Divim se skoro uvijek dok vidim kako ljudi i dalje pišu svoje blogove. Neki pišu edukativne sadržaje, neki malo manje edukativne, a neki pišu o svojim osobnim stvarima (koje bi zbog nekog razloga trebale sve, ove uporne ljude koji i dalje pišu, zanimati).
Namjeravam već duže napisati jedan post pod naslovom Pirati s Bloga, ali nekako nisam još skupio dovoljno inspiracije. Tada sam shvatio da uopće nije stvar u inspiraciji nego takav post ne bi imao smisla. Mojim umom su se vrzmale velebne ideje o tome kako je zapravo blog mjesto na kojem se okupljaju ljudi koji svojim pisanjem šire neku vrstu dekadencije - ili bi barem to za progres društva bila dekadencija. Da opišem što sam želio reći: pisanje bloga (kakav god on bio) je u današnje vrijeme fakebooka kao da pišete pismo, a imate e-mail ili elektroničku poštu ili kako se već sve to ne zove ovih dana.
Ovo nije kritika tehnologije. Tehnologija je, dapače, jako dobra i vrijedna stvar. Ne bi ovo čitali da ne postoji razvoj tehnologije. Tehnologija se može koristiti u razne svrhe, naravno. Pitanje je ipak što mi to tu radimo na blogu? Pokušavam se utiješiti s tim da je pisanje bloga zapravo alternativa koja bi sistemu mogla na neki način naškoditi jer ja pišem blog kad bi oni možda očekivali da sam negdje drugdje i da radim nešto sasvim drugo. Onda se sjetim da mi sam sistem daje mogućnost da se spojim na internet i da možda baš radim ono što bi oni očekivali. Dapače, ako netko čita ove retke onda će usput i saznati nešto o mojem mišljenju. Dobrovoljno davanje informacija neprijatelju? Mi pirati s bloga smo očito naivniji nego što bi si to htjeli priznati. Naš brod je uostalom sporiji od ostalih koji plove ovim oceanom informacija. Zapravo, ostali smo sami na svom oceanu koji je nekad vrvio životom. Ne znam zašto, ali osjećam neku ugodu kad znam da nema baš više onoliko ljudi ovdje koliko ih je nekad znalo biti. Ono što me rastužuje je to da uz to što nema više toliko ljudi, blog.hr ipak bombardira one koji su ostali s reklamama i ne mogu više ni otvoriti blog kako spada, a da mi se ne nude neke igrice ili najnovije vijesti o slavnima i sličnim ljudima koji živi samo u očima drugih. Znam ljude koji su se prijetili da će prestati pisati svoj blog radi tih dosadnih reklama. Zašto? Samo zato da netko dobi neku lovu kad netko klikne na njegovu stranicu/igricu. Došli smo tako daleko da neke stranice organiziraju razna natjecanja pecanja/lova/štogod da bi ljudi samo stisnuli link, dobili određene bodove i onda se nadali nekim nagradama. Svaka stranica ima barem jednu reklamu. Komercijalisti očito ne znaju granice. Ono što sam poimao svojim zadnjim utočištem pisanih misli postalo je tržnica s lošom robom na kojoj rade ljudi koji bi ti željeli prodati bilo što samo da prodaju. Kako se boriti protiv sistema kad si dio sistema? Kako zaustaviti komercijalizam kad samim pisanjem o njemu radiš za njega ono što najviše sam ne podnosiš... reklamiranje.