Malo sinergijske "umjetnosti" od moje djevojke Maje i mene. Bez ikakvih velikih pretenzija, bez elitističkih samoljubnih ideja o tome vrijedi li ili ne vrijedi. Jednostavno i iz srca.
Dijete nastalo iz naše zajedničke ljubavi prema planinama. Posebno hvala također i našoj Ivanščici.

Planinska samoća

Kapimice i tiho
Počinjem put u znoju
Tek iznad tisuću
Osjećam laganu paranoju

Hrabro po planinarskom putu
Prelazim zadanu rutu
Rukohvat od drva
Nisi zadnja, ali si prva

Pozdrav junaku i grobu
Zaboravi ljudsku zlobu
Ptičji pjev, zveket lonca
Put dug, nema konca

Drveća je sve manje
Teško duševno stanje
Misli klize k vrhu
Ne zaboravi pravu svrhu!

Kao što nebo ljubi zemlju
Ljubim ja i tebe
Agresivno i bučno
Nekad tiho, nježno

Bit ću čvrst poput planine
Pijan od ljubavi i visine
Zaboravio sam svoje ime
No tebe još vidim jasno

Pogled u prazno
Sjajiš u mraku
Povjetarac na piramidi
Naši životi su lutajući asteroidi

Znam da ljudi neće mi dati
Ono što ovdje nađoh
Pusti ljudsku sljepoću
Prigrli planinsku samoću

Oznake: planine, Crtež, pjesma, Planinska samoća