera takvog ponašanja koja su najdrastičnije došli do izražaja u praksi fašizma. Pa su Hitler i njemačka nacistička propaganda za Židove ali i Slavene tvrdili kako oni “nisu ljudi” nego najobičnija “hrpa životina” (uobičajen Hitlerov vokabular koji je upotrebljavao kada je govorio o Rusima).
Svako uspoređivanje ljudi sa životinjama s ciljem da im se oduzmu atributi ljudskosti na tom je tragu.
Sasvim je druga priča što neki čovjeka smatraju “nesavršenom životinjom” (Nietzsche) ali oni koji svoje protivnike “časte” životinjskim atributima, naravno, ponajmanje su motivirani bilo kakvim “filozofskim razlozima “.
Sasvim obratno. Razlozi su izazivanje kod ljudi najprimitivnijih osjećaja prema onima koji postaju mete takvih usporedbi. Cilj je uvreda i obezvrjeđivanje. Cilj je uvijek neka vrsta segregacije, svrstavanja drugih u “drugorazrednu” ili “trećerazrednu” kategoriju – pa takvo ponašanje Livingston zato i naziva “psihologijom okrutnosti” – jer su je primjenjivale propagandne mašinerije najokrutnijih režima, ideologija i pojedinaca. U načelu – DIKTATORA koji su iza sebe uvijek ostavljali trag “terora” .
Zato je takvo ponašanje na javnoj političkoj sceni jako opasno i apsolutno neprihvatljivo svakom civiliziranom čovjeku pa ma gdje se i ma kad ono pojavilo a posebno ukoliko se to dešava i na našoj političkoj sceni – pa mu se, stoga, uvijek treba na vrijeme i najodlučnije suprostaviti !
|
