Želim reći ono što je možda nekima već poznato, ali to nemaju snage izreći.
Reći ću ono što bi trebalo reći odavno, a ne neke komplikacije koje će ljudima samo prljati oči.
Ono što će biti izrečeno je bolno, ali sve istine su teške za prihvatiti. Razmislite oko ove.

Nisu svi ljudi jednaki i nikad neće biti.
U sadašnjim postavkama, neka se "država" (što god ona bila) trudi ispraviti početne nepravilnosti.
Početne nepravilnosti su nešto što se izmišljenim stvarima ne može ispraviti.
Ljudi bi to svom silom htjeli, ali protiv prirodnih postavaka se teško može ići - barem iskreno.

Većina je rođena "slijepa" i takva će pod utjecajem svojih odgajatelja i ostati. Ima onih koji bi htjeli najbolje, a ipak im to nije dano rođenjem, ali i oni će imati šanse odgojiti svoju djecu kako oni misle da je najbolje. Osobine ponekad nisu uvjetovane onim što nam je dano, jer roditelji nisu u potpunosti faktor koji će utjecati na nas. Ponekad ispadnemo bolji nego što smo trebali, ali to su samo naši geni koji iskorištavaju samo dobru volju naših inferiornih roditelja. Sve je već bilo u nama. Mi smo ti koji će na kraju iskoristiti potencijal!

Uvijek sam imao osjećaj da sam pobornik demokracije, ali ona je uistinu "vladavina" glupih i rađa samo smeće koje će imati nekakve ideje o jednakosti svih, a od kojih većina zapravo samo može naštetiti sveukupnom čovječanstvu i svim ostalim poznatim živim bićima i onim koja nas očekuju na granicama poznatog svemira.

Jednostavno je krivo vjerovati da se svi ljudi rađaju jednaki jer nemaju svi iste predispozicije. Neki se rađaju s nečim što se naziva veći IQ, a neki s tim istim manjim. Ono što je većini teško povjerovati je da je u igri čista slučajnost pa zapravo mi ne možemo izabrati gdje ćemo se roditi! Naročito je to teško religijskim fanaticima (sa istočnjačkim pretenzijama koji vjeruju da se roditeli biraju ili jednostavno budu izabrani prema kompatibilnosti s obzirom na "prošle živote" - karma i slično). Nesvjesnim odabirom ja ne smatram pravi odabir! A onda me mogu pitati i zašto mislim da su većina ljudi idioti koji ne shvaćaju ništa što se događa oko njih? Pa, čisto iskustvo nam može to dokazati. Uvijek je više budala oko nas nego onih koji nam odgovaraju. Može netko reći da je svaki čovjek svoje mjerilo, ali kada to nije istina? To je kao da ste rekli ništa! Sofisti su zbog toga sigurno bili u krivu. Već je tu problem istine jer svaki čovjek po tome ima svoju istinu. Ipak, istina može biti samo jedna i sa svake strane mora biti ista (pogledajte sa strane box citata - Quotes). Nije uopće bitno to što je Ivan mjerilo (naizgled) svojih stvari jer na to Štef isto tako polaže pravo! Između Ivana i Štefa, ipak, mora postojati neka racionalna kategorija u kojoj ćemo ih razlikovati i rangirati. Po tom rangiranju bi trebali biti sposobni odrediti tko je sposobniji (na kraju) za racionalno odlučivanje o sudbini ljudskog roda. Ako je Štef okupiran u potpunosti sa svojim poslom i ne može pojmiti o ničem drugom, smatrat ćemo to naučenim i Ivan koji ima općenitije znanje će biti izabran da bira o sudbini i Štefa i sebe! Partikularno znanje može birati o partikularnoj sferi, ali općenito znanje može birati o cijelom čovječanstvu budući da se tiče svih ljudi. (In)direktno moram zaključiti da ljudi, koji imaju općenito (teoretsko!) znanje, moraju biti sposobni za općenite odluke odnosno za vladanje.

Čovjek bi trebao pokušati biti što bolji bez obzira na svoje osnovne postavke, ali "daleko" se ni ne može doći. Genetski determinizam se može "razbiti" čeličnom voljom samo da bi se kasnije shvatilo da je ta tzv. čelična volja samo neizbježna predispozicija.

Moji osjećaji bi htjeli vjerovati da postoji slobodna volja i da čovjek odlučuje o svojem slijedećem koraku, ali stvari su otpočetka drugačije.


"Dobar je dobar, a loš je loš. Pametan će uvijek postići više od glupog i ne trudi se idiote! Znam da ionako ne razumiješ ono što sam napisao. Da si razumio, ne bi se trudio."

Oznake: Žalost većine