Fućkaš žute,zelene,
Crvene i plave,
Vrijeme je da odbaciš
Metode ne-prav(d)e!*

Slušam svakakve priče oko sebe o ovima i onima, o pravima i ne-pravima, žutima, zelenima, crvenima i plavima. Svi oni nose neke šarene boje, a zapravo je sistem crno bijel u riječima (i očima) onih koji govore. Svi su sada nekako kompetentni da počinju razne priče o ljudima koji nešto vrijede i onima koji ne vrijede tako mnogo. Prosuđuje se sve mirnim i tobože iskusnim umom. Gleda se sve očima koje su mnoge stvari vidjele i one neće prevariti onoga koji će njima gledati!
Sve ti veliki ljudi (a kažem veliki jer ljudi u ovo vrijeme pogotovo misle da nešto znače i da će njihovo mišljenje nešto promijeniti) vide što treba vidjeti i oni su sigurni u sebe i svoje procjene. Samo jedno ne uspijevaju vidjeti, a to je činjenica da su baš ovdje i na ovom mjestu, istina-u neko drugo vrijeme, bili slični takvi ljudi koji su bili sigurni u sebe i svoje odabire.

Fućkaš žute,zelene,
Crvene i plave,
Svi smo u njhovim očima
Samo izborne krave.

„Najsretniji bih bio kad me opće na svojim popisima ne bi imali! Nužnost me samo privodi tomu da me popisuju i legimitimiraju (što god ta riječ značila! Meni je bitno samo da sam u svojim vlastitim očima legitiman!).“ - anonimno

Ne želim biti javni,
Još manje biti prodan.
Želim samo šumarak,
Meni zgodan!

Čovjek se ne bi smio odricati svojega prava koje mu je dano! Kojeg prava? Prava da se sudjeluje u prividnoj pravednoj igri u kojoj papirić s mojim imenom nešto znači? Moramo biti svijesni da postoje stvari moćnije od nas i da to što mi u nešto vjerujemo ne znači već i to da cijeli svijet u to vjeruje! Dakle, ako ja vjerujem u pravdu i poštenje to još uvijek ne znači da ostatak ljudi vjeruje u to. Bitno je samo da oni nama daju priliku da se osjetimo moćnima jer to je ono što nas sve „pali“ i „žari“. Osjećaj da si barem na trenutak važan i bitan? Neki ljudi bi se prodali za taj osjećaj. Dajmo im ga besplatno i time ojačajmo svoje položaje!

Ne smiješ zanemariti,
Prepustiti svoj glas.
Kad to učiniš,
Pada tvoj društveni stas!

Što se otkriva vremenom i proučavanjem situacije? Saznaje se činjenica da je sistem pokvaren i napravljen na način da se može i treba varati. Uvijek u njemu ima prostora za manipulaciju. Poštenje nije svojstvo ovog današnjeg našeg sistema. Ako ne izađeš i ne daš svoje „mišljenje“ i „odabir“ moguće je da će netko tvoje „mišljenje“ i „odabir“ prisvojiti. Zaboga, glasali su i mrtvi pa onda je možda čak još i lakše učiniti tako da glasaju živi!

Moraš izaći,
Ti javno-političko si biće!
Bez takove realizacije,
Tvoja bit već ne sviće!

Postoji jedna velika kontradikcija kad se čovjek mora boriti protiv nekoga ili nečega pomoću sredstava koja koristi i onaj/ono protiv čega se bori. Primjerice jedan čovjek kojega je država obeštetila mora da bi se „borio“ za svoja prava prihvatiti igru same države i sukobiti se s njom ili bilo kim drugim na sudu. Bojim se da samo prihvaćanje „igre“ u nekoj mjeri već daje legitimitet „igri“ samoj. Izlaskom na izbore i davanjem svojeg „glasa“ mi u neku ruku prihvaćamo sam sistem i državu. Stoga se može zaključiti da čovjek koji ne izašavši na izbore iskazuje svoje mišljenje. Prigovor onima koji ne izlaze i ne glasaju u kojem se kaže da oni nemaju svoje mišljenje je stoga nevaljan i možemo ga s mirnoćom odbaciti. Misliti da je trenutno uređenje ljudskog života našlo svoj vrhunac u tzv. državi ide protiv progresivnog i evolucijski nastrojenog mišljenja. Putevi moraju uvijek biti otvoreni. Poboljšanje i progres se ne smiju blokirati jednoumljem i pogrešnim subjektivnim mišljenjem.

„Sve stvari su po prirodi baš onakve kakve trebaju biti. Ako koji slučajem nisu dobre, priroda ima sustav sebepoboljšanja. Jedini stvor koji prkosi sebepoboljšanju i koji odbacuje takav prirodni proces je čovjek. To je biće sposobno zadržati se na jednoj točki i biti tamo zauvijek. Isto tako, sposoban je zadržati štetne i beskorisne stvari i uvjeriti sam sebe da je tako sretan i boriti se čak za njih kao da su nešto najvrijednije.“ – autor teksta

Moguće je da s vremenom „zajednice“ ljudi postanu premasivne da bi se njima upravljalo. Ne odustajem od one teze o tome da nas je jednostavno previše – ne samo za to da nas Zemlja uzdržava sve prirodnim putem nego očito i za to da napravimo djelotvorno unutrašnje uređenje konstrukata u kojima se nalazimo. Manje zajednice je lakše upravljati nego one velike. Ljudi su koristili ne-prirodne metode i sada nam više priroda ne može pomoći. Ona ima svoje sisteme, ali mi smo ih odbacili davno kad smo počeli koristiti svoje artificijelne metode – stvaranja hrane, proizvodnje različitih neodrživih i za okolinu štetnih proizvoda i naprava i na kraju i korištenjem neobnovljivih izvora energije (koji su sada na izmaku) koju uz to zagađuju Zemlju. Sve je to jako povezano. Jednom kad napustiš prirodu i počneš čak i raditi protiv nje, ne možeš očekivati da će ti ona „priskočiti“ kad zagusti. Mi smo izvan „zakona“ i „reda“.Čudno je onda koliko strke se stvara oko toga da izaberemo one koji će donositi zakone i predstavljati nas kad sami znamo koliko smo daleko otišli. Ako sistem samo perpetuira stanje u kojem smo se našli i nastavlja putem koji je očito neodrživ, zašto bi ga onda mi podržali i dali nekome svoj „glas“?

„Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa.“ – Edmund Burke

Pozivaju nas i rečenicama kakva je ova iznad. Pozivati nekoga kroz tu rečenicu na izbore je potpuno pogrješno. Dokazujemo to ovako: 1) Moramo se na početku zapitati što je zlo i što je dobro. Ponekad je zlo baš ono za što tvrde da je dobro i obrnuto. Naravno, to ovisi od situacije. Kada se ta rečenica koristi kao poziv za izlazak na izbore, onda se tom rečenicom implicira više stvari. Implicira se da tamo negdje vani postoji zlo protiv kojega se moramo boriti i ono će pobjediti ako mi ne izađemo i načinimo neki određeni odabir. Tko su „zli“, a tko su „dobri“? Autor letka je uvijek „dobar“, a ostali su „zli“. On će te „zle“ navesti u svom tekstu već prema tome koliko je korektan/pristojan/radikalan. „Dobri ljudi, nemojte sjediti kod kuće nego izađite i podržite „dobre“ (to jest – mene) da zli ne bi pobjedili!“ Stvar postane komplicirana kad svi počnu koristiti (bez osnove, naravno) pojmove „dobro“ i „zlo“. Na kraju ostanemo zatrpani s brdom letaka u kojima jedni kažu jedno, drugi drugo. U jednom letku su jedni „dobri“ i „zli“, a u drugom neki drugi. U takvim slučajevima je najbolje koristiti snagu razuma. Preispitivanje je uvijek dobra metoda.
2) Kada se ta rečenica koristi kao poziv na izbore tada to znači i da je to jedina metoda kako bi se činilo „dobro“ – odnosno ono za što su „dobri“ ljudi napravljeni da čine.
Postoji nešto što se naziva humanitarni rad. Postoji volontiranje i aktivizam. Vjerujem da postoji puno ljudi kojima treba pomoć i kojima je mnogo korisnije da nešto donirate za njih ili im pomognete na neki drugi način nego da plaćate ogromne novce za plakate na kojima će biti vaša lica i vaša imena. Ako se „plakatari“ pokušaju opravdati s time da oni to sve i rade radi toga da nekome pomognu, može se na to samo reći da su vrijeme i postupci pokazali svoje. Empirija pokazuje nešto sasvim drugo, a ne njihovi preveliku volju i želju da se nekome pomogne. Obično su oni koji najviše žele pomoći negdje iza i nikad ne „pobjede“ u „igri“ u koju smo svi tako lijepo poticani da uđemo.

Nekad se daje i naznaka o nekoj tzv. „trećoj opciji“ i „novim i neiskvarenim“ ljudima. Ako se obično događa da novci i moć „kvare“ čovjeka, dešava se to da i oni koji su bili „pošteni“ kada smo ih izabrali mogu postati čista suprotnost tomu dok se dočepaju „stolica“. Ako se i takvim riječima nekog uistinu poštenog vrijeđa, moramo se ispričati. Ipak, zbog onih (a takvi su, čini se, većina) koji se „povampire“, oni uistinu pošteni gube svoj kredibilitet i ljudi općenito gube vjeru u poštenje i pravdu.
Nema tu nikakvih drugih ili trećih opcija. Sve što je u ovakvom sistemu je jedna i jedina opcija kako se čini. „Treća opcija“, odnosno druga opcija (tzv. alternativa), bi bilo nešto što nije unutar postojećeg sistema i što nije „unutar kutije“. Lica onih koji ne razmišljaju kao svi i koji razmišljaju drugačije se ne nalaze na ogromnim plakatima i letcima. U takvoj situaciji ne-davanje svog glasa znači alternativu i drugačije razmišljanje.

Fućkaš zelene,crvene,
Plave i žute.
Svi su oni isti,
Samo nose drugačije skute!

Dodaci:
Treba pomagati onima najslabijima i ne podržavati one koji tobože rade za „opće dobro“. „Opće dobro“ se svelo na naše džepove i osobne interese. Politika, ako se uopće još o politici može govoriti, je pothvat za one koji žele ljudima nametnuti svoje interese i uz to još dobro zaraditi. Oni koji nemaju takve sebične ciljeve ionako za to vrijeme rade već nešto korisno i pomažu onima kojima je pomoć potrebna – pa nemaju vremena se baviti nečim što se naziva politika.
Alternativno rješenje za probleme s upravljanjem prevelikim društvenim konstruktima su samoodržive zajednice* koje neće ni zagađivati svoju okolinu, a i neće imati ni približno toliko stanovnika koliko ima jedna današnja država.