OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVIH SOCIJALNIH POKRETA U LATINSKOJ AMERICI
Ukoliko situaciju socijalnih pokreta unutar Latinske Amerike druge polovine dvadesetog stoljeća odredimo, prije svega, odnosima zavisnosti - vidjet ćemo da se ta zavisnost reflektira i na strukturu onih snaga koje se suprostavljaju svakoj "revolucionarnoj promjeni".
Stvaranje "domaće dominantne klase" unutar jednog šireg odnosa zavisnosti o "vanjskoj metropoli", unutar odnosa gdje je i sama "vladajuća klasa" zavisna - izaziva specifične oblike strukturiranja onih slojeva koji spadaju u "kategoriju ugnjetenih".
Pošto dominirajuće klase u zavisnim društvima podržavaju oblike vlastite zavisnosti (o vanjskoj metropoli) , kao jedini garant zadržavanja svoje vladajuće pozicije unutar nacionalnih razmjera , tada je i akcija na rušenju njihove dominirajuće uloge nužno upućena na šire područje sukoba s vanjskim faktorom.. A to dovodi do internacionalizacije klasnih (socijalnih) konflikata na ovom području.
Nas ovdje, prije svega, zanimaju neki suvremeni oblici socijalnih pokreta u Latinskoj Americi.
Kada govorimo o socijalnim pokretima u Latinskoj Americi tada moramo poći od činjenice da su se tijekom druge polovine dvadesetog stoljeća (čiji "miris" i dalje žestoko osjećamo) uvjeti socijalnih konflikata u Latinskoj Americi bitno izmijenili. Na taj način, umnogome je određen i sam karakter tih pokreta.
Povezanost represivnih aparata na ovom području s transnacionalnim financijskim grupama, čiji je pritisak poprimio radikalne forme, oštro je utjecala na strukturiranje tradicionalnih kanala artikulacije (uobličavanja) političkih interesa - kao što su sindikati i klasične političke stranke....podređujući ih najčešće svojim interesima.
Kao posljedica tih procesa javile su se i nove forme (novi oblici) izražavanja socijalnog otpora (oponiranja). Radi se o sadržajnim i pojavnim promjenama unutar tih socijalnih gibanja, odnosno o novim formama svakodnevne borbe i otpora.
Širina tih formi karakterizira suštinu otpora kao odgovor na sustavno ugrožavanje osnovnih interesa gotovo svih socijalnih skupina (osim priviligirane manjine "odabranih"). Povlaštena manjina izvlači korist i svoje interese najčešće ostvaruje i štiti kroz različite oblike "otvorenih" ili "prikrivenih" diktatura (ili autokratskih modela vladanja).
Ono što je za nas interesantno jest činjenica da je karakter otpora takvoj (nepodnošljivoj) stvarnosti veoma različit unutar pojedinih područja Latinske Amerike.
GRADSKI SOCIJALNI POKRETI su u svakom slučaju novijeg datuma (povijesno gledajući) u Latinskoj Americi. Za nas je, možda, ovdje najinteresantnije povezati ih s dosadašnjim iskustvima socijalnih pokreta unutar Latinske Amerike - koji, inače, nisu bili oslonjeni na Grad (nisu nosili urbani predznak).
Upravo je Čile bio onaj primjer koji je donio iskustvo jedne nove komponente "revolucionarnog pokreta" u Latinskoj Americi. Prije svega se radi o pojavi značajne mase (građana) organiziranih unutar tzv. "divljih naselja". Dakle, na određen način, "ilegalno" u odnosu na važeću strukturu i "propisanu" nomenklaturu. Formira se specifičan POKRET nazvan "pokret naseljenika" ("movimiento de los pobladores").
(nastavlja se)
|
