(SOCIJALNI POKRETI U LATINSKOJ AMERICI U DRUGOJ POLOVINI DVADESETOG STOLJEĆA - 5. DIO)
Sve značajnija uloga indiosa, kao autohtonog latinskoameričkog stanovništva, u socijalnim pokretima tog podneblja - neupitna je činjenica.
Što se Nikaragve tiče, polazi se od toga kako je na Kongresu Indiosa Latinske Amerike 1982. godine prevladala tzv, struja "indiosa kozmičara" - nad marksističkom strujom i tu se, onda, pokušava uspostaviti "kontinuitet" između Sandinova koncepta i te struje.
U Latinskoj Americi su, inače, bile izražene struje unutar revolucionarnih gibanja koje su zagovarale takav koncept revolucije na ovom području unutar kojeg bi Indiosi (neki ih nazivaju i "indijancima") predstavljali osnovni revolucionarni subjekt, a sama ta teorija je poprimila specifičnu "rasno-klasnu" komponentu. Te teorije (koje imaju veze i s konceptom revolucije jednog od najznačajnijih marksističkih teoretičara Latinske Amerike - J.C.Mariateguija) danas ponovno oživljavaju, a ponegdje, kao u Gvatemali, imamo i pokušaja njihove primjene u revolucionarnoj praksi.
Ti tzv "Kozmički Indiosi" nisu pobornici klasne borbe već koncepcije koja priznaje "velike planetarne sile" kao određujuću snagu u Svemiru. Tom je konceptu, navodno, bio blizak i Sandino koji je svoju borbu, prije svega, određivao "božanskim poticajem". Sandino je zaista bio teozof koji svoju akciju smješta unutar djelovanja "velikih duhovnih sila" u Univerzumu. No, teško je izvoditi vezu između suvremenog političkog trenutka u Nikaragvi i takvog Sandinovog gledišta. Iako se Sandino uistinu izjašnjavao protiv "socijalnog karaktera" njegova pokreta i kako se u tom pogledu oštro razišao s Farabundom Martijem (salvadorski revolucionar marksističke orijentacije i nekad bliski suradnik Sandina) - teško je ne priznati duboku socijalnu dimenziju njegove borbe, a još je teže odricati danas sandinistima socijalni karakter njihove akcije i svih onih promjena koje su na djelu u Nikaragvi.
Na temelju ovog pokušava se izvršiti i komparacija između sandinističkog pokreta danas i revolucionarnog pokreta u Salvadoru kojeg predvodi Front Farabundo Marti (Frente Farabundo Marti para la Liberacion Nacional).
Najčešće, tu se radi o dogmatskom pristupu nikaragvanskim revolucionarnim zbivanjima i njihovom karakteru....i to baš s pozicija "provjerenih modela" revolucije koji ne dopuštaju "otklone".
Često se nastoji konfrontirati radikalnost salvadorskih revolucionara "reformizmu" nikaragvanskih vođa revolucije (sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća) pri čemu se zanemaruju bitne razlike koje postoje unutar samih salvadorskih revolucionarnih snaga koje tvore Frente Farabundo Marti (sastavljen od više različitih političkih opcija). Te su razlike na drastičan i tragičan način došle do izražaja u događajima oko ubojstva komandantice Ane Marije i samoubojstva komandanta Marciala (Marcial je bio prvi čovjek a Ana Marija drugi čovjek "Fuerzas Populares de Liberacion - Farabundo Marti" - jedne od organizacija unutar Fronta. Radilo se o sukobu između "tvrde" i "meke" struje unutar pokreta...."nepomirljivih" i "pregovarača". Marcial je bio blizak maoizmu i vezivao se uz "tvrdu liniju" a Ana Maria je izjednačavana s "umjerenima").
Uostalom. socijalni sadržaj promjena u Nikaragvi i smjer revolucionarnih preobražaja najbolje se može "testirati" u odnosu na snage koje se takvom "tijeku stvari" stavljaju nasuprot.
(nastavlja se)
|
