Sjećam se početaka,
Kao da su bili jučer.
Sjećam se tvog lica,
Nevinog smješka.

Smijem se jer sretan sam.
Smiješ se jer sretna si.

Svaki put kad te zagrlim,
Osjećam polet nekakav.
Vječno proljeće,
Vječno ljeto.

Smijem se jer sretan sam.
Smiješ se jer sretna si.

I kad sam sam,
Osjećam prisutnost tajnovitu.
Kad te nema,
Želim da kraj mene si.

Smijem se jer sretan sam.
Smiješ se jer sretna si.

Volim te više,
Od milijun sunaca sjaj.
Želim te više,
Od tisuća pobjeda znaj.

Smijem se jer sretan sam
Smiješ se jer sretna si.

I s tobom znam da mi kraja nema,
Nepobjediva postajem zvijer.
Sve prepreke su samo mala stvar.
Na mom srcu više niti jedan kvar.

Smijem se jer sretan sam.
Smiješ se jer sretna si.

I ljubavi moja jedina,
Zauvijek ćemo se smijati.

Već neko vrijeme su bili oni LIKE buttoni iznad postova i nije me bilo jedno vrijeme jer sam mislio da to mora ovdje biti. Onda je sišao s neba anđeo i ukazao mi da se to da maknuti.

Prvo one igrice i nekakve reklame sa drugih portala a onda i ovaj LIKE button? Zašto mi neda nitko mogućnost da disLIKEam ovo sve ubrzanije prodavanje i komercijaliziranje bloga? A da ja sam probam prodati svoj blog i svoje misli napisane na njemu?

Ne razumijem, ali možda ipak postoji netko koji još uvijek koristi blog aktivno a da voli da mu budu na blogu svakakve reklame. Iako mislio sam da su takvi "I wanna be famous and popular" blogeri odavno izmurli jer je facebook očito preuzeo tron popularnosti.

Dobar potez svejedno jer ako je facebook popularan možda bi netko preko njega mogao likeati naš post ili možda čak objaviti na facebooku da je napisao post te da njegovi facebook prijatelji čim prije odu do adrese njegova bloga da bi mogli komentirati njegov novi super kul post.

Sve stvari (bile one dobre ili loše) se danas moraju prodati. Čak i stvari za koje bi ljudi očekivali da se nebi smjele prodavati budući da je to protiv njihove prirode, ljudi danas prodaju na veliko. Iskreno, nekima se ne može zamijeriti.

Vlada pravilo: Umri ili prodaj!