Drugi dio protekle dvije nedjelje sam proveo tako da bih se spremio za planinu, sjeo na bicikl i uputio se prema Knegincu i brlogu Sokola. Izmjerena udaljenost od moje kuće do tamo je deset kilometara.
Jednom kad se vratim doma, to je već dvadeset kilometara na biciklu. Neki to smatraju treningom, a meni je to postala rutinska vožnja.

Pogled prema Čevu

Danas sam ostavio taktički sat kod kuće pa Vam ne mogu reći nikakve podatke o trajanju uspona i slično. Budući da smo išli istim putem, pretpostavljam da bi vrijeme i ostale tehnikalije mogle biti kao i prošle nedjelje. O samom izletu od prošle nedjelje možete pročitati na ovom LINKU. Preporučam Vam da čitate samo ovaj dio koji je označen kao službeni dio izvještaja. Ove ostale meta-deskripcije, teorije i dekonstrukcije su samo za one koji su upoznati s lošom situacijom što se tiče čitanja malo ozbiljnijih tekstova, ali i iskrenosti u njima. To je sad jedna druga tema koju nemam namjeru načinjati. Zainteresirani će pregledati i navedeni članak, ali i ostale na stranicama našeg VAKUUM kluba.
Na putu za Malo Čevo

Moram priznati da me prolazi to sve skupa s podacima i tehnikalijama. Neki od iskrenijih komentara (hvala Gubec Beg) su me pomalo uzdrmali i zapitao sam se što zapravo radim kad populariziram planinarenje? Uspio sam se posvađati sa svojim prijateljima planinarima, izašao iz amaterske, planinarske i piratske grupe koju sam zapravo i osnovao. Odustao od bedževa i ostalih "službenih pizdarija" i sad jedino što si želim je dobra planinarska karta Ivanščice i možda jednog krasnog dana pravi planinarski i/ili tracking GPS. U međuvremenu sam se vratio među svoje drage planinare iako se i dalje ne slažemo po mnogim pitanjima. Nema smisla ljudima nametati neke stvari, ali ne treba ni trpjeti stvari koje ste vi sami uspjeli ostaviti iza sebe - da ne kažem opet, dekonstruirati. Pomislio sam danas na to kako bi bilo odlično biti spasioc gorske službe spašavanja. Pretpostavljam da svoju službenu karijeru u vezi toga moram početi na nekom tečaju planinarenja.
Pogled na Podevčevo

Na Čevu obnavljaju kućicu za koju još uvijek ne znamo tko ima ključ i čija je, ali znamo da su jedni lokalni dečki prošle godine uspjeli s vlasnikom dogovoriti da tamo prespavaju. Donesli su ogromne trupce na vrh što je opet potaknulo pitanja tipa: kako su oni njih i ove sve ostale klupice donijeli do vrha? Ili onaj inoks križ ima magična svojstva ili oni to nose ručno gore. Naoblačilo se i vjetar je počeo opasnjo ljuljati grane te smo odlučili brzo krenuti natrag prema podnožju.
Pogled prema inoks križu

Tradicionalno smo stali u bistrou Brk i sjeli za isti stol na kojem smo sjedili i prošlu nedjelju. Ovaj put su kraj nas sjedili neki lokalci od kojih je jedan definitivno bio pjevač u metal bendu (ili ima rak grla), a drugi se čudio i zgražao koliko samo on spominje i kune Boga. Pretpostavljam da se radilo o kršćanskom bogu iako bi svaka kultura mogla pomisliti na nekog drugog boga koji odgovara opisima: "on donosi grožđe, on donosi dežđ i on je razlog zakaj su mi trsi tak dobro rodili ove godine". Da, bio sam u jednom trenutku prilično zbunjen, ali tako to valjda ide nakon par piva.
Klasično fotografiranje Ivanščice i maštanje o transverzali

Povratak prema Knegincu automobilom, a onda biciklom natrag za Varaždin. Kiša me uhvatila kod notornog Mister Iksa, ali nastavio sam hrabro derati kroz noć. Došao sam kući pomalo mokar, ali sad sam već suh i ulogiran u blog editor kao što je i vidljivo. Zapravo sam već pri kraju posta :)

p.s. - JELEN, hvala ti za fileove s GPS rutama. Nisam ih još stigao ni isprobati, a nekako sam uspio i zaboraviti odgovoriti na tvoj mail. U svakom slučaju, hvala ti!