Nastavljam u stilu slavne osobe koja može bilo što napisati i dobit će veliki odaziv ljudi bez obzira na kvalitetu napisanog.
Znao sam ljude koji su pisali o tome kako im je pregorio tofu i dobili su lajkove i što sve ne samo zato jer su prešli na vegetarijansku prehranu. Nije uopće bitno da su ti isti ljudi nakon samo par dana počeli opet jesti meso i daviti se u krvi mrtvih životinja. Radikalno rečeno? Nope. Radikalno je kako se ljudi mijenjaju. No, onda opet, čini se da se ljudi koji takve stvari pišu nisu nikad ni promijenili nego su uvijek bili isti samo im je u jednom trenutku trebao taj neki osjećaj različitosti i priznavanja od okoline.

Struja misli je opet prevladala i nisam uspio napisati uvod onako lijepo kako sam htio. Želio sam se zapravo referirati na sve one današnje slavne ljude i bendove ili ljude koji su na neki drugi način postali slavni. Često se događa da takvi ljudi preko svih mogućih modernih komunikacijskih vragova danas pišu poruke svojim slušateljima, gledateljima ili što se već ne radi. Ljudi su iracionalni što se tiče takvih stvari pa ih vesele i neke gluposti poput pozdrava određenoj zemlji, ali to je čak i puno! Neke vesele statusi na faKebooku o tome kako je netko od slavnih prdnuo. Ja sam baš jučer objavio na svom fb-u da sam kupio neki set lego kocki i neočekivano sam dobio par lajkova. Ja, očito, nisam slavan, ali nije ni da bih htio biti ako se parametri slave ne pomaknu ili barem kritičko razmišljanje o onom što produciraju u slobodno vrijeme (tvitanje, statusanje, myspaceanje, ma nemam pojma što sve ljudi ne koriste) ne poraste za koji nivo. Doći ćemo, ako nismo već došli, do trenutka u kojem će neki pjevač (jer su obično oni ti koji se bave odnosima s javnošću, jasno) napisati status koji glasi: "Klanje beba i silovanje djevica" i za to će dobiti milijun lajkova. Netko drugi, tko će napisati nešto pametnije, neće dobiti nikakav lajk ili nitko neće pratiti njegov tvit. Zanimljivo mi je kako kritičko razmišljanje nestane. Ljudi su posebno iracionalni na isječke iz pjesama (pisane isječke, riječima) jer su se na njih prvi put poljubili ili su se napili pa je onda jasno da iracionalnost ispliva na površinu i ljudi stisnu lajk.

Što se točno s tim dobiva?
Ljudi koji vode te platforme zarađuju novce, naravno. Ono što na ulazu u fejs piše da je on besplatan i da će uvijek tako biti je naravno fora za djecu koja ne razumiju kako svijet funkcionira. Da, možda baš VI ne dajete ni lipe, ali netko plaća one reklame. Šećerni breg (Cukerberg) ne bi dopustio da se nešto radi, a da se za to ne dobiva plaća. Ok, sad je već milijarderski mogul pa si može to dopustiti, ali svejedno, dajte vi platite za te reklame da si osiguram i praprapraunuke, a ne samo djecu i njihove bliže potomke. Lako je na taj način hodati u natikačama. Lako je tako reći: boli me kurac!


Uf, ovo je ispala opet prava kritika u starom smislu. Želio sam se samo javiti svojim obožavateljima i pokazati im da sam živ. Željan slave i priznanja, ležim u svom krevetu i ovo pišem. Obraćam se svima vama koji ovo čitate...
Oke, dosta. Ovaj blog treba preurediti, a usput ga treba i prestati pisati jer nema nekog tko bi ga čitao.
"Ali Unusual Suspect, što je s onim da ljudi pišu i onda kad ih nitko ne čita?"

Ne znam djeco moja mala. Nekako mi se sve više čini da se pisanje odašilje kao nekakav signal koji u biti iza riječi skriva poruku: Kako bih želio da netko čuje moje riječi. Kako bih želio da me netko razumije.

Znači li to da ja sad želim da me vi razumijete? Ne znam jel bi to bilo ok od mene samog za očekivati kad znam da će ovo pročitati onako dvije, maksimalno tri osobe. I kad se blog čitao, bilo je to laktarenje u kojem odeš do nečijeg bloga i komentiraš nešto totalno offtopic, a ako si bez ikakvog srama onda napišeš: "Hej, bio sam ovdje. Dođi do mene! Imam novi post!"

Jeb*** i komunikaciju i sve! Zašto sam jedno vrijeme opako tvrdio (postoje negdje u arhivi postovi o tome) da je fb sranje i da su ljudi svedeni na kurve koje si na čelo lijepe cijene? Pa zato baš! Više nije bitan sadržaj (o čemu ja zapravo pričam? Već dugo nije bitan sadržaj!) nego je bitna sama činjenica da se nešto objavilo, da se nešto updatealo. To je smisao ovog svega! I ne samo ovog tu svega nego općenito svega što omogućuje ljudima interakciju, ali ne ostavlja samo mogućnost inboxanja (private messagea) nego ostavlja i mali milijun drugih mogućnosti kao što su: Gdje si? S kim si? Kakav si? Što radiš? Iskoristi geolociranje da svi vide da si STVARNO tamo gdje si napisao da jesi. Kako se osjećaš? Jesi dobro?
Oke, ovo zadnje je sprdnja. Nikoga nije ZAPRAVO briga kako se vi osjećate ili jeste li dobro.
Ne kažem da su svi vaši online prijatelji lažnjaci, ali je stvar u tome da ljude nije ni ovako, uživo (kad postoji mogućnost u četiri oka), briga kako ste vi zapravo, a kamoli kilometrima daleko.

Sad će opet netko okretati očima, ali ne treba me više biti sram da kažem ono što mislim.
Onih pravih odnosa je još malo preostalo. Iz mojeg pisanja se može zaključiti da su ljudi negativni pa bi bilo malo dvolično od mene reći da su ljudi baš takvi. I sam baš ne serem leptiriće i ne nosim odavno šarene naočale.
U komentaru na prošli post (a i u postu samom sam ja to napisao) kaže se: Ljudi su sjebani i točka.
Opet je to stvar perspektive. Ljudi mogu postati što žele, kad to stvarno žele i kad se malo potrude oko toga.
Može mi se prigovoriti da je onda i fb i twitter i sve ostalo takve prirode samo stvar perspektive i načina korištenja, ali ja izvještavam samo o onome što vidim oko sebe. Ja mogu pričati bajke i stvarati priče, možemo to svi. No, ja sam primoran izreći kako ja to vidim i kako moja (koliko god bila subjektivna jer je sve subjektivno) objektivnost meni nalaže i prikazuje.

Što učiniti u takvim slučajevima? Ugasiti fb i ostale platforme koje nude takve usluge?
Možda.
Ali možda se samo i okružiti drugačijim ljudima.
Ili se prihvatiti onog herojskog i početi ih gledati drugačije. Ako je to moguće :)

Oznake: jutro, tvitam te, volim te, slavan si