I ponekad još čujem taj zvuk
Akustika podruma nije baš najbolja,
ali čuje se taj specifičan zvuk.

Nasmijana lica i nevini smijeh.
I ponekad se pitam kuda smo nestali.
Hoćemo li se vratiti?

Jednog dana...
... Svirati ćemo opet.

Prolaze polako mjeseci a ja se osjećam kao na početku.
Čini se kako vrijeme prolazi moja želja da budem samo tvoj i da se brinem za tebe samo raste. Možda bi osjećaj protektivnosti mogao opisati kao kad se netko brine za svoju rodbinu. Nisu svi povezani sa svojom rodbinom, ali oni koji jesu se i previše brinu o „svojima“. Tako ja imam osjećaj da smo ti i ja odavno rodbina i očuvati i usrećiti tebe postaje primarni cilj. Na kraju kad se sve stvari zbroje moj život je tu da usreći tvoj i da uvijek budeš sretna i nikad tužna.

Tvoj Borna