Doba je raznih ideologija koje su nastale u prošlosti čovječanstva, a neke se čak i danas rađaju makar se većina smatra derivatima onog svega što je bilo prije.
Ideologija je ustaljena teorija koja diktira naše stavove prema određenim stvarima. Naravno, "naša" ideologija nas fascinira, da li mi to htjeli ili ne, i nekako nam na skriveni i podmukli način šapće u uho da su sve ostale ideologije krive.
Slikovito: Zamislite da vam svaki dan netko daje drogu od koje ne možete stvarnost vidjeti onakvom kakva jest. Liječnik koji vam tu drogu daje se naziva ideologija.
Labeliranje/kategoriziranje/tipiziranje- kako god vi to nazvali, pojava koja se događa često u današnje doba.
Vidimo nekoga na cesti i radi nekih određenih značajki mi pretpostavimo da on spada u ovu ili onu grupu ljudi.
Stereotipovi nisu ništa nego magla koja vam je prenešena prijeko vaših prijatelja/roditelja/poznanika. Stereotipovi su lanci koji drže naš um zatvorenim.
Cilj čovjeka u moderno doba, kad su prave vrijednosti zaboravljene i duboko zakopane, je prodrijeti kroz maglu i ugledati istinu.
Zašto ljudi ratuju, žele nesreću drugima i uzgajaju mržnju u svom umu?
Iza svega naravno stoji ideologija. Ideologija koja tjera ljude da misle da je baš ona prava za njih, a da su sve ostale za baciti i da ne vrijede niti trunkicu njihove pažnje. Što kaže "naša" ideologija na pitanje: Što učiniti u vezi drugih ideologija?
One naravno, nisu vrijedne naše pažnje pa zato bi bilo pretjerano da ideologija svojem robu nalaže direktno da se on mora suprotstaviti drugoj ideologiji koja je pogrješna. Ali! upravo je to ono što se u zadnje vrijeme događa. Ideologije se više ne ustručavaju koristiti podmukle načine da bi uništile ono što im smeta. Baš poput ljudi!
"On je komunist/fašist/nacionalist/kapitalist, njega moramo uništiti!"
"On je suprotan našim idejama i potrebno ga je ukloniti da ne radi štetu istini koju znamo (nekim čudom) samo mi!"
Fašist će duboko osuditi čovjeka koji ne poštuje njegove principe na isti način kao što će komunist osuditi nekoga radi iste stvari.
Fašist i komunist su zapravo jedno te isto kad se gleda sa moralne strane stvari. Ekstremisti koji gaje mržnju jedan prema drugome i misle da je njihovo mišljenje jedino ispravno.
Što se događa u takvom stanju "pod naponom"? Događaju se ratovi,ubojstva,silovanja i razne vrste zločina koje direktno svoju oštricu okreću prema čovječanstvu.
Čovjek mora samo shvatiti da je sve to jedno te isto. I da je to nešto loše što donosi bol i patnju.

Može se naravno postaviti pitanje tko sam onda ja? Na čijoj sam ja strani?
Odgovor je ovakav:
Ja sam filozof. Slobodnjak. Slobodarski duh koji se trudi osloboditi se lanaca koje nam ovo društvo postavlja. Duh koji pokušava izaći izvan obrazaca. Filozof koji balansira između razuma i osjećaja. Filozof koji voli znanost i vjeruje u snagu razuma, ali unatoč tome sluša svoje srce i uvijek traži ravnotežu. Čovjek koji ima duboko usađeni osjećaj za ono što je etički ispravno. Čovjek čija je savjest jedino oružje na putu k istini.
Nije čovjek nikakav komunist ili socijalist ako misli da su svi ljudi jednaki. Nisam ja nikakav hippie ako mislim da je ljubav najjača sila u svemiru i da nas samo ona može spasiti.
Nisam ja nikakav naivac ako mislim da treba prihvatiti čovjeka onakvog kakav je i ne ga osuditi.
Oh, kako bi bilo lijepo vidjeti sve strane pomirene bez bilo kakve želje da se naudi drugima.
Čovjekova jedina budućnost je u ujedinjenju. Čovjek mora osjećati jednakost u usporedbi sa drugim čovjekom bez obzira na boju kože,dob ili spol.
Nažalost, čovječanstvo je veoma nisko na ljestvici osjećaja pripadnosti. Mrzimo čak i susjede a kamoli nekog tko je npr. iz druge države. Nadam se promijeni toga i obećajem sam sebi da ću raditi na tome do kad god mogu.

Probajte prihvatiti druge ljude. Ako vi pružite ruku nekome, siguran sam da će i oni dobro reagirati. Ako ne odmah i ako vam ne pruže ruku nego vam umjesto toga pljunu u lice, nemojte odustati.
Možda kratkoročno neće biti uopće isplativo, ali dugoročno gledano..trud je uvijek isplativ.
Molim vas, ne sudite ljude po izgledu. Ne sudite ih uopće ako se i ponesu loše pred vama ili prema vama.
Molim vas da vjerujete u dobrotu koja se nalazi duboko u svakom čovjeku.

..i molim vas, ne sudite o mojim uvjerenjima zbog boje mojih žniranaca na patikama.