Ovaj blog postoji već dobrih 6 godina. Nije da je to nešto s čime bi se čovjek mogao pohvaliti, ali je ponekad lijepo vidjeti vlastitu tvrdoglavost i upornost dok drugi brišu svoje blogove i prestaju s pisanjem (bez obzira da li je to pisanje bilo kvalitetno ili nije). Nadu uvijek daju oni blogeri koji ovdje ostaju. Istina je da većinu njih koji su još uvijek aktivni ne poznajem. One koje sam poznavao su većinom neaktivni.

Da se ovo ne bi pretvorilo u još jednu obranu veličanstvenosti bloga i onih koji ga neumorno pišu, moram preći na poantu. Dugo nisam mijenjao stari dizajn ovog bloga i priznajem da je to bilo iz čiste nostalgije. Drugi faktor je bio moje poimanje (za kojim sam se povodio većinu svog života) izgleda kao nečeg nevažnog. Sadržaj je za mene uvijek bio bitniji nego forma. Prekrasna forma koja je iznutra prazna ne vrijedi baš mnogo. Treći faktor, kojega se mora priznati, je i moje nepoznavanje igrarija s HTML kodovima. Prije sam znao više, a danas znam samo osnovne stvari.

Bilo je mnogo prigovora (od više čitatelja, poznatih i nepoznatih) na veličinu fonta koji sam koristio na blogu i na boju koja je zapravo samo pomagala fontu da učini riječi nevidljivim. Dugo nisam uopće pomišljao na mijenjanje dizajna jer mi se činilo da će se ljudi potruditi pročitati napisano bez obzira na trud koji bi u to morali uložiti (koji stvarno nije bio toliko velik). Oni koji su prigovarali će ovu promjenu starog ruha dočekati s radošću. Više nema škiljenja i prevelikih trudova da se nešto ovdje pročita. Znak mira koji je nekad krasio moj stari dizajn je već dugo odsutan pa sad imate i nove vizualne doživljaje (ako vas to interesira) na ovom blogu.

Da ne bih pogriješio, moram odmah imenovati osobu koja mi je "dizajnirala" moje carevo novo ruho.
Puno hvala Assassin (hvaliti riječima ju neću. Neka je hvale i krase njezine vlastite riječi!) za strpljenje s menom - što se tiče dizajniranja ovog bloga, a i općenito. Čudno je koliko čovjek koji inače ne vrednuje mnogo estetiku, može imati prohtjeva i zahtjeva u vezi izgleda bloga.

Ipak, nadam se da promjenom forme neću promijeniti i sadržaj! Neka idealističnost i nada u čovjeka bude i dalje kamuflirana tamnim bojama. Neka nada u dobro izbije iz tame kao što se ispisuju bijela slova na tamnoj površini. Tama ipak zapravo ne postoji sama za sebe. Tama je samo nedostatak svjetlosti.