Želim se odmah na početku zahvaliti kolegi blogeru Viatrixu - iako je ideja za obilazak ovog mjesta došla drugim kanalima, njegov izlet na ovo mjesto korišten je za snalaženje i navigaciju u trenucima sumnje. Častim Tomislavima!

Prvi put smo u Kokuletovici iako sam prošlo ljeto bio dva puta u Rovinju u posjetu kolegi s fakulteta

Budući da detaljni opis pješačkog dijela puta možete naći na poveznici iznad, koncentrirat ću se na druge aspekte ovog izleta. Nebo je prijetilo da će proplakati po nama pa je moja suputnica par puta izrazila svoju zabrinutost, dok sam ja bio ja i samo uporno dalje stiskao gas pedalu. Na kraju je to ispao dobar odabir. Iako u prirodu zalazimo iz mnogih, prvenstveno terapeutskih, razloga, danas nas je očekivalo svojevrsno putovanje u prošlost koje uvijek budi neka dublja pitanja o našem sadašnjem načinu života. Vremeplov je postavljen između 1800. i 1200. g. pr. n. e.
Zanimljiv pregled nad lokalitetom Monkodonja iliti "jaje vreve života"

Fascinantan je ljudski senzibilitet koji, čim sazna da se ovdje događalo nešto bitno, nekoć davno, odmah "osjeća" neku pradavnu prisutnost. Od drugog tisućljeća pr. n. e. (željezno i brončano doba) ovaj je prostor gusto naseljen. Dobro su nam očuvane gradine na području "crvene Istre", posebice na području zaleđa gradova Poreča i Rovinja. Budući da ovdje erozija tla nije toliko snažna, lakše je i prepoznati ostatke pradavnih naselja. U okolici Rovinja (tzv. Rovinjština) nalazi se pedesetak gradinskih naselja od kojih se Monkodonja ističe svojom veličinom i prostranošću (ovalni tlocrt, dužina: 300 m, širina: 200 m, površina: 50 000 m2, udaljenost od mora: 3 km, prema gustoći građevina, u gradu je moglo živjeti oko 1000 stanovnika). Taktička pozicija ovog mjesta vidljiva je čim stupite nogom na tlo lokaliteta; lijepo se može nadzirati plodna dolina, a u zaleđu je Monkodonja okružena brežuljcima na kojima su se nalazile manje gradine i tumuli. Na vrhu uzvisine nalazi se prostrani plato, a sve je ovdje građeno tehnikom suhozida.
Mi ulazimo kroz sjeverna vrata i tu odmah nalazimo kultnu jamu

Nikad čovjek ne bi rekao da se izvan dosega njegovog oka, ovdje dolje nalazi ovakva struktura koja je danas većinom zatrpana kamenjem i, kako piše, raznim otpadom

Pogled na "svetu" jamu iz drugog ugla

Već nam je ovo mjesto zagolicalo maštu. Jedno vrijeme smo tako stajali, buljeći u taj otvor u zemlji, a meni su se u glavi počele javljati dosta mutne, ali živahne sličice pradavnih ljudi koji ovdje nešto mumljaju i izvode rituale oko jame. Maja je ovo zamislila, ako sam dobro shvatio, više kao neku vrstu "javne smočnice". Obredi su uvijek u životima ljudi igrali ogromnu ulogu, potraga za smislom kojeg su mnogi tražili "na drugom svijetu" prisutna je otkako je ljudi. Nitko ne kaže, čini mi se, da je segregacija u društvu bila toliko izražena pa onda možemo zamisliti da jedna osoba u jednom trenutku teško rukama radi tehnikom suhozida, a u drugom na sebe navlači svečanu tuniku i sudjeluje u ritualu, ali rekao bih da već ondašnje postojanje puke fizičke segregacije (dio naselja uz sjeverni zid nasuprot akropole koja gleda na istok) ukazuje na određene "nejednakosti". Je li na akropoli živio klesar ili "svećenik"? U svakom slučaju, to je igra koju mi odavno igramo, ali je zanimljivo, i ujedno teško, zamišljati vrijeme u kojem se ona igrala u manjoj mjeri i dovodila, ako je to moguće, do manje nepravdi. No, čini se da bi za moja maštanja o "pravednijem" društvu trebalo ići JOŠ DUBLJE u prošlost jer ovo su informacije koje se nalaze na info-tabli:

"Monkodonja je raščlanjena na središnji prostor akropole koji je zauzimala aristokracija i vladajući sloj. Pred akropolom se rasprostirao nešto niži prostor gornjega grada na kojemu su, prema nalazima, obitaval razni obrtnici, među kojima i ljevači bronce, a u prostoru uz zidine, koje okružuju cijelo naselje, nalazio se donji grad s brojnim stanovništvom koje se bavilo pretežito zemljoradnjom i stočarstvom."

Ništa nam to ne govori tko su i što su bili ti uglednici, ta elita, ali je hijerarhija jasna: aristokracija -> obrtnici -> poljoprivrednici

Nemojte me krivo shvatiti, svi mi gledamo to iz svoje perspektive koju pak vučemo iz svojih vlastitih korijena koji, rekao bih, u potpunosti određuju naša iskustva, ali sasvim je jasno na što jedan plemić duha pomišlja kad vidi ovakvu strukturu.

Lutamo malo po središnjem dijelu lokaliteta, a već otpočetka imamo i društvo ljudskih i ne-ljudskih životinja te se tako na ovom povijesnom mjestu uz ovce i njihova zvonca s nama nalaze i lovci na šparoge. Dok sam se ja bavio maštanjima i zalaženjima u unutrašnji svijet, moja suputnica je također počela tražiti šparoge. Odmah ću reći da se nismo u tom smislu baš usrećili, ali nije to bio ni razlog dolaska ovdje. Nesvjesno sam krenuo prema akropoli.
Jedna panorama s pogledom uglavnom na more





"Prostor akropole nastanjivala je elita koju možemo povezati s osnivačima Monkodonje i njihovim potomcima. Tu su kuće većih dimenzija, okružene manjim skladišnim prostorima, uskim prolazima i vjerojatno natkrivenim trijemovima. (...). Zidovi kuća često su bili ukrašeni jednostavnim geometrijskim motivima, utisnutim u još svježu glinu ili blato."

Znači, tu misterioznu elitu zanimala je i umjetnost, u kojem god ona već obliku tada postojala. Nevjerojatno je u kojoj mjeri našu stvarnost i interese određuje usmjerenje "svjetla" našega uma. Mračni prostor je ono (još) nespoznato, naša pažnja i unutrašnja inklinacija nas uvijek vode onome na što smo usmjereni. Budalasto je za očekivati bilo što drugo.
Daleko seže pogled s ruba te akropole ili "zašto se mudraci penju"

A tamo dolje negdje bliže sjevernim vratima, gledaju nas sa zanimanjem (prije oprezom potaknutim strahom) "oni čije svjetlo ne ide toliko daleko" - ali zato imaju kul zvonca!

Kad smo već kod ne-ljudskih životinja, vidjeli smo, rekao bih, ogromnu/debelu crnu zmiju koja je, srećom, bježala pred nama i zavukla se u jednu od nakupina kamenja na središnjem dijelu lokaliteta. Oblaci su se maknuli, a sunce je počelo pičiti svom svojom snagom - ovakvi "kamenjari" pogodni su za zmije pa budite oprezni kud stajete.

Kompleks zapadnih vrata - reprezentativni primjerak ulaza u naselje koji gleda prema moru. Imaju više faza gradnje dok naprednije uključuju gradnju skrivenih prolaza koji vode do prve terase naselja ili do donjeg grada

Nakon male zakuske (studentski mix da potakne "halucinacije", to jest rad mozga i pereci (bez piva, samo voda ovaj put)), vrijeme je da napustimo ovo zanimljivo mjesto i krenemo prema pokapalištu elite. Naša sljedeća i zadnja destinacija za danas je brdo, lokalitet Mušego.
Izložbeni primjerak u zaseoku Košari

Prolazimo pokraj Crkve Gospe od Polja - spomenut ću samo zanimljivost o kojoj piše i kolega Viatrix: do ove crkvice su hodočastili stanovnici Rovinja kako bi izmolili kišu u sušnim godinama. 8. kolovoza 1784. g. (godina velike suše) molitve su im uslišane i počela je padati kiša čim se procesija vratila u Rovinj

Na ovoj ruti u biti radimo jedan krug oko Monkodonje i Mušega te tako na svakom raskršću skrećemo udesno. Sunčano je i prilično vruće pa se s radošću vucaramo pod okriljem drveća kad god je to moguće.


Na ulazu u Mušego srećemo jednu stariju gospođu s njezinim crnim psom. Moja suputnica je, nažalost, razvila strah od puštenih pasa s kojima imamo često susrete na našim lutanjima po istarskim selima. No, ovaj je bio bezopasan. Počinje uspon (najviša točka je 102 mnv), a meni korak odmah postaje lakši i veseliji. Mušego se nalazi jugoistočno od Monkodonje i u 19. stoljeću se dovodi u vezu s brončanodobnim naseljima. Radi se o grobnim gomilama, tumulima (humci pod kojima se nalaze grobovi). U 19. st. su vršena i brojna iskopavanja, ali su rezultati ostali nepoznati. Nadgrobni su to spomenici osobama posebnog, istaknutog položaja u brončanodobnim zajednicama. Između 2006. i 2010. godine ista skupina ljudi koja je radila na Monkodonji, bavi se i tumulima na Mušegu, a nakon istraživanja izvršena je i djelomična rekonstrukcija tumula uz pomoć majstora iz Žminja.
Onaj tko je radio ovaj suhozid s desne strane, koristio je kamenje koje je dio tumula te je tako jedan dio ovog tumula "izgubljen"

Mušego je prekriven gustom makijom, a u njoj je dokumentirana grupa od 13 tumula od kojih su istražena samo tri! Svi tumuli su u jednom trenutku bili opljačkani (svi žele te sjajne, kostima i drangulijama ispunjene, grobne škrinje - podsjeća me to na naše domaće, zagorske bisere koji iskopavaju rupu tamo kod Gaćica, na ostacima bedema tajanstvene (templarske?) utvrde Gradišče), ali unatoč tome, došlo se do novih spoznaja o pogrebnim obredima brončanog doba Istre.
Jedan od istraženih tumula na Mušegu - opet srećemo zmije crne kao noć

Opet neka tajanstvenost ovog mjesta, a u glavi plovim daleko, daleko, u trenutku kada se uz tišinu tih tumula na nebu jasno vidi Mjesec. Ipak, sanjarenje o našoj dalekoj prošlosti i počecima dolaska do ove točke na kojoj se danas nalazimo, prekinuta je našom zezancijom da će za 2000 godina netko u grobnim škrinjama naših suvremenika naći Nokiu 3310 jer ona će, naime, jedina opstati od sve te silne plastike. Sad nam samo predstoji da se vratimo do početne točke u mjestu Kokuletovica.

p.s. - nadam se da i vi uživate u ovim slobodnim danima, po mogućnosti na otvorenom. Kako se taj "sinkronicitet" često u zadnje vrijeme javlja, podijelit ću s vama jedan mem koji je kolega ovih dana objavio na Facebooku. Podsjetilo me to na naše tumule i kradljivce sadržaja grobnih škrinjica. Uživajte!

Oznake: Kokuletovica, Monkodonja, Mušego