Dan planeta Zemlje je ujedno bio i dan održavanja ovogodišnjeg BIMEP-a (BIciklom MEđimurskim Putevima) koji se sastoji od šesnaest točaka i da bi sve prošli vam treba najmanje oko 140 kilometara ispod kotača. Prije dvije godine smo Mario i ja obišli sve točke i još se uvijek sporimo oko detalja, koliko je zapravo točno bilo kilometara. Ove godine smo odlučili skratiti rutu i prošli smo sveukupno 70 kilometara.

Ivana i Maja s BIMEP diplomama kod naše početne točke

Naša ruta je redom sadržavala sljedeće točke: Pušćine (naša ulazna točka) - Macinec - Gornji Mihaljevec - Štrigova - Sv. Martin na Muri - Mursko Središće - Čakovec. Cijeli BIMEP službeno počinje u 9:00 sati te smo malo prije tog vremena bili u Pušćinama. Bio je predivan dan za bicikliranje jer vjetar nije pretjerano puhao. Ipak, bilo je prilično vruće i trebalo je koristiti kremu za sunčanje. Imao sam tubu u ruksaku, ali toliko nas je zanijela vožnja da smo se svi redom zaboravili namazati. Organizatori bi trebali razmisliti da stave službeni početak malo ranije, možda već od 7:00 sati za one nadobudne i one koji nemaju vremena nanositi kremu za sunčanje.
Četveromjesečni haskač kod kontrolne točke u Sv. Martinu na Muri

Koncentracija biciklističkog entuzijazma se vidi i po broju bicikala

Ekipa se u početku sastojala od Ivane, Maje i mene, a u Gornjem Mihaljevcu su nas dostigli Mario i Goran. Bilo mi je drago vidjeti našeg Mareka nakon dugo vremena i opet, za dobra stara vremena, s njim zapaliti cestu pod biciklističkim gumama. Putevi su nam se u zadnje vrijeme malo razišli što se sportskih aktivnosti tiče: on je sav u trčanju, a ja sam malo više u planinarenju. No, vratit ćemo se mi zajedničkim pothvatima, sasvim moguće i vrlo uskoro! Najgori dio današnje (moguće i općenito na cijelom BIMEP-u ako izuzmete neukrotivi vjetar od Kotoribe do Sv. Marije i užasnu bol guzice od dugotrajnog sjedenja na zicu) rute je bio baš dio od Gornjeg Mihaljevca do Štrigove gdje vas očekuje 1-1 (pozicija lanca na koloturima) breg koji donosi bol u nogama, znoj na čelu i kletve te pitanja: "Zašto mi je ovo trebalo?" No, ništa što se ne bi dalo prevladati i mogu reći da nam je svima išlo prilično dobro. Rekao bih i predobro s obzirom na to koliko neki od nas piju piva u zadnje vrijeme.
Ekipa "Ljudsko pečenje" kod Sv. Martina

Sveprožimajuća atmosfera je na BIMEP-u uvijek pozitivna i dobra. Kao i na planini (osim onih barbara iz betonskih velegrada koji ne znaju za nikakva pravila pristojnosti), svi se uljudno i vedro pozdravljaju pa makar se morali dovikivati preko ceste uz vjetar i usporavajući otpor zraka. Sudionika ima svih uzrasta, a i razina profesionalnosti varira. Kad već to spominjem, zapravo mislim da je to i najbolja odlika BIMEP-a: stvarno mogu sudjelovati svi koji posjeduju bicikl (sve od 'specki' i ulickanih rama do poštarskih bicikala i međunožnih gurala koji samo liče na bicikle) i dobru volju. Sami birate otkud ćete i koliko ćete pa nešto za sebe mogu pronaći kako profesionalci tako i amateri.
Ivana i Maja dolaze u Mursko Središće. Sudionici idu u svim smjerovima!

Maja u biciklističkom izdanju - češće se viđa Maja planinarka, ali i ovo joj dobro pristoji

Društvance u Trski - za mene Laško, a Marek je na radleru (samo da nije rakija!)

Šetnica uz Muru u Murskom Središću

Skrivajući se u hladovini ljudskih instalacija, čini se da su patke pametnije od ljudi!

Prije vraćanja za Čakovec nakon kojeg smo krenuli kući, zadnja točka nam je bila Mursko Središće gdje smo malo odmorili uz rijeku Muru u beach baru Trska. Usput smo razgovarali i kako bi bilo super da u Varaždinu imamo takvo mjesto (uz sve ograde od onih koji misle da uz rijeku ne bi ništa trebalo biti). No, sunce je stvarno peklo kao ludo pa se nismo predugo zadržavali. Lijepo je bilo vidjeti sve te bicikliste udružene u zajedničkom cilju. U jednom od prijašnjih postova sam pisao kako je nedavno naš Nikola zaključio kako je barem svaki treći planinar pretili. Danas smo malo promatrali bicikliste i, iako uske biciklističke majice tu nikako ne pomažu, dosta njih ima pivske trbuhe za koje zasigurno treba višegodišnje uzgajanje. Generalni zaključak koji se može donijeti je da i planinari i biciklisti na svojim pohodima vole popiti i pojesti. Nije to, naravno, loše za lokalni turizam i ugostitelje, ali pomalo se gubi smisao fizičke aktivnosti ukoliko se tokom nje više kilokalorija unese nego iznese. Ipak, planinari kao i biciklisti, izgleda, znaju cijeniti i slaviti život.
Na okupu u Čakovcu

Proljeće u punom sjaju

Počeli su dogovori za sljedeće vožnje te se tako ove godine planira i tradicionalni pohod Veleškovec-Bedex i moguće da će ove godine posjetitelji biti brojniji nego inače. Nadam ste da ste iskoristili lijepo vrijeme ovog vikenda i neka nam čim više bude takvih! Vidimo se na planini ili na vrućem asfaltu!

p.s. - sigurno se pitate zašto ljudsko pečenje? Fotografije koje slijede će biti dovoljan odgovor. Ljudi, mažite se kremom za sunčanje!!!

Oznake: BIMEP 2018, bicikliranje, Sv. Martin na Muri, mursko središće, ljudsko pečenje