(SOCIJALNI POKRETI U LATINSKOJ AMERICI U DRUGOJ POLOVINI DVADESETOG STOLJEĆA - 6. DIO)
Nakon trijumfa sandinista nikaragvanska buržoazija doživljava duboku krizu. Ta se kriza mogla uočiti još za vrijeme sukoba "sandinizma" i "somozisma". Od trenutka kada je Sandinistički Front za Nacionalno Oslobođenje (Frente Sandinista de Liberacion Ncional), osamdesetih godina prošlog stoljeća, osvojio kontrolu nad polugama državne vlasti - ta je kriza poprimila drastične razmjere.
U periodu antisomozističke borbe dobar dio buržoazije bio je u opoziciji naspram Somoze. Godine 1974. formiran je Demokratski Savez Oslobođenja (Union Democratica de Liberacion - UDEL) na čelu s Pedrom J. Chamorrom. Kada je Chamorro ubijen buržoazija još intezivnije staje u opoziciju naspram somozisma. Godine 1976. osniva se Široki Opozicioni Front (Frente Amplio de Oposicion - FAO). Jedna i druga organizacija imale su reformističke platforme. Traži se pacifistički izlaz iz krize i oslonac na Sjedinjene Američke Države i Organizaciju Američkih Država (Organizacion de Estados Americanos - OEA).
Ovaj buržoaski "opozicioni blok" bio je bez šire podrške podređenih i potlačenih slojeva (klasa) koji su listom bili uz FSLN (sandiniste). Taj problem "nedostatka narodne baze" doći će još više do izražaja nakon trijumfa sandinista - naspram kojih buržoazija također "odlazi u opoziciju". Kao značajna snaga koja bi nikaragvanskoj buržoaziji trebala osigurati "narodnu bazu" - u tom trenutku u prvi plan izbija Crkva.
Konflikt buržoazije i sandinističkog pokreta (uz sva ograničenja rabljenja ovakvih tradicionalnih pojmova) bio je, u stvari, konflikt oko projekta "novog društva".
Ono što se za buržoaski blok "realiziralo" ili se tek trebalo realizirati - jest "demokratska revolucija" protiv (Somozine) diktature s ciljem uspostavljanja liberalnog kapitalizma baziranog na slobodnom poduzetništvu.
Nasuprot tome, za "narodni blok" - ono što se "realiziralo" ili se tek trebalo realizirati - bila je autentična "narodna" ili "klasna revolucija" orijentirana duboko antiimperijalistički i antikapitalistički, čiji bi cilj bio uspostavljanje društva baziranog na vlasti i interesima naroda.
Nakon dolaska sandinista na vlast djeluju dva bazična bloka opozicije sandinističkoj vlasti:
1) prvi, buržoasko-reformističkog tipa i
2) drugi, onaj koji je direktno predstavljao somozističke
snage
Obje ove grupe svoju unutarnju političku slabost (koja je izraženija kod druge grupe) nadomještaju internacionalizacijom svojih aktivnosti, tako da u to vrijeme vanjski faktor (Sjedinjene Američke Države) postaju za njih "ključan faktor".
Somozističke grupe imaju svoj vlastiti politički izraz preko organizacije La Fuerza Democratica Nicaraguense - FDN (Nikaragvanska Demokratska Snaga) koja je formirana 1981. godine. Ovu organizaciju predvodi Steadman Fagoth - a okuplja Miskito Indiose iz frakcije MISURASATA (MISURASATA je organizacija s atlantske obale Nikaragve, formirana 1979. godine uz pomoć FSLN - a koja se kasnije, jednim svojim dijelom, okrenula prema "kontrarevolucionarnim pozicijama").
Oni se nastoje u javnosti odreći somozističkog predznaka tvrdeći kako se u stvari bore protiv "komunističkog totalitarizma" sandinista koji vode Nikaragvu u "sovjetsku orbitu" - što je ipak bilo nedovoljno da prekrije njihovo jasno prosomozističko usmjerenje.
Samom sukobu sa sandinistima žele dati "unutarnji karakter" prikrivajući veze s inozemstvom i ovisnost o inozemstvu (to je vrijeme žestokih ideologijskih sučeljavanja Reaganove administracije i sovjetskih interesa na tim prostorima). Istovremeno se sukobu želi dati isključivi karakter "građanskog rata". Inače, somozističke snage uglavnom djeluju iz baza u Hondurasu a jednim dijelom i iz Kostarike.
FDN odbacuje bilo kakvu mogućnost pregovaranja ili političkog sporazuma s FSLN - inzistirajući na vojnom rješenju sukoba.
S druge strane stoji reformistički buržoaski blok.
Ovaj blok uključuje dva osnovna sektora koji se razlikuju po tome da li djeluju unutar ili izvan nikaragvanskog teritorija.
Prvi objedinjuje buržoaske frakcije okupljene u Vrhovnom Savjetu Privatnih Poduzetnika (Consejo Superior de la Empresa Privada - COSEP) i u Demokratskom Koordinativu (Ramiro Sacasa Guerrero).
Drugi sektor (vanjski) sastoji se, u osnovi, od Demokratsko - Revolucionarnog Saveza (La Alianza Revolucionaria Democratica - ARDE) koji je oslonjen na vojne snage (manje od somozističkih). Djeluju iz Kostarike a na čelu mu je Eden Pastora (čuveni i legendarni Comandante Zero - nekadašnji pripadnik najužeg vrha sandinističkog vodstva koji se "odmetnuo" od sandinista i prešao "u neprijateljski tabor").
ARDE se sastojala od nekoliko grupacija: Revolucionarnog Fronta Sandino (FRS - Frente Revolucionario Sandino - na čelu s Edenom Pastorom), Nikaragvanskog Demokratskog Pokreta (MDN - Movimiento Democratico Nicaraguense - na čelu s Alfonsom Robelom) i jedne frakcije MISURASATA predvođene Brooklynom Riverom (od ARDE se odvojila Nikaragvanska Demokratska Unija - La Union Democratica Nicaraguense na čelu s Fernandom Chamorrom koji je, osim toga, predvodio Nikaragvanske Revolucionarne Oružane Snage - FARN - Las Fuerzas Armadas Revolucionarias Nicaraguensas, prisajedinivši ih kasnije FDN-u čija su snaga izvorno i bili).
Antisandinistička opozicija je, dakle, bila veoma kompleksna, složena i jedinstvena (bar što se ovih snaga tiče) samo u jednome: U odbacivanju bilo kakve mogućnosti pregovaranja sa sandinistima (FSLN). Oni su veliku nadu polagali u djelovanje Katoličke Crkve u Nikaragvi koja je u najvećem dijelu imala podudarne stavove s njihovim stavovima - i koja je sebe također smatrala opozicijom u odnosu na sandinističku vlast prigovarajući joj totalitarizam. militarizam, prokomunizam, ugrožavanje indiosa na atlantskoj obali itd.
Stoga se i oni pozivaju na "unutarnju pobunu", građanski rat itd.
U to vrijeme je povezivanje sandinističke vlasti s tadašnjim SSSR-om bila jedna od ključnih karika ideologijske borbe. Tako je Robelov "Nikaragvanski Demoratski Pokret - MDN" tada javno priopćavao: "Ruski imperijalizam ima jednu vojarnu u Centralnoj Americi; glavni grad - centar terora: Managvu i 138 000 kilometara kvadratnih zemlje preko kojih rasprostire svoje pipke na Salvador, uznemirava i sije sjeme terora u Hondurasu i Kostariki. Dužnost je svakog Nikaragvanca, svakog Centralnoamerikanca, svakog Amerikanca, svakog ljudskog bića koji i dalje želi biti zbilja slobodan da upregne sve snage kako pi spriječio napredak porobljavanja marksističko-lenjinističke diktature".
(nastavlja se)
|
