* nastavak na prijašnji post *

Ivan i ja na postolju s broncom u rukama

Postolje u singleu jakosne skupine C

Jedna gotovo obiteljska sa Ines i Bojanom

Neću zvučati nezainteresirano za ostale stvari, ali tu otprilike za mene prestaje ova cijela priča s putovanjem u Sarajevo. Kad turnir završi, ja znam da lagano u ruke ide pivo i ja zadovoljno pijuckam cijelu noć ako je potrebno. Naravno, bitan mi je učinak. Nagrade slijede onda kad ste ih zaslužili i onda su i najslađe. Kao što i pivo na vrhu planine bude najbolje na svijetu, tako i pivo nakon medalje teče lakše i opravdanije. Uh, a kako je bilo dobro Sarajevsko nefiltrirano pivo iz njihove pivovare/pivnice! Na kraju smo završili u City pubu u kojem je bila živa svirka i bilo je svakakvih kreatura tamo (od kojih su neke sigurno bile na određenim jačim supstancama).

Zlatna medalja koja je u ovom slučaju oslikana ćevapima - bronca je bila burek, a srebro je baklava


U nedjelju smo na Baščaršiji jeli sirnicu i krumpirušu kod gospona Ahmoa

Inače ne pijem kafu, ali ovu sam morao probati

Ekipa u jednom od kafića na Baščaršiji

Evo nas na okupu, u punim brojkama - moji Varaždinci i Zagrebečani

Povratak natrag prolazi bezbolno točno sve do granice, a mi se odlučujemo za granični prijelaz Gradiška – ulazna postaja nam je ujedno i izlazna. Ispostavilo se da je to bila OGROMNA pogreška jer smo čekali 2 sata na samom prijelazu. Ljudi su u jednom trenutku počeli izlaziti iz automobila jer se automobili nisu pomicali ni metra. Lokalna pekara pomalo sumnjive kvalitete opustošena je jer su svi htjeli nešto jesti dok čekaju. Romi i drugi lokalci, također sumnjivih namjera, počeli su se motati oko automobila i, iako mi nije jasno što su stvarno htjeli, tražili novac za informaciju? Informacija je glasila da se moramo okrenuti i ići na drugi granični prijelaz? Zašto se ti ljudi ne organiziraju i malo bolje poslože te granične prijelaze, to je nepoznato. Ne moraš biti poseban znalac da znaš da tim ljudima baš neke stvari ne idu i da su zaglavili, ali cijela ta priča, da se dotaknem konačno i toga, sa azilima za napuštene životinje koje su pozatvarali po cijeloj zemlji – što je s tim? U Sarajevu nas je na gradskom parkingu dočekao čopor pasa koji je bio bezopasan, ali ne mora to tako uvijek biti. Mačke su posvuda, nisam siguran jesu li nečije. Zašto i to ne počnu mljeti u meso pa da se na neki način svih tih napaćenih životinja riješe? Bolje da ovdje stanem.

Automobili, kamioni i autobusi se svi slijevaju skoro pa u jednu traku pred same kućice i tu je nastao ogroman kaos... totalna nespremnost.

Čim smo došli u Zagreb, Kapi je prisvojio medalje i počeo piti Sarajevsko. Pozdravlja vas i poručuje vam da vježbate taj bekhend!

No, ljudi koji su nas ugostili u Sarajevu, u hotelu i na turniru, bili su sjajni i izuzetni. Stvarno smo uživali i da je samo do toga, vratili bi se bilo kad ponovno. Mislim da će tako i biti. Vidimo se sljedeće sezone, 2025. godine, na ADA ligi u Sarajevu! Jakosna skupina B.

Oznake: BADMINTON, ADa liga Sarajevo Open 2024.