Došla su neka nova vremena. Prolazim kroz svoj rodni grad pokraj mjesta po kojima smo nekad skakali i jurili, snove sanjali. Sjećanja još ponekad dopru do tih mjesta.
Sada na tim istim starim mjestima stoje neke druge stvari. Stoje neki drugi ljudi. Neki drugi snovi. Snovi meni, a vjerojatno i mojim prijateljima, nerazumljivi i nedokučivi.
Još ponekad vidim siluete, ili bolje reći sjene, mene i mojih dragih prijatelja kako skaču i šale se na tim mjestima. Postaje mi teško prisjećati se takvih stvari jer su se ta stara mjesta toliko promijenila. Došli su ti neki novi klinci. Čini se da su bez perspektive.
Prolazim kroz dio ulice koja je u mraku. Polako se približavaju ulična svjetla. Još klinaca stoji uz rub ceste i pijucka pivu. Sa 14 godina smo se moji prijatelji i ja igrali se lego kockicama i nismo znali niti što je piva onako kako možda danas znamo. Alkohol je bio strani pojam, a danas..danas se čini kao da sve mlađi uzimaju štetne supstancije u ruke i konzumiraju ih ne shvačajući što rade sebi i svom organizmu. Neki od njih će umrijeti mladi, nažalost. Jasno je da država ne može u pravom smjeru ako su i mlade generacije već iskvarene i nema podmlatka koji bi donio promjenu.

Ipak uz sve činjenice koje se mogu ustvrditi o našem današnjem društvu, koje se mogu prikupiti samo jednim izlaskom u kasnijim večernjim satima u naš lijepi mali grad, neki znanstvenici ( visokoobrazovani ljudi koji su posvetili svoje životno djelo tim stvarima) kažu da svijet baš u onom smjeru u kojem i treba ići. Sve se kao odvija po svom putu, kao zamotani tepih koji se polako oslobađa..postiže svoj pravi izvorni izgled.
Ima naravno i nekih koji se nebi sa takvim razmišljanjem složili. Ima onih koji bi donijeli promjenu na silu ili možda bez sile, ali bi svejedno utjecali i potaknuli promjenu.
Prema majanskom kalendaru 2012. je zadnja godina čovječanstva. Većina ljudi govori o nekakvom sudnjem danu i slično, ali to su sve naravno zablude. Ta godina je presudna zbog toga što čovječanstvo tada treba prijeći na novi nivo svijesti. Na onaj najveći nivo svijesti. Zvuči perfektno, jelda? Znam. Samo jedna stvar počinje mučiti mene, a vjerojatno i vas koji ćete ovo pročitati. Javlja se pitanje u mojoj glavi. Je li čovječanstvo spremno za takvu veličanstvenu promjenu? Ima li čovječanstvo uvjete da bi postiglo vrhunsko stanje svijesti? Istina, postoje neki koji jesu spremni, ali podaci u globalnom smislu ne donose nikakve vijesti zbog kojih bi se vi ili ja mogli veseliti. Na našoj planeti još uvijek ima ljudi koji se ubijaju i koji žele jedni drugima zlo. Ima puno onih koji mrze i planiraju osvetu. Ima silovanja, razbojstava, krađa, prijevara. Kao da pred ovaj veliki čas čovječanstvo umjesto da pusti iz sebe ono najbolje, pušta samo najgore i najniže.
Da, možda je to razlog da se ipak vjeruje da će čovječanstvo nestati. Čovječanstvo bez ujedinjenja ne može još dugo nastaviti svoj put. Ispast će na kraju da su filozofije dobra na kraju još otkad govorile prave stvari. Stari dobri Sokrat koji je i sam rekao da onaj koji želi zlo, taj ne zna. Isus, koji je začetnik jedne velike ideologije. Ideologije ljubavi i mira.
Sve te ideje su nam trebale pokazati put. Nekima od nas jesu. Svijet nije potpuno zao, ali u njemu još uvijek postoji i previše zla. Svijet pruža nadu, kao i sve ostale stvari. Pesimisti će reći svašta na ovo, ali nada za dobro uvijek umire posljednja. Ja možda zvučim naivno kad ovo pišem, ali u svom srcu duboko znam da će dobro na kraju pobjediti.
Čovjek je u mnogočemu pogrješio i griješi još uvijek, ali ovaj svemir mora oprostiti. Čovjek u sebi skriva fenomenalnu moć, čovjek može postati pastir svemira. Zaštitnik i čuvar. Prorok koji nosi ljubav na svojoj zastavi.